Jacques Delors, preminuo 27. prosinca 2023., ostat će zapamćen kao najveći i najuspješniji predsjednik Europske komisije, vizionar pogleda uprta u budućnost i jedan od utemeljitelja ujedinjene Europe, kao što su to mnogo prije njega bili Jean Monnet i Robert Schuman.
Jacques Delors, preminuo 27. prosinca 2023., ostat će zapamćen kao najveći i najuspješniji predsjednik Europske komisije, vizionar pogleda uprta u budućnost i jedan od utemeljitelja ujedinjene Europe, kao što su to mnogo prije njega bili Jean Monnet i Robert Schuman.
Predsjednik Komisije prije njega nije bio puno više od europskog birokrata. Upravo je on toj ulozi dao status jednakovrijedan šefovima država i vlada, koji je kasnije postao općeprihvaćen. Tijekom svojega desetogodišnjeg mandata, od 1985. do 1995., također zahvaljujući potpori njemačkoga kancelara Helmuta Kohla i francuskoga predsjednika Françoisa Mitterranda, snažno je i odlučno promicao proces europske integracije. Naime, dao mu je novi zamah s ciljem da do 1992. zajedničko tržište, koje se temelji na carinskoj uniji, preoblikuje u istinsko jedinstveno tržište. Zatim je, dok je jedinstveno tržište još bilo u fazi realizacije, pokrenuo svoj drugi veliki projekt – uspostavu monetarne unije, dok je istodobno radio na širenju nadležnosti Zajednice uspostavom Europske unije posredstvom Ugovora iz Maastrichta.
Osim toga, prvi se put uhvatio u koštac s „demokratskim deficitom” Zajednice, predloživši – što je i prihvaćeno – davanje većih ovlasti Europskom parlamentu, najprije postupkom suradnje (predviđenim Jedinstvenim europskim aktom), a zatim (nakon reforme Ugovorom iz Maastrichta) postupkom suodlučivanja, kojim Europski parlament konačno dobiva istinsku ulogu suzakonodavca u pitanjima o kojima Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom.
Put prema strateškom cilju uspostave jedinstvenog tržišta započet je dvama dokumentima: izvješćem o „cijeni nedjelovanja” na europskoj razini, u kojem su istaknute ekonomske prednosti uklanjanja postojećih unutarnjih zakonodavnih barijera, i prvom bijelom knjigom, u kojoj su navedene sve zakonodavne mjere (njih oko 200) potrebne za njihovo uklanjanje.
Delors je od samog početka u jačanju mehanizama donošenja odluka i europskih institucija vidio ključan instrument za ostvarivanje europskog projekta. Stoga je Jedinstvenim europskim aktom predložio prvu istinsku reformu Rimskih ugovora iz 1957., kojima su uspostavljene Europske zajednice (zajedničko tržište i Euratom), i uspio je uvjeriti države članice da je prihvate (1987.).
Jacques Delors zatim je imao ključnu ulogu u redefiniranju financijskog okvira Zajednice zahvaljujući znatnom povećanju proračunskih sredstava, koja su „Paketom Delors I” (1988. – 1992.) povećana na 1,20 % ukupnog BDP-a država članica, a „Paketom Delors II” (1993. – 1999.) na 1,27 %, kao i velikom povećanju sredstava za ekonomsku i socijalnu koheziju (regionalne i strukturne politike), koja se smatrala nužnom za objedinjivanje unutarnjeg tržišta. Međutim, još je važnija bila sustavna promjena proračunskog okvira Zajednica, koji je upravo nakon dva Delorsova „paketa” od godišnjeg postao srednjoročni (sedmogodišnji).
Tako je izbjegnuta potreba da se svake godine među državama članicama provode iscrpljujući pregovori o financijama, što bi na nekoliko mjeseci usporilo rad europskih institucija. Još jedan ključni element koji je Delors uveo u europske politike bila je socijalna dimenzija (među ostalim, upravo je on pokrenuo „socijalni dijalog” između poduzeća, sindikata i europskih institucija). Međutim, njegov socijalni program, koji je predviđao usklađivanje instrumenata za zaštitu radnika u slučaju krize i sprečavanje nastojanja da se proizvodne aktivnosti izmjeste izvan teritorija Zajednice, bio je jedan od njegovih neostvarenih ciljeva.
No njegov najveći neuspjeh bio je povezan s njegovom drugom bijelom knjigom – o rastu, zapošljavanju i konkurentnosti – koja je u velikom stilu pokrenuta 1993. kao posljednji veliki projekt u njegovu mandatu. Bio je to prijedlog za oživljavanje i jačanje ekonomije (koji bi se tijekom 20 godina financirao s 20 milijardi eura), među ostalim, uz doprinose proračunu Zajednice i zajmove Europske investicijske banke, i izdavanjem zajedničkih dužničkih instrumenata (8 milijardi eura godišnje). Svrha tog plana bila je potpora izgradnji prometne i telekomunikacijske infrastrukture i nizu drugih ekonomskih i socijalnih inicijativa, što je u biti bio nagovještaj onoga što će 20 godina kasnije, kao odgovor na pandemijsku krizu, postati NextGenerationEU.
Plan je Europsko vijeće pozitivno prihvatilo, no ministri financija EU-a zatim su ga kritizirali i odbili. Desetljeće Jacquesa Delorsa završilo je silaznom putanjom i valom prigovora u kojima je bio optuživan za pretjerane ambicije, jakobinski centralizam i prekomjernu regulaciju. Međutim, neke od njegovih ideja kasnije su ostvarene, primjerice, transeuropske mreže i program „SURE” za potporu naknadama za privremenu nezaposlenost radnika tijekom krize uzrokovane bolešću COVID-19.
U rubrici „U žiži” članica EGSO-a Sandra Parthie, predsjednica Stručne skupine za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju i izvjestiteljica za mišljenje „Nova europska strategija za unutarnje tržište”, koje će biti usvojeno na plenarnom zasjedanju u siječnju, govori o prijedlozima Odbora o toj strategiji.
U rubrici „U žiži” članica EGSO-a Sandra Parthie, predsjednica Stručne skupine za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju i izvjestiteljica za mišljenje „Nova europska strategija za unutarnje tržište”, koje će biti usvojeno na plenarnom zasjedanju u siječnju, govori o prijedlozima Odbora o toj strategiji.
Jacques Delors preminuo je 27. prosinca prošle godine. Od 1985. do 1995. bio je predsjednik Europske komisije, a prije toga, od 1981. do 1985. ministar financija u vladi Françoisa Mitterranda. Bivši direktor i aktualni posebni savjetnik Instituta Jacques Delors u Parizu i bivši dopisnik za EU u Bruxellesu Sébastien Maillard odao mu je primjerenu počast.
Jacques Delors preminuo je 27. prosinca prošle godine. Od 1985. do 1995. bio je predsjednik Europske komisije, a prije toga, od 1981. do 1985. ministar financija u vladi Françoisa Mitterranda.
Bivši direktor i aktualni posebni savjetnik Instituta Jacques Delors u Parizu i bivši dopisnik za EU u Bruxellesu Sébastien Maillard odao mu je primjerenu počast.
Lorenzo Consoli, jedan od najpoznatijih novinara u Europi, također je s čitateljima biltena EGSO info podijelio svoja sjećanja o predsjedniku Jacquesu Delorsu.
Talijanski novinar i europski dopisnik od 1991. Lorenzo Consoli jedan je od najiskusnijih stručnjaka za europsku politiku, a radi za talijansku novinsku agenciju Askanews. Od 2006. do 2010. bio je predsjednik Međunarodnog udruženja novinara u Bruxellesu (API). Gostujući je profesor u okviru programa Executive Master in European Journalism and Communication na fakultetu IHECS u Bruxellesu. (ehp)
Suočavanje s posljedicama klimatskih promjena i uništavanja okoliša na mir, sigurnost i obranu
