EGSO-ova Skupina radnika

Izdaci za obranu i socijalni rashodi trebali bi ići ruku pod ruku: socijalna država ne smije se žrtvovati radi većeg financiranja obrane. Snažna socijalna država ostaje jedan od ključnih alata za suprotstavljanje krajnje desnim strankama u njihovim težnjama da autokracije inspirirane Kremljem reproduciraju u EU-u.

Dok rat u Ukrajini ulazi u svoju četvrtu godinu, mnogi pozivaju na povećanje izdataka za obranu, posebno nakon političkih promjena u SAD-u. Čini se da zaštita europskih zemalja više nije zajamčena. Time su već razbijeni brojni tabui, ne samo u pogledu rasprava o vojnim pitanjima na razini EU-a već i u pogledu povećane zaduženosti.

Ipak, neki od onih koji se zalažu za povećanje proračuna za obranu tvrde da to mora biti kompromis s nultom sumom za socijalnu državu, kao da SAD crpi svoju vojnu moć iz neadekvatne socijalne zaštite, ili kao da slabljenje naše vojske proizlazi iz financiranja mirovina ili socijalne sigurnosti.

Skupina radnika želi istaknuti dva problema:

• EU kao cjelina drugi je u svijetu po vojnim izdacima. Iako su u nekim slučajevima potrebni zajednički ili dodatni izdaci, ono što nam doista treba jest koordinacija i zajednički projekti za osiguravanje strateške autonomije. Moramo se usredotočiti na vlastitu obranu, a ne natjecati na globalnoj razini s SAD-om.
• Dobro funkcioniranje socijalne države i borba protiv siromaštva i nejednakosti ključni su za sprečavanje dolaska krajnje desnice na vlast u mnogim državama članicama. Te stranke krajnje desnice, koje su trenutno u usponu, nisu pretjerano zainteresirane za demokraciju, otvoreno su neprijateljski nastrojene prema većini naših vrijednosti, teže reproduciranju autokracije inspirirane Kremljem u državama članicama te će se, ako dođu na vlast, onemogućiti uspostavu bilo kakve koordinirane obrambene politike.

Stoga države članice moraju shvatiti da se ulaganja u obranu i socijalna ulaganja međusobno osnažuju i da jedna bez drugih nisu moguća.