Hrana se ne bi smjela tretirati kao financijska imovina jer nije roba poput druge

Globalna kriza cijena hrane pogoršana je ratom u Ukrajini, ali je zapravo posljedica više strukturnih i sistemskih problema na tržištu robe, koji dovode do gladi i ugrožavaju izvore zarade, istaknuo je EGSO u samoinicijativnom mišljenju usvojenom 14. prosinca.

Poticana sukobima, klimatskim šokovima i COVID-om 19, kriza cijena hrane eskalira jer zbog rata u Ukrajini rastu cijene hrane, goriva i gnojiva. U kontekstu sve veće prehrambene nesigurnosti u cijelom svijetu, indeks cijena hrane je 2022. dostigao rekordnu visinu.

Međutim, opseg i razmjer trenutačne volatilnosti cijena mogu se samo djelomično objasniti tržišnim osnovama. Jedan od temeljnih problema je netransparentnost i disfunkcionalnost tržišta žitarica.

„S hranom se ne igra, govorila je moja baka. No, mnogi danas zaboravljaju stvarnu vrijednost hrane i kockaju se njome”, rekao je izvjestitelj za mišljenje Peter Schmidt, predsjednik Stručne skupine EGSO-a za poljoprivredu, ruralni razvoj i okoliš. „Jasno pokazujemo da postojeće tržište robe ne pridonosi održivom razvoju, klimatskim ambicijama i pravednoj tranziciji. Upravo suprotno, ono potkopava napore koje poduzimamo da bismo riješili problem gladi i potakli pravedne prihode i cijene.”

U mišljenju EGSO-a naglašava se da je globalna fizička trgovina žitaricama visoko koncentrirana. Procjenjuje se da četiri poduzeća kontroliraju 70 – 90 % svjetske trgovine žitaricama. „Dok porast cijena hrane ugrožava globalnu sigurnost opskrbe hranom, velika trgovačka društva profitiraju. To je neprihvatljivo!", rekao je.

EGSO poziva države članice i institucije EU-a da poduzmu potrebne korake kako bi se suzbile prekomjerne špekulacije robom, istodobno priznajući da tržišta robnih izvedenica pružaju ključne usluge proizvođačima i korisnicima prehrambenih proizvoda, kao što su upravljanje rizicima i utvrđivanje cijena. EGSO preporučuje da se:

• regulira tržište budućnosnica za izvedenice prehrambenih proizvoda, što se radilo do kraja prošlog stoljeća;
• reguliraju robni indeksi i indeksi prehrambenih proizvoda, posebno reguliranjem i zabranom robnih indeksnih fondova i replikacija putem ugovora o razmjeni i proizvoda kojima se trguje na burzi;
• riješi problem financijalizacije prehrambenog sektora, npr. uvođenjem globalnog oporezivanja neočekivano velike dobiti i poreza na špekulaciju hranom te razbiju oligopoli na svim razinama međunarodnog lanca trgovine hranom;
• poveća transparentnost tržišta boljim izvješćivanjem o okolišnim, socijalnim i upravljačkim kriterijima i objavljivanjem nefinancijskih informacija aktera koji se bave špekulacijom. (ks)