Bugarska i Rumunjska plaćaju visoku gospodarsku i političku cijenu jer se šengenski režim na njih primjenjuje samo djelomično, što negativno utječe i na konkurentnost i gospodarski rast EU-a. Krajnje je vrijeme da Vijeće EU-a odredi datum ukidanja kontrola na kopnenim granicama između tih dviju zemalja i drugih država članica šengenskog područja, piše Mariya Mincheva, izvjestiteljica za mišljenje „Cijena koju jedinstveno tržište plaća za neuključivanje zemalja u šengensko područje – Bugarska i Rumunjska”.  (ll)

Godina napretka i obećanja: razmišljanja predsjednika Olivera Röpkea

Dok se 2024. bliži kraju, razmišljam o toj godini u kojoj je Europski gospodarski i socijalni odbori (EGSO) ostvario značajna postignuća. Zajedno smo jačali glas civilnog društva i demokratska načela i borili se za održivost u Europi i svijetu.

Jedan od naših ključnih trenutaka bilo je pokretanje inicijative za članove i članice iz zemlje kandidatkinje, u okviru koje smo predstavnike i predstavnice iz zemalja kandidatkinja uključivali u EGSO-ove postupke savjetovanja. Ta inicijativa iznova potvrđuje da predano radimo na procesu proširenja koji je transparentan i temelji se na zaslugama i tako buduće države članice pripremamo za potpuno sudjelovanje u oblikovanju EU-a.

Potpisivanjem memoranduma o razumijevanju s brazilskim Vijećem za održivi gospodarski i socijalni razvoj proširili smo globalna partnerstva i ojačali suradnju u području održivog razvoja i demokracije, što potvrđuju sastanci koje sam održao s predsjednikom Lulom da Silvom. . EGSO je imao središnju ulogu na socijalnom samitu skupine G20 održanom u Rio de Janeiru, gdje je zajedno s predsjednikom Lulom i brazilskom vladom zagovarao reformu upravljanja i pojačanu socijalnu zaštitu. U sličnom duhu, u našem partnerstvu s Afričkom unijom, formaliziranom zajedničkom deklaracijom na sastanku na vrhu UN-a o budućnosti, ističe se uključivo globalno upravljanje i pravedno djelovanje u području klime. Te globalne inicijative ističu sve veći utjecaj EGSO-a u rješavanju zajedničkih izazova.

U Europi, Tjedan civilnog društva pokazao je da je za oblikovanje budućnosti EU-a važan angažman na lokalnoj razini. Na Forumu za proširenje na visokoj razini potvrdili smo da se proširenje ne odnosi samo na širenje granica, već i na produbljivanje zajedničkih vrijednosti. Na sastancima s čelnicima kao što je albanski premijer Edi Rama nastojalo se osigurati da središnju ulogu u pregovorima o pristupanju EU-u ima civilno društvo. Usto, na sastanku Predsjedništva EGSO-a u Varšavi vođene su rasprave o digitalnoj transformaciji, u kojima je tehnološki napredak usklađen s europskim vrijednostima pravednosti i pravednosti. Tim se naporima postavljaju temelji za predstojeće poljsko predsjedništvo EU-a.

U 2025. i dalje ćemo biti usmjereni na jačanje participativne demokracije, unapređenje socijalne pravde i suočavanje s globalnim izazovima kao što su klimatske promjene i digitalizacija. EGSO će nastaviti neumorno raditi na tome da ostvari Europu koja pažljivo sluša, nadahnjuje i nikoga ne zapostavlja.

Neka nam iduća godina svima donese mir, napredak i blagostanje. 

„Mi, žene iz ruralnih krajeva, ne želimo biti predmet sažaljenja ili suosjećanja, želimo da nas se prizna i cijeni kao saveznice u postizanju održivog razvoja. Da bismo mogle ostati u svojim regijama i nastaviti hraniti svijet, treba nam osigurati mogućnosti i kvalitetne osnovne usluge”, izjavila je Luz Haro Guanga, ekvadorska poljoprivrednica i izvršna tajnica Mreže žena u ruralnim područjima Latinske Amerike i Kariba (RedLAC), koja je nedavno sudjelovala u EGSO-ovoj raspravi o temi „Žene i trostruka kriza planeta”. U svojem intervjuu s EGSO Infoom Haro Guanga govorila je o posljedicama klimatskih promjena u Latinskoj Americi i o tome zašto, unatoč nazadovanju na konferenciji COP 16, u borbi za održiviji i zdraviji planet nema ni prostora ni vremena za pesimizam.

Vaša organizacija, RedLAC, sudjelovala je na konferenciji COP 16. Jeste li razočarani rezultatima konferencije s obzirom na to da nije postignut konsenzus o financiranju zaštite prirode i bioraznolikosti? Je li na konferenciji COP 16 išta postignuto?

Haro Guanga: Kao žena iz ekvadorskih ruralnih područja od 1980-ih borim se za prava svojih ruralnih sestara u Ekvadoru. Među poukama koje sam izvukla u tih gotovo 40 godina borbe jest to da društveni procesi zahtijevaju goleme napore, da je izravna korist rijetka i, prije svega, da trebate biti nepokolebljivi, dosljedni i ustrajni. Bilo bi sjajno da smo uspjeli postići konsenzus o financiranju zaštite prirode i bioraznolikosti, no uvjerena sam da su glasovi tisuća muškaraca i žena iz urbanih i ruralnih područja, koji su kao bujica sićušnih zrnaca pijeska doprli do konferencije COP 16, osvojili srca i duše onih koji prethodno nisu željeli podržati hitno djelovanje u području klime.

Nismo postigli svoj cilj, ali moramo nastaviti insistirati da vlasti svakog grada, zajednice i države prime na znanje stvarno stanje stvari i da na temelju svoje osobne i političke volje, kao i tehničkih resursa, donesu najbolje odluke kako bi se u budućnosti izbjegli smrtni slučajevi uzrokovani glađu zbog današnjeg nedjelovanja.

Kako klimatske promjene utječu na žene iz autohtonih i ruralnih područja Latinske Amerike?

Željela bih istaknuti neke činjenice iz dokumenta koji je na temelju dijaloga sa 70 čelnica iz 16 zemalja sastavila Međuamerička komisija žena (CIM) Organizacije američkih država (OAS). Proces dijaloga započeo je u rujnu 2024. Dokument je predstavljen na konferenciji COP 16 i u njemu su iznesena mišljenja žena iz ruralnih područja.

Iako je zaključeno da su klimatske promjene realnost u svim zemljama, uključujući zemlje Sjeverne i Južne Amerike, i da uzrokuju ozbiljne posljedice, izdvojene su četiri klimatske pojave.

Dugotrajne suše: neke su zemlje izvijestile da u pojedinim mjesecima imaju vrlo malo padalina, a južnije zemlje da ih pogađaju višegodišnje suše.

Temperature znatno više od normalnih: u kombinaciji sa suhoćom tla, to doprinosi izbijanju brojnih požara (spontanih i namjerno podmetnutih), a sve to pogoršavaju suhi klimatski uvjeti, koji utječu na život i biološki raznolike sustave. Na primjer, za vrijeme sastanka u Brazilu, u državi Piauí prijavljeno je 300 aktivnih požara.

Oluje: spomenuto je da su kiše obilne, da padaju u vrlo kratkim razdobljima i da ih često prate snažne oluje. Sudionici iz Srednje Amerike, Meksika, Dominikanske Republike i obalnog dijela Kolumbije rekli su da na njihova područja utječu jači intenzitet i povećana učestalost uragana i tropskih oluja.

Promjene u obrascima padalina: na svim se sastancima mogla čuti fraza „kiša pada kad je najmanje očekuješ”, a sudionici iz južnih i andskih područja govorili su o neočekivanim mrazovima, tučama i snijegu. Općenito, zabilježeno je da godišnjih padalina ima manje, ali da su kiše obilne i da uzrokuju poplave i prirodne katastrofe, što pogubno djeluje na ljudske živote, infrastrukturu, ceste i usjeve, a negativno utječe i na životne uvjete, uglavnom u ruralnim područjima. Jedan sudionik to je sažeo rekavši „kiša je ponekad zastrašujuća”.

S druge strane, primjenjuju se neodržive prakse koje iscrpljuju prirodne resurse. Najviše brinu i najčešće se spominju sječa i deforestacija šuma i mangrova, podmetnuti šumski požari, neadekvatno baratanje vodnim resursima, zagađenje, promicanje intenzivnih, ekspanzivnih i vodno intenzivnih aktivnosti i aktivnosti koje onečišćuju te pretjerana upotreba agrokemikalija, herbicida i pesticida.

Jedan od istaknutih aspekata bilo je nedjelovanje nekih lokalnih i nacionalnih vlada koje nisu razvile regulatorne okvire za suzbijanje destruktivnih aktivnosti i promicanje održivih proizvodnih strategija. Neke pak zemlje imaju propise, ali ih ne provode zbog korupcije ili osobnih političkih interesa vlasti.

Stoga se međunarodne čelnike i čelnice poziva da izvrše veći pritisak na države kako bi se uskladile sa sporazumima o bioraznolikosti i klimatskim promjenama koje su potpisale.

Jeste li optimistični ili pesimistični u pogledu smjera u kojem se kreće borba za zaštitu klime i okoliša? Što bi, prema vašem mišljenju, trebalo učiniti?

Ako si ne postavimo zahtjevne ciljeve, nećemo postići značajne rezultate. Dokle god na nas utječu klimatske promjene, a utječu sve brže i sve jače, moramo se boriti za to da donositelji odluka posvete pozornost onim temeljnim aspektima koji zahtijevaju prioritetno djelovanje, ne samo u smislu financiranja već i u smislu koordinacije i suradnje, i da to čine s manje egoizma i stranačke političke revnosti.

Ja sam optimist i smatram da, ako nastavimo insistirati, biti glasni i održavati dugotrajne društvene procese i ako uspostavimo strateške saveze u obje Amerike i u ostatku svijeta, možemo utjecati na javne politike i osigurati da oni koji donose odluke ili su na pozicijama moći svoju zadaću vrše u uvjerenju da hitno treba suzbijati klimatske promjene i istodobno smanjiti djelovanje koje ubrzava njihov štetan i destruktivan učinak na naš planet (npr. požari, obrađivanje samo jednog usjeva, neselektivna upotreba insekticida i kemikalija, uništavanje vodnih bazena, neselektivno ribarenje, uništavanje izvora vode, neispunjavanje obveza u pogledu pročišćavanja otpadnih voda itd.).

Pesimizam će oslabiti naš glas i u konačnici nas navesti da odustanemo od svog rada i borbe. Unatoč negativnim okolnostima, u borbi za održiviji i zdraviji planet ne smijemo gubiti vrijeme ni ostavljati prostor za pesimizam. To je pitanje života i smrti za sadašnje i buduće generacije.

Već smo trebali početi djelovati, ali nije kasno da počnemo mijenjati stavove i preuzimati obaveze za dobrobit svih ljudi.

Luz Haro Guanga ekvadorska je poljoprivrednica i izvršna tajnica Mreže žena u ruralnim područjima Latinske Amerike i Kariba (RedLAC) i predsjednica tehničkog ogranka RedLAC-a u Ekvadoru pod nazivom FUNMUJERURAL-E. RedLAC je socijalna organizacija koju čini više od 200 ruralnih ženskih organizacija s područja Latinske Amerike i Kariba. Osnovana je 1990-ih godina u Argentini i svrha joj je promicati učinkovito građansko i političko sudjelovanje žena u ruralnim područjima. Zahvaljujući dugogodišnjim naporima RedLAC-a Organizacija američkih država (OAS) proglasila je razdoblje od 2024. do 2034. „Međuameričkim desetljećem za prava svih žena, adolescentica i djevojčica u ruralnim područjima Sjeverne i Južne Amerike”.

Andrey Gnyot

Da biste u Bjelorusiji završili u zatvoru, dovoljno je da odaberete pogrešno zanimanje. Pokazalo se da zbog takve fatalne pogreške možete biti uhićeni čak i usred Europe, primjerice u Srbiji. A jedna prestižna međunarodna organizacija kao što je Interpol to će i olakšati. Iz mojih riječi izviru sarkazam i gorka istina, ali ne pretjerujem. Moje je ime Andrey Gnyot. Ja sam bjeloruski redatelj, novinar i bivši politički zatvorenik. Ovo je moja priča.

Novinar sam odlučio postati 1999. godine. Televizija i radio bili su moja strast, moj san i moj hobi. Jesam li sa svojih 17 godina mogao zamisliti da će u mojoj zemlji neovisno novinarstvo biti proglašeno ekstremizmom i da će svi drugi mediji biti svedeni na širenje propagande? Ne, nitko od nas to nije očekivao u Europi u 21. stoljeću. Ali upravo je to današnje stanje u diktatorskoj Bjelorusiji: u zemlji ne postoji nijedna nezavisna medijska kuća. Sve su medijske strukture u vlasništvu države. Država ima strogu kontrolu nad uredničkom politikom, koja je vrlo jednostavna: hvali se samoproglašena Lukašenkova vlast, a svaka osoba koja se to usudi kritizirati, čak i na konstruktivan način, proglašava se „neprijateljem naroda”, što je floskula posuđena iz komunističke prošlosti.

Priča počinje s naivnim mladićem koji je diplomirao novinarstvo i sredinom 2000-ih pokušao pronaći svoje mjesto u toj branši. Tijekom i nakon studija stekao sam bogato praktično iskustvo na televiziji i radiju i točno sam znao što sam želio. Ali sve su prilike brzo nestajale: privatne radio stanice ili su se zatvarale ili ih je preuzimala država, a nezavisne televizijske postaje nisu mogle ni dobiti frekvenciju za emitiranje. Izbora je bilo malo: baviti se propagandom ili izbjegavati osjetljiva pitanja i ograničiti se na bezazleno zabavljanje publike. Novinarstvo je u Bjelorusiji preživjelo samo zahvaljujući nekoliko novina i neovisnih internetskih portala. Brojni novinari napustili su svoje zvanje, a mnogi su bili izloženi represiji. Bjelorusko Ministarstvo informiranja redovito je izdavalo upozorenja medijima, a samo tri upozorenja bila su dovoljna da im se oduzme dozvola za rad. Prema podacima Bjeloruskog udruženja novinara, od 2020. do 2024. broj novina smanjio se za 21 %. Na bjeloruskom tržištu ostale su samo bezopasne publikacije, primjerice one namijenjene vlasnicima vikendica i ljubiteljima viceva i križaljki. Vlasti su zatvorile sve neovisne publikacije koje su se bavile društveno-političkim pitanjima ili su one same odlučile da više neće izlaziti jer više nisu mogle raditi svoj posao.

Na sreću, ja sam uspio pronaći kompromisno rješenje: javno sam preusmjerio svoju karijeru na redateljstvo i kreativni rad, u čemu sam bio vrlo uspješan. Istovremeno sam nastavio novinarski rad kao volonter, ali pritom nisam otkrivao svoje ime kako ne bih bio otkriven. To se pokazalo kao uspješna taktika. Koristeći se svim svojim iskustvom i profesionalnim kontaktima, od 2020. nabavljao sam videosnimke o aktualnim događanjima za neovisne medije, a i sudjelovao sam u građanskom i političkom aktivizmu: postao sam suosnivač građanskog pokreta za ljudska prava „Slobodno udruženje sportaša Bjelorusije SOS.BY”. Smatram da me se ne može optužiti za pristranost i uplitanje u politiku jer sam stao na stranu naroda svoje zemlje – diktatura nema nikakve veze s objektivnošću, kao što ni propaganda nema nikakve veze s novinarstvom.

U rejtingu slobode medija Bjelorusija je 2021. bila na 158. od 180 mjesta. U usporedbi s 2020. pala je za pet mjesta. „Bjelorusija je za medijske djelatnike najopasnija zemlja u Europi”, upozorava međunarodna organizaciju za ljudska prava Reporteri bez granica.

Važno je istaknuti preferencije bjeloruskih građana u 2020., godini prosvjeda: za 60 % ispitanika glavni izvor vijesti bili su internet i društvene mreže. Televizija je bila glavni izvor vijesti za samo 11 % ispitanika, tiskani mediji za 7 %, a radio za 5 %. Kad je to shvatio, diktatorski režim počeo je djelovati oštro i beskompromisno. Izmišljena je borba protiv „ekstremizma” kao osnova za cenzuru i progon. Vlasti blokiraju pristup sadržaju medijskih kuća koje svoje aktivnosti provode iz inozemstva, a svaka suradnja s njima smatra se oblikom ekstremizma.

Krajem 2023. u Bjelorusiji su u zatvoru bila 32 novinara. U pritvornim centrima novinari su bili izloženi pritisku i nehumanom postupanju. Aktivisti za ljudska prava javili su da je bloger i novinar Igor Losik, koji je radio za Radio Liberty, u zatvoru dugo štrajkao glađu, a zatim si je posjekao ruke i vrat. Bio je osuđen na 15 godina zatvora. Kazneni progon za bilo koji oblik suradnje s neovisnim medijima koji se proglašavaju „ekstremističkim formacijama” sve je intenzivniji. Novi je trend proganjanje ne samo predstavnika civilnog društva nego i običnih građana koji komentiraju o bilo kojem društvenom i političkom događanju za novinare.

Bjeloruski je režim 31. listopada 2024. moj osobni račun na Instagramu proglasio „ekstremističkim materijalom”. To znači da će kazneno goniti ne samo mene već, zbog praćenja mog računa, i sve moje pratitelje u Bjelorusiji. Diktatura je proglasila više od 5000 internetskih izvora u Bjelorusiji „ekstremističkima”. Moguće je da se nijedna druga europska zemlja ne može pohvaliti tako impresivnim statističkim podatkom! Smatramo li mi, bjeloruski državljani, da se pitanju novinarstva u Bjelorusiji posvećuje dovoljno pažnje? Reći ću vam iskreno: ne, tom problemu ne pridaje se dovoljno pozornosti. U Bjelorusiji se ne samo sustavno uništava institucija novinarstva već se i osobe koje se bave novinarstvom fizički uništavaju.

Diktatura pokušava progoniti novinare i aktiviste i izvan Bjelorusije. Ja sam dobar primjer toga. Režim je naučio kako koristiti demokratske institucije za postizanje svojih monstrouznih ciljeva. Novinari, aktivisti, blogeri i politički aktivni građani kazneno se gone zbog poreznih kaznenih djela, uglavnom zbog neplaćanja poreza u prošlosti. To se pokazalo savršenim paravanom za političke motive koji stoje iza progona. Aktivist za ljudska prava i dobitnik Nobelove nagrade Ales Bjaljacki u zatvoru je zbog optužbi financijske prirode. Glavna urednica neovisne medijske kuće TUT.BY (koju je režim uništio 2020.) i njezini kolege strpani su u zatvor na temelju istog zakonskog članka o financijama, a Interpol je taj isti članak o financijskom kaznenom djelu prihvatio kao razlog za potragu za mnom. Interpolu je trebalo gotovo osam mjeseci da provede unutarnju istragu i shvati da potraga za mnom krši članke 2. i 3. njegovog Statuta. Bez obzira na to, bio sam uhićen i proveo sam sedam mjeseci i šest dana u Okružnom zatvoru u Beogradu i pet mjeseci u vrlo strogom kućnom pritvoru. Vrhovni sud Srbije dvaput je odlučio izručiti me diktatorskoj Bjelorusiji. Oba puta, moj odvjetnik i ja uspješno smo uložili žalbu na tu odluku. Kad se sve zbroji, ukradena mi je jedna godina života, kao i fizičko i mentalno zdravlje. I to sve zbog toga što sam odabrao pogrešnu profesiju u pogrešnoj zemlji. Samo zato što sam imao mišljenje i izrazio ga putem aktivnog građanstva.

Srećom, uspio sam pobijediti – inače ne biste čitali ovaj tekst. Zahvaljujući nevjerojatnoj solidarnosti novinara, političara, civilnog društva i raznih organizacija, napustio sam Srbiju i našao sigurno mjesto u Berlinu. Međutim, ovo nije kraj moje priče. Preda mnom stoji dug proces oporavka i borbe. Znam da sam iskreno izabrao svoje zvanje, čak i ako ga neki smatraju ekstremizmom. Znam da je neovisno novinarstvo sastavni dio demokratskog društva, i to demokratskog društva kakvo građani i građanke Bjelorusije žele izgraditi. Očekujemo da na tom važnom putu nećemo biti sami.

Peter Schmidt, Diandra Ní Bhuachalla i Arnaud Schwartz

Kao predstavnik civilnog društva EU-a na konferenciji COP29 u glavnom gradu Azerbajdžana Bakuu, EGSO se založio za hitno i konkretno djelovanje u području klime i za davanje prednosti socijalnoj i okolišnoj pravdi u pregovorima o klimi. 

S Peterom Schmidtom, predsjednikom Ad hoc skupine za COP, razgovarali smo o ključnim porukama EGSO-a u vezi s glavnom temom konferencije COP29 – financiranjem borbe protiv klimatskih promjena.

Peter Schmidt: Porast ekstremnih klimatskih nepogoda diljem svijeta snažan je podsjetnik da moramo povećati klimatske ambicije. Ova će godina najvjerojatnije biti najtoplija u povijesti mjerenja, a klimatske katastrofe koje nastaju kao posljedica ljudskog djelovanja kao što su poplave, šumski požari i suše sve su češće i sve intenzivnije te dodatno povećavaju socijalne nejednakosti. Cijena nedjelovanja u području klime daleko je veća od troškova djelovanja.

Ulozi su visoki za konferenciju COP29. Dogovor u pogledu globalnih rješenja u financiranju borbe protiv klimatskih promjena ključan je kako bi zemlje u razvoju imale pristup sredstvima za globalno djelovanje u području klime. EGSO je u okviru svojeg sudjelovanja na konferenciji COP29 u Bakuu iznio preporuke koje se temelje na njegovom mišljenju o financiranju borbe protiv klimatskih promjena usmjerenom na preoblikovanje međunarodne strukture financiranja kako bi se oslobodilo i olakšalo djelotvorno i pristupačno financiranje borbe protiv klimatskih promjena.

Istaknuli smo potrebu za utvrđivanjem novog zajedničkog kvantificiranog cilja za premošćivanje razlika u financiranju borbe protiv klimatskih promjena, što bi trebalo povećati njezinu svrsishodnost, fokus na bioraznolikost i njezin učinak te ju preciznije usmjeriti na najranjivije zemlje i zajednice. Tokovi financiranja borbe protiv klimatskih promjena trebaju biti vođeni načelima pravedne tranzicije, u skladu s Pariškim sporazumom i s ciljevima održivog razvoja u njihovoj srži. Ključna je dugoročna predanost kako javnih tako i privatnih aktera, a javno financiranje imat će središnju ulogu u mobilizaciji privatnih ulaganja u klimatske inicijative i u smanjivanju s njima povezanih rizika.

Odbor smatra da bi lokalnim inicijativama i lokalnim pokretima građana trebalo omogućiti pristup financiranju borbe protiv klimatskih promjena, poziva i na sveobuhvatan pristup kako bi se prekinuo začarani krug zaduživanja i nedovoljnog ulaganja u prilagodbu. Pozivamo na pravednu raspodjelu klimatskih fondova kako bi se smanjile razlike. Usto je ključan angažman civilnog društva kako bi se stvorio uključiv demokratski pristup kojim se osigurava djelotvornost i održivost ulaganja u području klime.

EGSO-ova izaslanica mladih za COP (2023 – 2025) Diandra Ní Bhuachalla podijelila je s nama svoja očekivanja od konferencije COP29. Iz perspektive mlade osobe, koja su najhitnija pitanja u pogledu klime koja treba prvo riješiti?

Diandra Ní Bhuachalla: Nakon razočaranja rezultatima konferencije COP28, pokušala sam ograničiti svoja očekivanja od konferencije COP29. Imajući na umu da će ishodi još jedne godišnje konferencije biti ograničeni zbog izbora predsjedavajuće zemlje, još jedne države koja uvelike ovisi o dobiti od fosilnih goriva, bilo mi je posebno teško održati nadu.

Međutim, nakon savjetovanja s raznim organizacijama mladih diljem Europe u okviru strukturiranih sastanaka operativne skupine za mlade u svojstvu EGSO-ove izaslanice mladih u programu COP, odlučila sam da je najbolje usredotočiti se na pravednu klimatsku politiku i pravednu tranziciju, financiranje borbe protiv klimatskih promjena i novi zajednički kvantificirani cilj te na povećanje smislenog sudjelovanja mladih u međunarodnim postupcima donošenja odluka.

Sada kada znam koliko pregovora nije napredovalo u prvom tjednu zbog potpunog nedostatka dogovora i suradnje, među ostalim u pogledu rodne ravnopravnosti, financiranja borbe protiv klimatskih promjena i pravedne tranzicije, shvaćam da su moja očekivanja ponovno bila previsoka te sam zbog toga nastojanja usmjerila na popratna događanja i bilateralne sastanke. Dvije stvari u koje polažem najviše nade jesu da će se zadržati postojeće formulacije, osobito u pogledu ljudskih prava, i da ćemo postići blagi napredak kako bismo se besprijekorno pripremili za konferenciju COP30, za koju se čini da je postala košarica u koju svi polažu sva svoja jaja nade.

Budući da se klimatske promjene i njihove posljedice isprepliću, nije bilo moguće pitanja rangirati prema važnosti ili hitnosti. Mladi su zabrinuti za svoju budućnost: boje se za sigurnost svojeg radnog mjesta i hoće li biti prisiljeni na prekvalifikaciju; boje se za svoje domove i obitelji i za sigurnost od oluja, poplava i erozije tla; boje se za zdravlje i kvalitetu života svoje djece u budućnosti ili iduće generacije; i u pogledu načina na koji će naša generacija biti zadužena za mnogo teže pregovore o klimi kada postanemo donositelji odluka jer se danas ne poduzima ni približno dovoljno mjera i učinak toga osjećat će se desetljećima.

Potrebna nam je pravedna klimatska politika, i to odmah. Potrebna su nam realistična financijska sredstva za borbu protiv klimatskih promjena, i to odmah. Potrebni su nam pošteno i pravedno zapošljavanje i energetska tranzicija, i to odmah. Potrebne su nam ambicije, i to odmah. Potrebna nam je provedba, i to odmah.

Potrebni ste nam svi vi, i to odmah.

Konferencija COP16 o biološkoj raznolikosti, koja je održana u listopadu u Caliju u Kolumbiji, završila je rasulom i bez dogovora o financiranju očuvanja prirode. Pitali smo Arnauda Schwartza, predstavnika EGSO-a na konferenciji COP16, možemo li ostati optimistični unatoč tom neuspjehu. Koje bi mjere trebalo poduzeti kako bi se ostvario napredak u zaštiti biološke raznolikosti?

Arnaud Schwartz: 200 milijardi dolara godišnje. Prema UN-u, to je iznos novca koji bi bio potreban (uključujući sve vrste financiranja – javno, privatno, nacionalno i međunarodno) za postizanje naših ciljeva u području biološke raznolikosti. Dakle, o čemu se ovdje radi? Radi se jednostavno o sprečavanju kolapsa živih organizama, koji trenutačno nestaju sve većom brzinom, te o obnovi prirode i pružanju mogućnosti za opstanak u svijetu pogodnom za život, umjesto da se dozvoli njegovo uništenje zbog pohlepe i gluposti.

Kakva je budućnost nakon neuspjeha konferencije COP16?

Svatko od nas treba si postaviti to pitanje i raspraviti o njemu s ljudima oko nas, naročito stoga što znamo da se samo u Francuskoj svake godine više od četvrtine tog iznosa koristi za pripremu za rat ili za njegovo financiranje. Naime, na globalnoj razini sastanak u Caliju bio je propuštena prilika zbog nedostatka političke volje i gospodarske solidarnosti.

Međutim, još nije sve izgubljeno.

Ukazalo se slabašno svjetlo na kraju tunela: nakon tridesetak godina odugovlačenja, na konferenciji COP16 prepoznata je uloga autohtonih naroda i lokalnih zajednica, kao i ljudi afričkog podrijetla, kao čuvara biološke raznolikosti. Osnovan je i novi fond UN-a, poznat kao fond iz Calija. Dugoročno, taj će se fond koristiti za prikupljanje dobrovoljnih doprinosa privatnih poduzeća, od čega će polovica biti namijenjena prethodno navedenim skupinama ljudi. Uh!

Vi ste... pa, vi ste...

Vi ste dio nas, a mi smo dio vas. A kako bi se naš zajednički put nastavio, možda bismo mogli krenuti vraćanjem našeg gospodarstva na pravi put u korist općeg dobra. Stoga... kako bismo zaustavili rezanje grane na kojoj sjedimo, što čekamo? Zašto ne bismo preispitali međunarodna financijska i trgovinska pravila?

Glavni fokus izaslanikâ EGSO-a na konferenciji COP29 Petera Schmidta i Diandre Ní Bhuachalle bilo je financiranje borbe protiv klimatskih promjena, pri čemu su se vodili nedavnim mišljenjem EGSO-a „Financiranje borbe protiv klimatskih promjena: novi plan za ostvarenje velikih klimatskih ambicija i ciljeva održivog razvoja”. EGSO je u Bakuu 18. studenoga bio domaćin jednog od ključnih događanja „Globalna perspektiva za poticanje pravedne tranzicije u poljoprivredno-prehrambenom sektoru”. Na tom se događanju raspravljalo o izgradnji održivih prehrambenih sustava s niskim emisijama ugljika koji su pravedni za poljoprivrednike, radnike u prehrambenom lancu i buduće generacije. Cilj je bio poboljšati suradnju između oblikovatelja politika i civilnog društva, dati više prostora perspektivi globalnog juga i ponuditi uključiva klimatska rješenja za sve.

Kao član delegacije EU-a Arnaud Schwartz sudjelovao je na sastancima u kojima je pozvao na veću sinergiju između procesâ UN-a o biološkoj raznolikosti (CBD) i klimatskih promjena (UNFCCC), na postupno ukidanje subvencija štetnih za okoliš kao načina za oslobađanje više financijskih sredstava i na aktivniju ulogu organiziranog civilnog društva u provedbi Globalnog okvira za bioraznolikost iz Kunminga i Montreala. Više informacija o doprinosu EGSO-a konferenciji COP16 možete pronaći ovdje.

Arnaud Schwartz izvjestitelj je za mišljenje EGSO-a„Sveobuhvatna strategija za biološku raznolikost na konferenciji COP16: udruživanje svih sektora radi zajedničkog cilja”.

EGSO je 12. studenog u Pärnuu (Estonija) održao konferenciju o niskougljičnom vodiku. Cilj događanja bio je razmotriti i utvrditi strateške mjere za razvoj održive infrastrukture za vodik i njegove derivate, s naglaskom na financiranju i upotrebi.

Na konferenciji pod nazivom „Odobalna energija za e-goriva: Poticanje novog gospodarstva temeljenog na vodiku” okupili su se predstavnici nizozemskog veleposlanstva u Estoniji, Razvojnog centra okruga Pärnu, Centra za primijenjena istraživanja Metrosert, vladine agencije za ulaganja Invest Estonia i poduzeća Power2X, projektanta postrojenja za e-metanol.

Zeleni i niskougljični vodik ključne su sastavnice naše energetske tranzicije, a nedavne inicijative, kao što je banka EU-a za vodik, pokazuju da postoji zamah u razvoju održivih tržišta vodika. U tu svrhu tvorci politika na razini EU-a i na nacionalnoj razini moraju osigurati potrebna sredstva za provedbu tih ambicija u praksi i olakšati suradnju među državama članicama radi donošenja učinkovitih strategija.

Komentirajući tu hitnu potrebu, predsjednica EGSO-ove Stručne skupine za promet, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo Baiba Miltoviča izjavila je: „Brzo uvođenje vodika iz obnovljivih izvora ključno je ne samo za transformaciju našeg energetskog sustava nego i za socijalnu i gospodarsku dobrobit Europske unije. Međutim, važno je i da svoje resurse koristimo razborito. Kako bismo u najvećoj mogućoj mjeri povećali naš učinak, moramo dati prednost sektorima u kojima je teško smanjiti emisije i uspostaviti učinkovite ekološke i socijalne standarde kojima se osiguravaju pravedni i sigurni radni uvjeti.” (mp)

EGSO podržava napore za razvoj industrijskog ekosustava više usmjerenog na čovjeka i otpornijeg na promjene u budućnosti. Istodobno poziva na temeljitu raspravu o industriji 5.0 i njezinim društvenim i gospodarskim implikacijama.

Cilj je industrije 5.0 socijalna i okolišna pitanja staviti u središte poslovnih procesa i proširiti fokus industrije 4.0, koja je bila usmjerena uglavnom na digitalizaciju i automatizaciju. EGSO je nedavno usvojio mišljenje „Industrija 5.0 i kako je ostvariti”, u kojem se zalaže za antropocentrični model industrije u kojem se cijene ljudske vještine i kreativnost.

S modelom industrije 4.0 učinak automatizacije na ljude uvelike je zanemaren i posvećivalo se malo pažnje okolišnim prioritetima kao što su smanjenje stvaranja otpada, kružnost i zelena energija. EGSO ističe da se s industrijom 5.0 treba ukloniti te nedostatke i prednost dati demokratskim vrijednostima, socijalnoj jednakosti i održivoj konkurentnosti. Giuseppe Guerini, izvjestitelj za mišljenje o industriji 5.0, tvrdi da bi digitalna transformacija trebala doprinijeti novom planu za čistu industriju, u kojem ključnu ulogu imaju ljudski čimbenici i kreativnost.

Industrija 5.0 vraća ljude u središte proizvodnje, a njihovo znanje i vještine smatraju se ključnima za konkurentsku prednost. Ona uravnotežuje automatizaciju i ljudsku kreativnost i korištenjem kolaborativnih robota za repetitivne zadatke radnicima omogućuje da se usredotoče na osmišljavanje, planiranje i usluge za korisnike. Taj pomak stavlja naglasak i na zdravlje radnika, sigurnost i podršku osobama čiju je ulogu zamijenila automatizacija.

EGSO poziva institucije EU-a da podrže industrijski ekosustav koji je otporan na promjene u budućnosti i usmjeren na čovjeka i koji se temelji na socijalnoj pravdi i uključivoj konkurentnosti. Podržava industriju 5.0, ali naglašava da treba dodatno definirati njezine gospodarske, socijalne i tehnološke učinke. Postojeće europske politike, primjerice zeleni plan, Akt o umjetnoj inteligenciji i Program vještina, osnova su za tu viziju, ali bi ih trebalo ažurirati kako bi bile usklađene s načelima industrije 5.0.

Kako bi industrija 5.0 uspjela, moraju se uključiti socijalni partneri i radnici na svim razinama. Uključiv pristup poticat će suradničko radno okruženje u kojem ljudi i strojevi udružuju snage, zbog čega će radna mjesta postati inovativnija, poticajnija i održivija. (gb)

U listopadu i studenom svjedočili smo neuspjehu dvaju izuzetno važnih svjetskih samita o okolišu: COP16, sastanak stranaka UN-ove Konvencije o biološkoj raznolikosti, i COP29, UN-ova konferencija o klimi. U fokusu oba događanja bila su financijska sredstva prijeko potrebna za očuvanje prirode i ublažavanje klimatskih promjena. Zamolili smo predstavnike i predstavnice EGSO-a na ovogodišnjim COP-ovima – Petera Schmidta, Diandru Ní Bhuachalla i Arnauda Schwartza – da s nama podijele svoja razmišljanja o mogućim posljedicama ako svijet ne učini nešto da spasi klimu.

U zajedničkoj izjavi potpisanoj 14. studenog Baiba Miltoviča, predsjednica EGSO-ove Stručne skupine za promet, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo (TEN) i Andres Jaadla, izvjestitelj za mišljenje Odbora regija (OR) o stanovanju, pozvali su europske institucije da usvoje hitne mjere za izlazak Europske unije iz aktualne stambene krize. Također su pozdravili imenovanje europskog povjerenika za energetiku i stanovanje, čija će zadaća biti predstavljanje prvog europskog plana za cjenovno pristupačno stanovanje.

Deklaracija o stanovanju

• Pozivamo Europsku komisiju da u partnerstvu s Europskim parlamentom, EGSO-om i OR-om organizira godišnji samit EU-a o socijalnom i cjenovno pristupačnom stanovanju. Taj godišnji samit EU-a trebao bi okupiti sve dionike uključene u provedbu mjera država članica u pogledu socijalnog i cjenovno pristupačnog stanovanja, na temelju višerazinskog pristupa i razmjene najboljih praksi i u skladu s načelom supsidijarnosti.
• Podržavamo plan kandidata za povjerenika zaduženog za stanovanje da se, u partnerstvu s EGSO-om i OR-om, uspostavi paneuropska platforma za ulaganja u cjenovno pristupačno i održivo stanovanje kako bi se hitno poduprla nacionalna, regionalna i lokalna partnerstva u okončanju stambene isključenosti.
• Ističemo da je potrebno istražiti inovativne načine za poticanje javnih ulaganja i mobilizaciju postojećih fondova EU-a kako bismo pronašli dugoročno rješenje za stambenu krizu.
• Pozivamo institucije EU-a da podrže temeljitu obnovu stambenih zgrada putem diversificirane, dugoročne i inovativne financijske potpore i usklađenih pravnih okvira, usmjerenih na ranjivo stanovništvo i ključne aktere na terenu, osobito energetske zajednice i lokalne vlasti.
• Pozivamo na bližu suradnju među akterima na različitim razinama upravljanja: državama članicama, institucijama EU-a, organizacijama civilnog društva, regionalnim vladama i lokalnim tijelima.

Obvezujemo se da ćemo razmjenom stajališta organizacija civilnog društva te lokalnih i regionalnih vlasti iz cijelog EU-a pomoći u provedbi mjera utvrđenih u Deklaraciji iz Liègea u okviru zajedničkih nastojanja svih institucija EU-a usmjerenih na prevladavanje stambene krize i jačanje europske kohezije sa svih strana.

Gost iznenađenja

Naš gost iznenađenja je Andrej Gnjot, bjeloruski redatelj i novinar upravo pušten iz kućnog pritvora u Srbiji, gdje je godinu dana proveo u ekstradicijskom pritvoru zbog optužbi za gospodarske prekršaje kojima ga tereti njegova zemlja. Kroz priču o sebi opisuje sudbinu neovisnih novinara u današnjoj Bjelorusiji, gdje čak i najmanja kritika onih na vlasti može dovesti do toga da ih se proglasi „neprijateljem naroda” i zatvori na temelju lažnih optužbi za gospodarske prekršaje.