Ovog mjeseca obilježavamo 20. obljetnicu velikog proširenja EU-a. U svibnju 2004. građani i građanke Cipra, Češke, Estonije, Latvije, Litve, Mađarske, Malte, Poljske, Slovačke i Slovenije postali su građani i građanke EU-a. To nije bio jednostavan proces jer znamo da je pristupanje EU-u zahtjevno i dugotrajno. Međutim, nakon dvadeset godina možemo reći da je proširenje 2004. polučilo uspjeh.
Ovog mjeseca obilježavamo 20. obljetnicu velikog proširenja EU-a. U svibnju 2004. građani i građanke Cipra, Češke, Estonije, Latvije, Litve, Mađarske, Malte, Poljske, Slovačke i Slovenije postali su građani i građanke EU-a. To nije bio jednostavan proces jer znamo da je pristupanje EU-u zahtjevno i dugotrajno. Međutim, nakon dvadeset godina možemo reći da je proširenje 2004. polučilo uspjeh.
EU je zahvaljujući proširenju postao jedno od najvećih jedinstvenih tržišta na svijetu, a usto je i otvoreno 26 milijuna novih radnih mjesta. Međutim, uspjeh se ne smije mjeriti samo u ekonomskoj koristi. Proširenje je s vremenom dovelo do otvaranja granica, što je milijunima ljudi omogućilo da slobodno putuju, rade i žive bilo gdje u EU-u. Ono što je prije bila povlastica samo nekih osoba postalo je pravo svih ljudi. Dosad je više od 2,7 milijuna studenata iz deset novih država članica sudjelovalo u programu razmjene Erasmus+. Prošireni EU svima je pružio jednake mogućnosti da ostvare svoj puni potencijal.
Uspjeh ne znači da nismo imali što naučiti. To je bilo prvo proširenje te vrste i takvih razmjera i nema sumnje da je EU u mnogim područjima mogao i trebao postupiti bolje. Prvo, EU mora što prije početi uključivati zemlje kandidatkinje u svoj rad. Postupna integracija ne zamjenjuje stvarno pristupanje. To je proces u kojem obje strane grade čvrste temelje učenjem jedna od druge i razmjenom iskustava i mišljenja. To je način da se uspostave međuljudske veze i njeguje istinski europski duh.
Drugo, o temeljnim načelima EU-a – demokraciji, vladavini prava i temeljnim pravima i slobodama – nema pregovaranja i ne smije ih se zanemariti. Iako priručnik o pristupanju EU-a sadrži jasne kriterije u pogledu takozvanih temeljnih pitanja, neki aspekti izlaze iz okvira bilo kojeg priručnika. Kao dom civilnog društva, EGSO smatra da su dinamično civilno društvo i razvijen socijalni dijalog ključni elementi demokracije koja dobro funkcionira. Postupna integracija civilnog društva iz zemalja kandidatkinja u EU tim će zemljama omogućiti da do trenutka pristupanja postanu dovoljno snažne. Zbog toga je EGSO pokrenuo inicijativu za uključivanje zemalja kandidatkinja za članstvo u EU-u u svoj rad, pa članovi i članice iz zemalja kandidatkinja sada rade s članovima i članicama EGSO-a na sastavljaju mišljenja o temama koje su posebno važne za buduće krugove proširenja.
Iz tog će razloga članovi i članice EGSO-a na svojem svibanjskom plenarnom zasjedanju raspravljati o 20. obljetnici proširenja EU-a, odnosno osvrnuti se na prošlost i sa zadovoljstvom okrenuti zajedničkoj budućnosti otpornije, demokratskije i ujedinjenije Europske unije.
Razgovarali smo s Cillianom Lohanom, izvjestiteljem za mišljenje EGSO-a o angažmanu mladih EU-a i Ujedinjene Kraljevine, i pitali ga o mogućim prednostima programa mobilnosti mladih koji je predložila Europska komisija a EGSO podržao. Program bi mladima iz Ujedinjene Kraljevine i EU-a olakšao život, studiranje i rad u EU-u odnosno Ujedinjenoj Kraljevini. Budući da je Ujedinjena Kraljevina odbila predloženi dogovor s EU-om o slobodnom kretanju mladih, koji su drugi mogući pristupi ponovnoj uspostavi veza prekinutih Brexitom?
Razgovarali smo s Cillianom Lohanom, izvjestiteljem za mišljenje EGSO-a o angažmanu mladih EU-a i Ujedinjene Kraljevine, i pitali ga o mogućim prednostima programa mobilnosti mladih koji je predložila Europska komisija a EGSO podržao. Program bi mladim građanima Ujedinjene Kraljevine i EU-a olakšao život, studiranje i rad u EU-u odnosno Ujedinjenoj Kraljevini. Budući da je Ujedinjena Kraljevina odbila predloženi dogovor s EU-om o slobodnom kretanju mladih, koji su drugi mogući pristupi ponovnoj uspostavi veza prekinutih Brexitom?
EGSO je 24. travnja bio domaćin projekcije ukrajinskog filma „20 dana u Mariupolju”, koji je ove godine osvojio Oscara u kategoriji najboljeg dokumentarnog filma.
EGSO je 24. travnja bio domaćin projekcije ukrajinskog filma „20 dana u Mariupolju”, koji je ove godine osvojio Oscara u kategoriji najboljeg dokumentarnog filma.
Film prati 20 dramatičnih dana u veljači i ožujku 2022. tijekom kojih su njegov redatelj, novinar Mstislav Černov, i njegovi kolege dokumentirali brutalnu rusku opsadu Mariupolja, velike ukrajinske luke na Azovskom moru. Černov i njegov tim, koji su radili za agenciju Associated Press, bili su posljednji strani novinari koji su ostali u tom gradu prije no što ga je ruska vojska zauzela. Njihove potresne snimke i fotografije, uključujući i one koje prikazuju razorno bombardiranje rodilišta i gradskog kazališta, koje je služilo kao sklonište za djecu, obišle su svijet svjedočeći o strahotama koje je okupatorska ruska vojska počinila protiv ukrajinskog civilnog stanovništva.
Osim Oscara, film „20 dana u Mariupolju” osvojio je i mnoge druge prestižne nagrade, uključujući filmsku nagradu BAFTA za najbolji dokumentarni film i nagradu publike za najbolji međunarodni dokumentarni film na filmskom festivalu Sundance.
Prikazivanju filma pristustvovali su predsjednik EGSO-a Oliver Röpke i ugledni gosti, među kojima su bili Nj. E. Vsevolod Čencov, voditelj Misije Ukrajine pri EU-u, i Jevgen Tuzov, jedan od protagonista dokumentarca.
„Ne smijemo zaboraviti našu časnu dužnost da budemo svjedoci povijesti. Ovaj film ima jasnu poruku: moramo pokazati svijetu što mržnja može učiniti. Ne zaboravimo što je ukrajinski narod žrtvovao, a ni otpornost koju je pokazao u teškoj situaciji. Mogućnost da Ukrajina postane država članica EU-a nije samo dokaz naših zajedničkih vrijednosti već i znak nade za svjetliju budućnost”, izjavio je predsjednik EGSO-a Oliver Röpke.
„Ovaj film nudi stravičan, ali neizostavan uvid u patnju koju je prouzročila ruska agresija. Ponosan sam što u ovim teškim vremenima naš odbor nepokolebljivo podržava Ukrajinu i njezino dinamično civilno društvo, a vaša prisutnost večeras mnogo nam znači”, izjavio je potpredsjednik EGSO-a za komunikaciju Laurențiu Plosceanu. EGSO odlučno stoji uz Ukrajinu i njezino civilno društvo od prvog dana ruske ratne agresije, a usto je i ojačao suradnju s ukrajinskim organizacijama civilnog društva putem platforme civilnog društva EU-a i Ukrajine. Uspostavio je centar za Ukrajinu i ukrajinskim organizacijama civilnog društva u Belgiji ponudio prostor za rad. Pokrenuo je inicijativu za uključivanje članova i članica iz zemalja kandidatkinja za proširenje u svoj rad kako bi stručno znanje EGSO-a podijelio s ukrajinskim organizacijama civilnog društva. Delegacija EGSO-a na visokoj razini, s Oliverom Röpkeom na čelu, u studenom je posjetila Ukrajinu i susrela se s ministricom gospodarstva Julijom Sviridenko, predstavnicima ukrajinskog parlamenta Verhovne Rade i civilnog društva. Prilikom posjeta spomen-obilježjima u toj zemlji članovi i članice EGSO-a odali su počast ukrajinskim žrtvama rata.
Prikazivanje filma, organizirano na inicijativu latvijskog člana EGSO-a Andrisa Gobiņša, još je jedan znak solidarnosti europskog civilnog društva s Ukrajinom i njezinim narodom. Publika je imala priliku pogledati i izložbu fotografija posvećenu Mariupolju pod opsadom, organiziranu uz glavno događanje u suradnji s udrugom Ukra-Bel.
Dobrodošli u Pogled s lokalne razine, podcast Europskog gospodarskog i socijalnog odbora. Europski izbori 2024. sve su bliže, stoga smo ovu epizodu posvetili nadama i bojaznima triju skupina čiji glas oblikovatelji politika često zanemaruju: osobama s invaliditetom, starijim osobama i mladima.
Dobrodošli u Pogled s lokalne razine, podcast Europskog gospodarskog i socijalnog odbora. Europski izbori 2024. sve su bliže, stoga smo ovu epizodu posvetili nadama i bojaznima triju skupina čiji glas oblikovatelji politika često zanemaruju: osobama s invaliditetom, starijim osobama i mladima.
Naši gosti su Milan Šveřepa, predsjednik organizacije Inclusion Europe, s kojim raspravljamo o pristupačnosti europskih izbora 2024., aktivistica za mlade i influencerica Nina Skočak, koja nam otkriva što je mladima važno, i dr.Heidrun Mollenkopf, predsjednica platforme AGE, koja se zalaže za interese starijih građana i koja nam otkriva osjećaju li se starije osobe uključenima u izborne rasprave ili odbačenima i otpisanima od strane političara. Potpredsjednik EGSO-a zadužen za komunikaciju Laurențiu Plosceanu govori o naporima EGSO-a za jačanje glasova civilnog društva i nastojanju da najranjivije skupine ne budu marginalizirane ili isključene.
Poslušajte naš podcast, iskoristite svoj glas i iznesite svoje mišljenje. Oblikujte Europu kakvu želite.
Slobodno kretanje osoba po cijelom EU-u donosi višestruke koristi svim uključenim stranama. Kretanje mladih posebno je važno jer im omogućuje kontakt s različitim kulturama u Europi i upoznavanje načina života u drugim europskim zemljama. Također im omogućuje da shvate da imamo mnogo toga zajedničkog. Boravak u drugoj zemlji radi posla ili studija pomaže nam da shvatimo da smo slični jednostavno jer smo ljudi: bez obzira na jezik, prehranu ili vremenske uvjete, dijelimo mnogo toga – gajimo odnose s obitelji i prijateljima, imamo svoje nade i probleme, suočavamo se s izazovima i prilikama koje nam se pružaju.
Slobodno kretanje osoba po cijelom EU-u donosi višestruke koristi svim uključenim stranama. Kretanje mladih posebno je važno jer im omogućuje kontakt s različitim kulturama u Europi i upoznavanje načina života u drugim europskim zemljama. Također im omogućuje da shvate da imamo mnogo toga zajedničkog. Boravak u drugoj zemlji radi posla ili studija pomaže nam da shvatimo da smo slični jednostavno jer smo ljudi: bez obzira na jezik, prehranu ili vremenske uvjete, dijelimo mnogo toga – gajimo odnose s obitelji i prijateljima, imamo svoje nade i probleme, suočavamo se s izazovima i prilikama koje nam se pružaju.
Takve razmjene među zemljama omogućuju stvaranje društva odraslih osoba u kojem vladaju empatija i razumijevanje za druge – naše europske susjede više ne gledamo kao strance, već kao prijatelje.
Ne smijemo podcijeniti ulogu takvih odnosa u održavanju mira i stabilnosti na našem kontinentu. Slobodno kretanje mladih temelj je stalne međusobne suradnje.
U tom sam kontekstu predložio izradu samoinicijativnog mišljenja o mobilnosti mladih i odnosima među mladima u EU-u nakon Brexita. U suradnji s kolegicama i kolegama, osobljem i članovima i članicama provedeno je opsežno savjetovanje s relevantnim skupinama. Uključeni su predstavnici EU-a i Ujedinjene Kraljevine, koji su se sastajali putem interneta i osobno, ispunjavali ankete i razmjenjivali poruke e-pošte. Naš je rad dobio snažnu podršku na plenarnom zasjedanju EGSO-a: podržala nas je velika većina članova i članica.
Europske institucije odgovorile su raznovrsnom ponudom poboljšanih programa mobilnosti za mlade u Ujedinjenoj Kraljevini. Prva reakcija Ujedinjene Kraljevine bila je negativna, ali nastavit ćemo raditi na tome da pokažemo da je to korisno za sve.
Ističemo da koristi od programa kao što su Erasmus+ ili fonda programa Kreativna Europa nemaju samo studenti ili osobe u sustavu redovitog obrazovanja. Takve inicijative EU-a mladima iz svih društvenih slojeva omogućuju pristup programima razmjene i iskustvima koja su inače teško dostupna.
Čisto ekonomski izračun financijskih troškova i povrata samo je jedan aspekt dobivene vrijednosti. Stvarnu vrijednost mobilnosti i razmjena čine zajednička iskustva i razumijevanje. Da bi naš kontinent bio dinamičan i multikulturalan, potrebni su interakcija i slobodno kretanje ljudi. U EGSO-u ćemo se i dalje zalagati za to, i to ne samo teoretski – želimo biti primjer drugima i stoga i dalje surađujemo s civilnim društvom u Ujedinjenoj Kraljevini.
Imamo memorandum o razumijevanju sa Savezom civilnog društva Ujedinjene Kraljevine i zaseban memorandum o razumijevanju sa Škotskim savjetodavnim forumom o Europi (SAFE) (u suradnji s bivšom članicom EGSO-a Irene Oldfather). Nastavit ćemo s tim radom i intenzivirati ga. Sektor mladih preuzeo je vodeću ulogu u turbulentnim vremenima, osobito kad je riječ o djelovanju u području klime. Želimo surađivati na razini institucija kako bismo mladima osigurali sve alate koji su im potrebni za širenje njihova djelovanja i kako bismo iskoristili snagu mladih za ostvarenje svjetlije budućnost za sve nas.
Stefano Mallia, predsjednik Skupine poslodavaca u Europskom gospodarskom i socijalnom odboru
S obzirom na sve što smo naučili tijekom protekla dva desetljeća i na sedam valova proširenja od početka europskog projekta, godišnjicu „velikog proširenja” iz 2004. vjerojatno bi trebalo obilježiti predočavanjem činjenica i brojki kako bi se otklonile emocionalne rasprave uoči europskih izbora u lipnju.
Stefano Mallia, predsjednik Skupine poslodavaca u Europskom gospodarskom i socijalnom odboru
S obzirom na sve što smo naučili tijekom protekla dva desetljeća i na sedam valova proširenja od početka europskog projekta, godišnjicu „velikog proširenja” iz 2004. vjerojatno bi trebalo obilježiti predočavanjem činjenica i brojki kako bi se otklonile emocionalne rasprave uoči europskih izbora u lipnju.
Trogodišnji rat u Ukrajini pogurnuo je pitanje proširenja na sam vrh europskog geopolitičkog dnevnog reda. Status zemalja kandidatkinja koji je brzo dodijeljen Ukrajini, Moldaviji, Bosni i Hercegovini i Gruziji, kao i pregovori o pristupanju koji su konačno otvoreni sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom, pozitivan su pomak u politici koja već godinama stoji na mjestu.
Da taj novi zamah ne bi zamro, treba odmah iznijeti argumente u prilog proširenja.
Naravno, demokratizacija i vladavina prava nedodirljiva su načela, kao i pristup postupku proširenja temeljen na zaslugama, koji ne dozvoljava prečice. Na kraju krajeva, građane i građanke treba upoznati s gospodarskim dobitima i blagostanjem koje sljedeće generacije Europljana i Europljanki mogu ostvariti.
Ako nam prošlost daje ikakve naznake o budućnosti, možemo sa sigurnošću reći da su argumenti neosporni. Tijekom službenog pretpristupnog procesa od 1994. do 2004., trgovina između starih i novih država članica gotovo se utrostručila, a među novim državama članicama upeterostručila. Od početka procesa pristupanja do 2008. godine, godišnji rast u državama tadašnjeg EU-15 u prosjeku je iznosio 4 %, od čega je polovica ostvarena zahvaljujući procesu pristupanja, koji je u razdoblju od 2002. do 2008. stvorio 3 milijuna novih radnih mjesta.
COVID-19 i rat u Ukrajini pokazali su da EU treba preispitati svoju gospodarsku otpornost, posebno u kontekstu zelene i digitalne tranzicije. Plan REPowerEU predviđa da će se u Europi povećati proizvodnja energije iz obnovljivih izvora. U Aktu o industriji s nultom neto stopom emisija i Aktu o kritičnim sirovinama poziva se na preusmjeravanje 40 % zelenih lanaca vrijednosti i lanaca vrijednosti sirovina u EU. Zemlje kandidatkinje za pristupanje EU-u, pogotovo Ukrajina, mogu imati važnu ulogu i pružiti veću gospodarsku sigurnost.
Kad je riječ o prirodnim resursima, Ukrajina ima najveće rezerve plina u Europi nakon Norveške. Ona je istodobno i jedan od najvećih proizvođača hidroenergije u Europi i mogla bi povećati proizvodnju te energije i energije iz drugih zelenih izvora poput vjetra, sunca i biomase. Ukrajina je i važan izvoznik metala i posjeduje nalazišta litija i elemenata rijetkih zemalja, koji su ključni za zelenu i digitalnu industriju.
Ukrajinska poljoprivredna industrija jedna je od najvećih na svijetu i njezina integracija u jedinstveno tržište znatno bi povećala sigurnost opskrbe hranom u EU-u.
Vrlo je jasno i koje bi prednosti veće sudjelovanje na jedinstvenom tržištu donijelo zemljama zapadnog Balkana. Na primjer, BDP Hrvatske kontinuirano se povećava otkad je 2013. pristupila EU-u, što je povećalo prihode njezinih građana i građanki, uz prosječno povećanje BDP-a po stanovniku od 67 % (povećanje s 10 440 eura (2013.) na više od 17 240 eura).
Staza kojom se tih devet država kreće ka članstvu u EU-u bit će prepuna prepreka, ali druge nema – ako EU želi postati globalna sila, mora prvo biti lokalna.
Naš posebni gost, bivši predsjednik Europskog parlamenta Pat Cox, sjeća se velikog proširenja od prije 20 godina kao vremena velike nade kada je kontinent konačno udahnuo punim plućima i na istoku i na zapadu. I dok se Putinov mit o slavenskom bratstvu servira zajedno s eksplozijama balističkih projektila, EU je i dalje dobrovoljna unija slobodnih i suverenih naroda koja se temelji na ključnim vrijednostima kao što su poštovanje ljudskih prava, ravnopravnost i vladavina prava.
Naš posebni gost, bivši predsjednik Europskog parlamenta Pat Cox, sjeća se velikog proširenja od prije 20 godina kao vremena velike nade kada je kontinent konačno udahnuo punim plućima i na istoku i na zapadu. I dok se Putinov mit o slavenskom bratstvu servira zajedno s eksplozijama balističkih projektila, EU je i dalje dobrovoljna unija slobodnih i suverenih naroda koja se temelji na ključnim vrijednostima kao što su poštovanje ljudskih prava, ravnopravnost i vladavina prava.
Događanje koje je irsko predsjedništvo Vijeća EU-a organiziralo u Dublinu 1. svibnja 2004. i svečanost dobrodošlice u Europskom parlamentu u Strasbourgu 3. svibnja 2004. za mene se politički, ali i emocionalno ističu kao iznimno pozitivni trenuci koji donose nadu i simboliziraju povratak kući, ponovno ujedinjenje i udah kontinenta punim plućima i na istoku i na zapadu. U Dublinu je Seamus Heaney pročitao svoju pjesmu Beacons at Bealtaine (Krijesovi u Bealtaineu) u kojoj izražava optimizam da bi to povijesno proširenje moglo „pokrenuti usne, pokrenuti um i rasplamsati nove misli”. U Strasbourgu je deset nacionalnih zastava novih država članica podignuto na goleme jarbole iz brodogradilišta u Gdanjsku, dar iz Poljske, a njihovo putovanje u Strasbourg, uz prisutnost Lecha Wałęse, simboliziralo je put od komunizma do slobode.
Naravno, taj je događaj za sve predstavljao vrhunac dugog i složenog procesa uzajamne pripreme koji je trajao dugi niz godina. Sve uključene strane osjetile su radost, ali i olakšanje zbog dostizanja cilja u tom političkom i postupovnom maratonu.
Uvjeren sam da je proširenje možda najmoćniji, najtransformativniji i najuspješniji politički instrument EU-a u posljednjih pet desetljeća. Moja zemlja, Irska, pridružila se u okviru prvog proširenja 1. siječnja 1973. kao najsiromašnija država/regija tadašnje Europske ekonomske zajednice. Pristup velikom tržištu, zajedno sa solidarnošću EU-a putem regionalnih i, kasnije, kohezijskih fondova u ranim desetljećima članstva, višim standardima rodne ravnopravnosti i politike zaštite okoliša, potporom mirovnom procesu u Sjevernoj Irskoj i priznavanjem iznimno zahtjevnih posljedica Brexita za Irsku, jedine države članice EU-a koja dijeli kopnenu granicu s Ujedinjenom Kraljevinom, sve je to donijelo posebno pozitivno iskustvo i ishod. Nije to bila mirna plovidba, naročito tijekom krize u europodručju, ali u konačnici je bila vrlo pozitivna.
Premda poštujem odluku Ujedinjene Kraljevine da napusti Uniju i istovremeno zbog nje žalim, ona je jasan dokaz da je EU dobrovoljna unija slobodnih i suverenih naroda koji mogu slobodno pristupiti i slobodno otići. Ono što je snažno u suprotnosti s Putinovim novoimperijalištičkim ratom protiv Ukrajine, u kojem se njegov mit o slavenskom bratstvu svakodnevno servira kroz topovske cijevi, eksplozijama balističkih projektila i smrtonosnim bespilotnim letjelicama.
Pristupanje Grčke, Portugala i Španjolske pridonijelo je njihovu ponovnom usponu kao uspješnih demokracija nastalih nakon diktature, kao i poboljšanju životnog standarda i kvalitete života.
Veliko proširenje od prije 20 godina zbog porasta ulaganja, trgovine i solidarnosti EU-a dovelo je do spektakularnog rasta u novim državama članicama, naročito u srednjoj i istočnoj Europi. Njihov BDP po stanovniku, prilagođen inflaciji i valuti, u prosjeku je tijekom dva desetljeća s manje od polovine prosjeka EU-a porastao na tri četvrtine rastućeg prosjeka EU-a. BDP Litve po stanovniku u tom se razdoblju utrostručio. Zdravstvo se poboljšalo, kao i obrazovanje, što je dovelo do napretka u kvaliteti života i životnom standardu. Poljoprivredna proizvodnja u cijeloj regiji udvostručila se. Ukratko, kao i u svim prethodnim proširenjima, pokazalo se da je to ishod od kojeg koristi imaju i države pristupnice i EU. To me čini optimistom u pogledu proširenja, ali ne i naivcem.
Razvoj događaja u Poljskoj posljednjih godina i u Mađarskoj još i sada pokazuje što se krije iza odstupanja od standarda EU-a u pogledu vladavine prava, slobode medija i poštovanja prava manjina: pristupanje EU-u smatra se sredstvom za postizanje blagostanja, ali ujedno postoji i averzija prema EU-u kao zajednici zajedničkih vrijednosti. Mađarski premijer svoju zemlju ponosno proglašava neliberalnom demokracijom. Bez obzira na margine tumačenja članka 2. UEU-a, očito je da to nije povelja za neliberalnu demokraciju. („Europska unija temelji se na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, uključujući i prava pripadnika manjina. Te su vrijednosti zajedničke državama članicama u društvu u kojem prevladavaju pluralizam, nediskriminacija, tolerancija, pravda, solidarnost i jednakost žena i muškaraca.”)
Taj tekst iz sporazuma o članstvu u EU-u uvršten je u sve ugovore o pristupanju i prihvatile su ga sve države pristupnice. Formula „zadržite svoje vrijednosti, ali novac nam šaljite” nije održiva osnova za uzajamno poštovanje, i to se ne smije zanemariti u sadašnjim državama kandidatkinjama koje se svim snagama pripremaju na moguće pristupanje EU-u. Očekujem da će kriteriji iz Kopenhagena imati važniju ulogu u budućim pregovorima i moguće je da će biti uneseni u klauzule ugovorâ o pristupanju kojima bi se EU-u omogućilo da se snažnije bori za obranu prava i vrijednosti. EU nije samo tržište, a materijalni napredak, iako je poželjan, nije jedini niti čak ključni razlog njegova postojanja.
Međutim, dosadašnji rezultati proširenja ukazuju na to da je ono u osnovi pozitivno za sve uključene strane, pa bi mu trebalo pristupiti u pozitivnom duhu. Države kandidatkinje morat će, svaka vlastitim tempom, proći znatne promjene. EU također mora odraditi svoj dio u smislu postupka donošenja odluka i proračunskog kapaciteta za apsorpciju novih država članica te u okviru pretpristupne pomoći. Nakon dodjele statusa države kandidatkinje i provođenja analitičkog pregleda Vijeće jednoglasno odlučuje o pregovaračkim okvirima, otvaranju po poglavljima, zaključivanju pregovora i eventualnom ugovoru o pristupanju. Ništa od toga nije jednostavno ni lako. Nadamo se da će sve države članice poštovati obvezu lojalne suradnje kako bi pomagale u obavljanju zadaća koje proizlaze iz Ugovora (članak 4. stavak 3. UEU-a).
Ukrajina je zaseban slučaj u smislu složenosti zbog svoje veličine, relativnog udjela poljoprivrede u BDP-u u usporedbi s prosjekom EU-a i usporedivog siromaštva u smislu BDP-a po stanovniku te, naravno, zbog rata i njegovih razornih posljedica. Pregovori mogu započeti. Ukrajina je već na putu prema integraciji na temelju Sporazuma o pridruživanju i detaljnog i sveobuhvatnog sporazuma o slobodnoj trgovini s EU-om. Ti bi se sporazumi s vremenom mogli postupno proširivati, ali će u konačnici ključan preduvjet za pristupanje biti trajni teritorijalni ishod i stabilan mir, u kojem članstvo u EU-u može imati ulogu. EU-u je na istočnom krilu potrebna stabilnost, a ne kaos, a primanje Ukrajine u konačnici je u zajedničkom interesu i u interesu Ukrajine.
Pat Cox, bivši predsjednik Europskog parlamenta (2002. – 2004.)
Pat Cox irski je političar i novinar. Bio je predsjednik Europskog parlamenta od 2002. do 2004. i predsjednik Međunarodnog europskog pokreta (2005. – 2011.). Od 2015. na čelu je Zaklade Jean Monnet za Europu. Također je europski koordinator za skandinavsko-mediteranski koridor osnovne mreže TEN-T (EU) i voditelj misije Europskog parlamenta za procjenu potreba i provedbu parlamentarne reforme Vrhovne Rade u Ukrajini. Na početku karijere radio je kao televizijski novinar za aktualne teme na RTE-u u Dublinu. Cox je 2004. osvojio međunarodnu nagradu „Karlo Veliki” u Aachenu zbog svoje predanosti proširenju Europske unije kao predsjednik Europskog parlamenta.
Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) na plenarnom je zasjedanju 25. travnja odobrio Sporazum o osnivanju Međuinstitucijskog tijela za etičke standarde. Novi Sporazum službeno su 15. svibnja potpisali predstavnici i predstavnice uključenih institucija i tijela EU-a. Sporazum bi trebao stupiti na snagu 6. lipnja, prvog dana glasanja na europskim izborima.
Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) na plenarnom je zasjedanju 25. travnja odobrio Sporazum o osnivanju Međuinstitucijskog tijela za etičke standarde. Novi Sporazum službeno su 15. svibnja potpisali predstavnici i predstavnice uključenih institucija i tijela EU-a. Sporazum bi trebao stupiti na snagu 6. lipnja, prvog dana glasanja na europskim izborima.
Taj je sporazum važan korak prema jačanju zajedničke kulture integriteta i etičnosti.
Novo tijelo EU-a razvijat će, ažurirati i tumačiti zajedničke minimalne standarde etičkog ponašanja i objavljivati izvješća o tome kako su ti standardi uzeti u obzir u internim pravilima svake uključene institucije i tijela EU-a.
Osim EGSO-a, dio novog etičkog tijela bit će sljedećih sedam institucija i tijela EU-a: Europski parlament, Vijeće EU-a, Europska komisija, Sud Europske unije, Europska središnja banka, Europski revizorski sud i Europski odbor regija.
Svaku uključenu instituciju predstavljat će jedan viši član ili jedna viša članica osoblja, a položaj predsjednika ili predsjednice tijela rotirat će se među institucijama na godišnjoj osnovi.
Pet neovisnih stručnjaka i stručnjakinja podupirat će rad tijela davanjem mišljenja na zahtjev. Svaka stranka Sporazuma moći će se savjetovati s njima o pojedinačnim standardiziranim pisanim izjavama, uključujući izjave o sukobu interesa. (mp)
