EGSO-ova Skupina radnika

Nužno je uvesti mjere kako radnici i obitelji koji već teško sastavljaju kraj s krajem ne bi završili u potpunom siromaštvu jer inflacija svakog mjeseca sve više smanjuje vrijednost njihovih plaća.

Inflacija je složen proces koji uzrokuje više čimbenika. No njezini su učinci jasni i izravni: radnici i obitelji diljem Europe sada gledaju kako im se plaće realno smanjuju, a ušteđevina nestaje. Kao što je to obično slučaj, najteže su pogođene najranjivije skupine jer su njihove rezerve već bile ograničene (ako ih je uopće bilo). Osim toga, povećanje cijena koje bilježimo za većinu je radnika osobito izraženo u pogledu osnovnih dobara, uključujući hranu, električnu energiju, grijanje i gorivo. 

Podaci ESB-a pokazuju je 2008. provedena neka vrsta automatske indeksacije između rastućih troškova života i plaća (u Belgiji, Španjolskoj, Francuskoj, Luksemburgu i Sloveniji te na Cipru i Malti), ili neautomatska, ali uz određene smjernice (u Grčkoj, Italiji i Finskoj). Nakon mjera štednje uslijed krize 2008. samo su Belgija i Luksemburg zadržali i trenutačno provode automatsku indeksaciju. Italija, Cipar i Malta prešli su na neku vrstu neautomatske indeksacije (ECB). Te se mjere obično temelje na općim troškovima života, ali iako pomažu, teško mogu ublažiti udarac koji nanosi povećanje cijena navedenih osnovnih dobara. Međutim, većina država u EU-u ne primjenjuje nijedan od tih sustava. Stoga je još važnije pružiti dodatnu pomoć najranjivijim skupinama i u najvećoj mogućoj mjeri ukloniti uzroke rasta cijena. Kratkoročno, neki od uzroka inflacije ne mogu se kontrolirati, primjerice ruska invazija na Ukrajinu. U kontekstu sve veće nesigurnosti potrebno je riješiti i problem strukturnih ograničenja u globalnim lancima opskrbe nakon pandemije bolesti COVID-19. Nužna su dugoročna rješenja. U međuvremenu je nužno uvesti mjere kako radnici i obitelji koji već teško sastavljaju kraj s krajem ne bi završili u potpunom siromaštvu jer se vrijednost njihovih plaća svakog mjeseca sve više smanjuje. (prp)