EGSO-ova Ad hoc skupina za europsku građansku inicijativu održala je 4. listopada u Zagrebu raspravu o temi „Europska građanska inicijativa – trenutno stanje u Hrvatskoj”. Cilj je bio dijalog članova i članica Ad hoc skupine s lokalnim dionicima kako bi raspravljali o svojim iskustvima, stajalištima i idejama. Posebno su se usredotočili na vidljivost europske građanske inicijative u Hrvatskoj i svijest o njezinu postojanju, kao i na dosad stečena iskustva i najbolje prakse u tom području. Europska građanska inicijativa instrument je koji građanima Europske unije omogućuje da predlaganjem novog zakonodavstva izravno utječu na politiku EU-a.
EGSO-ova Ad hoc skupina za europsku građansku inicijativu održala je 4. listopada u Zagrebu raspravu o temi „Europska građanska inicijativa – trenutno stanje u Hrvatskoj”. Cilj je bio dijalog članova i članica Ad hoc skupine s lokalnim dionicima kako bi raspravljali o svojim iskustvima, stajalištima i idejama. Posebno su se usredotočili na vidljivost europske građanske inicijative u Hrvatskoj i svijest o njezinu postojanju, kao i na dosad stečena iskustva i najbolje prakse u tom području. Europska građanska inicijativa instrument je koji građanima Europske unije omogućuje da predlaganjem novog zakonodavstva izravno utječu na politiku EU-a.
Rasprava u Zagrebu „Europska građanska inicijativa – trenutno stanje u Hrvatskoj” bila je prvo takvo događanje koje je Ad hoc skupina organizirala izvan Bruxellesa, a domaćin je bila Hrvatska obrtnička komora. Osim članova i članica EGSO-ove Ad hoc skupine na tom su događanju sudjelovali Margareta Mađerić, državna tajnica u hrvatskom Ministarstvu rada, Dino Zorić iz Ministarstva pravosuđa, predstavnici Europske komisije i Foruma europske građanske inicijative te mnogi predstavnici centaraEurope Direct, sveučilišta, lokalnih vlasti i nacionalnih gospodarskih i socijalnih vijeća, kao i hrvatski ambasadori europske građanske inicijative,organizatori tih inicijativa, studenti i drugi dionici europske građanske inicijative.
Nakon rasprave, u poslijepodnevnim su satima uslijedili redoviti sastanak Ad hoc skupine za europsku građansku inicijativu i šetnja središtem Zagreba tijekom koje su se članovi i članice Ad hoc skupine izravno susreli s hrvatskim građanima i dijelili EGSO-ovu popularnu publikaciju Putovnica za europsku demokraciju.
Ad hoc skupina svojim programom rada za razdoblje 2023. – 2025. nastoji dodatno intenzivirati aktivno sudjelovanje EGSO-a u procesu europske građanske inicijative. Planira organizirati dodatne sastanke izvan Bruxellesa jer su oni dobra prilika za raspravu s lokalnim dionicima europske građanske inicijative i senzibilizaciju javnosti o tom instrumentu na nacionalnoj i lokalnoj razini.
Ta skupina, kojom trenutačno predsjeda članica EGSO-a Violeta Jelić, osnovana je 2013. kako bi pružala političke smjernice o europskoj građanskoj inicijativi i pratila razvoj događaja u tom području.
Europska građanska inicijativa uvedena je 2012. Ugovorom iz Lisabona kao prvi instrument participativne demokracije na transnacionalnoj razini. Njome se omogućuje da najmanje milijun građana EU-a iz najmanje sedam država članica zatraže od Europske komisije da predloži određeno zakonodavstvo i time je najbliži ekvivalent zakonodavnoj inicijativi građana.
Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) od samog početka ima vrlo aktivnu ulogu u razvoju i promicanju europske građanske inicijative. (ep)
Od 2. do 4. listopada Europski ekonomski i socijalni odbor (EGSO) i Odbor regija (OR) bili su domaćini Europskog mjeseca kibernetičke sigurnosti u Bruxellesu. Događanje je okupilo glavne govornike iz institucija EU-a, regionalnih vlada i civilnog društva koji su raspravljali o izazovima s kojima se suočava današnji kibernetički prostor koji se brzo mijenja.
Od 2. do 4. listopada Europski ekonomski i socijalni odbor (EGSO) i Odbor regija (OR) bili su domaćini Europskog mjeseca kibernetičke sigurnosti u Bruxellesu. Događanje je okupilo glavne govornike iz institucija EU-a, regionalnih vlada i civilnog društva koji su raspravljali o izazovima s kojima se suočava današnji kibernetički prostor koji se brzo mijenja.
Glavna tema dvanaestog izdanja Europskog mjeseca kibernetičke sigurnosti bio je socijalni inženjering, koji predstavlja sve veću prijetnju jer mu je cilj utjecanjem na ljudsko ponašanje neovlašteno pristupiti informacijama i uslugama i tako narušiti sigurnost.
Glavni zaključci ovogodišnjeg događanja:
Novom uredbom o kibernetičkoj sigurnosti uspostavljaju se referentne vrijednosti za institucije EU-a i države članice.
Redovite procjene rizika ključne su za utvrđivanje ranjivosti i davanje prednosti strategijama ublažavanja.
Nove prijetnje, primjerice napadi koji se izvršavaju pomoću umjetne inteligencije i kvantnog računalstva, zahtijevaju inovativne protumjere.
Regionalne vlasti imaju ključnu ulogu jer razmjenom znanja, tehničkom pomoći i prilagođenim programima osposobljavanja pružaju ključnu potporu lokalnim subjektima.
Napadi koji se izvršavaju upotrebom socijalnog inženjeringa temeljenog na umjetnoj inteligenciji sve su češći, a za njihovo suzbijanje potreban je višedimenzionalan i suradnički pristup.
Više informacija o događanju možete pronaći ovdje. (lp)
Jedan od programa predstavljenih na EGSO-ovu seminaru „Povezivanje EU-a” 2024. posvećenom novinarstvu bila je Inicijativa Hannah Arendt. Riječ je o mreži organizacija civilnog društva koje podupiru i štite novinare koji rade pod ekstremnim pritiskom i izloženi su cenzuri, uznemiravanju i progonu. Inicijativa je program zaštite koji financira njemačka savezna vlada i koji pruža razne vrste dragocjene pomoći novinarima diljem svijeta, od Afganistana i Sudana do Rusije i Ukrajine, i u njihovim matičnim zemljama i u egzilu.
Jedan od programa predstavljenih na EGSO-ovu seminaru „Povezivanje EU-a” 2024. posvećenom novinarstvu bila je Inicijativa Hannah Arendt. Riječ je o mreži organizacija civilnog društva koje podupiru i štite novinare koji rade pod ekstremnim pritiskom i izloženi su cenzuri, uznemiravanju i progonu. Inicijativa je program zaštite koji financira njemačka savezna vlada i koji pruža razne vrste dragocjene pomoći novinarima diljem svijeta, od Afganistana i Sudana do Rusije i Ukrajine, i u njihovim matičnim zemljama i u egzilu.
Nakon što se kritičari ušutkaju, a novinari i cijele medijske kuće zatvore, javnost više nema pristupa neovisnim informacijama, no te su informacije od presudne važnosti da se ljudima omogući pravo na slobodno mišljenje i da demokracija može funkcionirati.
Dvije godine nakon što je njemačka savezna vlada pokrenula Inicijativu Hannah Arendt, razloga za zabrinutost nema ništa manje. Upravo suprotno, zapravo ih je još više. Najnoviji indeks slobode medija u svijetu koji su sastavili Reporteri bez granica pokazuje da su se uvjeti za medijske djelatnike diljem svijeta pogoršali. Trenutačno se u donjoj kategoriji indeksa (u kojoj se stanje kategorizira kao „vrlo ozbiljno”) nalazi velik broj zemalja, njih 36, koliko ih nije bilo u razdoblju duljem od jednog desetljeća. Novinare iz niza zemalja u toj kategoriji, uključujući Rusiju, Afganistan i Sudan, podupire u okviru nekoliko projekata koje vode partnerske organizacije Inicijative Hannah Arendt.
Zahvaljujući Inicijativi Hannah Arendt, programu zaštite koji financiraju njemačko Savezno ministarstvo vanjskih poslova i povjerenik savezne vlade za kulturu i medije, medijski djelatnici mogu dobiti razne vrste pomoći u svojoj matičnoj zemlji ili u egzilu. Ponekad je pomoć moguća čak i ako se na prvi pogled čini nemogućom Na primjer, jednim projektom u okviru inicijative podupiru se novinarke u Afganistanu, u sklopu kojega se osposobljavaju u području sigurnosti, a dobivaju i stipendije i mentorstvo na materinjem jeziku. Otkad su talibani 2021. preuzeli vlast, izuzetno velik broj žena u medijima izgubio je posao, što znači da sada na radiju i televiziji gotovo uopće nema žena. Od tada je došlo do naglog smanjenja cijelog medijskog sektora.
Ruski i sudanski novinari mogu iskoristiti Inicijativu Hannah Arendt i u susjednim zemljama. Uspostavljeni su posebni centri koji služe kao kontaktne točke za medijske djelatnike u egzilu, kojima upravljaju ili ih podupiru partneri inicijative. Medijski centri za egzil i Casa para el Periodismo Libre (kuća za slobodno novinarstvo) u Srednjoj Americi također su sigurni prostori koji nude psihološke i pravne savjete. Centri su isto tako mjesta na kojima se pruža daljnje osposobljavanje i početna su točka za umrežavanje medijskih djelatnika koji su u svojim matičnim zemljama izloženi progonu iz raznih razloga.
Ponovna izgradnja održivih uredničkih struktura u egzilu još je jedan pristup koji se primjenjuje u okviru Inicijative Hannah Arendt. Cilj je osigurati da ljudi u totalitarnim matičnim zemljama novinara i dalje primaju neovisne informacije.
Afganistan, Rusija i Sudan nisu jedine zemlje čiji novinari primaju potporu. Inicijativa se u biti primjenjuje u cijelom svijetu i omogućuje fleksibilan odgovor na pogoršanje sigurnosnih situacija. Trenutačno se potpora uglavnom pruža medijskim djelatnicima iz Bjelorusije, Srednje Amerike, Mjanmara, Sjeverne Afrike i Ukrajine. U tom je pogledu Ukrajina poseban slučaj jer je cilj projekta zajamčiti kontinuirano izvještavanje u ratu koji je u tijeku. Za to je potrebna materijalna i tehnička pomoć, kao i posebno osposobljavanje i osiguranje za operacije na prvoj liniji.
Sljedeće četiri organizacije civilnog društva partneri su Inicijative Hannah Arendt: DW Akademie, Europski fond za novinarstvo u egzilu (JX-Fund), Mediji u suradnji i tranziciji (MiCT) i Europski centar za slobodu tiska i medija (ECPMF). Program iziskuje neovisnost od državne kontrole i neutralnost države. Financiranje se dodjeljuje isključivo na temelju nepristranih kriterija, a dodjeljuju ga neovisni žiriji koji nisu pod utjecajem države.
Inicijativa Hannah Arendt mreža je za zaštitu novinara i medija diljem svijeta. Osnovana je 2022. na inicijativu njemačkog Saveznog ministarstva vanjskih poslova i povjerenika savezne vlade za kulturu i medije te uz njihovo financiranje.
Europska komisija 23. rujna 2024. objavila je dobitnike treće nagrade EU-a za ekološku proizvodnju. Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) odabrao je i nagradio pobjednike u tri ključne kategorije: najbolje ekološko malo ili srednje poduzeće (MSP), najbolja prodavaonica ekološke hrane i najbolji ekološki restoran.
Europska komisija 23. rujna 2024. objavila je dobitnike treće nagrade EU-a za ekološku proizvodnju. Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) odabrao je i nagradio pobjednike u tri ključne kategorije: najbolje ekološko malo ili srednje poduzeće (MSP), najbolja prodavaonica ekološke hrane i najbolji ekološki restoran.
Pobjednici su:
najbolji ekološki MSP: Gino Girolomoni Cooperativa Agricola (Italija), poduzeće koje u regiji Marche proizvodi ekološku tjesteninu koristeći obnovljive izvore energije i tako podupire više od 300 lokalnih poljoprivrednika;
najbolja prodavaonica ekološke hrane:SAiFRESC (Španjolska), inicijativa predvođena poljoprivrednicima u čijem se okviru proizvodi 70 vrsta ekološkog voća i povrća na 30 hektara ekološkog poljoprivrednog zemljišta, promiče kružno gospodarstvo i nudi edukativne radionice;
najbolji ekološki restoran / pružatelj prehrambenih usluga:Kalf & Hansen (Švedska), lanac restorana specijaliziran za 100% ekološku, sezonsku nordijsku kuhinju, poznat po održivim namirnicama i jakim vezama s lokalnim proizvođačima.
Peter Schmidt, predsjednik EGSO-ove Stručne skupine za poljoprivredu, ruralni razvoj i okoliš (NAT), pohvalio je pobjednike i napomenuo da se nagradama odaje priznanje inovacijama i izvrsnosti u ekološkom sektoru EU-a. Naglasio je da je povećanje dostupnosti i pristupačnosti ekoloških proizvoda ključno za rast tog sektora i ostvarenje cilja EU-a da do 2030. 25 % poljoprivrednog zemljišta bude namijenjeno ekološkoj poljoprivredi. „Ipak, rješavanje socijalnih problema poljoprivrednim politikama pogrešan je pristup. Socijalne politike moraju osnažiti europske građane kako bi si mogli priuštiti ekološke proizvode”, dodao je.
Nagrade EU-a za ekološku proizvodnju dio su Dana ekološke proizvodnje u EU-u, šire inicijative pokrenute 2021. radi isticanja prednosti ekološke poljoprivrede. Ekološka poljoprivreda, uz potporu zajedničke poljoprivredne politike EU-a, znatno je porasla – s 5,9 % poljoprivrednog zemljišta EU-a 2012. na 10,5 % 2022., a maloprodaja je 2022. dosegnula 45 milijardi EUR. Unatoč gospodarskim izazovima EU ostaje drugo najveće tržište ekoloških proizvoda na svijetu, nakon SAD-a. (ks)
Stefano Mallia, predsjednik Skupine poslodavaca EGSO-a
Izvješće Marija Draghija ponovno je usmjerilo pozornost na činjenicu da se hitno moramo suočiti s europskim gospodarskim izazovima. Izvješća Enrica Lette i Marija Draghija glasno su oglasila zvona za uzbunu: Europa se nalazi na prekretnici i ne smijemo stajati prekriženih ruku.
Stefano Mallia, predsjednik Skupine poslodavaca EGSO-a
Objava izvješća Marija Draghija ponovno je usmjerila pozornost činjenicu da se hitno moramo suočiti s europskim gospodarskim izazovima. Izvješća Enrica Lette i Marija Draghija glasno su oglasila zvona za uzbunu: Europa se nalazi na prekretnici i ne smijemo stajati prekriženih ruku.
Ulog je veći nego ikad: tijekom posljednja dva desetljeća gospodarski rast EU-a sustavno je sporiji od onog u Sjedinjenim Državama, a i Kina nam se brzo približava. U razdoblju od 2002. do 2023. razlika u BDP-u između EU-a i SAD-a (po cijenama iz 2015.) povećala se s nešto više od 15 % na zabrinjavajućih 30 %. Usporedba je još očitija kad je riječ o paritetu kupovne moći: razlika se povećala s 12 % na značajnih 34 %.
Regulatorno okruženje u Europi jedan je od najvećih izazova. Brojke su zapanjujuće: u razdoblju od 2019. do 2024. EU je donio približno 13 000 zakonodavnih akata, u usporedbi s oko 3 500 u SAD-u.
To regulatorno opterećenje dovelo je do znatnih troškova usklađivanja za poduzeća i preusmjeravanja resursa s inovacija i poboljšanja rezultata. Osim toga, dovelo je i do zabrinjavajućeg trenda preseljenja poduzeća izvan EU-a. Između 2008. i 2021. Europu je napustilo 30 % europskih „jednoroga”.
Kao što je naglasio Mario Draghi, ulaganja sama po sebi neće potaknuti napredak Europe. Do značajnog napretka trebalo bi doći putem reformi. Moramo se usredotočiti na dovršenje jedinstvenog tržišta, uklanjanje prepreka i davanje prednosti usklađenom pristupu smanjenju opterećenja i pojednostavnjenju propisa. To su ključni koraci koji se mogu poduzeti odmah i bez velikih političkih borbi, a koji bi donijeli konkretne koristi poduzećima, posebno MSP-ovima kao okosnici naših gospodarstava.
Osim toga, ne možemo zanemariti međusobnu povezanost naših sektora i gospodarstava. Poboljšanja u jednom području mogu dovesti do pozitivnih lančanih učinaka u drugim područjima. Primjerice, integracijom umjetne inteligencije i tehnologija temeljenih na podacima može se poduprijeti pametnije upravljanje energijom u svim industrijama, čime bi se znatno smanjili troškovi i emisije, od napredne proizvodnje do precizne poljoprivrede. Moramo težiti takvoj sinergiji.
Put prema naprijed je jasan. Europa ima kapacitet, talente i inovacijski potencijal za ponovno stjecanje konkurentske prednosti, ali za to će biti potrebna snažna politička volja, suradnja i usmjerenost na dugoročne strateške ciljeve. Sada je na nama – institucijama EU-a i državama članicama – da te prilike pretvorimo u djela koja donose stvarne promjene.
Neravnoteže u socijalnoj zaštiti općenito, a posebice u pogledu novih oblika rada i netipičnih radnika
Ove će godine Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) ponovno sudjelovati na Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama 2024. (COP 29), koja će se održati u azerbajdžanskom glavnom gradu Bakuu.
Ove će godine Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) ponovno sudjelovati na Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama 2024. (COP 29), koja će se održati u azerbajdžanskom glavnom gradu Bakuu.
EGSO će predstavljati predsjednik Ad hoc skupine za COP Peter Schmidt i EGSO-ova izaslanica mladih za COP Diandra Ní Bhuachalla. EGSO će na konferenciji podsjetiti na poruke iz svojeg nedavno usvojenog mišljenja o financiranju borbe protiv klimatskih promjena i ponovno pozvati na uključivu i pravednu tranziciju kako bi se osiguralo da se djelovanjem u području klime ne povećavaju socijalne nejednakosti. Ujedno će se zalagati za održive poljoprivredno-prehrambene sustave, obnovljive izvore energije, energetsku učinkovitost, zelene tehnologije i usklađivanje bioraznolikosti i klimatskih ciljeva. Sudjelovanjem na konferenciji COP 29 EGSO nastoji osigurati da se čuje glas europskog civilnog društva i da zaključci te konferencije dovedu do uravnoteženih i socijalno pravednih rješenja za klimatsku krizu. (ks)
Novinari s invaliditetom mogu jednako dobro obavljati svoj posao i mogu donijeti različite i nove perspektive. Zašto ih u medijima radi toliko malo? Lars Bosselmann iz Europske unije slijepih piše o nedovoljnoj zastupljenosti osoba s invaliditetom u medijskoj industriji i potrebi da se spriječi njihovo stereotipno prikazivanje u vijestima.
Novinari s invaliditetom mogu jednako dobro obavljati svoj posao i mogu donijeti različite i nove perspektive. Zašto ih u medijima radi toliko malo? Lars Bosselmann iz Europske unije slijepih piše o nedovoljnoj zastupljenosti osoba s invaliditetom u medijskoj industriji i potrebi da se spriječi njihovo stereotipno prikazivanje u vijestima.
Sve demokracije temelje se na nizu osnovnih načela, a jedno od najvažnijih jest sloboda tiska. Ta sloboda pomaže osigurati da djelovanje političkih čelnika i čelnica bude transparentno za javnost, a ujedno nam omogućuje pristup informacijama bez vanjskog uplitanja.
Međutim, i dalje postoje aspekti medijske prakse koje je potrebno poboljšati, posebno u vezi s raznolikošću. Kad je riječ o zastupljenosti u medijima ili praćenju tema povezanih s različitim društvenim skupinama, nismo ni približno jednaki.
Trenutačni podaci pokazuju da osobe s invaliditetom nisu adekvatno zastupljene među zaposlenicima novina, radijskih postaja i televizijskih kuća. To je vrlo zabrinjavajuće s obzirom na činjenicu da do 16 % svjetskog stanovništva ima neki oblik invaliditeta. Osim toga, kako je istaknuto u izvješću UNESCO-a, osobe s invaliditetom često se suočavaju i s predrasudama zbog stereotipnih prikaza naših zajednica u medijima, pred očima cijelog svijeta.
Kako bismo promijenili javnu percepciju osoba s invaliditetom, moramo naglasiti važnost njihova uključivanja u novinske redakcije i procese kreiranja sadržaja.
Društvo mora znati da medijska industrija neće biti potpuno uključiva sve dok osobe s invaliditetom ne budu sudjelovale u njezinu radu. Nadalje, teme povezane s invaliditetom iziskuju drugačiji pristup: medijske kuće trebale bi uvažiti činjenicu da bi osobe s invaliditetom trebale moći uživati svoja prava kao i sve druge osobe. Osim toga, budući da se formati sadržaja stalno mijenjaju, potrebni su nam stručnjaci kako bismo te formate učinili pristupačnima i uključivima.
Zajednica osoba s invaliditetom nedovoljno je zastupljena u medijskoj industriji, ali ipak postoje vrlo inspirativni primjeri koji pokazuju da osobe s invaliditetom mogu biti izvanredni kreatori sadržaja.
Nedavno je u svojoj seriji podcasta Europska unija slijepih emitirala tematsku epizodu o Paraolimpijskim igrama u Parizu 2024. U toj smo epizodi razgovarali s Laetitijom Bernard, slijepom francuskom novinarkom koja radi za Radio France. Osim ovogodišnjih, Laetitia Bernard već je izvještavala s Paraolimpijskih igara u Londonu 2012. i Rio de Janeiru 2016. Izvještavala je i sa Zimskih paraolimpijskih igara u Sočiju 2014. i Pjongčangu 2018.
„Događanja poput Paraolimpijskih igara imaju pozitivan učinak na uklanjanje prepreka i borbu protiv stereotipa”, naglasila je Laetitia Bernard tijekom intervjua. „Novinar ili novinarka s invaliditetom mogu kvalitetno raditi, pa čak i dati novu perspektivu na stvari”, dodala je. Profesionalno putovanje Laetitije Bernard, kao i njezina promišljanja o toj temi, govore nam da je riječ o dimenziji koju treba razmotriti kako bi se izgradilo uključivije društvo: ravnopravnost mora biti u središtu medijske industrije.
Lars Bosselmann izvršni je direktor Europske unije slijepih (EBU).
Objavljen je novi kolegij povjerenika, a ono što upada u oči jest da je ukinuto radno mjesto povjerenika za zapošljavanje i socijalna prava i umjesto njega uvedeno radno mjesto povjerenika za „ljude, vještine i pripravnost”. Upotreba riječi „ljudi” otvara brojna pitanja.
Objavljen je novi kolegij povjerenika, a ono što upada u oči jest da je ukinuto radno mjesto povjerenika za zapošljavanje i socijalna prava i umjesto njega uvedeno radno mjesto povjerenika za „ljude, vještine i pripravnost”. Upotreba riječi „ljudi” otvara brojna pitanja. Naime, ne bi li i gotovo svi drugi portfelji trebali biti usmjereni na ljude? Mogli bismo komentirati i žargonsku prirodu riječi „pripravnost”, koja se pojavljuje u još jednom portfelju.
Međutim, važnije je ono što nedostaje i ono što je zapostavljeno. Socijalna politika i zapošljavanje potisnuti su u drugi plan, a sve se to radi u ime konkurentnosti. Kriptičnost, a ponekad i šarolikost nekih drugih naziva radnih mjesta govori sama za sebe: provedba i pojednostavnjenje, prosperitet i otpornost vodoopskrbe, da spomenemo samo neke.
Portfelj za zapošljavanje i socijalnu politiku postoji od 1970-ih, ali je 2019. preimenovan u zapošljavanje i socijalna prava. Obuhvaćao je ključne politike, primjerice one povezane s europskim stupom socijalnih prava i njegovim dalekosežnim inicijativama. Kvalitetna radna mjesta, jednakost, socijalni dijalog i radni i životni uvjeti i dalje su temeljna pitanja za opstanak naših demokracija.
Međutim, umjesto o zapošljavanju, sada je riječ o vještinama. Po svemu sudeći, ideja da mnogi naši sadašnji problemi proizlaze iz nedostatka vještina u nekim je krugovima općeprihvaćena. Poduzeća teško pronalaze potrebnu kvalificiranu radnu snagu. Nije ni čudo – za zapošljavanje na početničkim poslovima potrebno je nekoliko godina radnog iskustva, a nije neuobičajeno ni da se za vještine koje bi se mogle naučiti na radnom mjestu u samo nekoliko mjeseci traže doktorati, poznavanje velikog broja jezika i brojni certifikati. Osim toga, ponuđene plaće vrlo često jedva pokrivaju životne troškove. Naglašavamo da je ovdje riječ o radnim mjestima za visokokvalificirano osoblje, koje je ionako u boljem položaju od ostalih.
Zabrinjavajuće je koliko često Komisija nepromišljeno koristi žargon u kombinaciji s diskursom kojim jasno dominira konkurentnost. Želi li se time reći da su dobrobit, kvalitetna radna mjesta i pristojne plaće već osigurani, a sada se još samo mora riješiti problem nedostatka vještina? Izgleda da taj nedostatak prije svega postoji u novom kolegiju povjerenika, koji ne shvaća trenutačnu situaciju, ne promatra širi kontekst i ne nudi realna rješenja. Nadamo se da ćemo, ako zagrebemo ispod površine i uđemo dublje u srž predloženih portfelja, ipak pronaći čvrste prijedloge za jačanje socijalnih i radnih prava i demokracije, kao i borbu protiv klimatskih promjena.
