Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) održao je 17. i 18. listopada svoje glavno godišnje komunikacijsko događanje „Povezivanje EU-a”, na kojem su se okupili stručnjaci za komunikaciju iz organizacija civilnog društva. Na ovogodišnjem seminaru pod nazivom „Bedem demokracije: kako pomoći novinarstvu da preživi i napreduje” riječ je bila o aktualnom stanju medija i njihovu mjestu u društvu. Istaknuto je da su novinari pod sve većim pritiskom vlada i privatnih interesa koji ograničavaju slobodu medija. Osim uobičajenih prepreka sada se suočavaju i s porastom generativne umjetne inteligencije koja, unatoč koristima koje donosi, ugrožava ekonomske temelje novinarstva.

„Što je istina? To staro pitanje ponovno je aktualno s pojavom umjetne inteligencije u kontekstu lažnih vijesti, teorija zavjere i autoritarnih vlada koje sustavno potkopavaju točnost i informiranu raspravu u kojoj se poštuje sugovornika. Pravi je čas da se okupimo kako bismo pronašli odgovore na pitanja koja su nam zajednička u EU-u”, izjavio je predsjednik EGSO-a Oliver Röpke.

„Malo je tko prije 20 godina mogao predvidjeti da u 2024. većina nas više neće listati jutarnje novine uz jutarnju kavu, već da ćemo pregledavanjem naših pametnih telefona vijesti čitati na informativnim internetskim portalima, i to u sve većoj mjeri na društvenim mrežama”, rekao je Aurel Laurenţiu Plosceanu, potpredsjednik EGSO-a za komunikaciju. „Ali povrh novih izazova, i dalje postoje oni stari. Novinari se i dalje bore protiv svojih starih neprijatelja, među kojima su cenzura, netransparentno vlasništvo nad medijima, nedovoljno financiranje i zakoni usmjereni protiv medija.”

Glavni tajnik Europske federacije novinara Ricardo Gutiérrez istaknuo je da bi rad novinara trebalo tretirati kao „javnu službu” ili „javno dobro” kojem prijete ekonomski izazovi, uznemiravanje u obliku strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja (eng. SLAPPs) i izravno nasilje (14 novinara ubijenih u EU-u od 2015.).

„Novinarstvo postaje profesija opasnija nego ikad prije”, izjavio je Jerzy Pomianowski, izvršni direktor Europske zaklade za demokraciju, navodeći primjer progona novinara u Bjelorusiji. Andrej Gnjot, bjeloruski redatelj, aktivist i novinar u kućnom pritvoru u Beogradu kojem prijeti izručenje, u svojoj je video poruci izjavio da je najveća prijetnja novinarstvu „gruba sila koja želi uništiti istinu i dostojanstvo”. Slično tomu, bjeloruska novinarka Hanna Ljubakova, osuđena na deset godina zatvora u odsutnosti, napomenula je da je u Bjelorusiji 33 novinara i novinarki iza rešetaka i da bi čak puko pretplaćivanje na njezin kanal na društvenim medijima mogao rezultirati zatvorskom kaznom.

Alexandra Borchardt, novinarka s dugogodišnjim iskustvom, neovisna savjetnica, istraživačica u području medija i glavna autorica izvješća Europske unije za radiodifuziju „Pouzdano novinarstvo u doba generativne umjetne inteligencije”, iznijela je ono što je nazvala „provokativnom” tvrdnjom da su „novinarstvo i generativna umjetna inteligencija međusobno kontradiktorni jer se novinarstvo bavi činjenicama, a generativna umjetna inteligencija izračunava vjerojatnosti, dakle, ne bavi se činjenicama. Zato je u sklopu umjetne inteligencije potrebno provjeravati činjenice,” rekla je u svojem uvodnom govoru „Pouzdane informacije u doba generativne umjetne inteligencije”.

Borchardt je upozorila medije da ne upadnu u zamku „digitalnog jaza”, u kojem jedan dio društva prihvaća doba umjetne inteligencije, a ostatak mu se odupire. Ako se mediji ne prilagode, mogli bi izgubiti u bitci da umjetnu inteligenciju iskoriste za modernizaciju diskursa i učinkovitije dopiranje do publike. Jedan od izazova za medije koji proizlaze iz generativne umjetne inteligencije gubitak je vidljivosti novinara u poslovnom modelu koji se temelji na umjetnoj inteligenciji i nedostatak kontrole nad sadržajem.

Prevelika količina informacija koje umjetna inteligencija može masovno proizvoditi može dovesti do preopterećenja publike. „Hoće li mladi ljudi htjeti postati novinari ako to znači natjecanje s umjetnom inteligencijom?”, zaključno je upitala Borchardt. (ll)

Seminar „Povezivanje EU-a 2024.” organiziran je uz potporu nagrade „Daphne Caruana Galizia” za novinarstvo. Nagradom koju Europski parlament dodjeljuje u listopadu svake godine odaje se priznanje hrabrom istraživačkom novinarstvu. Saznajte više o toj nagradi za 2024. i svečanosti njezine dodjele koja će se održati 23. listopada!

Kratki prikaz

Nagrada Daphne Caruana Galizia za novinarstvo pokrenuta je 2021. u počast malteškoj novinarki i blogerici ubijenoj 2017. Svake se godine nagrađuje izniman novinarski rad koji odražava temeljna načela i vrijednosti Europske unije, kao što su sloboda, demokracija, jednakost, vladavina prava i ljudska prava.

Dobitnik nagrade za 2024. bit će objavljen na svečanoj dodjeli koja će se održati 23. listopada u Europskom parlamentu (EP) u Strasbourgu s početkom u 18 sati. Dodjelu možete pratiti uživo ovdje. Neovisni žiri sastavljen od novinara i novinarki i stručnjaka i stručnjakinja za komunikaciju iz cijele Europe odabrao je 13 finalista i finalistica.

Potpredsjednica EP-a Pina Picierno (zadužena za tu nagradu) pozdravit će sudionike i predati riječ predsjednici EP-a Roberti Metsoli, koja će održati uvodni govor. Jedan od članova žirija zatim će održati kratku prezentaciju nagrade, nakon čega će predstavnik prošlogodišnjih dobitnika pobjedniku predati trofej.

Osvrt na prošlost

Prvo izdanje nagrade dodijeljeno je „Projektu Pegasus”, koji je koordinirao konzorcij Forbidden Stories, a dobitnici 2022. godine bili su Clément Di Roma i Carol Valade, za dokumentarni film „Srednjoafrička Republika pod ruskim utjecajem”. Godine 2023. nagradu su dobili grčka istraživačka platforma Solomon, u suradnji s udrugom Forensis, njemačkom javnom radiotelevizijom StrgF/ARD i britanskim novinama The Guardian, za zajedničko istraživanje brodoloma broda Pylos, koji je prevozio migrante.

Seminar za medije

Uoči svečanosti dodjele, Odjel za medijske usluge Europskog parlamenta održat će seminar za medije „Zaštita slobode medija” (23. listopada u 15:00 sati). Očekuje se da će oko 65 novinara i novinarki pratiti zanimljive govore i sudjelovati u raspravama, a nazočan će biti i Matthew Caruana Galizia, novinar i sin Daphne Caruane Galizije.

Na dnevnom redu programa bit će i svjedočanstva novinara i novinarki koji su izloženi prijetnjama pri obavljanju svojeg posla. Jedna od njih je Stefania Battistini, talijanska novinarka koju je Rusija nedavno stavila na popis traženih osoba zbog izvještavanja o ratu. Seminar će se prenositi putem interneta.

U ovom broju:

• Sandra Parthie: Umjetna inteligencija „proizvedena u Europi” – moguća ali uz dodatne napore
• Alexandra Borchardt: Pouzdano novinarstvo u doba generativne umjetne inteligencije
• Lukáš Diko: Ubojstva novinara neće sakriti istinu
• Nagrada Daphne Caruana Galizia za novinarstvo – poticanje novinarske izvrsnosti

Jedan od govornika na panelu za istraživačko novinarstvo održanom u okviru seminara „Povezivanje EU-a 2024.” bio je Lukáš Diko, direktor Istraživačkog centra Ján Kuciak. Govorio nam je o radu istraživačkih novinara i novinarki u Slovačkoj, gdje su početnu potporu slobodnom tisku i borbi protiv korupcije nakon ubojstva Jána Kuciaka zamijenili nedostatak povjerenja u neovisne medije i neprijateljska atmosfera prema novinarima.

1.  Ubojstvo vašeg kolege Jána Kuciaka, prvo ubojstvo novinara u Slovačkoj od proglašenja njezine neovisnosti, šokiralo je ne samo vašu zemlju nego i cijeli EU. Što ima novog u predmetu koji se vodi protiv počinitelja?

Prošlo je šest i pol godina otkad su Ján Kuciak i njegova zaručnica Martina Kušnírová ubijeni zbog njegovog istraživačkog rada. Unatoč tome, suđenje još traje, a kraj mu se ne nazire. Danas su ubojica, njegov vozač i posrednik osuđeni na dugotrajne zatvorske kazne, no suđenja biznismenu Marianu Kočneru, koji je ubojstvo navodno organizirao, i njegovoj bliskoj suradnici Aleni Zsuzsovoj, koja je prema istrazi ubojstvo naručila, još uvijek čekaju na odluke Vrhovnog suda o uloženim žalbama. Zsuzsovu je prvostupanjski sud osudio, a Kočner je oslobođen. Moguće je i ponovno suđenje, no to ovisi o predstojećoj odluci. Kočner i Zsuzsová već služe duge zatvorske kazne zbog drugih kaznenih djela. Mi u Istražnom centru Ján Kuciak (ICJK) pomno pratimo suđenje jer je jedan od naših glavnih ciljeva da nastavkom Jánovog istraživačkog rada očuvamo njegovo nasljeđe.

2. Nakon početnog šoka i prosvjeda protiv ubojstava koji su doveli do pada vlade tadašnjeg premijera Roberta Fica, što se, prema vašem mišljenju, promijenilo u javnom mnijenju da je Fico uspio ponovno doći na vlast?

Nakon ubojstva Jána i Martine 2018. cijelo je društvo bilo u šoku i u Slovačkoj su održani najmasovniji prosvjedi od baršunaste revolucije, koja je 1989. dovela do pada komunizma. Zbog tih su prosvjeda premijer Robert Fico i ministar unutarnjih poslova Robert Kaliňák dali ostavku. Ljudi su podržavali novinare, svi su se željeli baviti istraživačkim novinarstvom i korupcija je smatrana važnim pitanjem. Zahvaljujući takvoj atmosferi, oporba je na izborima 2020. pobijedila s antikorupcijskim programom, no ubrzo nakon toga uslijedila je pandemija bolesti COVID-19, koja je sa sobom donijela nove probleme, loše upravljanje i politička previranja. Robert Fico je, kao iskusan političar, iskoristio prosvjede protiv cijepljenja i dobio vjetar u leđa. Kad je počeo rat u Ukrajini, pojačao je proruski diskurs i time svojoj stranci Smeru ponovno osigurao podršku biračkog tijela. Slovačka je posebno podložna propagandi i prijevarama i ti su čimbenici pridonijeli tome da Robert Fico i njegova stranka 2023. pobijede na izborima.

3. Koliko je opasno danas biti istraživački novinar u Slovačkoj? S kojim se novim prijetnjama suočavate u svojem radu?

Posljednjih nekoliko godina u državama članicama EU-a ubijeno je četvoro istraživačkih novinara i novinarki: Daphne Caruana Galizia na Malti 2017., Ján Kuciak u Slovačkoj 2018., Giorgos Karaivaz u Grčkoj 2021. i Peter de Vries u Nizozemskoj 2021. U Europi je postalo opasno baviti se istraživačkim novinarstvom, ali ubojstvo jednog novinara neće ušutkati istinu, koja će izaći na vidjelo. Tome smo svjedočili u svim tim zemljama.

Unatoč tim strašnim ubojstvima, u Slovačkoj je broj verbalnih ili internetskih napada na novinare i novinarke i dalje u porastu, a često ih potiču političari, uključujući premijera, koji huškaju na uznemiravanje i ocrnjivanje novinara i novinarki. Takva neprijateljska atmosfera prema novinarima i novinarkama i neovisnim medijima dovodi do toga da se protiv njih djeluje i na druge načine. Nedavno je zabilježeno povećanje broja strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja. Na primjer, premijer Fico tužio je glavnog urednika portala Aktuality.sk zbog korištenja njegove fotografije na naslovnici knjige, a najnoviji je primjer zlouporaba tijela kaznenog progona za zastrašivanje novinara i novinarki, što se dogodilo našem kolegi u Istraživačkom centru Ján Kuciak. Svi ti napadi narušavaju povjerenje javnosti u neovisne medije i stvaraju neprijateljsku atmosferu prema novinarima i novinarkama. Zbog toga je broj istraživačkih novinara i novinarki u zemlji u padu i rijetko koja mlada osoba želi se baviti tim poslom. S pozitivne strane, u Centru smo pokrenuli projekt Safe.journalism.sk, u okviru kojeg se novinarima i novinarkama omogućava osposobljavanje u području osobne i digitalne sigurnosti, a novinarima koji se suočavaju s prijetnjama i napadima pruža pravna i psihosocijalna pomoć.

Lukáš Diko, glavni urednik i predsjednik Istraživačkog centra Ján Kuciak, istraživački je novinar i važna medijska ličnost s više od 20 godina iskustva. Radio je kao urednik vijesti, sporta i društvenih poslova na Slovačkoj javnoj radioteleviziji RTVS i suautor je etičkog kodeksa slovačkih novinara donesenog 2011.

Alain Coheur

Zdravlje je temeljni stup otpornosti i blagostanja EU-a. Ta tema nikako nije sporedna, nego je riječ o ključnom prioritetu za sve europske građane i građanke jer se svi u nekom trenutku moramo koristiti uslugama naših zdravstvenih sustava. Tijekom pandemije bolesti COVID-19 zdravlje je bilo u središtu pozornosti. Međutim, treba reći da predsjednica von der Leyen nije iskoristila jedinstvenu priliku da zdravlje učini ključnom sastavnicom svih drugih područja politike promicanjem međusektorske integracije zdravstvenih politika.

Moramo prevladati ograničavanje politika na određeni sektor i razviti usklađeniji, povezaniji i uključiviji europski model kojim se podupire pravedna tranzicija za sve, pri čemu nitko ne smije biti zapostavljen. Moramo ujediniti sve dionike, ojačati socijalni dijalog i uključiti civilno društvo – od osmišljavanja politika do njihove provedbe i evaluacije.

Odbor poziva na uspostavu vodeće europske inicijative za promicanje zdravlja: inicijative ujedinjenja utemeljene na europskoj solidarnosti i usmjerene na jačanje naših zdravstvenih sustava, borbu protiv zdravstvenih nejednakosti i zaštitu od budućih kriza. Navodimo nekoliko aspekata koji će biti okosnica te sveobuhvatne inicijative:

• europsko jamstvo u području zdravstva i skrbi: obećanje svakom europskom građaninu i građanki da će im se zajamčiti pravedan i univerzalan pristup visokokvalitetnoj skrbi;
• pristup „Jedno zdravlje”: ljudsko zdravlje neodvojivo je povezano sa zdravljem životinja, biljaka i okoliša. Klimatske promjene, pandemije i gubitak bioraznolikosti prijetnje su koje nas prisiljavaju da zauzmemo holistički pristup;
• modernizacija naših zdravstvenih sustava usvajanjem digitalnih alata i tehnologije umjetne inteligencije i osiguravanje da kibernetička sigurnost i poboljšanje digitalnih vještina građana i zdravstvenih djelatnika budu u središtu tog procesa;
• strateška ulaganja u socijalne i zdravstvene sustave: ulaganje u zdravlje pozitivno utječe na dobrobit građana i građanki i konkurentnost Europe;
• osiguravanje pristupa lijekovima i izgradnja inovativne i konkurentne industrije EU-a u čijem se razvoju naglasak prvenstveno mora staviti na zdravlje i javni interes, kao i na smanjenje naše ovisnosti o globalnim lancima opskrbe. Proizvodnja na europskom tlu ključna je za jamčenje našeg zdravstvenog suvereniteta;
• osiguravanje dovoljnog broja dobro osposobljenih i adekvatno plaćenih zdravstvenih djelatnika stvaranjem privlačnih radnih uvjeta, ulaganjem u osposobljavanje, izgradnjom mogućnosti za ostvarenje uspješnih karijera i pružanjem stalne potpore zdravstvenim radnicima i radnicama;
• jačanje politika zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, posebno putem medicine rada, programa pregleda na radnom mjestu i zaštite radnika od karcinogenih i mutagenih tvari;
• rješavanje velikog problema nezaraznih bolesti i suočavanje s izazovima koje donose rijetke bolesti moraju biti prioritet. Riječ je o borbi protiv nejednakosti u području zdravlja koje imaju višestruke uzroke.

Piše Alexandra Borchardt

Započnimo jednom provokativnom izjavom: novinarstvo i generativna umjetna inteligencija međusobno su kontradiktorne jer se novinarstvo temelji na činjenicama, dok se generativnom umjetnom inteligencijom izračunavaju vjerojatnosti. Ili možda želite da novinari popune praznine priče bilo čime što samo zvuči vjerojatno? Jer upravo tako funkcionira generativna umjetna inteligencija. Unatoč tome, generativna umjetna inteligencija otvara goleme mogućnosti za jačanje novinarstva, od njezine upotrebe u razmjenama ideja, pitanjima za intervjue i naslovima, do uloge u podatkovnom novinarstvu i brzoj analizi dokumenata. Može pomoći i u nadilaženju formata i jezika, a tekstove može pretvoriti u videozapise, podcaste i vizualne materijale, kao i transkribirati, prevesti, ilustrirati i učiniti sadržaj dostupnim u chat formatima. Ti bi aspekti mogli pomoći u dopiranju do ljudi koji su prethodno bili zapostavljeni: izrazito lokalne publike, onih koji nedovoljno vladaju vještinom čitanja ili razumijevanja ili imaju neke druge poteškoće, kao i onih koji jednostavno nisu zainteresirani za konzumiranje novinarstva na tradicionalan način. Kao što je izjavio Ezra Eeman, direktor za strategije i inovacije u NPO-u, nizozemskoj javnoj radioteleviziji: „Generativnom umjetnom inteligencijom možemo bolje ispuniti svoju zadaću pružanja javnih usluga; njome se povećava interaktivnost, pristupačnost i kreativnost. Umjetna inteligencija nam pomaže da svojoj publici pružimo više sadržaja.”

Iako je jasno da su neki u tom sektoru već opijeni obećanjima generativne umjetne inteligencije, ta tehnologija predstavlja znatan rizik za novinarstvo. Dva su najvažnija rizika opći gubitak povjerenja u informacije i daljnje propadanje ili čak nestanak njegovih poslovnih modela. Kao što je već navedeno, pojam „halucinacije” koji se koristi za tendenciju generativne umjetne inteligencije da daje odgovore izmišljajući činjenice i izvore, zapravo je značajka te tehnologije, a ne greška. Međutim, izazov je još veći. Budući da generativna umjetna inteligencija u roku od nekoliko minuta svakome omogućuje stvaranje bilo kakvog sadržaja, uključujući uvjerljive lažne sadržaje, postoji opasnost da bi javnost mogla izgubiti povjerenje u takav sadržaj. Na tečajevima medijske pismenosti već se savjetuje svima da budu skeptični prema sadržaju pronađenom na internetu, a taj bi se zdravi skepticizam mogao pretvoriti u potpuno nepovjerenje kada se izrada sadržaja poveća. Još nije poznato hoće li tradicionalni mediji imati koristi od toga i postati predvodnici u informacijskom svijetu ili će se u tom kontekstu svi mediji smatrati nepouzdanima.

Navala generativnih pretraživanja pridonosi toj nepovoljnoj situaciji jer predstavlja prijetnju da će novinarstvo postati sve nevidljivije. Dok je u prošlosti Google pretraživanje pružalo skup poveznica, od kojih su mnoge upućivale na pouzdane medije, rezultate pretraživanja sada sve više oblikuje generativna umjetna inteligjencija. Ljudi mogu vidjeti prve odgovore u tekstualnom obliku; čak i ne moraju dublje kopati. Nije ni čudo da su čelnici medijskih kuća prestravljeni. Mnogi od njih žure s uvođenjem umjetne inteligencije radi povećanja učinkovitosti, što očito neće biti od koristi jer će trebati čak više uložiti u kvalitetno novinarstvo kako bi se publici pokazala razlika između običnog „sadržaja” s jedne strane i dobro istraženog, točnog i pouzdanog novinarstva s druge strane.

Potreban je etički pristup upotrebi umjetne inteligencije u medijima. Najprije, medijskim organizacijama potrebna je strategija umjetne inteligencije i moraju se usredotočiti na način na koji ta tehnologija može doprinijeti ostvarivanju vrijednosti javne usluge. Resurse je potrebno usmjeriti na ono što je poželjno i iskorištavati u skladu s time, uvijek imajući na umu da umjetna inteligencija ima značajnu ekološku i društvenu cijenu. Reći ne uvijek bi trebala biti jedna od opcija. Organizacije bi također trebale iskoristiti svoju moć i utjecaj pri kupnji proizvoda, lobiranju za donošenje propisa i uključivanju u rasprave o autorskim pravima i zaštiti podataka. Puno je toga na kocki. Od ključne je važnosti da svaka tvrtka redovito pregledava proizvode kojima se koristi radi utvrđivanja pristranosti i stereotipa kako bi se izbjegla veća šteta. Naposljetku, u okruženju koje se brzo mijenja i svakodnevno izbacuje nove proizvode, opasno je djelovati sam. Uključivanje i poticanje suradnje unutar medijskog sektora te između tog sektora i tehnoloških tvrtki nužno je za utiranje odgovornih putova naprijed.

No nema sumnje da će generativna umjetna inteligencija znatno povećati ovisnost medija o velikim tehnološkim poduzećima. Što više tehnološke tvrtke integriraju alate umjetne inteligencije u aplikacije kojima se ljudi koriste u svakodnevnom životu, to će medijske organizacije imati manju kontrolu nad praksama, procesima i proizvodima. Njihove etičke smjernice tada bi mogle postati tek dodatak nečemu o čemu se već dugo odlučuje negdje drugdje.

S obzirom na sve navedeno, sljedeća bi hipoteza mogla donekle iznenaditi: novinarstvo sutrašnjice moglo bi izgledati uvelike poput dosadašnjeg, a nadajmo se da će biti i bolje. Dio današnjeg novinarstva ipak će nestati. Kao i uvijek, novinarstvo će se baviti činjenicama, iznenađenjima, pripovijedanjem priča i pozivanjem moćnika na odgovornost. Temeljit će se na izgradnji stabilnih, lojalnih i pouzdanih odnosa s publikom pružanjem smjernica, vođenjem razgovora i pružanjem podrške zajednicama. U svijetu umjetnog sadržaja, ono što stvarni ljudi kažu, misle i osjećaju bit će na cijeni. Novinari su posebno osposobljeni da to otkriju. Ipak, umjetna inteligencija može pomoći novinarstvu da bude bolje: da služi pojedincima i skupinama u skladu s njihovim potrebama i životnim situacijama i da postane uključivije, lokalnije i obogaćeno podacima na načine koji prije nisu bili dostupni. Anne Lagercrantz, zamjenica glavnog direktora švedske televizije, ovako je komentirala umjetnu inteligenciju: „Generativna umjetna inteligencija će iz temelja promijeniti novinarstvo, ali nadajmo se da neće i našu ulogu u društvu. Moramo raditi na vjerodostojnosti medijske industrije. Moramo stvoriti sigurna mjesta za informacije.” Sa sigurnošću možemo zaključiti da doba umjetne inteligencije ne predstavlja najveće rizike za samo novinarstvo, već za njegove poslovne modele.

Ovaj se tekst temelji na izvješću dostupnom za preuzimanje pod naslovom Pouzdano novinarstvo u doba generativne umjetne inteligencije, koje je 2024. objavila Europska unija za radiodifuziju, a koje su istražili i napisali Alexandra Borchardt, Kati Bremme, Felix Simon i Olle Zachrison.

Zalaganje za proširenje: angažman za budućnost Europe

Proširenje i uključivanje zemalja kandidatkinja u Europsku uniju nije puka ekspanzija nego geostrateško ulaganje u mir, stabilnost, sigurnost i društveno-gospodarski razvoj, čime se jača demokratska struktura našeg kontinenta. Proširenje EU-a stoga je moćan alat za širenje i očuvanje temeljnih europskih vrijednosti. Bilateralna tijela koja smo osnovali s civilnim društvom iz zemalja kandidatkinja (zajednički savjetodavni odbori i platforme civilnog društva), inicijativa za članove i članice iz zemalja kandidatkinja, kao i proširenje posjetâ Skupine za temeljna prava i vladavinu prava zemljama kandidatkinjama primjeri su predanosti EGSO-a produbljivanju i proširenju Unije. Naš rad pokazuje da se napredak u području nužnih unutarnjih reformi može i treba odvijati usporedno s integracijom zemalja kandidatkinja. Unatoč stalnim izazovima u nekoliko zemalja kandidatkinja te bi nas prepreke trebale poticati na intenzivniju suradnju s našim partnerima iz tih zemalja, a ne odvraćati nas od napretka.

EGSO je imao vrlo važnu ulogu u proširenju EU-a time što je sudjelovao na sastanku ministara zapadnog Balkana u Skopju i blisko surađivao s čelnicima i čelnicama nekoliko zemalja kandidatkinja. Cilj je naših aktivnosti procijeniti spremnost zemalja kandidatkinja da ispune kriterije iz Kopenhagena i ponovno naglasiti naše zalaganje za uključiv i pravedan dijalog sa svim članovima i članicama EGSO-a, u koji će svakako biti uključeni i članovi i članice iz zemalja kandidatkinja. Zato sam ponosan što mogu reći da je inicijativa za članove i članice iz zemalja kandidatkinja, pokrenuta u veljači u prisutnosti albanskog premijera Edija Rame i crnogorskog premijera Milojka Spajića, jedan od temelja manifesta predsjedništva u kojem sudjelujem.

Aktivnim uključivanjem članova i članica iz zemalja kandidatkinja Odbor zauzima mjesto predvodnika među institucijama EU-a u postupnoj integraciji zemalja kandidatkinja za članstvo u EU-u. Učinak te inicijative opipljiv je i u sve većoj mjeri prepoznat u zemljama kandidatkinjama i EU-u, a projekt snažno podupiru i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen i povjerenik za proširenje Oliver Várhelyi. Cilj je te inicijative ne samo donijeti neposredne koristi već i izgraditi čvrste temelje za dugoročne težnje zemalja kandidatkinja, njihovih građana i njihovih dinamičnih civilnih društava. Njome se civilnom društvu tih zemalja omogućuje da se izravno uključi u postupak donošenja odluka u EU-u, čime se zadržava zamah za potrebne reforme. Ukupno 146 članova i članica iz zemalja kandidatkinja aktivno je sudjelovalo u sastavljanju mišljenja o temama povezanima s proširenjem, kao što su kohezijska politika EU-a, jedinstveno tržište, održivost poljoprivredno-prehrambenog sektora i manjak vještina.

Zajednički savjetodavni odbori i platforme civilnog društva ključni su za uspostavu dijaloga među raznim dionicima, čime se osigurava da se tijekom postupka donošenja odluka čuje glas sviju. Trenutačno su aktivni zajednički savjetodavni odbori za Crnu Goru, Srbiju i Tursku, a platforme civilnog društva djeluju prije svega u Ukrajini i Moldaviji. Očekuje se da će zajednički savjetodavni odbor za Sjevernu Makedoniju ponovno započeti s radom čim se otvori prva skupina pregovaračkih poglavlja, dok je osnivanje novog odbora za Albaniju već u tijeku. Taj će angažman dodatno dobiti na snazi na predstojećem forumu civilnog društva na visokoj razini posvećenom proširenju, koji će se održati 24. listopada, u sklopu plenarnog zasjedanja EGSO-a. Na tom će se forumu, koji je organiziran u suradnji s Komisijom, okupiti članovi i članice EGSO-a, oko stotinu predstavnika i predstavnica zemalja kandidatkinja i vodeći političari i političarke iz država članica i zemalja kandidatkinja kako bi raspravljali o vrijednosti civilnog i socijalnog dijaloga za uspješno proširenje EU-a. Na njemu će se istaknuti uloga socijalnog dijaloga u unapređenju rada na pristupanju EU-u, optimizaciji zelene i digitalne tranzicije te osiguranju poštovanja temeljnih vrijednosti EU-a.

EGSO je kao platforma civilnog društva posvećen osnaživanju i prihvaćanju glasa onih koji teže slobodi, demokraciji i socioekonomskom blagostanju, čime se u konačnici potiče jača integracija u zemljama kandidatkinjama i EU-u. Zajedno gradimo svjetliju budućnost za uključivu, prosperitetnu i ujedinjenu Europu. Odbor se nepokolebljivo zalaže za proširenje i naše je djelovanje dokaz našeg vjerovanja u integriraniju i otporniju Europu u cjelini.

Oliver Röpke

Predsjednik EGSO-a

Naša je gošća iznenađenja Alexandra Borchardt, glavna govornica na ovogodišnjem izdanju EGSO-ova seminara „Povezivanje EU-a”. Glavna autorica Izvješća Europske unije za radiodifuziju za 2024. o učincima umjetne inteligencije na novinarstvo analizira izglede za odgovorno novinarstvo uslijed brzog rasta generativne umjetne inteligencije. Iako neki u medijskoj industriji slijepo vjeruju obećanjima umjetne inteligencije, rizici koje donosi generativna umjetna inteligencija znatni su, kao i mogućnosti.

Alexandra Borchardt novinarka je s dugogodišnjim iskustvom, neovisna savjetnica, sveučilišna profesorica i medijska istraživačica s više od 25 godina iskustva u prenošenju vijesti, od kojih je 15 provela na vodećim položajima. U posljednjih pet godina podržala je 26 europskih izdavača u digitalnoj transformaciji kao mentorica u okviru programa Svjetskog udruženja izdavača novina (World Association of News Publishers) pod nazivom „Table Stakes Europe”. Više o njezinom radu možete saznati ovdje.