EGSO je 24. travnja bio domaćin projekcije ukrajinskog filma „20 dana u Mariupolju”, koji je ove godine osvojio Oscara u kategoriji najboljeg dokumentarnog filma.
EGSO je 24. travnja bio domaćin projekcije ukrajinskog filma „20 dana u Mariupolju”, koji je ove godine osvojio Oscara u kategoriji najboljeg dokumentarnog filma.
Film prati 20 dramatičnih dana u veljači i ožujku 2022. tijekom kojih su njegov redatelj, novinar Mstislav Černov, i njegovi kolege dokumentirali brutalnu rusku opsadu Mariupolja, velike ukrajinske luke na Azovskom moru. Černov i njegov tim, koji su radili za agenciju Associated Press, bili su posljednji strani novinari koji su ostali u tom gradu prije no što ga je ruska vojska zauzela. Njihove potresne snimke i fotografije, uključujući i one koje prikazuju razorno bombardiranje rodilišta i gradskog kazališta, koje je služilo kao sklonište za djecu, obišle su svijet svjedočeći o strahotama koje je okupatorska ruska vojska počinila protiv ukrajinskog civilnog stanovništva.
Osim Oscara, film „20 dana u Mariupolju” osvojio je i mnoge druge prestižne nagrade, uključujući filmsku nagradu BAFTA za najbolji dokumentarni film i nagradu publike za najbolji međunarodni dokumentarni film na filmskom festivalu Sundance.
Prikazivanju filma pristustvovali su predsjednik EGSO-a Oliver Röpke i ugledni gosti, među kojima su bili Nj. E. Vsevolod Čencov, voditelj Misije Ukrajine pri EU-u, i Jevgen Tuzov, jedan od protagonista dokumentarca.
„Ne smijemo zaboraviti našu časnu dužnost da budemo svjedoci povijesti. Ovaj film ima jasnu poruku: moramo pokazati svijetu što mržnja može učiniti. Ne zaboravimo što je ukrajinski narod žrtvovao, a ni otpornost koju je pokazao u teškoj situaciji. Mogućnost da Ukrajina postane država članica EU-a nije samo dokaz naših zajedničkih vrijednosti već i znak nade za svjetliju budućnost”, izjavio je predsjednik EGSO-a Oliver Röpke.
„Ovaj film nudi stravičan, ali neizostavan uvid u patnju koju je prouzročila ruska agresija. Ponosan sam što u ovim teškim vremenima naš odbor nepokolebljivo podržava Ukrajinu i njezino dinamično civilno društvo, a vaša prisutnost večeras mnogo nam znači”, izjavio je potpredsjednik EGSO-a za komunikaciju Laurențiu Plosceanu. EGSO odlučno stoji uz Ukrajinu i njezino civilno društvo od prvog dana ruske ratne agresije, a usto je i ojačao suradnju s ukrajinskim organizacijama civilnog društva putem platforme civilnog društva EU-a i Ukrajine. Uspostavio je centar za Ukrajinu i ukrajinskim organizacijama civilnog društva u Belgiji ponudio prostor za rad. Pokrenuo je inicijativu za uključivanje članova i članica iz zemalja kandidatkinja za proširenje u svoj rad kako bi stručno znanje EGSO-a podijelio s ukrajinskim organizacijama civilnog društva. Delegacija EGSO-a na visokoj razini, s Oliverom Röpkeom na čelu, u studenom je posjetila Ukrajinu i susrela se s ministricom gospodarstva Julijom Sviridenko, predstavnicima ukrajinskog parlamenta Verhovne Rade i civilnog društva. Prilikom posjeta spomen-obilježjima u toj zemlji članovi i članice EGSO-a odali su počast ukrajinskim žrtvama rata.
Prikazivanje filma, organizirano na inicijativu latvijskog člana EGSO-a Andrisa Gobiņša, još je jedan znak solidarnosti europskog civilnog društva s Ukrajinom i njezinim narodom. Publika je imala priliku pogledati i izložbu fotografija posvećenu Mariupolju pod opsadom, organiziranu uz glavno događanje u suradnji s udrugom Ukra-Bel.
Dobrodošli u Pogled s lokalne razine, podcast Europskog gospodarskog i socijalnog odbora. Europski izbori 2024. sve su bliže, stoga smo ovu epizodu posvetili nadama i bojaznima triju skupina čiji glas oblikovatelji politika često zanemaruju: osobama s invaliditetom, starijim osobama i mladima.
Dobrodošli u Pogled s lokalne razine, podcast Europskog gospodarskog i socijalnog odbora. Europski izbori 2024. sve su bliže, stoga smo ovu epizodu posvetili nadama i bojaznima triju skupina čiji glas oblikovatelji politika često zanemaruju: osobama s invaliditetom, starijim osobama i mladima.
Naši gosti su Milan Šveřepa, predsjednik organizacije Inclusion Europe, s kojim raspravljamo o pristupačnosti europskih izbora 2024., aktivistica za mlade i influencerica Nina Skočak, koja nam otkriva što je mladima važno, i dr.Heidrun Mollenkopf, predsjednica platforme AGE, koja se zalaže za interese starijih građana i koja nam otkriva osjećaju li se starije osobe uključenima u izborne rasprave ili odbačenima i otpisanima od strane političara. Potpredsjednik EGSO-a zadužen za komunikaciju Laurențiu Plosceanu govori o naporima EGSO-a za jačanje glasova civilnog društva i nastojanju da najranjivije skupine ne budu marginalizirane ili isključene.
Poslušajte naš podcast, iskoristite svoj glas i iznesite svoje mišljenje. Oblikujte Europu kakvu želite.
Slobodno kretanje osoba po cijelom EU-u donosi višestruke koristi svim uključenim stranama. Kretanje mladih posebno je važno jer im omogućuje kontakt s različitim kulturama u Europi i upoznavanje načina života u drugim europskim zemljama. Također im omogućuje da shvate da imamo mnogo toga zajedničkog. Boravak u drugoj zemlji radi posla ili studija pomaže nam da shvatimo da smo slični jednostavno jer smo ljudi: bez obzira na jezik, prehranu ili vremenske uvjete, dijelimo mnogo toga – gajimo odnose s obitelji i prijateljima, imamo svoje nade i probleme, suočavamo se s izazovima i prilikama koje nam se pružaju.
Slobodno kretanje osoba po cijelom EU-u donosi višestruke koristi svim uključenim stranama. Kretanje mladih posebno je važno jer im omogućuje kontakt s različitim kulturama u Europi i upoznavanje načina života u drugim europskim zemljama. Također im omogućuje da shvate da imamo mnogo toga zajedničkog. Boravak u drugoj zemlji radi posla ili studija pomaže nam da shvatimo da smo slični jednostavno jer smo ljudi: bez obzira na jezik, prehranu ili vremenske uvjete, dijelimo mnogo toga – gajimo odnose s obitelji i prijateljima, imamo svoje nade i probleme, suočavamo se s izazovima i prilikama koje nam se pružaju.
Takve razmjene među zemljama omogućuju stvaranje društva odraslih osoba u kojem vladaju empatija i razumijevanje za druge – naše europske susjede više ne gledamo kao strance, već kao prijatelje.
Ne smijemo podcijeniti ulogu takvih odnosa u održavanju mira i stabilnosti na našem kontinentu. Slobodno kretanje mladih temelj je stalne međusobne suradnje.
U tom sam kontekstu predložio izradu samoinicijativnog mišljenja o mobilnosti mladih i odnosima među mladima u EU-u nakon Brexita. U suradnji s kolegicama i kolegama, osobljem i članovima i članicama provedeno je opsežno savjetovanje s relevantnim skupinama. Uključeni su predstavnici EU-a i Ujedinjene Kraljevine, koji su se sastajali putem interneta i osobno, ispunjavali ankete i razmjenjivali poruke e-pošte. Naš je rad dobio snažnu podršku na plenarnom zasjedanju EGSO-a: podržala nas je velika većina članova i članica.
Europske institucije odgovorile su raznovrsnom ponudom poboljšanih programa mobilnosti za mlade u Ujedinjenoj Kraljevini. Prva reakcija Ujedinjene Kraljevine bila je negativna, ali nastavit ćemo raditi na tome da pokažemo da je to korisno za sve.
Ističemo da koristi od programa kao što su Erasmus+ ili fonda programa Kreativna Europa nemaju samo studenti ili osobe u sustavu redovitog obrazovanja. Takve inicijative EU-a mladima iz svih društvenih slojeva omogućuju pristup programima razmjene i iskustvima koja su inače teško dostupna.
Čisto ekonomski izračun financijskih troškova i povrata samo je jedan aspekt dobivene vrijednosti. Stvarnu vrijednost mobilnosti i razmjena čine zajednička iskustva i razumijevanje. Da bi naš kontinent bio dinamičan i multikulturalan, potrebni su interakcija i slobodno kretanje ljudi. U EGSO-u ćemo se i dalje zalagati za to, i to ne samo teoretski – želimo biti primjer drugima i stoga i dalje surađujemo s civilnim društvom u Ujedinjenoj Kraljevini.
Imamo memorandum o razumijevanju sa Savezom civilnog društva Ujedinjene Kraljevine i zaseban memorandum o razumijevanju sa Škotskim savjetodavnim forumom o Europi (SAFE) (u suradnji s bivšom članicom EGSO-a Irene Oldfather). Nastavit ćemo s tim radom i intenzivirati ga. Sektor mladih preuzeo je vodeću ulogu u turbulentnim vremenima, osobito kad je riječ o djelovanju u području klime. Želimo surađivati na razini institucija kako bismo mladima osigurali sve alate koji su im potrebni za širenje njihova djelovanja i kako bismo iskoristili snagu mladih za ostvarenje svjetlije budućnost za sve nas.
Stefano Mallia, predsjednik Skupine poslodavaca u Europskom gospodarskom i socijalnom odboru
S obzirom na sve što smo naučili tijekom protekla dva desetljeća i na sedam valova proširenja od početka europskog projekta, godišnjicu „velikog proširenja” iz 2004. vjerojatno bi trebalo obilježiti predočavanjem činjenica i brojki kako bi se otklonile emocionalne rasprave uoči europskih izbora u lipnju.
Stefano Mallia, predsjednik Skupine poslodavaca u Europskom gospodarskom i socijalnom odboru
S obzirom na sve što smo naučili tijekom protekla dva desetljeća i na sedam valova proširenja od početka europskog projekta, godišnjicu „velikog proširenja” iz 2004. vjerojatno bi trebalo obilježiti predočavanjem činjenica i brojki kako bi se otklonile emocionalne rasprave uoči europskih izbora u lipnju.
Trogodišnji rat u Ukrajini pogurnuo je pitanje proširenja na sam vrh europskog geopolitičkog dnevnog reda. Status zemalja kandidatkinja koji je brzo dodijeljen Ukrajini, Moldaviji, Bosni i Hercegovini i Gruziji, kao i pregovori o pristupanju koji su konačno otvoreni sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom, pozitivan su pomak u politici koja već godinama stoji na mjestu.
Da taj novi zamah ne bi zamro, treba odmah iznijeti argumente u prilog proširenja.
Naravno, demokratizacija i vladavina prava nedodirljiva su načela, kao i pristup postupku proširenja temeljen na zaslugama, koji ne dozvoljava prečice. Na kraju krajeva, građane i građanke treba upoznati s gospodarskim dobitima i blagostanjem koje sljedeće generacije Europljana i Europljanki mogu ostvariti.
Ako nam prošlost daje ikakve naznake o budućnosti, možemo sa sigurnošću reći da su argumenti neosporni. Tijekom službenog pretpristupnog procesa od 1994. do 2004., trgovina između starih i novih država članica gotovo se utrostručila, a među novim državama članicama upeterostručila. Od početka procesa pristupanja do 2008. godine, godišnji rast u državama tadašnjeg EU-15 u prosjeku je iznosio 4 %, od čega je polovica ostvarena zahvaljujući procesu pristupanja, koji je u razdoblju od 2002. do 2008. stvorio 3 milijuna novih radnih mjesta.
COVID-19 i rat u Ukrajini pokazali su da EU treba preispitati svoju gospodarsku otpornost, posebno u kontekstu zelene i digitalne tranzicije. Plan REPowerEU predviđa da će se u Europi povećati proizvodnja energije iz obnovljivih izvora. U Aktu o industriji s nultom neto stopom emisija i Aktu o kritičnim sirovinama poziva se na preusmjeravanje 40 % zelenih lanaca vrijednosti i lanaca vrijednosti sirovina u EU. Zemlje kandidatkinje za pristupanje EU-u, pogotovo Ukrajina, mogu imati važnu ulogu i pružiti veću gospodarsku sigurnost.
Kad je riječ o prirodnim resursima, Ukrajina ima najveće rezerve plina u Europi nakon Norveške. Ona je istodobno i jedan od najvećih proizvođača hidroenergije u Europi i mogla bi povećati proizvodnju te energije i energije iz drugih zelenih izvora poput vjetra, sunca i biomase. Ukrajina je i važan izvoznik metala i posjeduje nalazišta litija i elemenata rijetkih zemalja, koji su ključni za zelenu i digitalnu industriju.
Ukrajinska poljoprivredna industrija jedna je od najvećih na svijetu i njezina integracija u jedinstveno tržište znatno bi povećala sigurnost opskrbe hranom u EU-u.
Vrlo je jasno i koje bi prednosti veće sudjelovanje na jedinstvenom tržištu donijelo zemljama zapadnog Balkana. Na primjer, BDP Hrvatske kontinuirano se povećava otkad je 2013. pristupila EU-u, što je povećalo prihode njezinih građana i građanki, uz prosječno povećanje BDP-a po stanovniku od 67 % (povećanje s 10 440 eura (2013.) na više od 17 240 eura).
Staza kojom se tih devet država kreće ka članstvu u EU-u bit će prepuna prepreka, ali druge nema – ako EU želi postati globalna sila, mora prvo biti lokalna.
Naš posebni gost, bivši predsjednik Europskog parlamenta Pat Cox, sjeća se velikog proširenja od prije 20 godina kao vremena velike nade kada je kontinent konačno udahnuo punim plućima i na istoku i na zapadu. I dok se Putinov mit o slavenskom bratstvu servira zajedno s eksplozijama balističkih projektila, EU je i dalje dobrovoljna unija slobodnih i suverenih naroda koja se temelji na ključnim vrijednostima kao što su poštovanje ljudskih prava, ravnopravnost i vladavina prava.
Naš posebni gost, bivši predsjednik Europskog parlamenta Pat Cox, sjeća se velikog proširenja od prije 20 godina kao vremena velike nade kada je kontinent konačno udahnuo punim plućima i na istoku i na zapadu. I dok se Putinov mit o slavenskom bratstvu servira zajedno s eksplozijama balističkih projektila, EU je i dalje dobrovoljna unija slobodnih i suverenih naroda koja se temelji na ključnim vrijednostima kao što su poštovanje ljudskih prava, ravnopravnost i vladavina prava.
Događanje koje je irsko predsjedništvo Vijeća EU-a organiziralo u Dublinu 1. svibnja 2004. i svečanost dobrodošlice u Europskom parlamentu u Strasbourgu 3. svibnja 2004. za mene se politički, ali i emocionalno ističu kao iznimno pozitivni trenuci koji donose nadu i simboliziraju povratak kući, ponovno ujedinjenje i udah kontinenta punim plućima i na istoku i na zapadu. U Dublinu je Seamus Heaney pročitao svoju pjesmu Beacons at Bealtaine (Krijesovi u Bealtaineu) u kojoj izražava optimizam da bi to povijesno proširenje moglo „pokrenuti usne, pokrenuti um i rasplamsati nove misli”. U Strasbourgu je deset nacionalnih zastava novih država članica podignuto na goleme jarbole iz brodogradilišta u Gdanjsku, dar iz Poljske, a njihovo putovanje u Strasbourg, uz prisutnost Lecha Wałęse, simboliziralo je put od komunizma do slobode.
Naravno, taj je događaj za sve predstavljao vrhunac dugog i složenog procesa uzajamne pripreme koji je trajao dugi niz godina. Sve uključene strane osjetile su radost, ali i olakšanje zbog dostizanja cilja u tom političkom i postupovnom maratonu.
Uvjeren sam da je proširenje možda najmoćniji, najtransformativniji i najuspješniji politički instrument EU-a u posljednjih pet desetljeća. Moja zemlja, Irska, pridružila se u okviru prvog proširenja 1. siječnja 1973. kao najsiromašnija država/regija tadašnje Europske ekonomske zajednice. Pristup velikom tržištu, zajedno sa solidarnošću EU-a putem regionalnih i, kasnije, kohezijskih fondova u ranim desetljećima članstva, višim standardima rodne ravnopravnosti i politike zaštite okoliša, potporom mirovnom procesu u Sjevernoj Irskoj i priznavanjem iznimno zahtjevnih posljedica Brexita za Irsku, jedine države članice EU-a koja dijeli kopnenu granicu s Ujedinjenom Kraljevinom, sve je to donijelo posebno pozitivno iskustvo i ishod. Nije to bila mirna plovidba, naročito tijekom krize u europodručju, ali u konačnici je bila vrlo pozitivna.
Premda poštujem odluku Ujedinjene Kraljevine da napusti Uniju i istovremeno zbog nje žalim, ona je jasan dokaz da je EU dobrovoljna unija slobodnih i suverenih naroda koji mogu slobodno pristupiti i slobodno otići. Ono što je snažno u suprotnosti s Putinovim novoimperijalištičkim ratom protiv Ukrajine, u kojem se njegov mit o slavenskom bratstvu svakodnevno servira kroz topovske cijevi, eksplozijama balističkih projektila i smrtonosnim bespilotnim letjelicama.
Pristupanje Grčke, Portugala i Španjolske pridonijelo je njihovu ponovnom usponu kao uspješnih demokracija nastalih nakon diktature, kao i poboljšanju životnog standarda i kvalitete života.
Veliko proširenje od prije 20 godina zbog porasta ulaganja, trgovine i solidarnosti EU-a dovelo je do spektakularnog rasta u novim državama članicama, naročito u srednjoj i istočnoj Europi. Njihov BDP po stanovniku, prilagođen inflaciji i valuti, u prosjeku je tijekom dva desetljeća s manje od polovine prosjeka EU-a porastao na tri četvrtine rastućeg prosjeka EU-a. BDP Litve po stanovniku u tom se razdoblju utrostručio. Zdravstvo se poboljšalo, kao i obrazovanje, što je dovelo do napretka u kvaliteti života i životnom standardu. Poljoprivredna proizvodnja u cijeloj regiji udvostručila se. Ukratko, kao i u svim prethodnim proširenjima, pokazalo se da je to ishod od kojeg koristi imaju i države pristupnice i EU. To me čini optimistom u pogledu proširenja, ali ne i naivcem.
Razvoj događaja u Poljskoj posljednjih godina i u Mađarskoj još i sada pokazuje što se krije iza odstupanja od standarda EU-a u pogledu vladavine prava, slobode medija i poštovanja prava manjina: pristupanje EU-u smatra se sredstvom za postizanje blagostanja, ali ujedno postoji i averzija prema EU-u kao zajednici zajedničkih vrijednosti. Mađarski premijer svoju zemlju ponosno proglašava neliberalnom demokracijom. Bez obzira na margine tumačenja članka 2. UEU-a, očito je da to nije povelja za neliberalnu demokraciju. („Europska unija temelji se na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, uključujući i prava pripadnika manjina. Te su vrijednosti zajedničke državama članicama u društvu u kojem prevladavaju pluralizam, nediskriminacija, tolerancija, pravda, solidarnost i jednakost žena i muškaraca.”)
Taj tekst iz sporazuma o članstvu u EU-u uvršten je u sve ugovore o pristupanju i prihvatile su ga sve države pristupnice. Formula „zadržite svoje vrijednosti, ali novac nam šaljite” nije održiva osnova za uzajamno poštovanje, i to se ne smije zanemariti u sadašnjim državama kandidatkinjama koje se svim snagama pripremaju na moguće pristupanje EU-u. Očekujem da će kriteriji iz Kopenhagena imati važniju ulogu u budućim pregovorima i moguće je da će biti uneseni u klauzule ugovorâ o pristupanju kojima bi se EU-u omogućilo da se snažnije bori za obranu prava i vrijednosti. EU nije samo tržište, a materijalni napredak, iako je poželjan, nije jedini niti čak ključni razlog njegova postojanja.
Međutim, dosadašnji rezultati proširenja ukazuju na to da je ono u osnovi pozitivno za sve uključene strane, pa bi mu trebalo pristupiti u pozitivnom duhu. Države kandidatkinje morat će, svaka vlastitim tempom, proći znatne promjene. EU također mora odraditi svoj dio u smislu postupka donošenja odluka i proračunskog kapaciteta za apsorpciju novih država članica te u okviru pretpristupne pomoći. Nakon dodjele statusa države kandidatkinje i provođenja analitičkog pregleda Vijeće jednoglasno odlučuje o pregovaračkim okvirima, otvaranju po poglavljima, zaključivanju pregovora i eventualnom ugovoru o pristupanju. Ništa od toga nije jednostavno ni lako. Nadamo se da će sve države članice poštovati obvezu lojalne suradnje kako bi pomagale u obavljanju zadaća koje proizlaze iz Ugovora (članak 4. stavak 3. UEU-a).
Ukrajina je zaseban slučaj u smislu složenosti zbog svoje veličine, relativnog udjela poljoprivrede u BDP-u u usporedbi s prosjekom EU-a i usporedivog siromaštva u smislu BDP-a po stanovniku te, naravno, zbog rata i njegovih razornih posljedica. Pregovori mogu započeti. Ukrajina je već na putu prema integraciji na temelju Sporazuma o pridruživanju i detaljnog i sveobuhvatnog sporazuma o slobodnoj trgovini s EU-om. Ti bi se sporazumi s vremenom mogli postupno proširivati, ali će u konačnici ključan preduvjet za pristupanje biti trajni teritorijalni ishod i stabilan mir, u kojem članstvo u EU-u može imati ulogu. EU-u je na istočnom krilu potrebna stabilnost, a ne kaos, a primanje Ukrajine u konačnici je u zajedničkom interesu i u interesu Ukrajine.
Pat Cox, bivši predsjednik Europskog parlamenta (2002. – 2004.)
Pat Cox irski je političar i novinar. Bio je predsjednik Europskog parlamenta od 2002. do 2004. i predsjednik Međunarodnog europskog pokreta (2005. – 2011.). Od 2015. na čelu je Zaklade Jean Monnet za Europu. Također je europski koordinator za skandinavsko-mediteranski koridor osnovne mreže TEN-T (EU) i voditelj misije Europskog parlamenta za procjenu potreba i provedbu parlamentarne reforme Vrhovne Rade u Ukrajini. Na početku karijere radio je kao televizijski novinar za aktualne teme na RTE-u u Dublinu. Cox je 2004. osvojio međunarodnu nagradu „Karlo Veliki” u Aachenu zbog svoje predanosti proširenju Europske unije kao predsjednik Europskog parlamenta.
Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) na plenarnom je zasjedanju 25. travnja odobrio Sporazum o osnivanju Međuinstitucijskog tijela za etičke standarde. Novi Sporazum službeno su 15. svibnja potpisali predstavnici i predstavnice uključenih institucija i tijela EU-a. Sporazum bi trebao stupiti na snagu 6. lipnja, prvog dana glasanja na europskim izborima.
Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) na plenarnom je zasjedanju 25. travnja odobrio Sporazum o osnivanju Međuinstitucijskog tijela za etičke standarde. Novi Sporazum službeno su 15. svibnja potpisali predstavnici i predstavnice uključenih institucija i tijela EU-a. Sporazum bi trebao stupiti na snagu 6. lipnja, prvog dana glasanja na europskim izborima.
Taj je sporazum važan korak prema jačanju zajedničke kulture integriteta i etičnosti.
Novo tijelo EU-a razvijat će, ažurirati i tumačiti zajedničke minimalne standarde etičkog ponašanja i objavljivati izvješća o tome kako su ti standardi uzeti u obzir u internim pravilima svake uključene institucije i tijela EU-a.
Osim EGSO-a, dio novog etičkog tijela bit će sljedećih sedam institucija i tijela EU-a: Europski parlament, Vijeće EU-a, Europska komisija, Sud Europske unije, Europska središnja banka, Europski revizorski sud i Europski odbor regija.
Svaku uključenu instituciju predstavljat će jedan viši član ili jedna viša članica osoblja, a položaj predsjednika ili predsjednice tijela rotirat će se među institucijama na godišnjoj osnovi.
Pet neovisnih stručnjaka i stručnjakinja podupirat će rad tijela davanjem mišljenja na zahtjev. Svaka stranka Sporazuma moći će se savjetovati s njima o pojedinačnim standardiziranim pisanim izjavama, uključujući izjave o sukobu interesa. (mp)
Europski izbori su pred vratima i mi – Europska unija slijepih – potičemo naše članove i simpatizere da glasaju, bez obzira na teškoće koje im to i dalje može predstavljati, i da pritom vode računa o tome koliku pozornost kandidati i stranke daju inkluzivnosti u skladu s Konvencijom UN-a o pravima osobama s invaliditetom jer se moraju čuti i očekivanja slabovidnih građana.
Europski izbori su pred vratima i mi – Europska unija slijepih – potičemo naše članove i simpatizere da glasaju, bez obzira na teškoće koje im to i dalje može predstavljati, i da pritom vode računa o tome koliku pozornost kandidati i stranke daju inkluzivnosti u skladu s Konvencijom UN-a o pravima osobama s invaliditetom jer se moraju čuti i očekivanja slabovidnih građana.
Europska unija slijepih (EBU) zastupa slijepe i slabovidne osobe u Europi i radi na izgradnji pristupačnog i uključivog društva u kojem bi osobe s oštećenjem vida imale jednake mogućnosti da u potpunosti sudjeluju u svim aspektima života. Naravno, političko sudjelovanje ključan je aspekt jer omogućuje slabovidnim građanima i građankama da svojim glasanjem i političkim djelovanjem promiču politike i zakonodavstvo prilagođene osobama s invaliditetom.
Kako se izbori za Europski parlament 2024. bliže, sudjelovanje osoba s invaliditetom kao glasača i kandidata važna je i pravodobna tema.
Prema izvješću Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (EGSO) iz 2019., oko 400 000 osoba s invaliditetom na posljednjim je izborima za Europski parlament bilo lišeno svog biračkog prava. Manje od 5 % zastupnika u Europskom parlamentu ima neki oblik invaliditeta.
Za predstojeće izbore, EBU kao početnu točku u svojoj Deklaraciji o europskim izborima ponovno traži da se odredi standard za pristupačnost glasanja (postupci glasanja), izbornih informacija (objekti i materijali za izborne kampanje, političke rasprave, programi i internetske stranice političkih stranaka) i postupaka nakon izbora (npr. mehanizmi za podnošenje pritužbi), kao i za jednakost pasivnog biračkog prava.
Govorimo prije svega o europskim izborima jer Europska unija ima nadležnost samo za europske izbore, koji su jedna od sastavnica građanstva EU-a, i za osiguravanje jednakih prava osobama s invaliditetom u okviru nadležnosti EU-a. Međutim, budući da je organizacija izbora i dalje u nadležnosti država članica, najbolje prakse na razini EU-a automatski bi se trebale primijeniti i na sve ostale izbore.
Nažalost, ovaj put je prekasno da izbori za Europski parlament budu primjer, i to ne zbog nedostatka interesa Europskog parlamenta. Naime, Parlament je u svibnju 2022. predložio reformu izbornog zakonodavstva EU-a kako bi se osobama s invaliditetom zajamčilo samostalno i tajno glasanje, slobodan izbor pomoći i pristup dopisnom glasanju i političkim kampanjama. Nažalost, Vijeće EU-a dosad nije odgovorilo.
EBU od novog saziva EP-a traži da u sljedećem petogodišnjem razdoblju nastavi vršiti pritisak na Vijeće da usvoji predloženu reformu i ostvari konkretan napredak za izbore 2029. Možemo računati na potporu EGSO-a, koji je već 2020. pozvao na službenu zakonodavnu inicijativu EP-a kako bi se osobama s invaliditetom zajamčilo stvarno pravo glasanja na europskim izborima. Možemo računati i na potporu Europske komisije, koja je u prosincu prošle godine objavila „Vodič dobre izborne prakse” i sada radi na zbirci tekstova o oblicima e-glasanja i upotrebi informatičke tehnologije u izborima koja se bavi raznim aspektima pristupačnosti.
Svake godine više od 10 milijuna pacijenata u Europi ima koristi od primjene nuklearne medicine u dijagnosticiranju i liječenju raka, ali i kardiovaskularnih i neurovaskularnih bolesti.
Svake godine više od 10 milijuna pacijenata u Europi ima koristi od primjene nuklearne medicine u dijagnosticiranju i liječenju raka, ali i kardiovaskularnih i neurovaskularnih bolesti.
Radiološka i nuklearna tehnologija koje koriste radioaktivne izotope ključne su u borbi protiv raka u svim fazama skrbi, u ranom otkrivanju, dijagnosticiranju, liječenju i palijativnoj skrbi.
Broj pacijenata koji imaju koristi od nuklearne medicine raste, uglavnom zbog novih znanstvenih otkrića. Europski istraživači i poduzeća razvili su neke od najnovijih inovativnih radioligandnih terapija usmjerenih na rak, kao što su lijekovi koji ciljaju rak endokrinog sustava, rak prostate i raširenu metastazu. Primjerice, lutecij-177 vrlo je obećavajući radioizotop za liječenje raka prostate, koji svake godine u Europi uzrokuje 90 000 smrtnih slučajeva. U usporedbi s tradicionalnim načinima liječenja moderna radionuklidna terapija omogućuje dobro ciljanje stanica raka i često je manje štetna za tijelo. Desecima tisuća oboljelih od raka potrebna je ciljana radionuklidna terapija, koja je često jedini dostupan način liječenja.
Međutim, prije nego što dospije do pacijenta terapija mora proći vrlo složen lanac opskrbe nuklearnom medicinom, koji obuhvaća nabavu sirovina i njihovo skladištenje, ozračivanje, preradu, logistiku i primjenu. Nakon što se radioizotopi proizvedu, moraju se preraditi, otpremiti i upotrijebiti u relativno kratkom roku, neki čak istog dana, drugi u roku od nekoliko dana, ovisno o poluvijeku eliminacije. Životni vijek im je vrlo kratak i brzo se raspadaju.
Iznenađujuće je da se u prekograničnom prijevozu i carinskim postupcima ne vodi računa o tim značajkama. Kad je riječ o prekograničnom prijevozu, postoje neke prepreke koje mogu dovesti do situacija kada se, na primjer, kozicama daje prednost pred radioizotopima koji se prevoze da bi se spasio život pacijenta.
Zbog toga EGSO u svojem mišljenju o opskrbi medicinskim radioizotopima poziva na bolju suradnju među državama članicama kako bi se uklonile regulatorne prepreke. U mišljenju se razmatra svaka faza lanca opskrbe radioizotopima u Europi i utvrđuju prepreke u prekograničnim isporukama, kao i ovisnost o trećim zemljama. Također se iznose rješenja za infrastrukturu koja nedostaje u Europi i potreba za koordiniranim istraživanjem i razvojem.
U preporukama iznesenima u našem mišljenju EGSO je usklađen sa zaključcima sa sastanka na vrhu čelnika država EU-a u travnju, u kojima je naglašena potreba za smanjenjem strateških ovisnosti Europe u osjetljivim sektorima kao što su zdravstvo i ključne tehnologije. U skladu s izvješćem Enrica Lette istaknuta je i potreba za usmjeravanjem na prekogranično pružanje usluga, kao i na prekogranično kretanje robe, uključujući osnovne potrepštine kao što su lijekovi.
Europa mora pružiti poticaje za proizvodnju kako bi osigurala bolju stratešku autonomiju u opskrbi radioizotopima. Iako je vodeća u svijetu u opskrbi medicinskim radioizotopima, Europa je u pogledu opskrbe nisko obogaćenog uranija visoke koncentracije (HALEU) i opskrbe nekim obogaćenim izotopima za ciljeve proizvodnje radioizotopa potpuno ovisna o Sjedinjenim Državama i Rusiji.
EU i dalje uvelike ovisi o Rusiji u pogledu opskrbe stabilnim izotopima koji omogućuju proizvodnju određenih radioizotopa za moderne molekularne radioterapije ili one koje su još u fazi razvoja, kao što je iterbij-176 koji se upotrebljava za proizvodnju lutecija-177.
To predstavlja pravi izazov za lanac opskrbe ovog radioizotopa, za koji se očekuje da će se globalna potražnja u narednim godinama utrostručiti.
Lanac opskrbe također ovisi o sustavima proizvodnje koji koriste reaktore ili akceleratore, kao i o preradi i isporuci bolnicama. Da bi se zajamčio jednak pristup skrbi države članice, a prije svega istraživački centri i bolnice, trebali bi intenzivnije surađivati. Pristup radioterapiji nije jednak u svim državama članicama, posebno u fazama razvoja i pilot-fazama. Cilj je omogućiti brži pristup lijekovima koji su još u fazi istraživanja ili u milosrdnoj uporabi te poboljšati pristup za male bolnice, koje ponekad nemaju odgovarajuće stručno znanje i infrastrukturu, a za neke pacijente to može biti od životne važnosti.
Europsko financiranje istraživanja, razvoja i inovacija u nuklearnoj medicini, posebno u okviru programa Obzor i Euratom, ključno je kako bi se odgovorilo na potrebe pacijenata. Europa bi trebala imati strateške projekte od zajedničkog interesa u tom području u okviru budućeg višegodišnjeg financijskog okvira EU-a (VFO). U vezi s europskim planom za borbu protiv raka vrijedni projekti su strategija SAMIRA Europske komisije i Europska inicijativa za dolinu radioizotopa (ERVI). Europska komisija trebala bi ići korak dalje i snažnije uključiti nuklearnu medicinu u europski plan za borbu protiv raka i u misiju za borbu protiv raka u okviru programa Obzor Europa.
Države članice također bi trebale financirati politike javnog zdravstva s naglaskom na medicinskim radiološkim i nuklearnim tehnologijama. To će industriji poslati dobar signal te omogućiti razvoj i rast istraživanja i inovacija te industrijske infrastrukture u Europi. Također će privući više ljudi u taj sektor.
Zaključno, bolju opskrbu radioizotopima u Europi i zadovoljenje sve veće potražnje pacijenata moći ćemo osigurati samo ako donesemo odvažne političke odluke.
