Jacques Delors, čovjek kolektivnog djelovanja

Jacques Delors preminuo je nakon dugog života ispunjenog uspješnim angažmanom koji je ostavio neizbrisiv trag. Izravno je sudjelovao u postavljanju temelja europskog projekta koji su danas naša realnost: jedinstveno tržište, šengensko područje, Erasmus, euro i kohezijski fondovi. Njegov rad na europskom projektu temeljio se na etici djelovanja.

Jacques Delors dao je javnom angažmanu notu plemenitosti. U svojem djelovanju u udrugama, sindikatima, a zatim i politici, taj se aktivist, kako se skromno volio nazivati, osobito oslanjao na personalizam Emmanuela Mouniera. Diskretno se izjašnjavao kao kršćanin i svaku je osobu vidio kao jedinstveno biće i kao dio mreže društvenih veza. Znao je da je za svako opsežnije djelovanje nužno potaknuti angažman unutar te mreže.

Zabrinut zbog zamaha individualizma, taj je socijal-demokrat vjerovao u društveni angažman, kojim svatko može doprinijeti općem dobru. Njegovo ime ostaje neraskidivo povezano sa savjetovanjem, zajedničkim upravljanjem, kolegijalnošću i drugim oblicima kolektivnog djelovanja, koje je promicao i za koje se zalagao. Stoga je pridavao veliku važnost Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija, čijem je osnivanju doprinio. Poštovao je posrednička tijela i vjerovao u iskren socijalni dijalog u duhu kompromisa.

Taj je dijalog vodio na europskoj razini i proširio ga na dijalog s religijama. Delors nije bio figura spasitelja. Iako je sam sebe podučavao, nije se smatrao isključivim tvorcem svojeg uspjeha nego osobom koja se kroz djelovanje izgradila pomoću drugih i u suradnji s njima. Delorsova razmišljanja neprestano su se razvijala u pozitivnoj interakciji s rezultatima djelovanja. Iako je bio čovjek načela i uvjerenja ukorijenjenih u njegovoj dubokoj vjeri, nije bio rob slijepe ideologije. Razborito je polazio od konkretnih okolnosti, razumijevanja situacije i poštovanja nacionalnih tradicija kako bi pronašao mogućnost za korak naprijed.

Davao je prednost realnosti u odnosu na ideje, za koje je ipak znao utrti put kada su okolnosti to omogućavale. Tako se zauzeo za ideju o jedinstvenoj valuti i od početka podržavao ponovno ujedinjenje Njemačke, koje je postalo neizbježno nakon pada Berlinskog zida. Istina je da svijet i njegove aktualne krize više nisu kao u vrijeme Delorsove Europe. Njegova postignuća, primjerice unutarnje tržište, treba prilagoditi i dopuniti s obzirom na prijeteće sile, ali ona su danas temelj za djelovanje. Današnji bi europski čelnici i čelnice trebali dati novi zamah njegovoj metodi uključivog i lucidnog pristupa realnosti koji se temelji na čvrstim načelima i otvorenosti za kompromis u interesu zajedničkog napretka.

Sébastien Maillard, posebni savjetnik i bivši direktor (2017. – 2023.) Instituta Jacques Delors