Prekogranični tokovi energije ključni su za opskrbu više država članica EU-a električnom energijom i plinom. To znači da se energetska infrastruktura mora nadograditi spojnim vodovima između susjednih zemalja kako bi se povećao kapacitet Unije za održivu energiju.
Prekogranični tokovi energije ključni su za opskrbu više država članica EU-a električnom energijom i plinom. To znači da se energetska infrastruktura mora nadograditi spojnim vodovima između susjednih zemalja kako bi se povećao kapacitet Unije za održivu energiju.
U mišljenju koje je zatražilo belgijsko predsjedništvo Vijeća EU-a, usvojenom na plenarnom zasjedanju 18. siječnja 2024., EGSO je o tom pitanju poslao jasnu poruku.
EU bi posebnu pozornost trebao posvetiti razvoju mreža, a potrebna su i znatna ulaganja da bi se poticao rast europskog gospodarstva i otvarala visokokvalitetna i ekološki prihvatljiva radna mjesta.
„U EGSO-u vjerujemo da je za postizanje zelene tranzicije i strateške energetske autonomije od ključne važnosti provesti strukturnu promjenu našeg energetskog sustava”, izjavio je predsjednik EGSO-a Oliver Röpke tijekom rasprave održane prilikom usvajanja mišljenja.
Belgijska ministrica energetike Tinne Van der Straeten naglasila je da je prelazak na čistu energiju, koji je započet zbog klimatskih potreba, sada s gospodarskog i sigurnosnog aspekta neophodan i da međupovezanost stvara fleksibilniji sustav kojim bi se mogle uravnotežiti geografske razlike u proizvodnji energije vjetra i solarne energije.
„Kada je riječ o energiji iz obnovljivih izvora, ambicije Europe trenutačno premašuju njezine planove u pogledu infrastrukture, stoga brzo trebamo transeuropsku infrastrukturu koja mora biti troškovno učinkovita, sigurna, održiva i fleksibilna”, izjavila je. (mp)
Ukratko, civilno društvo sačinjavaju skupine zajednica koje su kadre samoorganizirati se i definirati i ostvariti zacrtane ciljeve. U demokratskim su sustavima skupine civilnog društva brojne i raznolike kako bi u najvećoj mogućoj mjeri mogle predstavljati raznolikost glasova i stajališta svojih članova i članica. U nedemokratskim režimima nevladine organizacije najčešće su u opoziciji prema vlastodršcima. Pokretačka snaga civilnog društva leži u sudjelovanju građana i želji za suradnjom na postizanju općeg dobra, neovisno o državnim institucijama.
Ukratko, civilno društvo sačinjavaju skupine zajednica koje su kadre samoorganizirati se i definirati i ostvariti zacrtane ciljeve. U demokratskim su sustavima skupine civilnog društva brojne i raznolike kako bi u najvećoj mogućoj mjeri mogle predstavljati raznolikost glasova i stajališta svojih članova i članica. U nedemokratskim režimima nevladine organizacije najčešće su u opoziciji prema vlastodršcima. Pokretačka snaga civilnog društva leži u sudjelovanju građana i želji za suradnjom na postizanju općeg dobra, neovisno o državnim institucijama.
Kad je stranka PiS bila na vlasti, organizacije civilnog društva mobilizirale su se protiv promjena koje su štetile državnom sustavu upravljanja i zaštiti ljudskih prava. Kako se opisuje u izvješću „Pritisak i mobilizacija: civilno društvo i kriza vladavine prava” Helsinške zaklade za ljudska prava, nevladine zajednice organizirale su u razdoblju od 2016. do 2022. mnoštvo masovnih prosvjeda u obranu vladavine prava i protiv kršenja ustavnih vrednota, a nudile su i pravnu pomoć skupinama kojima prijeti diskriminacija ili represija. Nevladini sektor nastavio je pronalaziti nove kanale za sudjelovanje u postupcima donošenja odluka, među ostalim organiziranjem djelotvornih koalicija za izbor povjerenika za ljudska prava i pravobranitelja za prava djece, kao i panela građana i građanki.
Rezultati parlamentarnih izbora održanih 15. listopada 2023. dokaz su snage civilnog društva u Poljskoj. Povijesni odaziv birača od 74,38 % i izborna prednost oporbenih skupina dokaz su učinkovite građanske mobilizacije koja je dovela do promjene vlade. Kandidati stranke Pravo i pravda (PiS) dobili su 35,38 % glasova. Time je ta stranka prva od 1989. osvojila parlamentarne izbore treći put zaredom, ali, za razliku od izbora 2015. i 2019., njezina lista kandidata nije dobila većinu mjesta potrebnih za formiranje vlade. U Sejm su izabrane i sljedeće političke grupacije: Građanska koalicija (30,7 %), Treći put PSL-PL (14,4 %), Nova ljevica (8,61 %) i Konfederacija „Sloboda i neovisnost” (7,16 %). Tri koalicijske skupine – Građanska koalicija, Treći put PSL-PL i Nova ljevica – osvojile su ukupno 51,72 % glasova, što im je dalo većinu potrebnu za formiranje vlade. Vlada s Donaldom Tuskom kao premijerom oformljena je nakon početnog neuspjelog pokušaja PiS-a.
Ni u jednom istraživanju nije predviđen tako visok odaziv birača. Podsjećamo, odaziv na parlamentarnim izborima 2019. bio je 61,74 %, u usporedbi sa 62,7 % na povijesnim izborima 1989. Rezultati anketa (npr. onih koje su proveli CBOS i Zaklada Batory) pokazuju da je poticaj građanima i građankama da izađu na izbore bila želja za promjenom zbog dugotrajnih frustracija društva. Valja napomenuti da je izborima prethodila snažna društvena mobilizacija. Među ostalim, za glasanje izvan mjesta boravišta prijavio se rekordan broj birača (do 12. listopada u 15:00 sati biralište je promijenilo 960 000 osoba, a to je zatražilo još oko 1 200 000 osoba). Broj Poljaka i Poljakinja koji žive u inozemstvu i koji su se prijavili za glasanje gotovo se udvostručio (oko 600 000, u usporedbi s 350 000 na izborima 2019.).
Najava i održavanje referenduma na nacionalnoj razini mogli bi se smatrati još jednim čimbenikom povećane građanske mobilizacije za parlamentarne izbore. Odaziv birača na referendumu iznosio je 40,91 % i stoga nije bio obvezujući. Još jedan važan čimbenik te mobilizacije bile su brojne mjere koje su nevladine organizacije poduzele kako bi potaknule odaziv birača. Posebno valja istaknuti one koje su bile usmjerene na žene i mlade (npr. „Tvoj izbor” Inicijative ženskih glasova, „Dosta smo šutjeli” inicijative Istok ili „Tvoja odluka” inicijative SexEd) i koje su pridonijele povećanom odazivu birača. Na parlamentarnim izborima 2019. glasalo je 61,5 % žena i 60,8 % muškaraca. Odaziv mladih u dobi od 18 do 29 godina bio je 46,4 %. Na izborima 2023. glasalo je više žena (73,7 %) nego muškaraca (72,0 %) i 68,8 % mladih (18 – 29 godina starosti). Organizacije u lokalnim zajednicama provele su najmanje 20 kampanja uoči izbora kako bi potaknule ljude da glasaju.
Kampanje su se uglavnom provodile na internetu, ali i na televiziji, radiju, pa čak i u kinima. Zahvaljujući sudjelovanju slavnih osoba, influencera, glumaca i javnih osoba doprla je do raznih ciljanih skupina. Prema istraživanju CBOS-a „Izborni motivi i odluke 2023.”, provedenom u listopadu 2023., većina glasača (oko 70 %) odlučila je kako će glasati barem nekoliko tjedana prije izbora. Ostatak je to učinio kasnije – u posljednjem tjednu prije izbora (28 %), na dan izbora (9 %) ili na dan prije izbora (4 %). Za birače Građanske koalicije (KO) posebno važan bio je stav te grupacije prema Europskoj uniji (80 %). Kao razlog za glasanje za KO gotovo jednako često (77 %) navodi se i želja za promjenom vodstva. Velik dio glasača te grupacije (64 %) smatrao je da ona predstavlja vrijednosti i načela koja su im bliska. Glasači PIS-a smatrali su da ta stranka zastupa i njihove interese („skrb o ljudima poput njih” – 66 %) i njihove vrijednosti i načela (62 %) i imali su pozitivno mišljenje o dosadašnjem vodstvu te stranke (64 %) i njezinom gospodarskom programu (59 %).
U lipnju 2024. Poljaci i Poljakinje izaći će na birališta kako bi izabrali svoje zastupnike u Europskom parlamentu. Izbori za EP mogu se smatrati još jednom etapom izbornog ciklusa koji je započeo 2023. parlamentarnim izborima jer će se u travnju 2024. održati i lokalni izbori u Poljskoj. Tema Europe bit će prisutna u kampanjama lokalnih vlasti, iako u manjoj mjeri nego tijekom parlamentarnih izbora. Nadalje, dvadeseta obljetnica pristupanja Poljske EU-u mogla bi utjecati na odaziv birača na europskim izborima. Napominjemo da je na posljednjim izborima za Europski parlament 2019. odaziv birača u Poljskoj iznosio 45,68 %.
Poljski građani i građanke snažno se zalažu za to da njihova zemlja bude dio Europske unije. Prema studiji CBOS-a iz travnja 2023. godine 85 % ispitanika odobrava članstvo u EU-u. Taj se broj smanjio, ali je i dalje vrlo visok. Udio ispitanika koji se protive članstvu Poljske u EU-u iznosi 10 %, a 5 % ispitanika nema mišljenje o toj temi.
Također bismo trebali imati na umu da će se ovo biti prvi put da se izbori za Europski parlament održavaju u sjeni polikrize, tj. tekućeg rata u Ukrajini, klimatske krize, gospodarske krize i jačanja populističke desnice. Stoga će, s obzirom na očekivano intenziviranje aktivnosti dezinformiranja, u kampanji biti važno provoditi djelotvornu i dosljednu komunikacijsku politiku prilagođenu određenim skupinama glasača. Te međunarodne napetosti potiču pristaše Europske unije da nadu polažu u zajednicu koja jamči našu sigurnost.
Małgorzata Molęda-Zdziech
Varšavska ekonomska škola – Tim centra Europe Direct u Poljskoj
U prosincu smo počeli objavljivati mišljenja naših gostiju o europskim izborima u okviru rubrike „Ja ću glasati. A ti?” Ovoga puta, naša gošća je Malgorzata Molęda-Zdziech, poljska sociologinja, politologinja i aktivna komentatorica događaja u Poljskoj.
U prosincu smo počeli objavljivati mišljenja naših gostiju o europskim izborima u okviru rubrike „Ja ću glasati. A ti?” Ovoga puta, naša gošća je Malgorzata Molęda-Zdziech, poljska sociologinja, politologinja i aktivna komentatorica događaja u Poljskoj.
Ona je pročelnica Odsjeka za političke studije na Visokoj školi za ekonomiju u Varšavi i rektorova predstavnica za suradnju s Europskom unijom. U svojem članku komentira važan utjecaj poljskog civilnog društva na rezultate posljednjih poljskih nacionalnih izbora održanih u listopadu 2023. Također upućuje na jedan od prioriteta budućeg poljskog predsjedanja Vijećem EU-a koji se odnosi na ulogu civilnog društva u zaštiti vladavine prava. (ehp)
Jacques Delors preminuo je nakon dugog života ispunjenog uspješnim angažmanom koji je ostavio neizbrisiv trag. Izravno je sudjelovao u postavljanju temelja europskog projekta koji su danas naša realnost: jedinstveno tržište, šengensko područje, Erasmus, euro i kohezijski fondovi. Njegov rad na europskom projektu temeljio se na etici djelovanja.
Jacques Delors preminuo je nakon dugog života ispunjenog uspješnim angažmanom koji je ostavio neizbrisiv trag. Izravno je sudjelovao u postavljanju temelja europskog projekta koji su danas naša realnost: jedinstveno tržište, šengensko područje, Erasmus, euro i kohezijski fondovi. Njegov rad na europskom projektu temeljio se na etici djelovanja.
Jacques Delors dao je javnom angažmanu notu plemenitosti. U svojem djelovanju u udrugama, sindikatima, a zatim i politici, taj se aktivist, kako se skromno volio nazivati, osobito oslanjao na personalizam Emmanuela Mouniera. Diskretno se izjašnjavao kao kršćanin i svaku je osobu vidio kao jedinstveno biće i kao dio mreže društvenih veza. Znao je da je za svako opsežnije djelovanje nužno potaknuti angažman unutar te mreže.
Zabrinut zbog zamaha individualizma, taj je socijal-demokrat vjerovao u društveni angažman, kojim svatko može doprinijeti općem dobru. Njegovo ime ostaje neraskidivo povezano sa savjetovanjem, zajedničkim upravljanjem, kolegijalnošću i drugim oblicima kolektivnog djelovanja, koje je promicao i za koje se zalagao. Stoga je pridavao veliku važnost Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija, čijem je osnivanju doprinio. Poštovao je posrednička tijela i vjerovao u iskren socijalni dijalog u duhu kompromisa.
Taj je dijalog vodio na europskoj razini i proširio ga na dijalog s religijama. Delors nije bio figura spasitelja. Iako je sam sebe podučavao, nije se smatrao isključivim tvorcem svojeg uspjeha nego osobom koja se kroz djelovanje izgradila pomoću drugih i u suradnji s njima. Delorsova razmišljanja neprestano su se razvijala u pozitivnoj interakciji s rezultatima djelovanja. Iako je bio čovjek načela i uvjerenja ukorijenjenih u njegovoj dubokoj vjeri, nije bio rob slijepe ideologije. Razborito je polazio od konkretnih okolnosti, razumijevanja situacije i poštovanja nacionalnih tradicija kako bi pronašao mogućnost za korak naprijed.
Davao je prednost realnosti u odnosu na ideje, za koje je ipak znao utrti put kada su okolnosti to omogućavale. Tako se zauzeo za ideju o jedinstvenoj valuti i od početka podržavao ponovno ujedinjenje Njemačke, koje je postalo neizbježno nakon pada Berlinskog zida. Istina je da svijet i njegove aktualne krize više nisu kao u vrijeme Delorsove Europe. Njegova postignuća, primjerice unutarnje tržište, treba prilagoditi i dopuniti s obzirom na prijeteće sile, ali ona su danas temelj za djelovanje. Današnji bi europski čelnici i čelnice trebali dati novi zamah njegovoj metodi uključivog i lucidnog pristupa realnosti koji se temelji na čvrstim načelima i otvorenosti za kompromis u interesu zajedničkog napretka.
Sébastien Maillard, posebni savjetnik i bivši direktor (2017. – 2023.) Instituta Jacques Delors
Jacques Delors, preminuo 27. prosinca 2023., ostat će zapamćen kao najveći i najuspješniji predsjednik Europske komisije, vizionar pogleda uprta u budućnost i jedan od utemeljitelja ujedinjene Europe, kao što su to mnogo prije njega bili Jean Monnet i Robert Schuman.
Jacques Delors, preminuo 27. prosinca 2023., ostat će zapamćen kao najveći i najuspješniji predsjednik Europske komisije, vizionar pogleda uprta u budućnost i jedan od utemeljitelja ujedinjene Europe, kao što su to mnogo prije njega bili Jean Monnet i Robert Schuman.
Predsjednik Komisije prije njega nije bio puno više od europskog birokrata. Upravo je on toj ulozi dao status jednakovrijedan šefovima država i vlada, koji je kasnije postao općeprihvaćen. Tijekom svojega desetogodišnjeg mandata, od 1985. do 1995., također zahvaljujući potpori njemačkoga kancelara Helmuta Kohla i francuskoga predsjednika Françoisa Mitterranda, snažno je i odlučno promicao proces europske integracije. Naime, dao mu je novi zamah s ciljem da do 1992. zajedničko tržište, koje se temelji na carinskoj uniji, preoblikuje u istinsko jedinstveno tržište. Zatim je, dok je jedinstveno tržište još bilo u fazi realizacije, pokrenuo svoj drugi veliki projekt – uspostavu monetarne unije, dok je istodobno radio na širenju nadležnosti Zajednice uspostavom Europske unije posredstvom Ugovora iz Maastrichta.
Osim toga, prvi se put uhvatio u koštac s „demokratskim deficitom” Zajednice, predloživši – što je i prihvaćeno – davanje većih ovlasti Europskom parlamentu, najprije postupkom suradnje (predviđenim Jedinstvenim europskim aktom), a zatim (nakon reforme Ugovorom iz Maastrichta) postupkom suodlučivanja, kojim Europski parlament konačno dobiva istinsku ulogu suzakonodavca u pitanjima o kojima Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom.
Put prema strateškom cilju uspostave jedinstvenog tržišta započet je dvama dokumentima: izvješćem o „cijeni nedjelovanja” na europskoj razini, u kojem su istaknute ekonomske prednosti uklanjanja postojećih unutarnjih zakonodavnih barijera, i prvom bijelom knjigom, u kojoj su navedene sve zakonodavne mjere (njih oko 200) potrebne za njihovo uklanjanje.
Delors je od samog početka u jačanju mehanizama donošenja odluka i europskih institucija vidio ključan instrument za ostvarivanje europskog projekta. Stoga je Jedinstvenim europskim aktom predložio prvu istinsku reformu Rimskih ugovora iz 1957., kojima su uspostavljene Europske zajednice (zajedničko tržište i Euratom), i uspio je uvjeriti države članice da je prihvate (1987.).
Jacques Delors zatim je imao ključnu ulogu u redefiniranju financijskog okvira Zajednice zahvaljujući znatnom povećanju proračunskih sredstava, koja su „Paketom Delors I” (1988. – 1992.) povećana na 1,20 % ukupnog BDP-a država članica, a „Paketom Delors II” (1993. – 1999.) na 1,27 %, kao i velikom povećanju sredstava za ekonomsku i socijalnu koheziju (regionalne i strukturne politike), koja se smatrala nužnom za objedinjivanje unutarnjeg tržišta. Međutim, još je važnija bila sustavna promjena proračunskog okvira Zajednica, koji je upravo nakon dva Delorsova „paketa” od godišnjeg postao srednjoročni (sedmogodišnji).
Tako je izbjegnuta potreba da se svake godine među državama članicama provode iscrpljujući pregovori o financijama, što bi na nekoliko mjeseci usporilo rad europskih institucija. Još jedan ključni element koji je Delors uveo u europske politike bila je socijalna dimenzija (među ostalim, upravo je on pokrenuo „socijalni dijalog” između poduzeća, sindikata i europskih institucija). Međutim, njegov socijalni program, koji je predviđao usklađivanje instrumenata za zaštitu radnika u slučaju krize i sprečavanje nastojanja da se proizvodne aktivnosti izmjeste izvan teritorija Zajednice, bio je jedan od njegovih neostvarenih ciljeva.
No njegov najveći neuspjeh bio je povezan s njegovom drugom bijelom knjigom – o rastu, zapošljavanju i konkurentnosti – koja je u velikom stilu pokrenuta 1993. kao posljednji veliki projekt u njegovu mandatu. Bio je to prijedlog za oživljavanje i jačanje ekonomije (koji bi se tijekom 20 godina financirao s 20 milijardi eura), među ostalim, uz doprinose proračunu Zajednice i zajmove Europske investicijske banke, i izdavanjem zajedničkih dužničkih instrumenata (8 milijardi eura godišnje). Svrha tog plana bila je potpora izgradnji prometne i telekomunikacijske infrastrukture i nizu drugih ekonomskih i socijalnih inicijativa, što je u biti bio nagovještaj onoga što će 20 godina kasnije, kao odgovor na pandemijsku krizu, postati NextGenerationEU.
Plan je Europsko vijeće pozitivno prihvatilo, no ministri financija EU-a zatim su ga kritizirali i odbili. Desetljeće Jacquesa Delorsa završilo je silaznom putanjom i valom prigovora u kojima je bio optuživan za pretjerane ambicije, jakobinski centralizam i prekomjernu regulaciju. Međutim, neke od njegovih ideja kasnije su ostvarene, primjerice, transeuropske mreže i program „SURE” za potporu naknadama za privremenu nezaposlenost radnika tijekom krize uzrokovane bolešću COVID-19.
U rubrici „U žiži” članica EGSO-a Sandra Parthie, predsjednica Stručne skupine za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju i izvjestiteljica za mišljenje „Nova europska strategija za unutarnje tržište”, koje će biti usvojeno na plenarnom zasjedanju u siječnju, govori o prijedlozima Odbora o toj strategiji.
U rubrici „U žiži” članica EGSO-a Sandra Parthie, predsjednica Stručne skupine za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju i izvjestiteljica za mišljenje „Nova europska strategija za unutarnje tržište”, koje će biti usvojeno na plenarnom zasjedanju u siječnju, govori o prijedlozima Odbora o toj strategiji.
