Samozaposlene osobe koje žive u siromaštvu – skupina na koju se često zaboravlja

Autor: Ronny Lannoo, član Skupine EGSO-a „Raznolikost Europe“ i belgijske organizacije malih i srednjih poduzetnika UNIZO

Samozaposlene osobe često povezujemo s brzom zaradom i uspjehom. Iza te iskrivljene slike kriju se mnogi izazovi s kojima se poduzetnici suočavaju. Samozapošljavanje uvijek podrazumijeva rizike u poslovnoj i privatnoj sferi.

Ako nešto pođe po zlu, poduzetnik se lako može naći u (prikrivenom) siromaštvu. To se često zanemaruje, djelomično i zbog toga što su samozaposlene osobe navikle same rješavati svoje probleme kad god je to moguće.

Ako do javnosti dođu informacije o problemima s poslovanjem, to se smatra lošom reklamom i nečim čega se treba sramiti, stoga te osobe odgađaju ili potpuno izbjegavaju potražiti odgovarajuću potporu.

U Belgiji približno 12,7 % samozaposlenih osoba živi ispod praga siromaštva. Mogu se naći u poteškoćama zbog, primjerice, lošeg upravljanja, pokretanja poslovanja bez dobrog poslovnog plana, bolesti ili kašnjenja s plaćanjem.

No, postoje i situacije na koje samozaposlene osobe ne mogu nikako utjecati. Eklatantan je primjer kriza uzrokovana COVID-om, koja će, prema predviđanjima Europske komisije, dovesti do vala stečajeva.

Moramo prepoznati taj problem i omogućiti razgovor o njemu s manje tjeskobe, više mjera prevencije i jednostavnijim načinima traženja pomoći. Konkretno, poslovna udruženja ne bi trebala čekati da im se poduzetnici obrate, već potražiti one koji su u poteškoćama i proširiti informacije o onome što im mogu ponuditi.

Usluge kao što su osposobljavanje, usavršavanje i podučavanje u upravljanju poslovanjem, rano otkrivanje problema pomoću znakova upozorenja i druge mjere mogu spriječiti mnoge stečajeve. Tijekom pandemije mnoge su od tih mjera proširene i pojačane, no još puno toga treba učiniti kako bi se među samozaposlenima diljem Europe smanjilo siromaštvo.