Andres Barceló Delgado

Iako industrija nikad nije planirala napustiti Europu, od europskih izbora 2024. institucije EU-a došle su do jasnog zaključka: bez snažne industrije Europa ne može osigurati stratešku autonomiju ili postići ključnu konkurentnost svojeg gospodarstva. Snažna industrijska baza nužna je ne samo za kvalitetna radna mjesta za Europljane, već i za napredak, inovacije i usluge s visokom dodanom vrijednošću.

Kao odgovor na krizu troškova života, EGSO je pokrenuo inicijativu – krovno mišljenje – koja se bavi krizom u različitim područjima politika i daje ciljane preporuke kreatorima politika na razini EU-a i na nacionalnoj razini. U okviru toga EGSO-ovo Povjerenstvo za proučavanje industrijskih promjena (CCMI) usredotočuje se na reindustrijalizaciju kao ključni pristup za borbu protiv učinka krize troškova života na europske građane i poduzeća.

U našem mišljenju „ Reindustrijalizacija Europe – prilika za poduzeća, zaposlenike i građane u kontekstu krize troškova života", koje će biti usvojeno na plenarnom zasjedanju EGSO- a u lipnju, ističe se ključna uloga koju reindustrijalizacija mora imati u poboljšanju položaja pojedinaca i poduzeća diljem Europe.

Glavni zaključci mišljenja su sljedeći.

Iako pozdravljamo inicijativu Komisije za pokretanje „komunikacijskog kompasa", pozivamo na uključivanje jasnih referentnih vrijednosti i pokazatelja uspješnosti kako bi se osiguralo da ti napori ne postoje samo na papiru, već da se ostvare.

U području energetike (koje trenutačno destimulira europsku industriju i šire gospodarstvo) pozivamo na brze kratkoročne i dugoročne mjere kako bi se osigurala sigurna, stabilna i predvidljiva energija po cijenama koje poduzećima omogućuju konkurentnost i ne opterećuju kućanstva.

Strateška autonomija mora biti u središtu procesa reindustrijalizacije i mora koristiti ne samo izravno uključenim poduzećima nego i cijelom vrijednosnom lancu. Europska industrija suočava se s manjkom kvalificiranih radnika, zbog čega pozivamo na smanjenje birokracije i pojednostavnjenje zakonodavstva EU-a za izdavanje radnih dozvola. Ne želimo „uvoziti" jeftinu radnu snagu, već privući kvalificirane radnike koji će obogaćivati europsko društvo.

Cilj industrijske politike mora biti vraćanje privlačnosti EU-a i ponovno stvaranje povoljnog okruženja za industrijska ulaganja, uz iskorištavanje pravne sigurnosti, vještina njegovih radnika i, naravno, koristi jedinstvenog tržišta.

Socijalni dijalog mora biti u potpunosti integriran u proces reindustrijalizacije jer ne utječe samo na velika poduzeća, već i na mala i srednja poduzeća, koja čine veliku većinu europskih poduzeća.

Međutim, postoji jedno pitanje koje je posebno osjetljivo u nekim društvenim i političkim klubovima: pojednostavnjenje birokracije. Prema riječima predsjednika Skupine poslodavaca EGSO-a Stefana Mallije, „pojednostavljenje ne znači deregulaciju. Nije riječ o ukidanju zelenog plana ili ključnih socijalnih zaštitnih mjera... Riječ je o uklanjanju birokracije koja nikome koristi."

Kao i uvijek, riječ je o detaljima; međutim, moramo produbiti proces reindustrijalizacije, koji će uključivati ulaganja u cijelom lancu, od javnih ulaganja u infrastrukturu do poslovnih ulaganja u industriju, promicanje visokokvalitetnih radnih mjesta, poticanje cjeloživotne profesionalne prekvalifikacije, održavanje socijalnih standarda koji su u središtu pravne stečevine EU-a i promicanje poslovnih inovacija kao sredstva za stalno poboljšanje i razvoj usluga visoke dodane vrijednosti.

To nije jednostavan zadatak, ali čvrsto vjerujem da snažna industrija, uspostavljena diljem EU-a, može biti jedan od glavnih pokretača poboljšanja konkurentnog položaja europskog gospodarstva i znatnog poboljšanja položaja Europljana i njihovih obitelji.