Želimo li ostvariti energetske i klimatske ciljeve EU-a do 2050. trebamo znatno ubrzati tempo transformacije prema energetskoj uniji, ali bi zanemarivanje socijalne i gospodarske situacije u pojedinim državama članicama moglo biti opasno, tvrdi se u nedavnom EGSO-ovom mišljenju.

Socijalni i ekonomski uvjeti u različitim državama članicama ne uzimaju se dovoljno u obzir, što bi moglo ugroziti društvenu prihvaćenost ulaganja i reformi namijenjenih ubrzanju energetske tranzicije, naglašava EGSO.

U mišljenju izvjestitelja Lutza Ribbea usvojenom na plenarnom zasjedanju u ožujku EGSO izlaže svoje stajalište o izvješćima za 2020. o stanju energetske unije i procjeni nacionalnih energetskih i klimatskih planova i tvrdi da, iako su energetski i klimatski ciljevi za 2020. u velikoj mjeri ostvareni, nema mjesta samozadovoljstvu.

Ciljevi za sljedećih 30 godina, počevši od ove dekade, moraju biti puno ambiciozniji i europsko stanovništvo zaista staviti u samo središte energetske unije.

Riječima g. Ribbea: „Energetska se tranzicija ugrožava ako političari obećaju uključenost velikog dijela društva, ali to obećanje ne shvaćaju ozbiljno i ne ispunjavaju!“ (mp)