Europska komisija uskoro će predstaviti paket zakonodavnih reformi o obvezama korporativnog izvješćivanja, poznat kao Skupni paket mjera, čiji je cilj pojednostaviti i racionalizirati propise o održivosti, a time pojednostaviti i obveze izvješćivanja za poduzeća. Najava tog paketa u studenome uzdrmala je cijelu Europsku uniju i izazvala brojne rasprave i otpor raznih skupina. Organizacije civilnog društva, sindikati, poduzeća, ulagači, pravnici i akademska zajednica izrazili su zabrinutost zbog toga što bi Skupni paket mjera mogao dovesti do deregulacije i pozvali Komisiju da te instrumente zaštiti, a ne oslabi. Andriana Loredan iz Europske koalicije za korporativnu pravdu (ECCJ) objašnjava u čemu je problem i zašto se organizacije civilnog društva poput ECCJ-a protive tom paketu.
Europska komisija uskoro će predstaviti paket zakonodavnih reformi o obvezama korporativnog izvješćivanja, poznat kao Skupni paket mjera. čiji je cilj pojednostaviti i racionalizirati propise o održivosti, a time pojednostaviti i obveze izvješćivanja za poduzeća. Najava tog paketa u studenome uzdrmala je cijelu Europsku uniju i izazvala brojne rasprave i otpor raznih skupina. Organizacije civilnog društva, sindikati, poduzeća, ulagači, pravnici i akademska zajednica izrazili su zabrinutost zbog toga što bi Skupni paket mjera mogao dovesti do deregulacije i pozvali Komisiju da te instrumente zaštiti, a ne oslabi. Andriana Loredan iz Europske koalicije za korporativnu pravdu (ECCJ) objašnjava u čemu je problem i zašto se organizacije civilnog društva poput ECCJ-a protive tom paketu.
Konkurentnost kao izgovor za deregulaciju prijeko potrebnih propisa o održivosti
Skupni paket mjera bavi se trima ključnim instrumentima održivosti koji čine srž europskog zelenog plana: Direktivom o korporativnom izvješćivanju o održivosti (CSRD), Direktivom o dužnoj pažnji za održivo poslovanje (CSDDD) i Uredbom o taksonomiji. Taj paket mjera izravna je posljedica promjene smjera nove Komisije, koja je započela izvješćem Marija Draghija o budućnosti europske konkurentnosti u rujnu 2024. U svom izvješću Draghi stagnaciju tržišta EU-a djelomično pripisuje prekomjernom regulatornom opterećenju poduzeća, no prikladno zanemaruje druge ključne čimbenike, kao što su inflacija cijena nafte, plina i hrane potaknuta špekulacijama multinacionalnih poduzeća. Prema Draghijevom izvješću, jedan od glavnih uzroka regulatornog opterećenja jest okvir EU-a za izvješćivanje o održivosti i dužnu pažnju. Iako nema dokaza koji bi povezivali zakonodavstvo o održivosti s percipiranim nedostatkom konkurentnosti EU-a, ta je uska perspektiva postala izgovor za potencijalno postupno ukidanje zakonodavstva o održivosti.
Navedenim paketom mjera Komisija namjerava pojednostaviti neke od nedavno donesenih ključnih instrumenata kako bi suzbila utjecaj velikih poduzeća na ljude i okoliš. To uključuje Direktivu o dužnoj pažnji za održivo poslovanje, koja je donesena tek prošle godine i još nije provedena.
Svaka rasprava o sadržaju Skupnog paketa mjera još uvijek je špekulativne prirode. Međutim, jedan od najvećih rizika povezanih sa tim paketom jest ponovno otvaranje rasprave o zakonodavnim aktima koji se odnose na instrumente održivosti, što bi moglo dovesti do novih pregovora o njihovim ključnim odredbama (npr. građanskopravna odgovornost ili planovi klimatske tranzicije u okviru Direktive o dužnoj pažnji za održivo poslovanje). Europska koalicija za korporativnu pravdu snažno se protivi ponovnom pokretanju rasprave o prethodno dogovorenim zakonodavnim aktima o održivosti. To bi povećalo regulatornu nesigurnost, ugrozilo poštovanje ljudskih prava i okoliša od strane poduzeća i kaznilo prve ulagače.
Nerazmjeran utjecaj poduzeća u manjkavom postupku savjetovanja
Komisija svoju inicijativu povezanu sa Skupnim paketom mjera namjerava predstaviti u vrlo kratkom roku, što ne ostavlja vremena za adekvatnu procjenu učinka i javno savjetovanje. Taj pristup nije u skladu s pravom na sudjelovanje u postupcima donošenja odluka EU-a, što je jedno od demokratskih načela zaštićenih odredbama Ugovorâ o EU-u, a u suprotnosti je i s Komisijinim smjernicama za bolju regulativu, u kojima stoji da Komisija u postupku donošenja politika mora provesti opsežno i transparentno savjetovanje s dionicima.
Umjesto toga, Komisija je u veljači 2025. s malom skupinom odabranih dionika (prvenstveno velikih poduzeća i poslovnih udruga) održala prividno savjetovanje, odnosno tzv. „provjeru stvarnog stanja”. Mnogima od tih poduzeća trenutačno prijete sudski postupci zbog toga što su u okviru svog poslovanja ili lanca vrijednosti kršila ljudska prava ili nanosila štetu okolišu. Stoga im je u interesu oslabiti zakonodavstvo o održivosti, i to na štetu radnika, lokalnih zajednica i klime. Nadalje, nesrazmjerna zastupljenost velikih poduzeća bila je u oštroj suprotnosti s nedovoljnom zastupljenošću civilnog društva. Organizacije civilnog društva, sindikati i mala poduzeća u razgovorima su bili tek simbolično zastupljeni, a žrtve korporativnog zlostavljanja i poduzeća koja zagovaraju propise o održivosti potpuno isključeni.
Skupni paket mjera mogao bi ugroziti ambiciozne klimatske politike
Čini se da su se predsjednica Ursula von der Leyen i povjerenik Valdis Dombrovskis, koji nadzire cijelu inicijativu „pojednostavljenja”, prilagodili interesima najvećih i najmoćnijih korporacija. Među ključnim partnerima Komisije koji su sudjelovali u takozvanoj provjeri stvarnog stanja bila su poduzeća čije poslovne aktivnosti znatno doprinose klimatskim promjenama i koja su zainteresirana za smanjenje klimatskih obveza, primjerice poduzeća iz naftnog, plinskog, petrokemijskog, automobilskog i financijskog sektora. S obzirom na klimatsku krizu i njezine negativne posljedice po ljude i okoliš, to izaziva zabrinutost jer se smatra da bi Skupni paket mjera mogao značiti korak unatrag za klimatske politike.
Prioritet Komisije trebala bi biti provedba, a ne deregulacija
Ako Komisiju zaista zanimaju konkurentnost, smanjenje regulatornog opterećenja, ljudska prava i klimatska pravda, trebala bi razmisliti o tome kako može djelotvorno provesti instrumente održivosti. To se lako može postići izradom smjernica za pomoć poduzećima i vlastima država članica, kako je navedeno u Direktivi o dužnoj pažnji za održivo poslovanje, kao i razvojem financiranja i izgradnjom kapaciteta. Tim bi se pristupom odgovorilo na Draghijevu kritiku o nedostatku smjernica za lakšu primjenu EU-ovog zakonodavstva o održivosti.
Naposljetku, istinska konkurentnost teško će se postići ako se ključni propisi o održivosti mijenjaju tajno, iza zatvorenih vrata, zajedno s nekim od najvećih svjetskih korporacija.
Andriana Loredan, službenica za politiku u Europskoj koaliciji za korporativnu pravdu, zagovara Direktivu o dužnoj pažnji za održivo poslovanje od prve objave prijedloga 2022. godine. Prije toga je radila za organizaciju Anti-Slavery International, gdje se bavila temom poduzeća i ljudskih prava iz perspektive prisilnog rada.
Poduzeća u Europi i dalje se suočavaju s prekomjernom birokracijom, regulatornom fragmentacijom i sve većim troškovima. Prekomjerna regulacija koči njihov rast i sprečava ih da drže korak s konkurentima iz drugih dijelova svijeta. Europa se ne smije nastaviti kretati u začaranom krugu – poduzetnicima su potrebne stvarne promjene, a ne dodatne analize istih prepreka koje su nam već godinama poznate. Ovo je ključan trenutak za prelazak s riječi na djela, poručuje Kinga Grafa iz poljske poslovne konfederacije Lewiatan.
Poduzeća u Europi i dalje se suočavaju s prekomjernom birokracijom, regulatornom fragmentacijom i sve većim troškovima. Prekomjerna regulacija koči njihov rast i sprečava ih da drže korak s konkurentima iz drugih dijelova svijeta. Europa se ne smije nastaviti kretati u začaranom krugu – poduzetnicima su potrebne stvarne promjene, a ne dodatne analize istih prepreka koje su nam već godinama poznate. Ovo je ključan trenutak za prelazak s riječi na djela, poručuje Kinga Grafa iz poljske poslovne konfederacije Lewiatan.
Europska komisija nedavno je predstavila kompas konkurentnosti, plan za sljedećih pet godina kojim se nastoji ojačati gospodarski položaj EU-a i podupirati europska poduzeća. Način djelovanja koji je predložila Komisija ispravan je. Poduzeća već dugo pozivaju na takve promjene, a konkurentnost i jedinstveno tržište njihovi su glavni prioriteti. Međutim, ako EU želi biti globalni konkurent, mora djelovati odmah. U interesu snažne ekonomije moramo hitno pojednostavniti propise, smanjiti troškove energije i osigurati učinkovitu potporu ulaganjima i inovacijama. S obzirom na nestabilno geopolitičko okruženje potrebni su nam i sporazumi o slobodnoj trgovini s glavnim partnerima, kao što su sporazumi o pristupu kritičnim sirovinama.
Poduzeća u Europi i dalje se suočavaju s prekomjernom birokracijom, regulatornom fragmentacijom i rastućim troškovima. Konkurenti iz drugih dijelova svijeta brže rastu, dok rast europskih poduzeća koči prekomjerna regulacija. Europska komisija mora predložiti konkretne reforme kojima će se istinski poboljšati poslovno okruženje EU-a. Kompasom konkurentnosti uklanjaju se glavne prepreke rastu i produktivnosti u EU-u, kao što su visoki troškovi energije, prekomjerna regulacija i nedostatak vještina i radne snage. To je ispravan način djelovanja, ali najvažnije je provesti ga u praksi, što podrazumijeva zakonodavne prijedloge i akcijske planove kojima se konkurentnost promiče, a ne koči.
Jedinstveno tržište jedan je od najuspješnijih primjera europskih integracija, ali njegov se potencijal mora iskoristiti u potpunosti. Neprihvatljivo je da i dalje postoje prepreke na jedinstvenom tržištu utvrđene prije 20 godina. Poljsko predsjedništvo Vijeća EU-a ima priliku to promijeniti, a sloboda pružanja usluga glavni je prioritet. To je ključno ne samo za prometni sektor već i za sve veću skupinu poduzeća koja nude profesionalne usluge. Nažalost, u izvješćima Lette i Draghija tom se pitanju ne posvećuje dovoljno pozornosti. Letta se usredotočilo samo na građevinarstvo i maloprodaju, dok Draghi nije uzeo u obzir procjene Komisije za dodatne korake za oslobađanje potencijala tržišta usluga. Pozitivno je to što je u Niinistöovom izvješću istaknuta uloga usluga u izgradnji otpornosti i sigurnosti. Nikoga se ne mora posebno uvjeravati koliko je to važno u trenutačnom geopolitičkom okruženju. U tom kontekstu Komisija predlaže „28. režim”, jedinstveni skup pravila o oporezivanju, radnom pravu i pravu trgovačkih društava. Cilj je te inicijative pojednostaviti prekogranične aktivnosti, posebno za MSP-ove, ali u ovoj fazi ne znamo dovoljno o prijedlogu da bismo ga mogli ocijeniti.
Najavljena deregulacija i pojednostavnjeno zakonodavstvo očito su koraci u pravom smjeru. Međutim, sada je vrijeme da se prijedlozi provedu u djelo, što mora podrazumijevati više od pukog smanjenja tereta izvješćivanja. Nadamo se da će Komisija provesti temeljitu reviziju zakonodavstva EU-a iz koje će proizaći konkretni prijedlozi za brzo poboljšanje regulatornog okruženja EU-a.
S nestrpljenjem iščekujemo Forum o jedinstvenom tržištu u Krakovu i zaključke javnog savjetovanja s članovima Lewiatana. Cilj će biti priprema sljedeće strategije jedinstvenog tržišta.
Ovo je ključan trenutak za prelazak s riječi na djela i provedbu rješenja kojima se istinski potiče razvoj europskih poduzeća. Za pronalaženje rješenja koja zadovoljavaju stvarne potrebe poduzeća od presudne će važnosti biti dijalog između institucija EU-a i socijalnih partnera. Ako ne donesemo odvažne odluke, izgubit ćemo dragocjeno vrijeme i zaostajati za globalnom konkurencijom.
Kinga Grafa zamjenica je glavnog direktora za europske poslove u konfederaciji Lewiatan i stalna izaslanica u organizaciji BusinessEurope.Po profesiji je politologinja i novinarka, a iskustvo s funkcioniranjem EU-a stekla je radom za Ured Odbora za europske integracije (2008. – 2009.) i Europski parlament (2009. – 2014.). Također je suautorica knjige o poljskoj aristokraciji i autorica znanstvenih publikacija o američkoj vanjskoj politici, američkoj eliti i kulturnoj diplomaciji.
EU se mora oduprijeti zavodljivom zovu deregulacije jer bi ona samo stvorila nesigurnost za poduzeća, oslabila konkurentnost koja se zasniva na održivosti i smanjila dobrobit i povjerenje građana, kaže Danny Jacobs, glavni direktor flandrijske ekološke mreže „Bond Beter Leefmilieu – BBL”. S nama je podijelio zabrinutost nevladinih organizacija za zaštitu okoliša u vezi s najnovijim prijedlogom EU-a o pojednostavljenju propisa, za koji strahuju da bi mogao gurnuti u drugi plan ključne ambiciozne aspekte europskog zelenog plana.
EU se mora oduprijeti zavodljivom zovu deregulacije jer bi ona samo stvorila nesigurnost za poduzeća, oslabila konkurentnost koja se zasniva na održivosti i smanjila dobrobit i povjerenje građana, kaže Danny Jacobs, glavni direktor flandrijske ekološke mreže „Bond Beter Leefmilieu – BBL”. S nama je podijelio zabrinutost nevladinih organizacija za zaštitu okoliša u vezi s najnovijim prijedlogom EU-a o pojednostavljenju propisa, za koji strahuju da bi mogao gurnuti u drugi plan ključne ambiciozne aspekte europskog zelenog plana.
Možete li komentirati najnovije inicijative Komisije o deregulaciji, primjerice kompas konkurentnosti i skupne pakete?
Europska komisija predstavila je program deregulacije i pojednostavljenja u kojem najvažnije mjesto ima gospodarstvo, što bi moglo ugroziti ekološka, socijalna i gospodarska postignuća. Ta napetost između prilagodbe i očuvanja europske pravne stečevine otežava Europskoj uniji da odredi jasan smjer.
Komisijin kompas konkurentnosti, predstavljen krajem siječnja, odražava zabrinutost poduzeća zbog troškova energije i gospodarskih izazova, ali zapostavlja važne prioritete kao što su nulta stopa onečišćenja i dobrobit građana jer europsko gospodarstvo ne usmjerava prema čistoj, prosperitetnoj i kružnoj budućnosti. Kompas bi Europu mogao odvesti u krivom smjeru. Promicanjem konkurentne dekarbonizacije bez integracije socijalnih i okolišnih ciljeva ugrožava se svrha institucija EU-a, a to je služenje općem dobru i njegova zaštita.
Ono što zabrinjava organizacije civilnog društva jest rizičan cilj da se u okviru kompasa postigne pojednostavljenje 25 % propisa. Iako je pojednostavljenje propisa dobrodošlo, ono bi bez temeljite analize moglo ugroziti ključnu zdravstvenu, socijalnu i okolišnu zaštitu. Poslovne inovacije ne ometa regulacija nego nepostojanje jasnih pravila. Daljnjom deregulacijom samo bi se stvorilo ozračje nesigurnosti, čime bi se otežala situacija inovativnih poduzeća, onih koja preuzimaju vodeću ulogu, a istodobno ugrozili napredak i održivost.
Isto tako, bojimo se da će se pojednostavljenje realizirati nauštrb okolišnih i socijalnih ciljeva. Direktiva o korporativnom izvješćivanju o održivosti, Direktiva o dužnoj pažnji za održivo poslovanje i taksonomija EU-a imaju brojne nedostatke i mogle su biti još zahtjevnije. Njihovo daljnje slabljenje, iako je letvica već u početku bila nisko postavljena, te bi direktive učinilo besmislenima.
Još jedan konkretan primjer dobro pokazuje što se trenutačno događa. Flandrija posljednjih godina ima golem problem prisustva perfluoralkilnih i polifluoralkilnih tvari (PFAS): velik dio našeg teritorija zagađen je tim kemikalijama i njima su izložene stotine tisuća građana. Ograničenje i zabrana na temelju Uredbe o kemikalijama (REACH) smatraju se najučinkovitijim sredstvom za kontrolu rizika koje predstavljaju tvari poput PFAS-a, koje se upotrebljavaju u industrijskim procesima i u proizvodima (smjese i pojedinačni proizvodi). Kad bi Europska komisija ublažila stroge odredbe Uredbe REACH, povećao bi se rizik od izloženosti opasnim kemikalijama štetnima za javno zdravlje. Poduzeća bi imala manje obveza da traže sigurne alternative, što bi kočilo inovacije u području održive kemije. Onečišćenje okoliša moglo bi se povećati jer blaža pravila dovode do povećanja opasnih ispuštanja i otpada. Potrošači su izloženiji riziku jer se ne provjerava tako temeljito sadržavaju li proizvodi toksične tvari. To bi moglo dovesti do toga da europska poduzeća zaostanu u globalnom prijelazu na sigurnije i ekološki prihvatljivije proizvode, čime bi se izgubio tržišni udio u odnosu na konkurente koji prihvaćaju inovacije otporne na buduće promjene.
Jeste li optimistični u pogledu budućnosti zelenog plana u svjetlu nedavno najavljenog smjera koji je Komisija odabrala za poticanje europskog gospodarstva?
Program rada Europske komisije za 2025. predstavlja i obećanje i opasnost. Iako njezino zalaganje za dekarbonizaciju i cjenovno pristupačnu energiju ukazuje na potencijalni put prema čišćoj i otpornijoj Europi, postoji rizik od toga da se ključni ambiciozni aspekti europskog zelenog plana gurnu u drugi plan. Sve je veća zabrinutost zbog predložene skupne uredbe, koja bi pod krinkom „pojednostavljenja” mogla na mala vrata uvesti deregulaciju korporativne odgovornosti. Nedavni trendovi pokazuju da se pojednostavljenje često koristi za slabljenje osnovnih zaštitnih mjera, od zakonodavstva o kemikalijama do poljoprivrede. Slikovit je primjer za to ishitrena reforma zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) iz ožujka 2024., kojom su ukinute zelene zaštitne mjere. Sada bi se dugo očekivana revizija Uredbe REACH, izvorno osmišljena kao sredstvo za zaštitu javnog zdravlja i okoliša, mogla prepakirati kao mjera „pojednostavljenja” kako bi se ublažili propisi za industriju.
Prije samo nekoliko mjeseci predsjednica von der Leyen obećala je da neće skrenuti s puta ostvarivanja svih ciljeva europskog zelenog plana. Bez obzira na to, u tekućem programu rada priča je potpuno drugačija jer se oduzima prioritet upravo ciljevima u područjima u kojima je djelovanje najhitnije, posebno u vezi s nultom stopom onečišćenja.
Smatrate li da bi deregulacija, kako je predložena, mogla negativno utjecati na održivost i dosad ostvareni napredak?
EU se mora oduprijeti zavodljivom zovu deregulacije, koja bi samo ugrozila regulatornu sigurnost i predvidljivost za poduzeća, oslabila dugoročnu konkurentnost zasnovanu na održivosti i narušila dobrobit i povjerenje građana.
EU se mora pobrinuti za to da smanjenje birokracije ne podrazumijeva smanjenje zaštite okoliša i javnog zdravlja. Pametna provedba trebala bi ojačati, a ne ugroziti europski zeleni plan. Slabljenje bitne zaštite okoliša i socijalne zaštite pod krinkom smanjenja birokracije nije strategija za razvoj gospodarske snage. To je nepromišljeni korak unatrag kojim će se ugroziti upravo ona pravila koja su osmišljena za to da naše gospodarstvo bude otporno na buduće promjene. Sve to povećava alarmantnu opasnost od poništavanja napretka koji smo u zadnjih deset godina postigli u području održivosti.
Civilno društvo istodobno je pod sve većim pritiskom diljem EU-a, s restriktivnim zakonima o stranim agentima, represijom prosvjeda i rezovima u financiranju kojima se ugrožavaju temeljna prava. Europski štit za zaštitu demokracije i buduća strategija EU-a za civilno društvo moraju biti više od simboličnih obaveza – oni moraju osigurati pravnu zaštitu, održivo financiranje i strukturirani civilni dijalog s institucijama EU-a. U programu rada Komisije prednost treba dati zaštiti demokracije jačanjem civilnog društva. Bez neovisnog civilnog društva koje raspolaže adekvatnim resursima ugrožena je i sama europska demokracija.
Danny Jacobs glavni je direktor organizacije Bond Beter Leefmilieu – BBL, saveza 135 nevladinih organizacija za zaštitu okoliša iz Flandrije (Belgija) i belgijski predstavnik u Europskom uredu za okoliš (najveća europska mreža organizacija građana koje se bave okolišem i koja predstavlja oko 30 milijuna članova i pristaša).
Europska konfederacija sindikata (ETUC), glavna sindikalna organizacija Europe koja predstavlja 45 milijuna radnika na europskoj razini, odbila je podržati kompas konkurentnosti, plan Europske komisije za poticanje gospodarstva EU-a. ETUC smatra da kompas u svojem sadašnjem obliku nije prihvatljiv. Razgovarali smo s glavnom tajnicom ETUC-a Esther Lynch o glavnim primjedbama radnika na kompas i sudbini europskog stupa socijalnih prava u jeku novih poziva na drastičnu deregulaciju i stavljanje većeg naglaska na konkurentnost.
Europska konfederacija sindikata (ETUC), glavna sindikalna organizacija Europe koja predstavlja 45 milijuna radnika na europskoj razini, odbila je podržati kompas konkurentnosti, plan Europske komisije za poticanje gospodarstva EU-a. ETUC smatra da kompas u svojem sadašnjem obliku nije prihvatljiv. Razgovarali smo s glavnom tajnicom ETUC-a Esther Lynch o glavnim primjedbama radnika na kompas i sudbini europskog stupa socijalnih prava u jeku novih poziva na drastičnu deregulaciju i stavljanje većeg naglaska na konkurentnost.
Sindikati EU–a već su izrazili svoje nezadovoljstvo najnovijim planom Europske komisije za oživljavanje gospodarstva EU.Što je, prema vašem mišljenju, glavni problem Komisijinog kompasa konkurentnosti? Koje prijedloge u planu smatrate posebno alarmantnima?
Glavni problem s kompasom konkurentnosti Europske komisije jest davanje prednosti deregulaciji u odnosu na ulaganja potrebna za otvaranje kvalitetnih radnih mjesta, razvoj snažne europske industrijske politike i osiguravanje visokokvalitetnih javnih usluga. Isto tako, iako se u kompasu prepoznaje važnost kvalitetnih radnih mjesta za konkurentno gospodarstvo, umjesto predlaganja potrebnog zakonodavstva za jačanje prava, poboljšanje radnih uvjeta i promicanje kolektivnog pregovaranja, njime se taj prioritet dovodi u pitanje promicanjem deregulacije koja može dovesti do lošijih radnih uvjeta i nesigurnosti radnih mjesta.
Jedan od prijedloga koji najviše zabrinjava jest uvođenje 28. režima za poduzeća, koji bi im omogućio poslovanje izvan nacionalnih zakona o radu. To bi moglo ozbiljno ugroziti radno zakonodavstvo u cijeloj Europi i dovesti do utrke prema dnu u pogledu prava i zaštite radnika.
Isto tako, vrlo je problematična zabrana prekomjerne regulacije, odnosno mogućnosti vlada da donose zakone iznad minimalnih standarda utvrđenih direktivama EU-a. Zamisao na kojoj se temelje direktive EU-a, za razliku od uredbi EU-a, jest da se njima utvrđuju minimalni standardi za sve zemlje. Određivanjem gornje granice onoga što je moguće ne samo da bi se ugrozila ta ideja, već bi to bilo i vrlo štetno za radnike te bi dovelo do urušavanja teško ostvarenog napretka, primjerice u području zdravstvene skrbi, obrazovanja, zdravlja i sigurnosti na radu ili pravednih plaća.
Osim toga, problematičan je i poziv iz kompasa na donošenje mirovinskih reformi koje se temelje na duljem radnom vijeku jer se njime nepotrebno opterećuje radnike, a pritom se ne odgovara na potrebu za održivim i pravednim mirovinskim sustavima.
Štoviše, kompas je u velikoj mjeri usmjeren na dobrobit poduzeća jer obuhvaća brojna obećanja dana poslovnim skupinama, ali bez konkretnih obveza u pogledu zakonodavstva koje bi koristilo radnicima. To znači da nedostaju mjere kojima bi se osiguralo da se javna ulaganja upotrebljavaju za otvaranje kvalitetnih radnih mjesta, a ne samo za povećanje dobiti poduzeća.
Ukratko, kompasom konkurentnosti se ne uspijeva uravnotežiti potrebe poduzeća s pravima i dobrobiti radnika, što ga u njegovom sadašnjem obliku čini neprihvatljivim prijedlogom.
Smatrate li da bi provedba europskog stupa socijalnih prava sada mogla biti ugrožena?
Komisija se u svojem nedavno objavljenom programu rada za 2025. ponovno obvezala na provedbu europskog stupa socijalnih prava. Ipak, u praksi je to prvi program rada od 2019. koji ne uključuje nijednu socijalnu zakonodavnu inicijativu.
S druge strane, Komisija je za iduću godinu predložila osam „pojednostavljenih” zakonodavnih akata. Nitko ne voli biti preopterećen administracijom, a sindikati aktivno predlažu rješenja u tu svrhu, poput pravila o javnoj nabavi.
Međutim, očito je da se problemi s kojima se Europa suočava neće riješiti pojednostavljenjem.
Najveća prijetnja provedbi stupa socijalnih prava su masovna otpuštanja koja se najavljuju diljem Europe. To će ugroziti plaće i sigurnost radnih mjesta, ali i mirovine, socijalnu zaštitu i mnoga druga načela stupa socijalnih prava.
Treba osigurati ulaganja radi zaštite i otvaranja kvalitetnih radnih mjesta, uključujući pokretanje instrumenta SURE 2.0 i snažnog mehanizma ulaganja EU-a, i uvesti potrebne zakonodavne inicijative kako bi se osigurala kvalitetna radna mjesta.
Koji bi, ako ne smanjenjem regulatornih opterećenja, bio pravi način da EU poboljša svoju važnost u trenutačnom globalnom gospodarskom kontekstu?
Uvjeti koji su doveli do tih otpuštanja mogu se pripisati nedostatku ulaganja. To vrijedi i za privatna i za javna ulaganja.
Korporacije preusmjeravaju ulaganja s plaća radnika i prijeko potrebnog istraživanja i razvoja na isplate dividendi i otkupe dionica, kočeći pritom napredak zelenog i tehnološkog razvoja u Europi.
SAD i Kina pokrenuli su tijekom proteklih nekoliko godina veliki val javnih ulaganja. EU je u međuvremenu usvajao nova pravila kojima bi se države članice prisililo na mjere štednje.
EU mora hitno promijeniti smjer. Masovna javna ulaganja i socijalni zahtjevi za osiguravanje kvalitetnih radnih mjesta preduvjet su za provedbu europskog stupa socijalnih prava.
Esther Lynch glavna je tajnica Europske konfederacije sindikata (ETUC). Posjeduje bogato sindikalno iskustvo u Irskoj i na europskoj i međunarodnoj razini, a bila je i zamjenica glavnog tajnika i tajnica ETUC-a.U svom je radu predvodila borbu za jačanje radničkih i sindikalnih prava, što je imalo velik utjecaj na ključne direktive o primjerenim minimalnim plaćama, transparentnim i predvidivim radnim uvjetima i zviždačima. Također je predvodila kampanje za provedbu europskog stupa socijalnih prava i pravednih plaća. Svojim je radom osigurala donošenje 15 pravno obvezujućih ograničenja izloženosti karcinogenim tvarima i sklapanje sporazuma o digitalizaciji i reproduktivno toksičnim tvarima između socijalnih partnera. Esther je cijeli život feministica koja se zalaže za prestanak podcjenjivanja rada koji pretežno obavljaju žene.
ETUC predstavlja 45 milijuna članova iz 94 sindikalne organizacije u 42 europske zemlje i 10 europskih saveza sindikata.
Izvješća Marija Draghija i Enrica Lette iz 2024. uzvitlala su veliku prašinu u EU-u i njegovim državama članicama i smatra ih se smjerokazima za put kojim se Europa treba kretati da bi osigurala održivu budućnost. U svojem mišljenju „Ocjena izvješćâ Enrica Lette i Marija Draghija o funkcioniranju i konkurentnosti jedinstvenog tržišta EU-a” EGSO iznosi stajalište civilnog društva o izvješćima i preporuke za hitno djelovanje.Zamolili smo tri izvjestitelja (Mattea Carla Borsanija, Giuseppea Guerinija i Stefana Palmiera) da nam kažu koje prijedloge iz izvješća smatraju posebno važnima za budući prosperitet EU-a.
Izvješća Marija Draghija i Enrica Lette iz 2024. uzvitlala su veliku prašinu u EU-u i njegovim državama članicama i smatra ih se planovima koji upućuju na smjer kojim kojim se Europa treba kretati da bi osigurala održivu budućnost. U svojem mišljenju „Ocjena izvješćâ Enrica Lette i Marija Draghija o funkcioniranju i konkurentnosti jedinstvenog tržišta EU-a” EGSO iznosi stajalište civilnog društva o izvješćima i preporuke za hitno djelovanje. Zamolili smo tri izvjestitelja (Mattea Carla Borsanija, Giuseppea Guerinija i Stefana Palmiera) da nam kažu koje prijedloge iz izvješća smatraju posebno važnima za budući prosperitet EU-a.
Čini se da danas cijeli svijet bruji o konkurentnosti, a deregulacija se slavi kao čarobni recept za pozicioniranje Europe kao globalnog ekonomskog aktera. Međutim, konkurentnost se može mjeriti na niz načina i nema univerzalnog odgovora na pitanje koja je količina propisa prevelika. Ako se ne vode pažljivo, rasprave o konkurentnosti i deregulaciji mogle bi iznjedriti pretjerano pojednostavljenu, crno-bijelu argumentaciju koja bi mogla ugroziti razborito oblikovanje gospodarskih politika, piše naš gost iznenađenja Karel Lannoo, glavni izvršni direktor Centra za europske političke studije (CEPS).
Čini se da danas cijeli svijet bruji o konkurentnosti, a deregulacija se slavi kao čarobni recept za pozicioniranje Europe kao globalnog ekonomskog aktera. Međutim, konkurentnost se može mjeriti na niz načina i nema univerzalnog odgovora na pitanje koja je količina propisa prevelika. Ako se ne vode pažljivo, rasprave o konkurentnosti i deregulaciji mogle bi iznjedriti pretjerano pojednostavljenu, crno-bijelu argumentaciju koja bi mogla ugroziti razborito oblikovanje gospodarskih politika, piše naš gost iznenađenja Karel Lannoo, glavni izvršni direktor Centra za europske političke studije (CEPS).
Karel Lannoo glavni je izvršni direktor CEPS-a, jedne od vodećih europskih neovisnih skupina za strateško promišljanje. Specijalizirao se za financijske propise, europsko gospodarsko upravljanje i pitanja jedinstvenog tržišta, a neki od njegovih nedavno objavljenih radova jesu „Razumijevanje Europe” (na nizozemskom), izvješće radne skupine o politici financijskog sektora za drugu Komisiju Ursule von der Leyen, kao i razni doprinosi akademskim zbirkama i recenzije. Karel Lannoo čest je govornik na savjetovanjima europskih, nacionalnih i međunarodnih institucija, na međunarodnim konferencijama i u okviru izvršnih programa. Provodi studije za nacionalne vlade, multilateralne organizacije i subjekte iz privatnog sektora. Njegovi se radovi redovito pojavljuju u medijima. Osim toga, član je niza odbora poduzeća i zaklada te savjetodavnih vijeća, među ostalim i pri Povjerenstvu za tržišta kapitala nizozemskog AFM-a, nadzornog tijela za tržišta kapitala.
Unatoč razlikama u analizi i predloženim strategijama, izvješća Enrica Lette i Marija Draghija u velikoj se mjeri preklapaju.
Uzmimo, na primjer, kohezijsku politiku. U Lettinom izvješću kohezijska politika ima središnju ulogu jer osigurava da svi građani i regije Unije imaju koristi od jedinstvenog tržišta. Naglašena je i veza između kohezijske politike i usluga od općeg interesa, koje su ključne kako bi se Europljanima omogućilo da žive i rade tamo gdje oni odaberu. S druge strane, čini se da Draghijevo izvješće umanjuje važnost kohezijske politike i socijalnu i teritorijalnu dimenziju konkurentnosti. U njemu se raspravlja o europskoj konkurentnosti bez uvažavanja teritorijalnih razlika, što upućuje na to da bi se već samim poticanjem ukupne konkurentnosti EU-a riješila regionalna pitanja. U Draghijevom se izvješću također zanemaruje činjenica da su u mnogim regijama slaba konkurentnost i nepovoljan teritorijalni položaj dvije strane iste medalje.
U oba se izvješća prepoznaje činjenica da se Unija više ne može voditi uobičajenim praksama. Hitnost i složenost današnjih kriza iziskuju znatan pomak u oblikovanju europskih politika, po mogućnosti čak i putem izmjena Ugovora. Možemo li zaista raspravljati o proširenju bez da pritom razmotrimo potrebu za dubljom političkom integracijom? Ta promjena mora uključivati i promjenu paradigme. Trenutačni višegodišnji financijski okvir (VFO) nije dovoljan. Temelji se na nešto više od 1 % BND-a Unije i ograničen je zastarjelom logikom „pravednog povrata”. Potreban je novi pristup nadahnut modelom instrumenta Next Generation EU. Na izvanredne izazove mora se odgovoriti odvažnim rješenjima, uključujući izdavanje „zajedničke sigurne imovine”, kao što smo vidjeli tijekom pandemije.
Predstojeći VFO za razdoblje 2028. – 2034. bit će test stvarnih namjera EU-a jer će se u njemu utvrditi prioriteti za idućih sedam godina. U tom je kontekstu razumno očekivati otvorenu raspravu o izazovima s kojima se EU suočava s obzirom na višestruke aktualne krize, kao i o ključnim ciljevima i zajedničkim europskim dobrima koje želi osigurati svojim građanima.
Kako je preporučeno u oba izvješća, prilikom razmatranja regulatorne reforme važno je imati na umu da je EU najnaprednije „socijalno tržišno gospodarstvo” na svijetu. Visoki gospodarski, socijalni i okolišni standardi EU-a nisu prepreka tom modelu, već su ključni za njegov uspjeh. Stoga nije moguće usporediti propise EU-a s propisima u SAD-u ili Kini. U svim nastojanjima da se pravila EU-a pojednostave trebaju se i dalje štititi radni uvjeti, sigurnost radnika, prava potrošača, socijalna i gospodarska kohezija te održivi rast.
Europa je shvatila, iako sa zakašnjenjem, da više nije dovoljno biti veliko tržište. Kako bismo napredovali, moramo težiti većem jedinstvu, uključujući dublju političku integraciju i istinski ujedinjene politike u području gospodarstva, industrije, trgovine, vanjskih poslova i obrane. Predstojeći mjeseci bit će presudni za oblikovanje budućnosti Europe.
Danas je popularno reći da je Europa nekonkurentna i tražiti sveobuhvatnu deregulaciju na razini EU-a. Međutim, koliko je gospodarska situacija stvarno dramatična ovisi o definiciji konkurentnosti, korištenom pokazatelju i referentnoj vrijednosti, kao i o okolnostima.
Danas je popularno reći da je Europa nekonkurentna i tražiti sveobuhvatnu deregulaciju na razini EU-a. Međutim, koliko je gospodarska situacija stvarno dramatična ovisi o definiciji konkurentnosti, korištenom pokazatelju i referentnoj vrijednosti, kao i o okolnostima.
Osim toga, konkurentnost se izjednačuje s deregulacijom, što je netočno jer masovno pojednostavljenje nije rješenje. Stoga je važno da u svrhu kontrole nad diskursom koristimo prave parametre kako se on ne bi oteo kontroli i završio na strani euroskeptika.
Konkurentnost je ponovno na dnevnom redu politike, iako nikada nije ni prestala to biti. Važno je prisjetiti se nekih bitnih povijesnih činjenica. Cilj Lisabonske strategije, koju je Europsko vijeće u Lisabonu službeno usvojilo u ožujku 2000., bio je da EU postane „najkonkurentnije i najdinamičnije svjetsko gospodarstvo utemeljeno na znanju, sposobno za održiv gospodarski rast s više radnih mjesta i s boljim radnim mjestima te s većom socijalnom kohezijom”. Već u vrijeme kada je Delors bio na čelu Komisije, konkurentnost je bila razlog zabrinutosti Europske komisije. Dovoljno je pročitati poznati članak Paula Krugmana iz 1994. u kojem je konkurentnost nazvao „opasnom opsjednutošću”. Delors je tada bio zabrinut rastom nezaposlenosti u Europi zbog konkurencije iz SAD-a i Japana te je kao rješenje predložio program ulaganja u infrastrukturu i visoku tehnologiju. Riječi koje su nam danas poznate.
Pojednostavljenje zakonodavstva već je također dugo na dnevnom redu. Projekt pod nazivom „Jednostavnije zakonodavstvo za unutarnje tržište (Simpler Legislation for the Internal Market) pokrenut je već 1996., kada se EU sastojao od 15 država članica. Povjerenik Charles McCreevy (2004. – 2009.) zauzimao se u razdoblju 2005. – 2006. za regulatorne „pauze”, sve dok nije izbila financijska kriza. U okviru Junckerove komisije potpredsjednik Frans Timmermans bio je zadužen za program za bolju regulativu. Iako su svi ti planovi bili hvalevrijedni, bilo bi bolje ukloniti temeljne uzroke regulatorne složenosti – postupak donošenja odluka i lošu provedbu –a ne samo liječiti simptome. Međutim, s 27 država članica to je lakše reći nego učiniti.
Konkurentnost, barem kako je definirana u Draghijevom izvješću, više se odnosi na produktivnost i rast BDP-a, a rezultati se mogu uvelike razlikovati ovisno o pokazatelju. No postoje i drugi načini mjerenja konkurentnosti. Moglo bi se usporediti unutarnju i vanjsku konkurentnost. Unutarnja konkurentnost EU-a čini se slabom s obzirom na smanjenu produktivnost u usporedbi s SAD-om. Međutim, u pogledu vanjske konkurentnosti, EU ima trgovinski suficit i suficit tekućeg računa, dok se SAD suočava s golemim trgovinskim deficitom i deficitom tekućeg računa. No čini se da to nikoga ne smeta, osim predsjednika Trumpa.
EU ima i znatno bolji fiskalni položaj od SAD-a ili čak Japana. Za točnu usporedbu s Kinom nedostaju nam potrebni podaci. Proračunski deficit EU-a iznosio je oko 3,5 % BDP-a u 2024., dok je u SAD-u bio gotovo dvostruko veći (6,4 %). SAD taj deficit može financirati zbog globalnog položaja dolara na međunarodnim tržištima. Međutim, razlike u srednjoročnim kamatnim stopama između EU-a i SAD-a povećale su zabrinutost tržišta u pogledu gospodarske snage SAD-a. Šestomjesečna tržišna kamatna stopa za USD trenutno iznosi 4,8 %, dok je u europodručju 2,5 % (Euribor).
Osim toga, cijene energije u EU-u su od sredine 2021., kada je Putin počeo manipulirati cijenama, puno više nego u SAD-u, što ometa konkurentnost proizvodne industrije, posebno u Njemačkoj. Danas je trošak energije u EU-u najmanje 50 % veći nego u SAD-u.
Energetska politika još je jedan dobar primjer za regulatornu raspravu: je li prevelika količina propisa problem? Naprotiv, EU ima jedinstveno energetsko tržište za distribuciju, ali ne i za proizvodnju, koja je i dalje pod nadzorom država članica. To stvara probleme u zemljama s prekomjernom proizvodnjom jer povećava cijene zbog nestašice energije u drugim zemljama, kao što je slučaj između Švedske i Njemačke.
Nadalje, u digitalnom sektoru moglo bi se postaviti pitanje je li bolje da nema propisa. Želimo li slobodu govora po uzoru na SAD, bez moderiranja sadržaja? Želimo li oligopolističko tržište kakvo imamo danas?
U ovom kratkom promišljanju naglašava se da se svakoj raspravi o konkurentnosti i deregulaciji mora pristupiti s najvećom pažnjom kako bi se spriječilo da ona postane rasprava s crno-bijelim pogledom na svijet, koja bi moglo negativno utjecati na razumno oblikovanje gospodarskih politika.
Giuseppe Guerini EGSO-ova Skupina organizacija civilnog društva
Prošle su godine Europska komisija i Europsko vijeće zadužili Marija Draghija da izradi izvješće o konkurentnosti EU-a, a Enrica Lettu izvješće o poboljšanju jedinstvenog tržišta. U tim se izvješćima iznosi ambiciozan politički program za Europsku uniju, koji služi i kao plan i kao mjerilo za procjenu predanosti institucija i oblikovatelja politika kreiranju budućnosti EU-a i njihove sposobnosti da to učine.
Giuseppe Guerini EGSO-ova Skupina organizacija civilnog društva
Prošle su godine Europska komisija i Europsko vijeće zadužili Marija Draghija da izradi izvješće o konkurentnosti EU-a, a Enrica Lettu izvješće o poboljšanju jedinstvenog tržišta. U tim se izvješćima iznosi ambiciozan politički program za Europsku uniju, koji služi i kao plan i kao mjerilo za procjenu predanosti institucija i oblikovatelja politika kreiranju budućnosti EU-a i njihove sposobnosti da to učine.
Ta se izvješća mogu iskoristiti za ocjenu djelotvornosti odgovora institucija i čelnika i čelnica na današnje složene izazove.
Mišljenje EGSO-a o tim izvješćima vrijedan je alat za evaluaciju ranih koraka u tom novom političkom ciklusu. Prvi od tih koraka jest kompas konkurentnosti, koji je Europska komisija pokrenula 29. siječnja. On uključuje nekoliko prijedloga visokog prioriteta koji su istaknuti i u našem mišljenju, kao što su premošćivanje razlike u konkurentnosti, dovršetak jedinstvenog tržišta, pojednostavnjenje propisa bez deregulacije i prepoznavanje činjenice da konkurentnost ovisi o ljudima i vještinama.
Međutim, osim kad je riječ o razlici u konkurentnosti, nedostaju i konkretne mjere. Komisija je dosad predstavila strateške dokumente, komunikacije i iznijela obećanja, ali konkretne mjere neće biti dostupne još nekoliko mjeseci. Kako je navedeno u našem mišljenju, to kašnjenje naglašava potrebu da institucije EU-a i države članice pokrenu i raspravu o temeljnim pravilima EU-a i relevantnosti aktualnih Ugovora za rješavanje današnjih izazova, za koje je potrebno brzo djelovanje.
Brzo djelovanje ne znači da se mora ugroziti kvaliteta. Europska komisija to je pokazala 2020. brzom provedbom inicijative Next Generation EU, a danas bi trebala pokazati istu razinu agilnosti.
Postizanje navedenih ciljeva iziskuje višedimenzionalan pristup. Ključno je brzo dovršiti jedinstveno tržište, ali uz istovremenu snažnu predanost okolišnoj održivosti, gospodarskom blagostanju i socijalnoj i teritorijalnoj koheziji jer su to ključni pokretači konkurentnosti.
Toj je viziji potrebna i kohezivna industrijska politika koja nije ograničena na fragmentirane nacionalne pristupe i ima potporu strateških fiskalnih i carinskih poticaja. Ujedno je za poticanje dinamičnijeg poslovnog okruženja ključno smanjiti birokratsko opterećenje i troškove usklađivanja s pomoću pametnijeg donošenja propisa i pojednostavnjenih administrativnih postupaka.
Nužno je smanjiti razlike u cijenama između država članica i drugih svjetskih gospodarstava u energetskom sektoru. Za to će biti potrebna veća ulaganja u energiju iz obnovljivih izvora, čime će se osigurati konkurentnije i održivije energetsko tržište.
Kako bi podržao te ambicije, EU mora osmisliti i zajedničku politiku o europskim javnim dobrima i pritom jasno definirati svoje strateške prioritete i ojačati svoju ulogu na globalnoj razini.
EGSO će nastaviti pratiti provedbu tih politika i osiguravati da se pritom čuje i uvažava glas europskog civilnog društva.
