Europa ovu tešku borbu nije shvatila dovoljno ozbiljno i kasno se u nju uključila. Preokretanje trenda rasta popularnosti krajnje desnice pokazalo se teškom zadaćom. Kad je 1945. nacističko-fašistički režim poražen, vjerovalo se da će ekstremistički pokreti izgubiti utjecaj i prostor za djelovanje. To se nije dogodilo. Demokratski model omogućio je krajnjoj desnici da preživi i da ponovno stekne snagu zbog ogorčenosti i nezadovoljstva ljudi.
Europa ovu tešku borbu nije shvatila dovoljno ozbiljno i kasno se u nju uključila. Preokretanje trenda rasta popularnosti krajnje desnice pokazalo se teškom zadaćom. Kad je 1945. nacističko-fašistički režim poražen, vjerovalo se da će ekstremistički pokreti izgubiti utjecaj i prostor za djelovanje. To se nije dogodilo. Demokratski model omogućio je krajnjoj desnici da preživi i da ponovno stekne snagu zbog ogorčenosti i nezadovoljstva ljudi. Krajnja desnica profitirala je od osamdeset godina tolerancije i pasivnosti europskih liberalnih demokracija. Hinila je da igra demokratsku igru, ali nikad nije odustala od svoje ambicije da uništi demokraciju iznutra, jednom kad stekne dovoljnu moć.
A nije daleko od cilja: pod okriljem onoga što naziva „nacionalnim suverenitetom” krajnja desnica već je došla na vlast u nekim zemljama, primjerice u Orbanovoj Mađarskoj i Ficovoj Slovačkoj. U Poljskoj je bila na vlasti osam godina zajedno s PiS-ovom vladom (Prawo i Sprawiedliwość, Pravo i pravednost) do nedavnih izbora u listopadu.
I u Europskoj uniji krajnja desnica pokušava nagristi demokraciju i dovesti do njezina kolapsa. Zahvaljujući razvoju informacijskih i komunikacijskih tehnologija u posljednjih trideset godina, putem digitalnih platformi i društvenih mreža, sposobnost interakcije neonacističkih i neofašističkih skupina drastično se povećala, a time i njihova vidljivost i snaga na globalnoj razini. Te skupine koriste slobodu govora u demokracijama kako bi širile i uporno isticale svoje ksenofobne i rasističke ideologije. Dogovaraju se o strategijama i mobiliziraju u realnom vremenu kako bi dovele u pitanje građanski poredak unutar kojeg djeluju. Činjenica je, međutim, da demokracija tim pokretima koji je pokušavaju uništiti pruža objektivne uvjete pogodne za njihov razvoj i društveni prodor, uključujući državno financiranje.
Krajnja desnica naišla je na plodno tlo za razvoj u Europi, uzmemo li u obzir da su neoliberalne politike i financijski kapitalizam utemeljen na reganizmu (Reaganomics) uzrokovali prekid napretka i socijalnog blagostanja srednje klase, amblem izgradnje Europe i njezina uspjeha. Neoliberalizam je deregulirao i zakočio gospodarski i društveni razvoj, doveo do pada realnog dohotka od rada u korist kapitala, smanjio socijalne potpore i javne usluge, a sektor stanovanja prepustio špekulantima nekretninama. Europske vlade žustro se natječu u prodaji zlatnih viza kleptokratima i oligarsima iz cijelog svijeta. Kriza tržišta i fiskalni damping, zbog kojih je natjecanje na unutarnjem tržištu nepravedno, slaba potpora malim i srednjim poduzećima iz Bruxellesa i Frankfurta, kao i slaba zaštita radnih mjesta i kupovna moć, povećali su nezadovoljstvo građana u Europi u posljednjih petnaest godina.
Upravo ta tragična politička pogreška odgovorna je za sve nižu izlaznost na europskim izborima i za sve veći broj zastupničkih mjesta krajnje desnice u Europskom parlamentu. Uskrsnuće nacističko-fašističke ideologije posljedica je mjera štednje usvojenih u Europi. Iako je taj model zaštitio financijski sustav, zakazao je na području gospodarske i fiskalne pravde te nije uspio riješiti probleme građana ni ispuniti njihove želje i očekivanja. To je dovelo do oživljavanja stare propagande supremacističkih i identitetskih ideologija, koje stalno vrebaju iz pozadine čekajući priliku da gurnu čovječanstvo na nižu razinu civilizacije. To raspirivanje kulturne i vjerske mržnje prisutno je danas u našim životima, na našim malim ekranima i društvenim mrežama nezaustavljivim širenjem dezinformacija. Poticanje straha i nesigurnosti kod građana, zastrašivanje islamizacijom, proglašenje kraja bijele nadmoći ili judeokršćanskog identiteta i demoniziranje romske zajednice kao ovisne o socijalnim potporama strategije su koje su nekada u svojem usponu na vlast koristili autoritarni diktatori ili vođe.
Europske vlade danas im dopuštaju da upiru prstom u „opasnost od imigracije” u Europi koja sve više stari, a koja nužno mora uvoziti dio svoje radne snage kako bi se održala i gospodarski rasla. I to unatoč činjenici da je broj izbjeglica i migranata koji danas stižu u EU nizak, zapravo manji od potreba europskog stanovništva i radne snage. Međutim, ksenofobna i rasistička retorika i dalje je prisutna u Europi, u kojoj još uvijek ne postoji siguran i učinkovit pravni okvir za prihvat i integraciju migranata, što sve samo pogoduje mafiji umiješanoj u trgovinu ljudima. Radnici migranti bili su od temeljne važnosti za obnovu poslijeratne Europe i izgradnju EU-a. Doprinos migranata i u sljedećim će desetljećima biti ključan za napredak Europe. Krajnja desnica svjesna je toga. Uostalom, mnogi njihovi sponzori koriste migrantsku radnu snagu u svojim industrijskim pogonima i poduzećima.
Ali ona će nastaviti igrati svoju igru, ulijevajući strah i manipulirajući savješću, kao i pasivnošću slabih i nestabilnih nacionalnih i europskih čelnika, koji nisu u stanju razviti stratešku viziju ili braniti naše vrijednosti i načela. Demokrati i zagovornici Europe mogu odgovoriti samo na jedan način: boriti se za naše vrijednosti. Za demokraciju, slobodu, dostojanstvo i mir u Europi.
Usvajanje mišljenja o civilnom dijalogu ne može značiti okončanje tog procesa. To je svakako ključan korak na putu napretka jer je mišljenje izrađeno na zahtjev belgijskog predsjedništva i stoga bi se moglo uvrstiti u dnevni red Europske unije.
Usvajanje mišljenja o civilnom dijalogu ne može značiti okončanje tog procesa. To je svakako ključan korak na putu napretka jer je mišljenje izrađeno na zahtjev belgijskog predsjedništva i stoga bi se moglo uvrstiti u dnevni red Europske unije.
Umjesto da ovdje iznosimo sadržaj mišljenja bilo bi korisnije pozabaviti se cijelim procesom. Civilni dijalog ponajprije nudi mjesto na kojem ljudi mogu raspravljati o svojim programima i ciljevima i gdje se institucionalni i neinstitucionalni dionici susreću na ravnopravnoj osnovi.
Međutim, predstavnička demokracija mora se zaštititi od pokušaja neliberalnih snaga da je ugroze. Razni oblici populizma koji ograničavaju prostor za građansko sudjelovanje ozbiljan su razlog za zabrinutost. Zbog toga je provedba članka 11. UEU-a iznimno važna i hitna. Kad je taj članak prvi puta formuliran, bilo je jasno da liberalna demokracija iziskuje sudjelovanje posredničkih tijela kao što su socijalni partneri i organizacije. Ta tijela prenose stajališta građana i građanki – poduzetnika koji vode velika ili mala i srednja poduzeća, radnika, stručnjaka, potrošača, manjina poput migranata, osoba s invaliditetom i Roma te svih onih koji su uključeni u rad europskih i međunarodnih udruga za ljudska prava. „Sloboda, demokracija, ljudska prava i vladavina prava neke su od temeljnih vrijednosti na kojima je zasnovana Europska unija. One su ugrađene u Ugovore EU-a i bit su identiteta EU-a. Međutim, te su vrijednosti posljednjih godina pod velikim pritiskom. Europa se suočava s dosad nezabilježenim krizama koje su povećale socijalne i gospodarske nejednakosti i dovele u pitanje povjerenje građana EU-a u demokratske institucije”, rekao je Oliver Röpke u svojem inauguracijskom govoru. Civilni dijalog od iznimne je važnosti za suočavanje s tim izazovima i, kao što je istaknuo novi predsjednik govoreći o EGSO-u kao instituciji EU-a, vrata institucija EU-a moraju uvijek biti otvorena da bi se čulo što građani imaju za reći.
Rasprava u studijskoj skupini koja je pripremila ovo mišljenje bila je dobar primjer civilnog dijaloga u kojem sudionici slušaju jedan drugoga i pregovaraju o tekstu, sadržaju i ciljevima.
Postigli smo dogovor o nekim zahtjevima koji će se predstaviti europskim institucijama kako bi se civilni dijalog nastavio jačati. Cilj je bio postići međuinstitucijski sporazum koji će biti temelj strategije i akcijskog plana.
To je napredak, jedan od mnogih koraka naprijed koje je EGSO ostvario od 1999. u okviru internih rasprava među subjektima koje zastupa. Međutim, taj korak sada treba provesti u praksi i podržati, i polako ga dovesti do usvajanja u Europskoj uniji.
Gošća iznenađenja je Ana Gomes, portugalska diplomatkinja i političarka, članica Portugalske socijalističke stranke, koja piše o opasnosti od populizma, usponu stranaka krajnje desnice, potrebi za borbom protiv te pojave i obrani vrijednosti.
Gošća iznenađenja je Ana Gomes, portugalska diplomatkinja i političarka, članica Portugalske socijalističke stranke, koja piše o opasnosti od populizma, usponu stranaka krajnje desnice, potrebi za borbom protiv te pojave i obrani vrijednosti.
Ova profesionalna diplomatkinja od 1980. obnaša brojne dužnosti, a radila je, među ostalim, i za Ujedinjene narode u Ženevi i New Yorku. Godine 1999. postala je voditeljica Odjela za interese Portugala, a do 2003. bila je veleposlanica u Jakarti, gdje je sudjelovala u procesu koji je doveo do neovisnosti Istočnog Timora i u obnovi diplomatskih odnosa između Portugala i Indonezije.
Kao zastupnica u Europskom parlamentu od 2004. do 2019. bila je posebno aktivna u području vanjskih odnosa, ljudskih prava, sigurnosti i obrane, međunarodnog razvoja, rodne ravnopravnosti i borbe protiv utaje poreza, pranja novca i financiranja terorizma.
Godine 2021. u ime Socijalističke stranke sudjelovala je na predsjedničkim izborima protiv tadašnjeg predsjednika Marcela Rebela de Souse i zauzela drugo mjesto, ispred kandidata iz stranke ekstremne desnice Chega.
Danas nastavlja svoj politički aktivizam, baveći se ljudskim pravima, integritetom i transparentnošću u javnoj sferi, ali i borbom protiv korupcije i organiziranog kriminala. Svakog tjedna na portugalskom TV kanalu SIC Notícias iznosi svoje komentare u prilogu pod nazivom Mišljenje Ane Gomes.
Naš gostujući pisac član je EGSO-a Pietro Vittorio Barbieri, koji je iznio svoja stajališta o važnosti civilnog dijaloga i potrebi da mu se osigura odgovarajuće mjesto u europskom programu.
Naš gostujući pisac član je EGSO-a Pietro Vittorio Barbieri, koji je iznio svoja stajališta o važnosti civilnog dijaloga i potrebi da mu se osigura odgovarajuće mjesto u europskom programu.
Tetjanu Ogarkovu, ukrajinsku novinarku koja živi u Kijevu, zamolili smo da snimi sliku koja simbolizira Ukrajinu danas, dvije godine nakon ruske invazije 24. veljače 2022. Poslala nam je fotografiju koju je snimila dok je putovala zemljom izražavajući podršku ukrajinskim postrojbama. Ovo je fotografija koju gđa Ogarkova želi podijeliti s našim čitateljima i čitateljicama, kao i priča o njoj.
Tetjanu Ogarkovu, ukrajinsku novinarku koja živi u Kijevu, zamolili smo da snimi sliku koja simbolizira Ukrajinu danas, dvije godine nakon ruske invazije 24. veljače 2022.Poslala nam je fotografiju koju je snimila dok je putovala zemljom izražavajući podršku ukrajinskim postrojbama. Ovo je fotografija koju gđa Ogarkova želi podijeliti s našim čitateljima i čitateljicama, kao i priča o njoj.
Tetjana Ogarkova stekla je doktorat iz književnosti na Sveučilištu Paris XII Val-De-Marne. Predaje na Kijevskoj mogilanskoj akademiji, a radi i kao novinarka i voditeljica u Ukrajinskom medijskom kriznom centru, gdje je zadužena za informiranje međunarodne javnosti. Živi u Kijevu.
