Izvješća Marija Draghija i Enrica Lette iz 2024. uzvitlala su veliku prašinu u EU-u i njegovim državama članicama i smatra ih se smjerokazima za put kojim se Europa treba kretati da bi osigurala održivu budućnost. U svojem mišljenju „Ocjena izvješćâ Enrica Lette i Marija Draghija o funkcioniranju i konkurentnosti jedinstvenog tržišta EU-a” EGSO iznosi stajalište civilnog društva o izvješćima i preporuke za hitno djelovanje.Zamolili smo tri izvjestitelja (Mattea Carla Borsanija, Giuseppea Guerinija i Stefana Palmiera) da nam kažu koje prijedloge iz izvješća smatraju posebno važnima za budući prosperitet EU-a.
Izvješća Marija Draghija i Enrica Lette iz 2024. uzvitlala su veliku prašinu u EU-u i njegovim državama članicama i smatra ih se planovima koji upućuju na smjer kojim kojim se Europa treba kretati da bi osigurala održivu budućnost. U svojem mišljenju „Ocjena izvješćâ Enrica Lette i Marija Draghija o funkcioniranju i konkurentnosti jedinstvenog tržišta EU-a” EGSO iznosi stajalište civilnog društva o izvješćima i preporuke za hitno djelovanje. Zamolili smo tri izvjestitelja (Mattea Carla Borsanija, Giuseppea Guerinija i Stefana Palmiera) da nam kažu koje prijedloge iz izvješća smatraju posebno važnima za budući prosperitet EU-a.
Čini se da danas cijeli svijet bruji o konkurentnosti, a deregulacija se slavi kao čarobni recept za pozicioniranje Europe kao globalnog ekonomskog aktera. Međutim, konkurentnost se može mjeriti na niz načina i nema univerzalnog odgovora na pitanje koja je količina propisa prevelika. Ako se ne vode pažljivo, rasprave o konkurentnosti i deregulaciji mogle bi iznjedriti pretjerano pojednostavljenu, crno-bijelu argumentaciju koja bi mogla ugroziti razborito oblikovanje gospodarskih politika, piše naš gost iznenađenja Karel Lannoo, glavni izvršni direktor Centra za europske političke studije (CEPS).
Čini se da danas cijeli svijet bruji o konkurentnosti, a deregulacija se slavi kao čarobni recept za pozicioniranje Europe kao globalnog ekonomskog aktera. Međutim, konkurentnost se može mjeriti na niz načina i nema univerzalnog odgovora na pitanje koja je količina propisa prevelika. Ako se ne vode pažljivo, rasprave o konkurentnosti i deregulaciji mogle bi iznjedriti pretjerano pojednostavljenu, crno-bijelu argumentaciju koja bi mogla ugroziti razborito oblikovanje gospodarskih politika, piše naš gost iznenađenja Karel Lannoo, glavni izvršni direktor Centra za europske političke studije (CEPS).
Karel Lannoo glavni je izvršni direktor CEPS-a, jedne od vodećih europskih neovisnih skupina za strateško promišljanje. Specijalizirao se za financijske propise, europsko gospodarsko upravljanje i pitanja jedinstvenog tržišta, a neki od njegovih nedavno objavljenih radova jesu „Razumijevanje Europe” (na nizozemskom), izvješće radne skupine o politici financijskog sektora za drugu Komisiju Ursule von der Leyen, kao i razni doprinosi akademskim zbirkama i recenzije. Karel Lannoo čest je govornik na savjetovanjima europskih, nacionalnih i međunarodnih institucija, na međunarodnim konferencijama i u okviru izvršnih programa. Provodi studije za nacionalne vlade, multilateralne organizacije i subjekte iz privatnog sektora. Njegovi se radovi redovito pojavljuju u medijima. Osim toga, član je niza odbora poduzeća i zaklada te savjetodavnih vijeća, među ostalim i pri Povjerenstvu za tržišta kapitala nizozemskog AFM-a, nadzornog tijela za tržišta kapitala.
Unatoč razlikama u analizi i predloženim strategijama, izvješća Enrica Lette i Marija Draghija u velikoj se mjeri preklapaju.
Uzmimo, na primjer, kohezijsku politiku. U Lettinom izvješću kohezijska politika ima središnju ulogu jer osigurava da svi građani i regije Unije imaju koristi od jedinstvenog tržišta. Naglašena je i veza između kohezijske politike i usluga od općeg interesa, koje su ključne kako bi se Europljanima omogućilo da žive i rade tamo gdje oni odaberu. S druge strane, čini se da Draghijevo izvješće umanjuje važnost kohezijske politike i socijalnu i teritorijalnu dimenziju konkurentnosti. U njemu se raspravlja o europskoj konkurentnosti bez uvažavanja teritorijalnih razlika, što upućuje na to da bi se već samim poticanjem ukupne konkurentnosti EU-a riješila regionalna pitanja. U Draghijevom se izvješću također zanemaruje činjenica da su u mnogim regijama slaba konkurentnost i nepovoljan teritorijalni položaj dvije strane iste medalje.
U oba se izvješća prepoznaje činjenica da se Unija više ne može voditi uobičajenim praksama. Hitnost i složenost današnjih kriza iziskuju znatan pomak u oblikovanju europskih politika, po mogućnosti čak i putem izmjena Ugovora. Možemo li zaista raspravljati o proširenju bez da pritom razmotrimo potrebu za dubljom političkom integracijom? Ta promjena mora uključivati i promjenu paradigme. Trenutačni višegodišnji financijski okvir (VFO) nije dovoljan. Temelji se na nešto više od 1 % BND-a Unije i ograničen je zastarjelom logikom „pravednog povrata”. Potreban je novi pristup nadahnut modelom instrumenta Next Generation EU. Na izvanredne izazove mora se odgovoriti odvažnim rješenjima, uključujući izdavanje „zajedničke sigurne imovine”, kao što smo vidjeli tijekom pandemije.
Predstojeći VFO za razdoblje 2028. – 2034. bit će test stvarnih namjera EU-a jer će se u njemu utvrditi prioriteti za idućih sedam godina. U tom je kontekstu razumno očekivati otvorenu raspravu o izazovima s kojima se EU suočava s obzirom na višestruke aktualne krize, kao i o ključnim ciljevima i zajedničkim europskim dobrima koje želi osigurati svojim građanima.
Kako je preporučeno u oba izvješća, prilikom razmatranja regulatorne reforme važno je imati na umu da je EU najnaprednije „socijalno tržišno gospodarstvo” na svijetu. Visoki gospodarski, socijalni i okolišni standardi EU-a nisu prepreka tom modelu, već su ključni za njegov uspjeh. Stoga nije moguće usporediti propise EU-a s propisima u SAD-u ili Kini. U svim nastojanjima da se pravila EU-a pojednostave trebaju se i dalje štititi radni uvjeti, sigurnost radnika, prava potrošača, socijalna i gospodarska kohezija te održivi rast.
Europa je shvatila, iako sa zakašnjenjem, da više nije dovoljno biti veliko tržište. Kako bismo napredovali, moramo težiti većem jedinstvu, uključujući dublju političku integraciju i istinski ujedinjene politike u području gospodarstva, industrije, trgovine, vanjskih poslova i obrane. Predstojeći mjeseci bit će presudni za oblikovanje budućnosti Europe.
Danas je popularno reći da je Europa nekonkurentna i tražiti sveobuhvatnu deregulaciju na razini EU-a. Međutim, koliko je gospodarska situacija stvarno dramatična ovisi o definiciji konkurentnosti, korištenom pokazatelju i referentnoj vrijednosti, kao i o okolnostima.
Danas je popularno reći da je Europa nekonkurentna i tražiti sveobuhvatnu deregulaciju na razini EU-a. Međutim, koliko je gospodarska situacija stvarno dramatična ovisi o definiciji konkurentnosti, korištenom pokazatelju i referentnoj vrijednosti, kao i o okolnostima.
Osim toga, konkurentnost se izjednačuje s deregulacijom, što je netočno jer masovno pojednostavljenje nije rješenje. Stoga je važno da u svrhu kontrole nad diskursom koristimo prave parametre kako se on ne bi oteo kontroli i završio na strani euroskeptika.
Konkurentnost je ponovno na dnevnom redu politike, iako nikada nije ni prestala to biti. Važno je prisjetiti se nekih bitnih povijesnih činjenica. Cilj Lisabonske strategije, koju je Europsko vijeće u Lisabonu službeno usvojilo u ožujku 2000., bio je da EU postane „najkonkurentnije i najdinamičnije svjetsko gospodarstvo utemeljeno na znanju, sposobno za održiv gospodarski rast s više radnih mjesta i s boljim radnim mjestima te s većom socijalnom kohezijom”. Već u vrijeme kada je Delors bio na čelu Komisije, konkurentnost je bila razlog zabrinutosti Europske komisije. Dovoljno je pročitati poznati članak Paula Krugmana iz 1994. u kojem je konkurentnost nazvao „opasnom opsjednutošću”. Delors je tada bio zabrinut rastom nezaposlenosti u Europi zbog konkurencije iz SAD-a i Japana te je kao rješenje predložio program ulaganja u infrastrukturu i visoku tehnologiju. Riječi koje su nam danas poznate.
Pojednostavljenje zakonodavstva već je također dugo na dnevnom redu. Projekt pod nazivom „Jednostavnije zakonodavstvo za unutarnje tržište (Simpler Legislation for the Internal Market) pokrenut je već 1996., kada se EU sastojao od 15 država članica. Povjerenik Charles McCreevy (2004. – 2009.) zauzimao se u razdoblju 2005. – 2006. za regulatorne „pauze”, sve dok nije izbila financijska kriza. U okviru Junckerove komisije potpredsjednik Frans Timmermans bio je zadužen za program za bolju regulativu. Iako su svi ti planovi bili hvalevrijedni, bilo bi bolje ukloniti temeljne uzroke regulatorne složenosti – postupak donošenja odluka i lošu provedbu –a ne samo liječiti simptome. Međutim, s 27 država članica to je lakše reći nego učiniti.
Konkurentnost, barem kako je definirana u Draghijevom izvješću, više se odnosi na produktivnost i rast BDP-a, a rezultati se mogu uvelike razlikovati ovisno o pokazatelju. No postoje i drugi načini mjerenja konkurentnosti. Moglo bi se usporediti unutarnju i vanjsku konkurentnost. Unutarnja konkurentnost EU-a čini se slabom s obzirom na smanjenu produktivnost u usporedbi s SAD-om. Međutim, u pogledu vanjske konkurentnosti, EU ima trgovinski suficit i suficit tekućeg računa, dok se SAD suočava s golemim trgovinskim deficitom i deficitom tekućeg računa. No čini se da to nikoga ne smeta, osim predsjednika Trumpa.
EU ima i znatno bolji fiskalni položaj od SAD-a ili čak Japana. Za točnu usporedbu s Kinom nedostaju nam potrebni podaci. Proračunski deficit EU-a iznosio je oko 3,5 % BDP-a u 2024., dok je u SAD-u bio gotovo dvostruko veći (6,4 %). SAD taj deficit može financirati zbog globalnog položaja dolara na međunarodnim tržištima. Međutim, razlike u srednjoročnim kamatnim stopama između EU-a i SAD-a povećale su zabrinutost tržišta u pogledu gospodarske snage SAD-a. Šestomjesečna tržišna kamatna stopa za USD trenutno iznosi 4,8 %, dok je u europodručju 2,5 % (Euribor).
Osim toga, cijene energije u EU-u su od sredine 2021., kada je Putin počeo manipulirati cijenama, puno više nego u SAD-u, što ometa konkurentnost proizvodne industrije, posebno u Njemačkoj. Danas je trošak energije u EU-u najmanje 50 % veći nego u SAD-u.
Energetska politika još je jedan dobar primjer za regulatornu raspravu: je li prevelika količina propisa problem? Naprotiv, EU ima jedinstveno energetsko tržište za distribuciju, ali ne i za proizvodnju, koja je i dalje pod nadzorom država članica. To stvara probleme u zemljama s prekomjernom proizvodnjom jer povećava cijene zbog nestašice energije u drugim zemljama, kao što je slučaj između Švedske i Njemačke.
Nadalje, u digitalnom sektoru moglo bi se postaviti pitanje je li bolje da nema propisa. Želimo li slobodu govora po uzoru na SAD, bez moderiranja sadržaja? Želimo li oligopolističko tržište kakvo imamo danas?
U ovom kratkom promišljanju naglašava se da se svakoj raspravi o konkurentnosti i deregulaciji mora pristupiti s najvećom pažnjom kako bi se spriječilo da ona postane rasprava s crno-bijelim pogledom na svijet, koja bi moglo negativno utjecati na razumno oblikovanje gospodarskih politika.
Giuseppe Guerini EGSO-ova Skupina organizacija civilnog društva
Prošle su godine Europska komisija i Europsko vijeće zadužili Marija Draghija da izradi izvješće o konkurentnosti EU-a, a Enrica Lettu izvješće o poboljšanju jedinstvenog tržišta. U tim se izvješćima iznosi ambiciozan politički program za Europsku uniju, koji služi i kao plan i kao mjerilo za procjenu predanosti institucija i oblikovatelja politika kreiranju budućnosti EU-a i njihove sposobnosti da to učine.
Giuseppe Guerini EGSO-ova Skupina organizacija civilnog društva
Prošle su godine Europska komisija i Europsko vijeće zadužili Marija Draghija da izradi izvješće o konkurentnosti EU-a, a Enrica Lettu izvješće o poboljšanju jedinstvenog tržišta. U tim se izvješćima iznosi ambiciozan politički program za Europsku uniju, koji služi i kao plan i kao mjerilo za procjenu predanosti institucija i oblikovatelja politika kreiranju budućnosti EU-a i njihove sposobnosti da to učine.
Ta se izvješća mogu iskoristiti za ocjenu djelotvornosti odgovora institucija i čelnika i čelnica na današnje složene izazove.
Mišljenje EGSO-a o tim izvješćima vrijedan je alat za evaluaciju ranih koraka u tom novom političkom ciklusu. Prvi od tih koraka jest kompas konkurentnosti, koji je Europska komisija pokrenula 29. siječnja. On uključuje nekoliko prijedloga visokog prioriteta koji su istaknuti i u našem mišljenju, kao što su premošćivanje razlike u konkurentnosti, dovršetak jedinstvenog tržišta, pojednostavnjenje propisa bez deregulacije i prepoznavanje činjenice da konkurentnost ovisi o ljudima i vještinama.
Međutim, osim kad je riječ o razlici u konkurentnosti, nedostaju i konkretne mjere. Komisija je dosad predstavila strateške dokumente, komunikacije i iznijela obećanja, ali konkretne mjere neće biti dostupne još nekoliko mjeseci. Kako je navedeno u našem mišljenju, to kašnjenje naglašava potrebu da institucije EU-a i države članice pokrenu i raspravu o temeljnim pravilima EU-a i relevantnosti aktualnih Ugovora za rješavanje današnjih izazova, za koje je potrebno brzo djelovanje.
Brzo djelovanje ne znači da se mora ugroziti kvaliteta. Europska komisija to je pokazala 2020. brzom provedbom inicijative Next Generation EU, a danas bi trebala pokazati istu razinu agilnosti.
Postizanje navedenih ciljeva iziskuje višedimenzionalan pristup. Ključno je brzo dovršiti jedinstveno tržište, ali uz istovremenu snažnu predanost okolišnoj održivosti, gospodarskom blagostanju i socijalnoj i teritorijalnoj koheziji jer su to ključni pokretači konkurentnosti.
Toj je viziji potrebna i kohezivna industrijska politika koja nije ograničena na fragmentirane nacionalne pristupe i ima potporu strateških fiskalnih i carinskih poticaja. Ujedno je za poticanje dinamičnijeg poslovnog okruženja ključno smanjiti birokratsko opterećenje i troškove usklađivanja s pomoću pametnijeg donošenja propisa i pojednostavnjenih administrativnih postupaka.
Nužno je smanjiti razlike u cijenama između država članica i drugih svjetskih gospodarstava u energetskom sektoru. Za to će biti potrebna veća ulaganja u energiju iz obnovljivih izvora, čime će se osigurati konkurentnije i održivije energetsko tržište.
Kako bi podržao te ambicije, EU mora osmisliti i zajedničku politiku o europskim javnim dobrima i pritom jasno definirati svoje strateške prioritete i ojačati svoju ulogu na globalnoj razini.
EGSO će nastaviti pratiti provedbu tih politika i osiguravati da se pritom čuje i uvažava glas europskog civilnog društva.
Prva i najvažnija preporuka koju EGSO daje u svojem mišljenju jest da se hitno poduzmu mjere za provedbu preporuka iz izvješćâ Enrica Lette i Marija Draghija. Smatram da bi to trebalo napraviti sveobuhvatno – tim izvješćima ne smijemo pristupati selektivno. Ona se moraju provesti u cjelini, bez ograničavanja prijedloga i pozornosti na teme koje nisu sporne i bez izbjegavanja najkritičnijih pitanja koja izazivaju podjele, kao što su ulaganja.
Prva i najvažnija preporuka koju EGSO daje u svojem mišljenju jest da se hitno poduzmu mjere za provedbu preporuka iz izvješćâ Enrica Lette i Marija Draghija. Smatram da bi to trebalo napraviti sveobuhvatno – tim izvješćima ne smijemo pristupati selektivno. Ona se moraju provesti u cjelini, bez ograničavanja prijedloga i pozornosti na teme koje nisu sporne i bez izbjegavanja najkritičnijih pitanja koja izazivaju podjele, kao što su ulaganja.
Kad je riječ o Draghijevom izvješću, s obzirom na očitu važnost njegova fokusa na konkurentnost EU-a u cjelini, smatram da su ključne njegove preporuke o industrijskoj politici EU-a. Konkretno, on inzistira na tome da je potrebno donijeti industrijsku politiku kojom bi se mogao prevladati trenutačni fragmentirani pristup. Danas imamo 27 nacionalnih industrijskih politika koje nisu uvijek usklađene. S time u vezi, jedino se strukturiranim europskim naporima može omogućiti adekvatna ravnoteža fiskalnih, regulatornih i trgovinskih odnosno carinskih mjera i financijskih poticaja, koja karakterizira najnovije industrijske politike SAD-a i Kine i koja bi donijela ogromne koristi za jedinstveno tržište.
Međutim, to bi trebalo ići paralelno s drastičnim smanjenjem birokratskog opterećenja za poduzeća i stoga posebno cijenim poziv Enrica Lette na jedinstveno tržište koje djeluje brzo i ima velik utjecaj. Među ključnim preporukama Enrica Lette nalaze se i racionalizacija birokratskog opterećenja, pojednostavljenje administrativnih postupaka i daljnje mjere za „smanjenje birokracije”, posebno za mala i srednja poduzeća (MSP-ove). U tom kontekstu EGSO u svojem mišljenju pozdravlja prijedlog Komisije da se teret izvješćivanja smanji za 25 % za sva poduzeća i da se za MSP-ove postavi cilj od najmanje 50 %. Osim toga, preporuku Enrica Lette da se razmotri mehanizam koji bi suzakonodavcima pomogao u dinamičnoj procjeni učinka (DIA) trebalo bi dalje razraditi, a EGSO također snažno podupire ideju da se tijekom zakonodavnog razdoblja provede provjera konkurentnosti.
Umjetna inteligencija mijenja svijet rada dosad nezabilježenim tempom, što radnicima, poduzećima i onima koji odlučuju o politikama donosi i prilike i izazove. Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) i Međunarodna organizacija rada (MOR) održali su 3. veljače zajedničku konferenciju na visokoj razini naslovljenu „Social Justice in the Digital Era: AI’s impact on work and society” (Socijalna pravda u digitalnom dobu: utjecaj umjetne inteligencije na rad i društvo).
Umjetna inteligencija mijenja svijet rada dosad nezabilježenim tempom, što radnicima, poduzećima i onima koji odlučuju o politikama donosi i prilike i izazove. Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) i Međunarodna organizacija rada (MOR) održali su 3. veljače zajedničku konferenciju na visokoj razini naslovljenu „Social Justice in the Digital Era: AI’s impact on work and society” (Socijalna pravda u digitalnom dobu: utjecaj umjetne inteligencije na rad i društvo).
Na konferenciji su čelnici i čelnice, uključujući nekoliko ministrica rada EU-a, raspravljali o strategijama za iskorištavanje potencijala umjetne inteligencije i istodobno uklanjanje rizika koje ona predstavlja za prava radnika i tržišta rada. Taj je događaj bio važan doprinos Globalnoj koaliciji za socijalnu pravdu i na njemu je naglašena potreba za koordiniranim pristupom upravljanju umjetnom inteligencijom na europskoj i globalnoj razini. Konferenciju na visokoj razini zajednički su organizirali Stručna skupina EGSO-a za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo (SOC) i MOR.
Poziv na etičan i uključiv razvoj umjetne inteligencije
Otvarajući konferenciju, predsjednik EGSO-a Oliver Röpke naglasio je nužnost antropocentričnog pristupa umjetnoj inteligenciji i istaknuo: „Umjetna inteligencija već mijenja naša društva i tržišta rada i donosi i prilike i izazove.EGSO i njegove partnerske organizacije predani su osiguravanju toga da umjetna inteligencija služi za jačanje socijalne pravde, prava radnika, promicanje uključenosti i sprečavanje novih nejednakosti. Pravedna i antropocentrična budućnost umjetne inteligencije zahtijeva zajedničko djelovanje, od kreatora politika do socijalnih partnera i civilnog društva, kako bi se osiguralo da tehnologija bude u interesu građana, a ne protiv njih.”
Glavni direktor MOR-a Gilbert F. Houngbo naglasio je važnost proaktivnih politika za ublažavanje disruptivnog učinka umjetne inteligencije na posao i radna mjesta: „Moramo se pobrinuti za to da umjetnu inteligenciju oblikujemo na način kojim se promiče socijalna pravda. To podrazumijeva niz aktivnosti: davanje potpore radnicima, među ostalim i razvojem kompetencija i socijalnom zaštitom; olakšavanje pristupa poduzećima svih veličina i u svim dijelovima svijeta tehnologiji umjetne inteligencije kako bi se ona iskoristila za povećanje produktivnosti i osiguravanje toga da se integriranjem umjetne inteligencije u radna mjesta štite prava radnika i promiče socijalni dijalog u digitalnoj tranziciji.”
Govornici na visokoj razini na dva su panela iznijeli svoje uvide u izazove i mogućnosti koje vide u iskorištavanju umjetne inteligencije za promicanje dostojanstvenog rada i uključivih tržišta rada te doprinos rodnoj ravnopravnosti u godinama koje dolaze. Među panelisticama su, među ostalima, bile ministrice rada iz EU-a, Agnieszka Dziemianowicz-Bąk (Poljska), Yolanda Díaz (Španjolska), Níki Keraméos (Grčka) i Maria do Rosário Palma Ramalho (Portugal), kao i izaslanica francuske vlade pri MOR-u i skupinama G7-G20 Anousheh Karvar.
U raspravama je naglašena činjenica da, iako postoji rizik povezan s uvođenjem umjetne inteligencije, nema potrebe za ludizmom u odnosu na tu novu tehnologiju. Međutim, bitno je usredotočiti se na socijalni dijalog i u uvođenje umjetne inteligencije uključiti radnike. Pritom treba posebnu pozornost posvetiti prekvalifikaciji i usavršavanju. Pravilno, kontrolirano uvođenje i regulacija umjetne inteligencije pomoći će u izbjegavanju velikih šokova i omogućiti toj tehnologiji da smanji repetitivne zadaće, a da pritom nužno ne dovede do velikih otpuštanja. (lm)
Budući da umjetna inteligencija mijenja radna mjesta, bitno je nastaviti promicati antropocentričnu umjetnu inteligenciju i zalagati se za politike kojima se stvara ravnoteža između snažnog razvoja umjetne inteligencije u Europi i socijalne pravde i prava radnika, rečeno je na raspravi na visokoj razini u EGSO-u.
Budući da umjetna inteligencija mijenja radna mjesta, bitno je nastaviti promicati antropocentričnu umjetnu inteligenciju i zalagati se za politike kojima se stvara ravnoteža između snažnog razvoja umjetne inteligencije u Europi i socijalne pravde i prava radnika, rečeno je na raspravi na visokoj razini u EGSO-u.
Na siječanjskom plenarnom zasjedanju održana je rasprava o uvođenju umjetne inteligencije na radnom mjestu, na kojoj su, među ostalim, govorili predsjednik EGSO-a Oliver Röpke, izvršna potpredsjednica Europske komisije Roxana Mînzatu i zamjenica poljske ministrice obitelji, rada i socijalne politike Katarzyna Nowakowska.
Otvarajući raspravu, predsjednik Röpke je rekao: „Umjetna inteligencija jedan je od najtransformativnijih trendova našeg doba koji nudi goleme mogućnosti, ali nas i stavlja pred velike izazove. U današnjoj raspravi ponovno je potvrđena važnost uključivanja politike o umjetnoj inteligenciji u načela europskog stupa socijalnih prava.”
Povjerenica Mînzatu istaknula je sljedeće: „Kad razmišljamo o umjetnoj inteligenciji, posebno na radnom mjestu, trebali bismo razmotriti mogućnosti za poticanje ulaganja u istraživanje i inovacije te pojednostavljenje načina za razvoj europskih poduzeća u tom području kako bismo vlastite tehnologije razvijali u skladu s europskim podacima i na temelju europskih vrijednosti. Poštujući naše vrijednosti u vezi s jednakošću i socijalnim pravima, osiguravamo da europski radnici imaju ista prava u svijetu s umjetnom inteligencijom ili bez nje – da su zaštićeni i da se provodi antropocentrična kontrola.”
Zamjenica ministrice Nowakowska izjavila je da umjetna inteligencija u svijetu rada nudi goleme mogućnosti za povećanje produktivnosti i konkurentnosti za poduzeća, ali je postavila i niz pitanja o njezinu mogućem učinku na radna mjesta i zapošljavanje, zdravlje i sigurnost radnika, radne uvjete, opću kvalitetu radnih mjesta i ulogu socijalnog dijaloga.
Usvajanje mišljenja „Umjetna inteligencija u interesu radnika” i pripadajućeg protumišljenja
EGSO u mišljenju naglašava da socijalni dijalog i uključivanje radnika imaju ključnu ulogu u očuvanju temeljnih prava radnika i promicanju pouzdane umjetne inteligencije u svijetu rada i dodaje da bi postojećim propisima trebalo otkloniti nedostatke u zaštiti prava radnika na radnome mjestu i zajamčiti da ljudi zadrže kontrolu u svim interakcijama čovjeka i stroja.
Protumišljenje Skupine poslodavaca priloženo je mišljenju. Članovi Skupine objasnili su da, prema njihovu mišljenju, EU već ima alate za prihvaćanje revolucije u području umjetne inteligencije i da će se postojećim pravnim okvirom osigurati njezino neometano uvođenje. (lm)
Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) održat će 13. i 14. ožujka 2025. svoje godišnje događanje za mladeTvoja Europa, tvoje mišljenje!(YEYS), koje okuplja više od 130 sudionika i sudionica iz cijele Europe i šire. Riječ je o jedinstvenom događanju na kojem će se susresti učenici i učenice srednjih škola, predstavnici i predstavnice organizacija mladih i delegati i delegatkinje iz nacionalnih vijeća mladih u dobi od 16 do 25 godina iz svih 27 država članica EU-a, devet zemalja kandidatkinja i Ujedinjene Kraljevine.
Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) održat će 13. i 14. ožujka 2025. svoje godišnje događanje za mladeTvoja Europa, tvoje mišljenje!(YEYS), koje okuplja više od 130 sudionika i sudionica iz cijele Europe i šire. Riječ je o jedinstvenom događanju na kojem će se susresti učenici i učenice srednjih škola, predstavnici i predstavnice organizacija mladih i delegati i delegatkinje iz nacionalnih vijeća mladih u dobi od 16 do 25 godina iz svih 27 država članica EU-a, devet zemalja kandidatkinja i Ujedinjene Kraljevine.
Događanjem će se, zahvaljujući nizu radionica, panela i rasprava, mladima pružiti platforma za aktivan doprinos oblikovanju budućnosti Europe. Ove je godine događanje naslovljeno „Omogućimo mladima da iznesu svoje stavove”, a sudionici i sudionice bavit će se ključnim temama kao što su održivost, socijalna uključenost, digitalna transformacija i drugo.
Ishodi tih rasprava i prikupljene informacije uzet će se u obzir u okviru EGSO-ovog drugog Tjedna civilnog društva, a promicat će se i na Europskom skupu mladih (EYE), koji u lipnju 2025. u Strasbourgu organizira Europski parlament.
Na događanju se naglašava važnost angažmana mladih u građanskom djelovanju, participativnoj demokraciji i oblikovanju europskih politika.
Pratite ishode tog važnog okupljanja i inicijative koje će iz njega proizići. (kc)
Nekoliko dana prije Međunarodnog dana žena i u očekivanju 69. sjednice Komisije o statusu žena (UNCSW69) u New Yorku, pravi je trenutak da razmotrimo i ocijenimo postignuća u području rodne ravnopravnosti. Pravi je trenutak i da se okrenemo budućnosti i nastavimo utirati put naprijed.
Nekoliko dana prije Međunarodnog dana žena i u očekivanju 69. sjednice Komisije o statusu žena (UNCSW69) u New Yorku, pravi je trenutak da razmotrimo i ocijenimo postignuća u području rodne ravnopravnosti Pravi je trenutak i da se okrenemo budućnosti i nastavimo utirati put.
Zabilježili smo poboljšanja u zakonodavnom okviru: više žena aktivno sudjeluje na tržištu rada, više zarađuju, bolje su obrazovane, sve bolje politički zastupljene i obavljaju više visokih funkcija. No napredak je spor i neujednačen među državama članicama.
Dokle god postoje strukturne nejednakosti, rodni stereotipi i nazadovanje njihovih prava, žene će i dalje biti nedovoljno zastupljene u javnoj sferi, politici i obrazovanju u području STEM-a, neće imati pristup resursima i kapitalu za poduzetništvo i bit će izložene nasilju na internetu i izvan njega. Isto tako, bit će u većoj mjeri pogođene manjkom vremena i novca, a do uklanjanja razlika u plaćama i mirovini proći će još mnogo godina.
Napredak se ne može postići bez osposobljavanja, financiranja i predanosti. Potrebni su nam resursi kako bismo ženama omogućili stjecanje vještina potrebnih za pravednu digitalnu i zelenu tranziciju, financirali nacionalne akcijske planove za borbu protiv nasilja nad ženama i osigurali osposobljavanje svim zaposlenicima koji rade s osobama koje su preživjele nasilje.
Da bismo ženama olakšali teret neplaćenog pružanja skrbi, moramo financirati poduzetničke projekte i uspostaviti cjenovno pristupačne, dostupne i visokokvalitetne usluge skrbi za djecu i starije osobe. Usto trebamo predano raditi i na stvaranju sigurnih prostora, uključivanju većeg broja žena u lokalne i nacionalne parlamente i parlamente EU-a i osiguravanju njihova aktivnog sudjelovanja u nenasilnim procesima rješavanja sukoba i izgradnje mira, uz istodobno promicanje rodno uključivih pristupa.
Osim toga, sveobuhvatna europska strategija za Program održivog razvoja do 2030. pomogla bi nam da rodnu ravnopravnost mnogo brže učinimo neizostavnim elementom naših politika. Ciljevi održivog razvoja trebali bi se postizati kao cjelina, a ne pojedinačno.
Napredak u EU-u je „dobar”, no to ne znači da je dovoljno dobar za muškarce, žene i djevojčice u EU-u koji se bore za istinsku rodnu ravnopravnost u godinama koje nam predstoje. Naša je uloga kao civilnog društva povećati pritisak na tvorce politika kao bi se stvari počele brzo rješavati.
