Novi pakt EU-a o migracijama i azilu, koji je nakon donošenja u svibnju 2024. nazivan povijesnom prekretnicom, tek treba dokazati svoju vrijednost. Izazovi koji se očekuju 2025. svakako neće biti jednostavni: u iznimno nesigurnom geopolitičkom okruženju, inherentna složenost pakta i kratak rok za njegovu provedbu zahtijevat će oprez i mnogo balansiranja – zaključak je analize Instituta za migracijsku politiku Europe (MPI Europe) koju je provela Camille Le Coz.
Novi pakt EU-a o migracijama i azilu, koji je nakon donošenja u svibnju 2024. nazivan povijesnom prekretnicom, tek treba dokazati svoju vrijednost. Izazovi koji se očekuju 2025. svakako neće biti jednostavni: u iznimno nesigurnom geopolitičkom okruženju, inherentna složenost pakta i kratak rok za njegovu provedbu zahtijevat će oprez i mnogo balansiranja – zaključak je analize Instituta za migracijsku politiku Europe (MPI Europe) koju je provela Camille Le Coz.
Početak 2025. otvara goruća pitanja o budućnosti migracijskih politika u Europskoj uniji (EU). Nova Europska komisija svojim je planom provedbe utvrdila jasan smjer novog pakta o migracijama i azilu, no zbog promjenjivih okolnosti postoji opasnost da će se politički fokus i resursi preusmjeriti drugdje. Predstojeći izbori u Njemačkoj, zajedno s posljedicama propasti Asadova režima i nepredvidljivom putanjom rata u Ukrajini, povećali su razinu nesigurnosti. Nastavljaju se rasprave o modelima eksternalizacije, ali ta se nastojanja često ostvaruju kao izolirani politički manevri, a ne kao dio kohezivne europske strategije. U međuvremenu se migracije i dalje koriste kao oružje na poljskoj granici s Bjelorusijom, a ta instrumentalizacija sve više dovodi do odstupanja od prava EU-a. Ova će godina biti ključna za utvrđivanje može li Europska unija slijediti pristup kojim se potiče povjerenje i ostvaruje prijeko potrebno zajedničko djelovanje ili će se suočiti s daljnjom fragmentacijom.
U svibnju 2024. mnogi europski oblikovatelji politika pozdravili su donošenje pakta kao povijesne prekretnice nakon godina teških pregovora. Njime je Unija netom prije europskih izbora pokazala sposobnost da se ujedini i riješi neka od najzahtjevnijih pitanja. Ključni elementi pakta bili su rješavanje napetosti u pogledu odgovornosti i solidarnosti, otklanjanje percepcije stalne migracijske krize i usklađivanje razlika u postupcima azila među državama članicama. Iako se novi okvir u velikoj mjeri temelji na postojećem sustavu, njime se uvode strože mjere kao što su sustavna dubinska provjera, poboljšani postupci azila i vraćanja na granicama te iznimke od zajedničkih pravila tijekom krize. Paktom se podupire i veća europeizacija, uz obveznu solidarnost, pojačanu ulogu institucija i agencija EU-a te povećano financiranje sredstvima EU-a i povećan nadzor.
Međutim, taj porast vjerodostojnosti EU-a kad je riječ o njegovu zajedničkom upravljanju migracijama mogao bi biti kratak ako se u Europi do svibnja 2026. ne uvedu nova pravila. Taj kratak rok posebno je zahtjevan jer pakt iziskuje uspostavu složenog sustava, mobilizaciju resursa te zapošljavanje i osposobljavanje osoblja, osobito za države članice koje se nalaze na prvoj liniji. Iako su države članice izradile nacionalne akcijske planove, velik dio tog rada obavljen je iza zatvorenih vrata i u javnost nisu poslane nikakve političke poruke. Ta diskrepancija predstavlja sve veći rizik jer je političko usmjeravanje ključno za održavanje krhke ravnoteže na razini EU-a.
Nadalje, za provedbu novog sustava potrebno je stvoriti partnerstva među dionicima. Nacionalne agencije za azil ključne su za prenošenje složenih zakonodavnih tekstova u praktične okvire, a agencije EU-a, osobito Agencija EU-a za azil, već imaju presudnu ulogu u tom procesu. Jednako je važno sudjelovanje nevladinih organizacija kako bi se, među ostalim, iskoristilo njihovo stručno znanje i osigurao pristup pravnom savjetovanju i pregled novih postupaka. Za podupiranje tih nastojanja potrebno je više suradnje, uključujući redovita savjetovanja, snažne mehanizme za razmjenu informacija i operativne radne skupine koje se redovito sastaju.
U međuvremenu, znatna pozornost posvećena je strategijama eksternalizacije, a sve veći broj europskih čelnika smatra ih rješenjem za migracijske izazove EU-a. Sporazum između Italije i Albanije potaknuo je brojne rasprave o njegovu potencijalu za bolje upravljanje mješovitim migracijama, a Giorgiju Meloni postavio kao vodeću osobu u tom području u cijeloj Europi. Međutim, taj sporazum još nije polučio nikakve rezultate i ostaje bilateralni sporazum kojim se isključuju doprinosi drugih europskih partnera. U međuvremenu druge vlade predlažu alternativne modele, kao što su centri za vraćanje, i načine integracije tih modela u pristup na razini EU-a.
Vraćanje će biti u središtu političke rasprave u predstojećim mjesecima. Naime, dio pakta ovisi o poboljšanju brzine vraćanja, osobito za pojedince koji prolaze kroz postupke na granici u državama na prvoj liniji. Komisija i države članice nastoje riješiti taj hitan problem, ostavljajući pritom prostora za ogledne centre za vraćanje, a prijedlozi za reviziju Direktive o vraćanju očekuju se u ožujku. S obzirom na kratak vremenski okvir, postoji rizik da Europljani ne razmotre u potpunosti iskustva stečena na terenu unatoč napretku ostvarenom tijekom proteklog desetljeća u područjima kao što su informiranje, savjetovanje, potpora pri reintegraciji i uzajamno učenje na razini EU-a. Osim toga, Europa mora pripaziti da eksperimentiranjem s modelima eksternalizacije ne našteti odnosima sa zemljama podrijetla i općenito ne oslabi svoj položaj.
To održavanje krhke ravnoteže odvija se u iznimno neizvjesnom okruženju, zbog čega je provedba pakta test ne samo za upravljanje migracijama nego i za širi projekt EU-a. Situacija na poljskoj granici posebno naglašava konkretne izazove u pogledu poštovanja obvezujućih pravila pod pritiskom neprijateljskog susjeda. Kad je riječ o Siriji i Ukrajini, europski čelnici moraju biti spremni na nepredviđene događaje. U predstojećoj godini bit će ključno poticati snažno vodstvo na razini EU-a kako bi se provela nova pravila i nastavilo istraživati inovacije koje su usklađene sa zajedničkim pristupom i jačaju ga. To uključuje usmjeravanje napora na izgradnju otpornih partnerstava s prioritetnim zemljama i izbjegavanje preusmjeravanja resursa na političke trikove.
Camille Le Coz pridružena je direktorica Instituta za migracijsku politiku Europe, istraživačkog instituta sa sjedištem u Bruxellesu koji radi na učinkovitijem upravljanju imigracijskim sustavima, integraciji imigranata i sustavima azila, kao i uspješnim ishodima za novopridošle osobe, obitelji imigrantskog podrijetla i zajednice domaćine.
Almir Hoxhaj, albanski imigrant u Grčku, osim materinjeg jezika sada govori i grčki. Nakon više od 30 godina u Grčkoj osjeća se dijelom zemlje, ali prilagodba grčkom društvu u kojem se riječ „Albanac” čak upotrebljava kao uvreda nije bila jednostavna. Ovo je njegova priča.
Almir Hoxhaj, albanski imigrant u Grčku, osim materinjeg jezika sada govori i grčki. Nakon više od 30 godina u Grčkoj osjeća se dijelom zemlje, ali prilagodba grčkom društvu u kojem se riječ „Albanac” čak upotrebljava kao uvreda nije bila jednostavna. Ovo je njegova priča.
Rođen sam u malom selu u okrugu Vlorë, gdje sam živio do svoje dvanaeste godine. Moja se obitelj preselila u Tiranu, nakon čega sam 1997. donio tešku odluku o odlasku za boljim životom u Grčkoj. U to vrijeme, nakon otvaranja granica, Albanci su često tražili sigurnost u Grčkoj, što je olakšala zajednička kopnena granica. Granicu sam pješke prešao osamnaest puta. Bojao sam se mora. Čak se sjećam svojeg posljednjeg putovanja od pet dana u Veroiju, gdje sam, unatoč kiši koja nije prestala, bio nevjerojatno žedan. Kada sam na kraju u rukama držao punu čašu vode, to mi nije bilo dovoljno. Tako je započeo moj život u Grčkoj. S punom čašom vode u ruci.
Prvi kontakt s tom zemljom imao sam u dobi od 15 godina kada sam prvi put tajno prešao granicu s prijateljima. Nije nam palo na pamet da činimo nešto nezakonito. Da sam mogao odletjeti u Grčku, napravio bih to. Grčka, njezin jezik, mitologija i povijest bili su mi posebno privlačni. Tijekom ljeta naporno sam radio i pokušao skrbiti za svoju obitelj. Moj konačni odlazak u Grčku bio je pun izazova: pravna nesigurnost, rasizam i problemi u integraciji. Jasno se sjećam jednog incidenta na početku. Tamo sam boravio nezakonito, nisam imao zdravstveno osiguranje, nisam znao jezik, a jedan zub mi je pukao. Jedina mogućnost bila je da ga sam izvučem, ispred zrcala, s kliještima koja sam koristio na poslu. Moja su usta bila puna krvi.
Prilagodba grčkom društvu nije bila jednostavna. Kao migrant prve generacije osjećao sam se poput stranca – kao da stalno imam krv u ustima. Tamo samo boravio nezakonito, bojao sam se izaći na šetnju ili kavu. Rasizam sam doživljavao svugdje, u mnogim oblicima. Jednom prilikom je jedan otac je prijetio svojem malom djetetu da će reći Albancu da ga pojede ako ne bude tiho. Bio mi je zabranjen ulazak u kafiće, klubove i druga mjesta, od kojih su neka, kada sam u njih prvi put došao, čak imala znak „Albancima zabranjen ulaz”. Govorili su nam da smo prljavi jer pripadamo drugoj religiji. Odnosi između Grka i Albanaca sada su bolji, iako i dalje postoje stereotipi. Riječ „Albanac” u Grčkoj čak se upotrebljava kao uvreda. Rasizam je i dalje prisutan, ali je sada blaži. Vremena su se promijenila. Međutim, rasizam je i dalje prisutan, pojačan financijskim poteškoćama i nedostatkom obrazovanja.
Predrasude i diskriminacija duboko su ukorijenjene i često dovode do ekstremnih političkih i društvenih obrazaca koji se šire, pa čak i dopiru do Europskog parlamenta. To je žalosno! Iako se stanje poboljšalo, to ostaje i dalje stvarnost. Međutim, postoji nada za mlađe generacije. Naša djeca imat će bolje izglede da budu u potpunosti prihvaćena. To vrijedi i za moju dvanaestogodišnju kći.
Danas, kao izvođač građevinskih radova, prisjećam se prošlih vremena s pomiješanim osjećajima. Poteškoće u prilagodbi i neprihvaćanje koje sam doživio bili su moja svakodnevica. Međutim, kroz te sam izazove razvio dublje razumijevanje života i važnosti integracije.
Albanija će zauvijek ostati dio mene. Jasno se sjećam godina komunističkog režima. To je bilo vrijeme paranoje, straha, nesigurnosti i ekstremnog siromaštva. Pad režima donio je olakšanje, ali i nove probleme kao što su nezaposlenost i kriminal. Ta su me iskustva oblikovala; naučio sam cijeniti stabilnost i slobodu koje sam pronašao u Grčkoj.
Osobno se osjećam povezanim s Grčkom. Iako se moje srce nalazi u mojem selu u Albaniji, moj život je ovdje. Moj je grčki jednako dobar kao i moj materinji jezik. Moja iskustva, borbe i postignuća čine me dijelom ove zemlje. Nadam se da će nas s vremenom grčki narod u potpunosti prihvatiti i priznati naš doprinos društvu.
Migracije su test pun izazova, ali i mogućnosti, a kao albanski migrant u Grčkoj nije bilo načina na koje sam ih mogao izbjeći. Moja je priča puna izazova, prilagodbe i nade.
U predstojećim godinama nastavit ću svoj život u Grčkoj, koja je moj dom. A Albaniju vidim kao ravnopravnu članicu Europske unije, koja je sada domovina svih nas.
Almir Hoxhaj ima 47 godina. Živi i radi u Tripoliju, malom gradu na grčkom poluotoku Peloponezu. Ima dvanaestogodišnju kćer. Njegov omiljeni grad je Berlin. Tečno govori i piše grčki te je preveo knjigu „Saga zvijezda danice” albanskog autora Rudija Erebare na grčki jezik. Knjiga je 2017. osvojila Nagradu Europske unije za književnost i u njoj se opisuje tragedija albanskog naroda u 20. stoljeću. Iako se radnja odvija u prošlom stoljeću, totalitarizam, fašizam i iracionalizam u svojim su „modernijim” oblicima nažalost i dalje relevantni.
Enrico Letta objavio je u travnju 2024. svoje dugoočekivano izvješće o budućnosti jedinstvenog tržišta EU-a pod nazivom „Više od tržišta”. EGSO je na plenarnom zasjedanju u siječnju usvojio mišljenje „Kako poduprijeti subjekte socijalne ekonomije u skladu s pravilima o državnim potporama: neka razmatranja na osnovi preporuka iz izvješća Enrica Lette”.Pitali smo izvjestitelja za to mišljenje Giuseppea Guerinija u kojoj ga je mjeri i zašto nadahnulo Lettino izvješće, u kojem se, među ostalim, europske institucije pozivaju na to da poboljšaju pravni okvir za državne potpore i omoguće poduzećima socijalne ekonomije lakši pristup zajmovima i financijskim sredstvima. Kako EGSO na temelju zaključaka tog izvješća planira pomoći tim poduzećima u usklađivanju s pravilima o državnim potporama?
Enrico Letta objavio je u travnju 2024. svoje dugoočekivano izvješće o budućnosti jedinstvenog tržišta EU-a pod nazivom „Više od tržišta”. EGSO je na plenarnom zasjedanju u siječnju usvojio mišljenje „Kako poduprijeti subjekte socijalne ekonomije u skladu s pravilima o državnim potporama: neka razmatranja na osnovi preporuka iz izvješća Enrica Lette”.Pitali smo izvjestitelja za to mišljenje Giuseppea Guerinija u kojoj ga je mjeri i zašto nadahnulo Lettino izvješće, u kojem se, među ostalim, europske institucije pozivaju na to da poboljšaju pravni okvir za državne potpore i omoguće poduzećima socijalne ekonomije lakši pristup zajmovima i financijskim sredstvima. Kako EGSO na temelju zaključaka tog izvješća planira pomoći tim poduzećima u usklađivanju s pravilima o državnim potporama?
Podrijetlo i socijalni položaj nikada ne bi smjeli biti prepreke uspjehu, smatra Evgi Sadegie, glavna direktorica organizacije Schotstek sa sjedištem u Hamburgu i Berlinu, koja promiče jednake mogućnosti i kulturnu raznolikost u profesionalnom svijetu. Jedinstveni programi stipendija te organizacije imaju za cilj poduprijeti inteligentne, ambiciozne i motivirane mlade osobe migrantskog podrijetla na njihovu putu prema vodećim položajima u području istraživanja, poduzetništva i društva. Schotstek pomaže talentiranim studentima i mladim stručnjacima u izgradnji snažnih mreža i stjecanju odgovarajućih vještina i time ih osnažuje kako bi ostvarili svoj puni potencijal.
Podrijetlo i socijalni položaj nikada ne bi smjeli biti prepreke uspjehu, smatra Evgi Sadegie, glavna direktorica organizacije Schotstek sa sjedištem u Hamburgu i Berlinu, koja promiče jednake mogućnosti i kulturnu raznolikost u profesionalnom svijetu. Jedinstveni programi stipendija te organizacije imaju za cilj poduprijeti inteligentne, ambiciozne i motivirane mlade osobe migrantskog podrijetla na njihovu putu prema vodećim položajima u području istraživanja, poduzetništva i društva. Schotstek pomaže talentiranim studentima i mladim stručnjacima u izgradnji snažnih mreža i stjecanju odgovarajućih vještina i time ih osnažuje kako bi ostvarili svoj puni potencijal.
Piše Evgi Sadegie
Njemačka je kulturno raznolika zemlja, ali to se i dalje gotovo uopće ne odražava u njezinu gospodarskom, znanstvenom, kulturnom i političkom vodstvu. Osobe migrantskog podrijetla često se suočavaju s preprekama koje pogoršavaju socijalne nejednakosti, ne omogućuju iskorištavanje inovacijskog potencijala i potkopavaju socijalnu koheziju. Predrasude, nejednake obrazovne mogućnosti i nedostatak uzora i mreža otežavaju napredovanje karijere mnogih talentiranih osoba.
Schotstek je 2013. s prijateljima osnovala Sigrid Berenberg, odvjetnica koja je već dugi niz godina predana promicanju socijalne pravde i raznolikosti. Zajedno s istomišljenicima osnovala je Schotstek sa specifičnom namjerom da pametnim, ambicioznim i motiviranim mladim osobama migrantskog podrijetla otvori put prema vodećim položajima. Promicala je uspješne stipendiste koji će postati buduće utjecajne osobe i donositelji odluka. Sigrid Berenberg godinama je bila u potpunosti uključena u provedbu programa na potpuno dobrovoljnoj osnovi.
Schotstek je neprofitno poduzeće koje se financira putem donacija i zajedničkih inicijativa s drugim poduzećima. Njegove programe snažno podupire mreža partnera, savjetodavnih tijela i prijatelja, koji su svi redom donositelji odluka na visokoj razini iz raznih sektora i kultura. Valja posebno spomenuti da su tri od sedam partnera i sadašnja glavna direktorica i sami bivši sudionici programâ Schotsteka. To pokazuje da Schotstek sve više prenosi odgovornost na talente koje podupire i zato ima trajan učinak.
Schotstek nudi jedinstvenu potporu studentima, studenticama i mladim stručnjacima i stručnjakinjama u okviru dvaju usporednih programa. Partneri mreže svake godine primaju do 25 studenata i studentica u Hamburgu i do 20 mladih stručnjaka i stručnjakinja u Hamburgu i Berlinu. Nakon dvogodišnjeg obveznog programa sudionici ostaju u mreži i mogu sudjelovati u njezinim događanjima.
Okosnica Schotsteka izgradnja je snažnih mreža: mnogi mladi migrantskog podrijetla nemaju pristup profesionalnim i društvenim vezama koje su ključne za dobivanje mogućnosti za razvoj karijere. Schotstek ih povezuje s bivšim studentima, savjetodavnim tijelima i stručnjacima iz područja poduzetništva, znanosti, politike, kulture i društva. Redovita događanja kao što su tematske večeri i razgovori s istaknutim osobama promiču razmjene i proširuju njihove vidike. Tim se vezama otvaraju mogućnosti za razvoj karijere i stvara zajednica koja omogućuje dugoročnu potporu i uzajamni uspjeh. Bivši sudionici programa sada imaju ključnu ulogu u razmjeni znanja i mreža te kontinuiranom širenju dosega organizacije.
Schotstek nudi radionice i treninge kojima se sudionici posebno pripremaju za rukovodeće položaje. Osposobljavanjem se jačaju ključne kompetencije kao što su komunikacijske vještine, samopouzdanje i vodstvo. Sudionici primaju i osobnu potporu putem mentorstva. U kontaktu su s iskusnim stručnjacima i rukovoditeljima koji mogu pružiti vrijedan uvid u profesionalni svijet, poduprijeti ih u planiranju karijere i pomoći im u suočavanju s profesionalnim izazovima. Mentori djeluju kao uzori i potiču sudionike na ostvarivanje profesionalnih ciljeva i prevladavanje prepreka.
Još jedna posebna značajka programa Schotsteka jest promicanje sudjelovanja u kulturi. Sudionici posjećuju muzeje, kazališta, opere, galerije i druge kulturne institucije. Time se jača kulturno obrazovanje, osobni razvoj i identifikacija s njihovim matičnim gradovima. Ta iskustva proširuju izglede stipendista i potiču osjećaj pripadnosti.
Schotstek nastoji promicati raznolikost na upravljačkoj razini. Podrijetlo i socijalni položaj više ne bi smjeli biti prepreke uspjehu. Schotstek je od svojeg osnivanja već pružio potporu stotinama mladih, pri čemu je više od 240 sudionika, sudionica i bivših studenata i studentica i dalje aktivno. Mnogi su uključeni u Savjetodavni odbor bivših studenata ili su ambasadori, podupiru rad na društvenim mrežama ili dijele svoja iskustva kao „kumovi” ili mentori. Sve osobe koje su bile stipendisti Schotsteka i dalje su stalan dio mreže, što je model koji omogućuje trajan uspjeh. Proširenje programa na Berlin 2023. pokazuje da se koncept Schotsteka može uspješno provesti i u drugim gradovima.
Schotstek je više od programa potpore – riječ je o pokretu koji pokazuje impresivan primjer kako konkretno podupirati iznimno uspješne osobe migrantskog podrijetla i povećati njihovu vidljivost. Schotstek omogućuje i stvara prilike koje idu korak dalje od individualnog uspjeha i pruža primjer kako Njemačka može u potpunosti iskoristiti svoj potencijal kao zemlja imigracije. Promicanjem vrhunskih talenata i uklanjanjem prepreka taj program ima presudnu ulogu u oblikovanju pravednijeg društva otpornog na promjene u budućnosti, što je ključno u globaliziranom svijetu.
Evgi Sadegie, diplomirana turkologinja, glavna je direktorica organizacije Schotstek gGmbH i ujedno i sama bivša studentica generacije iz 2014. Prije svog sadašnjeg položaja u organizaciji vodila je projekt mentorstva „Yoldaş” u Građanskoj zakladi Hamburg, kojim se pruža potpora djeci iz obitelji u nepovoljnom socioekonomskom položaju turskog govornog područja. Time je promicala jednake mogućnosti na drugom važnom kraju spektra ravnopravnosti. Svojim opsežnim iskustvom u upravljanju projektima, posebno u području mentorstva i međukulturne suradnje, Sadegie aktivno sudjeluje u promicanju raznolikosti i integracije u društvo.
Agencija UN-a za izbjeglice (UNHCR) spremna je podržati one Sirijce koji vjeruju da se mogu vratiti kući u sigurnim uvjetima. Međutim, savjetuje da se nikoga ne prisiljava na povratak u zemlju u kojoj vlada politička nesigurnost, koja se bori s jednom od najvećih humanitarnih kriza na svijetu i u kojoj čak 90 % stanovništva živi ispod granice siromaštva, piše UNHCR-ov Jean-Nicolas Beuze.
Agencija UN-a za izbjeglice (UNHCR) spremna je podržati one Sirijce koji vjeruju da se mogu vratiti kući u sigurnim uvjetima. Međutim, savjetuje da se nikoga ne prisiljava na povratak u zemlju u kojoj vlada politička nesigurnost, koja se bori s jednom od najvećih humanitarnih kriza na svijetu i u kojoj čak 90 % stanovništva živi ispod granice siromaštva, piše UNHCR-ov Jean-Nicolas Beuze.
Jean-Nicolas Beuze
Nakon pada predsjednika Bashara al-Assada politička situacija u Siriji brzo se mijenja, a rasprava o najvećoj izbjegličkoj populaciji na svijetu u središtu je pozornosti cijele Europe.
Sve više zemalja EU-a obustavlja donošenje odluka o zahtjevima Sirijaca i Sirijki za azil. Neke najavljuju uvođenje čarter letova, financijskih poticaja i „bonusa za vraćanje” kako bi izbjeglice potakle na povratak, a druge navodno čak planiraju deportirati sve Sirijce i Sirijke sa svog državnog područja, bez obzira na njihov azilantski status.
Da bi mogle donositi utemeljene odluke o azilu, države EU-a moraju procijeniti je li Sirija sigurna za povratak njezinih građana i građanki koji trenutačno borave u Europi. Zbog brzine razvoja situacije na terenu, u ovom trenutku nije moguće donijeti konačnu prosudbu o sigurnosti. Sigurnosna situacija u Siriji i dalje je neizvjesna jer ona balansira između mogućnosti mira i pomirenja s jedne strane i rizika od daljnjeg nasilja s druge.
Milijuni sirijskih izbjeglica koji žive izvan svoje zemlje pokušavaju shvatiti što razvoj situacije u njihovoj domovini znači za njihovu budućnost. Pitaju se: Hoću li biti siguran u Siriji? Hoće li se moja prava poštovati? Nekima se mogućnost povratka možda čini izvedivijom, no među drugima i dalje vlada duboka zabrinutost.
Kakva je u današnjoj Siriji budućnost pripadnika etničkih i vjerskih manjina i onih koji imaju različita politička stajališta ili se identificiraju kao dio zajednice LGBTQ+? Odgovor je još uvijek nejasan.
Moramo poštovati odluku onih koji osjećaju da je povratak siguran i eventualno im pružiti podršku kako bi se mogli vratiti i reintegrirati u zajednice iz kojih su došli, no UNHCR preporučuje da se zbog nestabilnosti i političke nesigurnosti koje u zemlji vladaju nikoga ne prisiljava na povratak.
Prisilnom repatrijacijom iz Europske unije prekršila bi se prava sirijskih izbjeglica, koje bi po povratku bile izložene riziku od teške i nepopravljive štete.
Zbog kontinuiranog oružanog nasilja u raznim dijelovima Sirije i nesigurnosti u pogledu načina na koji će nove vlasti odgovoriti na potrebe stanovništva, a pogotovo ranjivih skupina, mnogima je još prerano da razmišljaju o povratku. Njihov stav treba poštovati. Stoga države članice EU-a, kao i zemlje koje graniče sa Sirijom i već više od desetljeća velikodušno pružaju utočište većini sirijskih izbjeglica, moraju i dalje predano pružati zaštitu Sirijcima i Sirijkama na svom državnom području.
Od 1,1 milijuna ljudi interno raseljenih zbog eskalacije sukoba krajem studenoga, i dalje ih je raseljeno oko 627 000, od čega 75 % žena i djece.
Preuranjeno vraćanje izuzetno je riskantno, među ostalim i zbog toga što potiče začarani krug raseljavanja ne samo unutar Sirije već i izvan njezinih granica, i time u konačnici produbljuje krizu.
Osim s masovnim raseljavanjem, Sirija se suočava i s jednom od najvećih humanitarnih kriza na svijetu. U sukobu je uništen velik dio infrastrukture, uključujući bolnice, škole i stambene objekte, i većina izbjeglica nema se gdje vratiti. U mnogim regijama i dalje vlada nestašica hrane, čiste vode i medicinske skrbi. Zbog nedostatka osnovnih usluga, gospodarskih prilika i sigurnosti povratnicima je teško ponovno izgraditi održiv i dostojanstven život. Nevjerojatnih 90 % sirijskog stanovništva živi ispod granice siromaštva.
U posljednjih se nekoliko tjedana znatno povećao broj Sirijaca i Sirijki koji se dobrovoljno vraćaju iz Libanona, Turske i Jordana. Prema preliminarnim procjenama, vratilo ih se 125 000, odnosno oko 7000 dnevno. To je njihov osobni izbor, ali im UNHCR ipak predano pomaže.
Mnogi se Sirijci i Sirijke u Europi i susjednim zemljama pitaju je li se sigurno vratiti i kakve ih osnovne usluge i prilike za obnovu života čekaju u domovini, a istovremeno duboko čeznu za ponovnim susretom sa svojim bližnjima. Zato se mnogi žele vratiti kući barem na kratko, da procijene stanje na terenu. To moraju moći učiniti bez straha od gubitka izbjegličkog statusa u Europi. Ti „izvidnički” posjeti od ključne su važnosti za donošenje informiranih odluka koje će dati bolje rezultate, uključujući siguran i trajan povratak.
Dok čekaju da se stvore pravi uvjeti za siguran povratak i uspješnu reintegraciju u zajednice koje su napustili, Sirijci i Sirijke moraju biti vrlo strpljivi i oprezni. Mnogi su počeli razmišljati o povratku kući i UNHCR im je spreman pružiti podršku. Nakon dugogodišnje raseljenosti, ovo bi za njih mogla biti dugo očekivana prilika da povratkom u Siriju okončaju svoj dugogodišnji izbjeglički život i pronađu trajno rješenje. Kao što su bili uz njih tijekom egzila, Europska unija i UNHCR bit će uz njih i kad se vrate i počnu graditi novu Siriju.
Jean-Nicolas Beuze predstavnik je UNHCR-a u EU-u, Belgiji, Irskoj, Luksemburgu, Nizozemskoj i Portugalu. Prethodno je bio predstavnik UNHCR-a u Iraku, Jemenu i Kanadi. Već više od 27 godina u sjedištu UN-a i na terenu radi na zaštiti ljudskih prava, održavanju mira i zaštiti djece.
EU se u odgovoru na situaciju u Siriji nakon odlaska Assada suočava s izazovima u usklađivanju humanitarnih potreba, migracijske politike te stabilizacije i obnove zemlje. Zbog unutarnjih politika i kratkoročne vizije država članica suočeni smo s rizikom od davanja prednosti i ubrzanja vraćanja migranata. S druge strane, koordiniran i uravnotežen pristup mogao bi uvelike doprinijeti stabilizaciji Sirije i poticanju dugoročnog razvoja, piše za EGSO Info gost iznenađenja Alberto-Horst Neidhardt, vrhunski stručnjak za migracije u Europskom centru za politike.
EU se u odgovoru na situaciju u Siriji nakon odlaska Assada suočava s izazovima u usklađivanju humanitarnih potreba, migracijske politike te stabilizacije i obnove zemlje. Zbog unutarnjih politika i kratkoročne vizije država članica suočeni smo s rizikom od davanja prednosti i ubrzanja vraćanja migranata. S druge strane, koordiniran i uravnotežen pristup mogao bi uvelike doprinijeti stabilizaciji Sirije i poticanju dugoročnog razvoja, piše za EGSO Info gost iznenađenja Alberto-Horst Neidhardt, vrhunski stručnjak za migracije u Europskom centru za politike.
Alberto-Horst Neidhardt viši je politički analitičar i voditelj Europskog programa za raznolikost i migracije pri Europskom centru za politike (EPC). U središtu njegova rada su pravo i politike u području azila i migracija, prava građana EU-a, dezinformacije i migracijska politika. Na Europskom sveučilišnom institutu stekao je doktorat iz prava EU-a i na Katoličkom sveučilištu u Lilleu drži predavanja o migracijskoj politici, politici mobilnosti, upravljanju EU-om i etičkom oblikovanju politika.
Mjesec dana nakon završetka brutalne vladavine Bashara al-Assada službeni odgovor EU-a i dalje je uglavnom ograničen na najavu pomoći za razvoj i gospodarsku stabilizaciju. I dalje nije jasno hoće li se i kada ukinuti sankcije Siriji. Europska potpora ovisit će o zaštiti manjina i drugim jamstvima, za koje su izgledi i dalje neizvjesni.Složena politička, sigurnosna i humanitarna dinamika u Siriji upućuje na to da će demokratska konsolidacija biti dugotrajna i zahtjevna. To će biti test sposobnosti EU-a da nastupa jednim glasom i djeluje ujedinjeno u vezi s budućnosti te zemlje. Nekoliko europskih zemalja bez oklijevanja je ukazalo na neposredan i zajednički prioritet: povratak raseljenih Sirijaca. U prosincu, samo nekoliko dana nakon što je Assadov režim izgubio Damask, Austrija, u kojoj je predsjednik FPÖ-a Herbert Kickl dobio mandat za formiranje nove vlade, najavila je „dodatak za povratak” i program deportacije za osobe s kaznenom evidencijom. U Nizozemskoj koalicijska vlada pod vodstvom desničarskog nacionalista Geerta Wildersa planira utvrditi područja sigurna za povratak. I Njemačka je najavila da će se zaštita dodijeljena Sirijcima „preispitati i ukinuti” ako se zemlja stabilizira. Druge europske zemlje dale su slične izjave i pomno prate situaciju. S obzirom na to, čak i odluka o ukidanju sankcija može se temeljiti na cilju provedbe vraćanja, a ne na promjeni stajališta o novom sirijskom vodstvu.
S obzirom na jačanje podrške krajnje desnim i ksenofobnim strankama diljem Europe i na predstojeće savezne izbore u Njemačkoj, postoji rizik da će vizija država članica za Siriju biti uvjetovana domaćim prioritetima i kratkoročnim izbornim računicama. U razdoblju od 2015. do 2024. države članice EU-a primile više od milijun Sirijaca, od kojih se većina nalazi u Njemačkoj. Njihova prisutnost postala je sporno političko i društveno pitanje. Uslijed sigurnosnih incidenata popraćenih s velikom medijskom pozornošću, visoke inflacije i rastućih troškova energije, javnost je u mnogim zemljama domaćinima postala manje gostoljubiva prema izbjeglicama. Ta je promjena normalizirala neprijateljsku retoriku i politike. Unatoč pozivima Europske komisije i UNHCR-a da se primjenjuje oprezan pristup kod vraćanja, ova bi dinamika mogla potaknuti europske vlade da ubrzaju vraćanje, čak i unilateralno.
Od pada Asadova režima u prosincu više od 125 000 izbjeglica već se vratilo u Siriju, uglavnom iz susjednih zemalja. Međutim, njihovi su izgledi turobni. Čak i prije nedavnih događaja više od polovice sirijskog stanovništva bilo je suočeno s nesigurnošću opskrbe hranom, a tri milijuna ljudi patilo je od teške gladi. Budući da su brojne kuće uništene u sukobu, objekti za pružanje smještaja već su popunjeni. Prema podacima UNHCR-a, za osobe koje se vraćaju potrebno je gotovo 300 milijuna EUR za smještaj, hranu i vodu. Iako bi EU i države članice trebali razviti koordinirani pristup kako bi dugoročno olakšali sigurnu i dobrovoljnu repatrijaciju Sirijaca, najhitniji prioritet trebalo bi biti zadovoljavanje humanitarnih potreba te zemlje. Pritisak na izbjeglice da se brzo vrate u ratom razorenu i nestabilnu zemlju zapravo bi mogao imati kontraproduktivan učinak i dodatno ograničiti pristup hrani, energiji i stanovanju. Vraćanje velikog broj izbjeglica također bi moglo poremetiti etničku i socioekonomsku strukturu ionako nestabilnih regija. Mogući doprinos sirijske dijaspore naporima za obnovu dodatan je argument za uravnotežen i održiv pristup. Sirija će trebati inženjere, liječnike, administrativno osoblje, nastavnike i fizičke radnike s različitim razinama vještina. Sirijci su stekli dragocjene vještine i iskustvo u Europi u brojnim relevantnim sektorima, uključujući obrazovanje, građevinarstvo i zdravstvenu skrb, ali zapošljavanje odgovarajućih profila neće biti jednostavno. Trajni povratak ne bi nužno doprinio obnovi: doznake iz Europe mogle bi imati ključnu ulogu u smanjenju siromaštva i održivom razvoju. Kroz angažman dijaspore Sirijci koji žive u Europi mogli bi pomoći i u jačanju diplomatskih i kulturnih veza između EU-a i Sirije nakon Assada.
Međutim, države članice mogle bi imati poteškoća s usvajanjem uravnoteženog pristupa i provođenjem koordiniranog programa. Neke zemlje mogle bi dati prednost dugoročnoj stabilnosti i obnovi Sirije, što bi omogućilo spontani povratak. Druge zemlje će brzo ponuditi financijske poticaje za dobrovoljnu repatrijaciju ili čak sustavno preispitivati status Sirijaca čim se humanitarna situacija barem malo poboljša. Međutim, provedba sustavnog preispitivanja statusa izbjeglica povezana je sa znatnim pravnim preprekama i velikim financijskim i administrativnim troškovima. U međuvremenu se kod svih inicijativa za povratak mora uzimati u obzir činjenica da je većina raseljenih Sirijaca sada trajno naseljena u Europi, pri čemu je više od 300 000 osoba steklo državljanstvo EU-a. Istovremeno, slabi gospodarski izgledi i šanse za zapošljavanje u Siriji mogu odvratiti od povratka čak i one najmotiviranije. Temeljno pitanje u tom kontekstu bit će hoće li se Sirijcima dopustiti privremeni povratak, pri čemu bi europske zemlje domaćini i dalje nudile održive mogućnosti za trajniji povratak.Ta će pitanja neizbježno biti isprepletena sa širim raspravama o migracijskoj politici EU-a. Budući pregovori o reformi Direktive EU-a o vraćanju, za koju se uskoro očekuje prijedlog Europske komisije, mogli bi dobiti odlučujući zamah ovisno o novim raspravama o vraćanju Sirijaca. Međutim, prilikom reforme Direktive mogle bi se pojaviti dodatne podjele među državama članicama EU-a. Budući da je migracijsku politiku potrebno temeljito preispitati kako bi se učinkovito odgovorilo na današnje izazove, pristup EU-a raseljenim Sirijcima vjerojatno će biti prva kritična prekretnica u novom ciklusu.
Poljska je 1. siječnja preuzela štafetu od Mađarske na čelu EU-a i predsjedat će Vijećem EU-a u prvoj polovici ove godine. Poljsko predsjedništvo dolazi u vrijeme promjena za Europu i podudara se s početkom novog mandata Europske komisije.
Poljska je 1. siječnja preuzela štafetu od Mađarske na čelu EU-a i predsjedat će Vijećem EU-a u prvoj polovici ove godine. Poljsko predsjedništvo dolazi u vrijeme promjena za Europu i podudara se s početkom novog mandata Europske komisije.
S obzirom na to da ruska agresija na Ukrajinu ne posustaje i da su geopolitičke napetosti na najvišoj razini u novijoj europskoj povijesti, Poljska se u svojim prioritetima fokusirala na sveobuhvatnu temu sigurnosti, koja uključuje vanjsku, unutarnju, gospodarsku, energetsku i zdravstvenu sigurnost, sigurnost opskrbe hranom i osiguravanje vladavine prava.
Ti su prioriteti u skladu s angažmanom Europskog gospodarskog i socijalnog odbora na poticanju kohezije, očuvanju demokratskih vrijednosti i osiguravanju stabilnog prosperiteta. „U EGSO-u smo ponosni na to da smo pouzdan i angažiran partner poljskog predsjedništva i imat ćemo aktivnu ulogu u oblikovanju političkih prioriteta koji će definirati novi europski ciklus”, izjavio je predsjednik EGSO-a Oliver Röpke.
EGSO će na zahtjev poljskog predsjedništva sastaviti 14 razmatračkih mišljenja. Pogledajte našu novu brošuru i podrobnije se upoznajte s tim mišljenjima i drugim aktivnostima EGSO-a u prvoj polovici 2025. godine. U njoj možete saznati i tko su poljski članovi EGSO-a i koje organizacije predstavljaju. Brošura je dostupna isključivo na internetu i samo na engleskom, poljskom, francuskom i njemačkom jeziku. (ll)
