Lorenza Campagnolo, koordinatorica istraživanja, i tim CMCC-a uključen u ovu studiju
Studija „Trošak klimatskih promjena za kućanstva i obitelji u EU-u” pomogla je da se rasvijetli kako troškovi povezani s mjerama prilagodbe, politikama ublažavanja i posljedicama klimatskih promjena utječu na kućanstva u EU-u, ovisno o tome u kojoj se regiji nalaze i o njihovim socioekonomskim značajkama. U studiji se potvrđuje da postoji praznina o tome u literaturi i da nema opsežne procjene troškova klimatskih promjena koja je usmjerena na kućanstva u EU-u.
Lorenza Campagnolo, koordinatorica istraživanja, i tim CMCC-a uključen u ovu studiju
Studija „Trošak klimatskih promjena za kućanstva i obitelji u EU-u” pomogla je da se rasvijetli kako troškovi povezani s mjerama prilagodbe, politikama ublažavanja i posljedicama klimatskih promjena utječu na kućanstva u EU-u, ovisno o tome u kojoj se regiji nalaze i o njihovim socioekonomskim značajkama. U studiji se potvrđuje da postoji praznina o tome u literaturi i da nema opsežne procjene troškova klimatskih promjena koja je usmjerena na kućanstva u EU-u.
U studiji su predstavljeni nova metodologija i rezultati u kojima se kombiniraju informacije Eurostata o dohotku i izdacima kućanstava, opasnosti povezane s klimom i alati za modeliranje. U našoj studiji gubitak prihoda kućanstava i izdaci uzrokovani klimatskim promjenama smatraju se izravnom posljedicom učinaka klimatskih promjena ili potreba za prilagodbom.
Klimatske promjene će do 2050. imati drugačiji učinak na različite regije i socioekonomske skupine u EU-u. U slučaju umjerenih klimatskih promjena vjerojatno će doći do povećanja izdataka kućanstava za zdravstvo u sjevernim i južnim dijelovima EU-a, izdataka za hranu u istočnim, zapadnim i južnim područjima, izdataka za električnu energiju u svim regijama i u osiguranju, posebno na sjeveru. Taj porast izdataka znatno će opteretiti siromašnija kućanstva, koja će manje moći diversificirati potrošnju i imati ograničenu sposobnost prilagodbe. Istodobno će na jugu EU-a doći do smanjenja dohotka od rada, a u svim regijama će se smanjiti ukupni dohodak od rada.
Doći će do negativnih i regresivnih učinaka (koji će više pogoditi siromašnija kućanstva nego bogatija) na širok raspon izdataka za robu/usluge i izvore prihoda, posebno na jugu EU-a (izdaci za zdravstvo, električnu energiju i osiguranje te ukupni dohodak od rada), ali i marginalno u istočnim (izdaci za hranu) i sjevernim regijama (izdaci za električnu energiju i osiguranje). Zbog klimatskih promjena vjerojatno će se povećati broj osoba izloženih riziku od siromaštva diljem EU-a; scenariji ublažavanja klimatskih promjena vjerojatno će ublažiti tu pojavu kroz poticanje bržeg rasta plaća niskokvalificirane radne snage u usporedbi s visokokvalificiranom radnom snagom
Glavne preporuke za oblikovatelje politika odnose se na davanje prednosti regijama, primjerice regijama na jugu EU-a, koje se istodobno suočavaju s negativnim posljedicama na kućanstva i regresivnošću, te na jačanje mjera potpore dohotku i njihovo prilagođavanje najranjivijim skupinama stanovništva u tim regijama. Nadalje, zbog višesektorske prirode troškova klimatskih promjena potrebna je horizontalna integracija politika kako bi oblikovanje politika bilo učinkovitije.
Studija, koju je na zahtjev Skupine organizacija civilnog društva proveo CMCC, i sažetak mogu se preuzeti s internetskih stranica EGSO-a.
Europska unija oduvijek snažno zagovara ekonomsku integraciju s ostatkom svijeta. U miroljubivom svijetu koji se temelji na pravilima Europa je zahvaljujući toj strategiji postala jedna od najvažnijih svjetskih trgovinskih sila i jedna od najprosperitetnijih svjetskih regija.
Europska unija oduvijek snažno zagovara ekonomsku integraciju s ostatkom svijeta. U miroljubivom svijetu koji se temelji na pravilima Europa je zahvaljujući toj strategiji postala jedna od najvažnijih svjetskih trgovinskih sila i jedna od najprosperitetnijih svjetskih regija.
Pandemija bolesti COVID-19 i ruska invazija na Ukrajinu iz temelja su promijenile dinamiku otvorenosti i ekonomske integracije te nagovijestile predstojeću dugotrajnu i tešku borbu za očuvanje blagostanja EU-a. Ti remetilački događaji pokazali su koliko je važno da EU postane otporniji i da bude sposoban za obranu vlastitih strateških interesa.
EU se priprema da odgovori na izazove koji bi mogli signalizirati odstupanje od multilateralnog trgovinskog sustava koji se temelji na pravilima, koji je karakterizirao razdoblje nakon Drugog svjetskog rata. Osim toga, EU mora jasno definirati stratešku autonomiju.
Studiju je proveo Centar za studije europskih politika (CEPS) i u njoj se razmatraju ta kompleksna pitanja, istražuju europske slabosti i predlaže niz preporuka za ostvarivanje strateške autonomije. Studiju je naručio EGSO na zahtjev EGSO-ove Skupine poslodavaca, a sastavio ju je CEPS.
U rubrici „Pitanje za...” član EGSO-a Stoyan Tchoukanov odgovara na pitanje u vezi sa svojim mišljenjem čije je usvajanje predviđeno na plenarnom zasjedanju u siječnju. Pitanje EGSO-a: Izvjestitelj ste za mišljenje „Promicanje autonomne i održive proizvodnje hrane: strategije za zajedničku poljoprivrednu politiku nakon 2027.” Što Odbor u tom mišljenju predlaže u vezi s održivom proizvodnjom hrane, posebno u pogledu ZPP-a nakon 2027.?
U rubrici „Pitanje za...” član EGSO-a Stoyan Tchoukanov odgovara na pitanje u vezi sa svojim mišljenjem čije je usvajanje predviđeno na plenarnom zasjedanju u siječnju.
Pitanje EGSO-a: Izvjestitelj ste za mišljenje „Promicanje autonomne i održive proizvodnje hrane: strategije za zajedničku poljoprivrednu politiku nakon 2027.” Što Odbor u tom mišljenju predlaže u vezi s održivom proizvodnjom hrane, posebno u pogledu ZPP-a nakon 2027.?
Godišnje izvješće o napretku za 2023.Europske agencije za okoliš (EEA) ne budi preveliku nadu: EU do 2030. možda neće ostvariti većinu ciljeva Posebno su loši izgledi za potrošački otisak, razine potrošnje energije, kružnu proizvodnju i ekološku poljoprivredu, iako ni ostatak – od bioraznolikosti do prilagodbe klimatskim promjenama i njihovog ublažavanja – ne izgleda ništa bolje.
Godišnje izvješće o napretku za 2023.Europske agencije za okoliš (EEA) ne budi preveliku nadu: EU do 2030. možda neće ostvariti većinu ciljeva Posebno su loši izgledi za potrošački otisak, razine potrošnje energije, kružnu proizvodnju i ekološku poljoprivredu, iako ni ostatak – od bioraznolikosti do prilagodbe klimatskim promjenama i njihovog ublažavanja – ne izgleda ništa bolje.
Ta turobna slika ne smije nas obeshrabriti već, dapače, motivirati jer valja nešto poduzeti. Sad nije trenutak za stidljive dobre namjere (u prošlosti ih je bilo sasvim dovoljno i vidite kamo su nas dovele) ili povratak na mjere štednje. Načela pravedne tranzicije i gospodarske, socijalne i okolišne održivosti moraju prožimati svaku politiku EU-a. U skladu s najnovijim mišljenjem EGSO-a o toj temi, to mora uključivati usvajanje direktive o pravednoj tranziciji u svijetu rada, i to na razini cijelog EU-a. Ovaj golemi zadatak koji je pred nama može se ostvariti samo ako svi u njemu sudjeluju. Ako troškovi opet budu prebačeni samo na najranjivije skupine, kao što je već često slučaj, populizam krajnje desnice sve će više rasti. Jednom kad ni oni ne budu više mogli poricati katastrofalne učinke klimatskih promjena, bit će prekasno.
U EU-u gotovo 900 tisuća ljudi živi kao beskućnik na ulici ili prespava svake noći u skloništu. Beskućništvo se u posljednjih 15 godina više nego udvostručilo pa EGSO stoga poziva države članice i EU da poduzmu mjere.
U EU-u gotovo 900 tisuća ljudi živi kao beskućnik na ulici ili prespava svake noći u skloništu. Beskućništvo se u posljednjih 15 godina više nego udvostručilo pa EGSO stoga poziva države članice i EU da poduzmu mjere.
EGSO poziva na donošenje sveobuhvatne strategije EU-a za borbu protiv beskućništva i na djelotvorne nacionalne politike za beskućništvo koje bi hitno trebalo provesti kako bi se do 2030. radikalno smanjila ova pojava koja je jedan od najekstremnijih oblika socijalne isključenosti.
„Pozivamo na donošenje strategije EU-a o beskućništvu kojom bi se nadopunila Europska platforma za borbu protiv beskućništva (EPOCH) i omogućilo uključivanje nacionalnih politika o beskućništvu u europski semestar”, rekla je Maria del Carmen Barrera Chamorro, izvjestiteljica za mišljenje EGSO-a Okvir EU-a za nacionalne strategije za borbu protiv beskućništva.
Ta strategija mora biti poduprta preporukom Vijeća. Stoga EGSO poziva belgijsko predsjedništvo Vijeća EU-a da započne raditi na njoj. Odbor također traži od Komisije da hitno pripremi prijedlog novog višegodišnjeg programa rada koji bi se nastavio i tijekom sljedećeg mandata Komisije.
„EGSO želi da beskućništvo i dalje bude prioritet socijalne politike EU-a uoči, ali i nakon europskih izbora. Potreban nam je strateški zaokret u upravljanju beskućništvom kako bismo ga potpuno iskorijenili do 2030.”, rekao je suizvjestitelj za mišljenje Ákos Topolánszky.
EGSO predlaže aktivno promicanje načela „stanovanje na prvom mjestu” kako bi se spriječilo trajno beskućništvo. Prema tom načelu stanovanje ne samo da pruža utočište, nego je i alat za reintegraciju. Konkretno, to znači osiguranje dugoročnih rješenja stambenog pitanja, neovisno o tome jesu li ispunjeni uvjeti poput pokazivanja osobnog razvoja ili prihvaćanja potpore.
Pristup usmjeren na stanovanje već je usvojen u Lisabonskoj deklaraciji koju su 2021. potpisale 27 država članica EU-a, europske institucije i mnoge europske nevladine organizacije. Deklaracija je politička osnova EPOCH-a, a njezini potpisnici obvezali su se surađivati u području beskućništva na razini EU-a i raditi na iskorjenjivanju beskućništva do 2030. Međutim, EGSO u svojem mišljenju primjećuje da pitanje beskućništva i dalje nije u dovoljnoj mjeri riješeno ni na europskoj ni na nacionalnoj razini.
Finska je jedina zemlja koja je u posljednja dva desetljeća uspjela dosljedno smanjivati beskućništvo. (ll)
EGSO poziva na proširenje područja primjene prijedloga Komisije o europskoj iskaznici za osobe s invaliditetom tako da se njome obuhvate i dulji boravci za potrebe rada ili studiranja, kako bi se osobama s invaliditetom omogućila sloboda kretanja u EU-u.
EGSO poziva na proširenje područja primjene prijedloga Komisije o europskoj iskaznici za osobe s invaliditetom tako da se njome obuhvate i dulji boravci za potrebe rada ili studiranja, kako bi se osobama s invaliditetom omogućila sloboda kretanja u EU-u.
EGSO je pohvalio prijedlog Komisije o europskoj iskaznici za osobe s invaliditetom i europskoj parkirnoj karti kao prvi korak prema omogućavanju osobama s invaliditetom da se slobodno kreću EU-om.
„Ovaj prijedlog o iskaznici i karti utjecat će na više od 80 milijuna Europljana i Europljanki s invaliditetom”, rekao je Ioannis Vardakastanis, glavni izvjestitelj za mišljenje EGSO-a „Europska iskaznica za osobe s invaliditetom i europska parkirna karta za osobe s invaliditetom”, koje je predstavljeno na plenarnom zasjedanju EGSO-a 14. prosinca. „Ovo je vrlo važan korak prema uklanjanju ozbiljnih prepreka i prema tome da se osobama s invaliditetom, i Europljanima i državljanima trećih zemalja koji zakonito borave u državama članicama, osigura ostvarivanje temeljnog načela na kojem se zasniva Unija: slobode kretanja. To će poslužiti i za oblikovanje daljnjih politika u budućnosti.”
Međutim, EGSO je upozorio da se prijedlogom ne uklanjaju neke od najvažnijih prepreka slobodnom kretanju Europljana i Europljanki s invaliditetom, naime nemogućnost prenošenja naknada povezanih s invaliditetom pri preseljenju u drugu državu članicu EU-a radi posla ili studiranja. U svojem samoinicijativnom mišljenju EGSO poziva na proširenje područja primjene prijedloga kako bi premještena osoba s invaliditetom mogla privremeno koristiti iskaznicu i kartu i tako nastaviti primati naknade povezane sa socijalnim politikama ili nacionalnim sustavima socijalne sigurnosti.
To trenutačno nije tako. Kada se neka osoba preseli iz jedne države članice u drugu, gubi pravo na sve naknade za invalidnost čim prijeđe granicu, sve dok se u novoj državi članici ponovno ne provede procjena invaliditeta.
Postupak procjene može trajati dulje od godinu dana, a tijekom prijelaznog razdoblja osoba ostaje bez priznatog statusa osobe s invaliditetom ili potpore. „Zahtijevamo da se područje primjene proširi kako bi se osiguralo da tijekom tog razdoblja u novoj zemlji ne bude pravnog vakuuma i obustave statusa osobe s invaliditetom. To će osobama s invaliditetom omogućiti dostojanstven život od samog početka”, izjavio je izvjestitelj Vardakastanis. (ll)
Izvjestitelj ste za mišljenje „Promicanje autonomne i održive proizvodnje hrane: strategije za zajedničku poljoprivrednu politiku nakon 2027.” Što Odbor u tom mišljenju predlaže u vezi s održivom proizvodnjom hrane, posebno u kontekstu ZPP-a nakon 2027.?
Izvjestitelj ste za mišljenje „Promicanje autonomne i održive proizvodnje hrane: strategije za zajedničku poljoprivrednu politiku nakon 2027.” Što Odbor u tom mišljenju predlaže u vezi s održivom proizvodnjom hrane, posebno u kontekstu ZPP-a nakon 2027.?
Stoyan Tchoukanov: ZPP je Europskoj uniji omogućio da za svoje sve brojnije stanovništvo osigura stabilnu opskrbu hranom visoke kvalitete, koja se stalno poboljšava, a da istodobno zadrži model obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Ta se politika razvijala tijekom posljednjih 65 godina, ali i dalje postoje brojne kritike u pogledu triju dimenzija održivosti nove verzije koja je stupila na snagu 2021.
Budući da se suočavamo s novim izazovima, sada nam je više no ikad prije potreban stabilan dugoročni politički okvir usmjeren na održivu proizvodnju hrane i otvorenu stratešku autonomiju Europske unije. To bi trebalo ići ruku pod ruku sa zaštitom raznolikosti vrsta poljoprivrede u EU-u i zadovoljavanjem društvenih i ekoloških potreba („javna sredstva za javna dobra”), uz istodobno osiguravanje ruralnog razvoja.
Okolišne i klimatske politike ne bi se u oporavku od trenutačne krize smjele smatrati opterećenjem, već dijelom dugoročnih rješenja i smjernica za donošenje odluka u budućnosti. Najnovijom reformom ojačano je načelo da se za svaki hektar za koji se dodjeljuje potpora društvu zauzvrat moraju pružati ekološke usluge.
Međutim, jedinstveno financiranje po hektaru ne odražava ekološku stvarnost i ne predstavlja socijalno pravednu potporu. Smatramo da bi sljedećim ZPP-om to trebalo odvesti korak dalje i povećati okolišne i socijalne zahtjeve, uz obaveznu adekvatnu kompenzaciju i zaštitu od nepoštenog tržišnog natjecanja.
Stoga bi plaćanja po površini trebalo prenamijeniti u poticaje umjesto naknada za predmetne usluge, uz razumno prijelazno razdoblje koje može biti i dulje od trajanja jednog ciklusa višegodišnjeg financijskog okvira (VFO).
Mala obiteljska poljoprivredna gospodarstva trebala bi imati priliku odlučiti zadržati potporu dohotku zasnovanu na plaćanju po površini i jedinicama rada na poljoprivrednom gospodarstvu, čime bi se državama članicama omogućilo da u strateškim planovima definiraju odgovarajuće kriterije. Kako bi se zaustavio daljnji pad broja poljoprivrednih gospodarstava u EU-u zbog nedostatka generacijske obnove, treba poduzeti mjere za povećanje prosječnih prihoda od poljoprivrede, pristupa zemljištu (putem bespovratnih investicijskih sredstava, povlaštenih kredita, nacionalnog zakonodavstva o prijenosu zemljišta), povoljnih uvjeta ulaganja u okviru drugog stupa (osiguravanjem dodatnog privatnog novca), usavršavanja (poljoprivrednika, radnika na poljoprivrednim gospodarstvima i savjetnika), osnaživanja žena, dobrih uvjeta rada, poboljšanja dugoročnih izgleda za poljoprivrednike (mirovine itd.) te ukupne privlačnosti ruralnih područja.
ZPP-om se mora pridonositi promicanju potražnje potrošača u EU-u za zdravijom i održivijom prehranom (ekološki, sezonski, lokalni proizvodi), smanjivati rasipanje hrane i regulirati tržište hrane kako bi se riješio problem financijalizacije prehrambenog sektora koja potiče velike špekulacije, s obzirom na to da se ostvaruje golema dobit dok se Europljani jedva nose sa sve većim cijenama hrane. Povećanja cijena energije i rizici od poremećaja u opskrbi energijom i gnojivima dio su nove normale, a u okviru ZPP-a trebalo bi razmotriti uključivanje protucikličkih mjera i osigurati programe potpore za ulaganja namijenjene poboljšanju proizvodnje i distribucije energije iz obnovljivih izvora u ruralnim područjima na razini poljoprivrednih gospodarstava i na lokalnoj razini.
U mišljenju predlažemo Komisiji da razmotri mogućnost jačanja javno-privatnih partnerstava za sustave osiguranja – dobrovoljnih u državama članicama – u instrumentima ZPP-a nakon 2027. kao odgovor na posljedice ekstremnih klimatskih nepogoda. S obzirom na izbore za Europski parlament koji će se održati 2024. i buduće proširenje EU-a, EGSO ovo mišljenje smatra prilikom za iznošenje određenih razmatranja, smjernica i prijedloga organiziranog civilnog društva o budućem obliku i smjeru ZPP-a nakon 2027. u cilju postizanja autonomne i održive proizvodnje hrane u okviru cjelovitije i sveobuhvatnije prehrambene politike. Cilj je doprinijeti prijedlogu Komisije za sljedeći ZPP isticanjem potreba organizacija civilnog društva i očekivanja društva u cjelini.
Predsjedništvo Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (EGSO) odlučilo je 12. prosinca 2023. imenovati Isabelle Le Galo Flores novom glavnom tajnicom EGSO-a.
Predsjedništvo Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (EGSO) odlučilo je 12. prosinca 2023. imenovati Isabelle Le Galo Flores novom glavnom tajnicom EGSO-a.
Isabelle Le Galo Flores magistra je matematičkog inženjerstva i magistra komunikacija, medijskih studija i međunarodnih odnosa. Tijekom karijere bila je na raznim rukovodećim položajima, a na zadnjem radnom mjestu bila je zamjenica glavnog direktora za Španjolsku u Zakladi Daniel i Nina Carasso, gdje je, među ostalim, radila u području održivih prehrambenih sustava i na temi građani i umjetnost.
Glavni tajnik EGSO-a ima izvršnu funkciju, pruža pomoć i savjete statutarnim tijelima EGSO-a i upravlja radnom snagom od otprilike 700 zaposlenika i zaposlenica. Isabelle Le Galo Flores preuzela je dužnost 16. siječnja na razdoblje od pet godina, nakon što je Gianluca Brunetti napustio tu funkciju 31. prosinca 2023. (ehp)
