U ovom broju:

• EGSO-ovo viđenje izvješćâ Marija Draghija i Enrica Lette (Matteo Carlo Borsani, Giuseppe Guerini i Stefano Palmieri)
• Opsjednutost konkurentnošću (Karel Lannoo, CEPS)
• Kompas konkurentnosti ne uspijeva uskladiti potrebe poduzeća s pravima radnika (Esther Lynch, ETUC)
• Future 500: jačanje europskih poduzeća za globalni uspjeh (Stjepan Orešković, Atlantsko vijeće)
• Europska koalicija za korporativnu pravdu protiv Skupnog paketa mjera: politike EU-a ne bi se smjele voditi korporativnim interesima (Andriana Loredan, Europska koalicija za korporativnu pravdu)

„Vrijeme je za konkretne poteze na temelju Draghijevog izvješća prije nego što se ono izgubi u meandrima politike. Trebamo dobre stratege i kreatore politika koji su sposobni ići korak dalje od tog izvješća i razviti strategiju industrijske politike EU-a”, kaže hrvatski poduzetnik i znanstvenik Stjepan Orešković.  Zajedno s Jörnom Fleckom, višim direktorom transatlantskog centra za strateško promišljanje Atlantsko vijeće (Atlantic Council), na međunarodnoj javnoj konferenciji Conclave II u Bruxellesu predstavio je ambicioznu inicijativu „Future 500”. Tom se inicijativom, koja je dio šire platforme Atlantskog vijeća SEEUS Futures, nastoji odabrati i poduprijeti 500 europskih poduzeća koja imaju dobre izglede za znatan rast i globalni učinak. Cilj je podržati nove europske poduzetnike i poduzetnice u globalnom tržišnom natjecanju, a time i ojačati prisutnost Europe na međunarodnom gospodarskom planu. Stjepan Orešković rekao nam je nešto više o tom projektu.

Možete li ukratko predstaviti temeljnu ideju projekta „Future 500”?

Na temelju uvida iz važnih izvješća o budućnosti Europe, koja su pripremili Draghi, Letta i Heitor i koja su bila predmet analize kako znanstvenika tako i poduzetnika, ova inicijativa otvara nekoliko ključnih pitanja: tko će provoditi te planove za konkurentnost i nedavno objavljeni kompas konkurentnosti? S pomoću kojih mehanizama i uz koje troškove? I koji povrat možemo očekivati u usporedbi s nedavno ostvarenim povratom brzorastućih američkih poduzeća? Projekt „Future 500” kamen je temeljac platforme SEEUS, koja predstavlja SAD, EU i jugoistočnu Europu, a cilj joj je povećati vidljivost i suradnju među tim regijama. Strateški je osmišljen kako bi se odgovorilo na hitnu potrebu Europe da potiče dinamično okruženje u kojem se lokalna poduzeća mogu izdići u predvodnike na globalnoj sceni. Ta je inicijativa usredotočena na osiguravanje poduzetničkog kapitala, strateško usmjeravanje i međunarodno umrežavanje. Oslanja se na stručnjake kao što su Dani Rodrik sa Sveučilišta Harvard i Beata Jaworcik iz Europske banke za obnovu i razvoj, a cilj joj je razviti industrijske politike 21. stoljeća kojima bi se znatno poboljšao naš konkurentski položaj.

Imate li već potencijalne kandidate za 500 poduzeća koja planirate odabrati? Koje osnovne uvjete poduzeće mora ispunjavati da bi bilo odabrano?

Iako još nije odabrano nijedno konkretno poduzeće, inicijativa „Future 500” bit će usmjerena na subjekte s potencijalom za širenje i brz rast. Taj će proces biti otvoren i kontinuiran i davat će prednost gospodarskom potencijalu, inovacijama i strateškoj važnosti u dotičnim sektorima. Nastojat ćemo i uspostaviti partnerstva s multilateralnim razvojnim bankama i ulagačima koji već podupiru poduzeća u povećanju njihove konkurentske snage. Naglasak je na poduzećima koja su već na solidnom putu rasta i pokazuju sposobnost inovativnosti i ambiciju globalnog širenja. Time se jamči da se ne odabiru samo poduzeća koja su vodeća na tržištu već i ona koja su pioniri u području tehnologije i poslovnih modela. Nadovezat ćemo se na iskustva velikih projekata kao što je „Scale-Up Europe”, koji okuplja osnivače, ulagače, rukovoditelje i znanstvenike s misijom da Europa postane dom tehnoloških predvodnika. Za zemlje kandidatkinje za članstvo u EU-u ta potencijalno odabrana poduzeća posebno su važna jer će utjeloviti načela novog gospodarstva i služiti kao uzori za ambiciozna, međunarodno konkurentna poduzeća koja se ne oslanjaju većinom na financiranje iz nacionalnih proračuna.

Koliko ste optimistični u pogledu potencijala Europe da postane konkurentna na globalnoj razini?

Postoji velik optimizam u pogledu sposobnosti Europe da ojača svoj položaj unutar globalnog tržišnog natjecanja i odmakne se od prevladavajućeg samosažaljenja. Ukupan prinos referentnih dionica u europodručju od početka rasta tržišta krajem 2022. bio je veći od stope S&P 500 ako izuzmemo poduzeće Nvidia. Europski socijalni i zdravstveni sustavi održavaju ljude zdravima i aktivnima tijekom duljeg razdoblja uz znatno niže troškove i pozitivno utječu na produktivnost i konkurentnost našeg gospodarstva na globalnoj razini.

Nastojimo rekreirati koncept „istinskog entuzijazma” koji je Immanuel Kant evocirao u kontekstu francuske revolucije. Takav način razmišljanja može izazove pretvoriti u motivacijsku silu, što dovodi do naoko nepobjedive odlučnosti. Treba nam manje „debelih mačaka” i „umilnih psića” – odnosno imućnih samozadovoljnih elita i pretjerano poslušnih i neambicioznih sljedbenika – koji su dominirali u zadnja dva desetljeća. Umjesto toga, potrebno nam je više „gladnih mladih ljudi” – motiviranih, ambicioznih pojedinaca spremnih za hvatanje ukoštac s izazovima.

Cilj je inicijative „Future 500” proaktivno pristupiti rješavanju kroničnih pitanja istaknutih u izvješćima o konkurentnosti, kao što su potreba za odvažnim inovacijama i rast poduzeća. Položaj Europe u svijetu uvelike će ovisiti o njezinoj sposobnosti prihvaćanja naprednih tehnologija, njegovanja poduzetničkog talenta i poboljšanja industrijskih politika radi podupiranja uključivog rasta. Iskorištavanjem njezine dobro obrazovane radne snage, bogatog naslijeđa u području inovacija te tradicionalnih i novih industrijskih sektora, kao i rješavanjem pitanja kao što su regulatorna rascjepkanost i tržišne neravnoteže, ta inicijativa nastoji stvoriti plodno okruženje za poslovne lidere i inovatore.

Ukratko, inicijativa „Future 500” važan je korak za testiranje europskog gospodarskog okruženja i pozicioniranje našeg kontinenta kao globalnog konkurenta poticanjem poduzeća s velikim potencijalom i jačanjem poduzetničkog ekosustava. U natjecanju ne možemo pobijediti ako ne znamo tko su nam konkurenti.

Stjepan Orešković znanstvenik je i poduzetnik. Član je Europske akademije znanosti i umjetnosti i osnivač društva Bosqar Invest. Pod vodstvom njegove obitelji Bosqar Invest u razdoblju od pet godina povećao je svoju radnu snagu s 300 na više od 16 000 zaposlenika i zaposlenica, pokazujući time izvrsnu strategiju rasta u kojoj se kombiniraju znanost, tehnologija, ulaganja iz mirovinskih i drugih fondova te poduzetnička hrabrost, što je ključan pristup koji se zagovara u Draghijevu izvješću. Taj naglasak na strateškim aspektima vjerojatno je utjecao na pokretanje projekta Atlantskog vijeća „Future 500”, o kojem je ovdje riječ.

Europska komisija uskoro će predstaviti paket zakonodavnih reformi o obvezama korporativnog izvješćivanja, poznat kao Skupni paket mjera.  čiji je cilj pojednostaviti i racionalizirati propise o održivosti, a time pojednostaviti i obveze izvješćivanja za poduzeća. Najava tog paketa u studenome uzdrmala je cijelu Europsku uniju i izazvala brojne rasprave i otpor raznih skupina. Organizacije civilnog društva, sindikati, poduzeća, ulagači, pravnici i akademska zajednica izrazili su zabrinutost zbog toga što bi Skupni paket mjera mogao dovesti do deregulacije i pozvali Komisiju da te instrumente zaštiti, a ne oslabi.  Andriana Loredan iz Europske koalicije za korporativnu pravdu (ECCJ) objašnjava u čemu je problem i zašto se organizacije civilnog društva poput ECCJ-a protive tom paketu.

Konkurentnost kao izgovor za deregulaciju prijeko potrebnih propisa o održivosti

Skupni paket mjera bavi se trima ključnim instrumentima održivosti koji čine srž europskog zelenog plana: Direktivom o korporativnom izvješćivanju o održivosti (CSRD), Direktivom o dužnoj pažnji za održivo poslovanje (CSDDD) i Uredbom o taksonomiji. Taj paket mjera izravna je posljedica promjene smjera nove Komisije, koja je započela izvješćem Marija Draghija o budućnosti europske konkurentnosti u rujnu 2024. U svom izvješću Draghi stagnaciju tržišta EU-a djelomično pripisuje prekomjernom regulatornom opterećenju poduzeća, no prikladno zanemaruje druge ključne čimbenike, kao što su inflacija cijena nafte, plina i hrane potaknuta špekulacijama multinacionalnih poduzeća. Prema Draghijevom izvješću, jedan od glavnih uzroka regulatornog opterećenja jest okvir EU-a za izvješćivanje o održivosti i dužnu pažnju. Iako nema dokaza koji bi povezivali zakonodavstvo o održivosti s percipiranim nedostatkom konkurentnosti EU-a, ta je uska perspektiva postala izgovor za potencijalno postupno ukidanje zakonodavstva o održivosti.

Navedenim paketom mjera Komisija namjerava pojednostaviti neke od nedavno donesenih ključnih instrumenata kako bi suzbila utjecaj velikih poduzeća na ljude i okoliš. To uključuje Direktivu o dužnoj pažnji za održivo poslovanje, koja je donesena tek prošle godine i još nije provedena.

Svaka rasprava o sadržaju Skupnog paketa mjera još uvijek je špekulativne prirode. Međutim, jedan od najvećih rizika povezanih sa tim paketom jest ponovno otvaranje rasprave o zakonodavnim aktima koji se odnose na instrumente održivosti, što bi moglo dovesti do novih pregovora o njihovim ključnim odredbama (npr. građanskopravna odgovornost ili planovi klimatske tranzicije u okviru Direktive o dužnoj pažnji za održivo poslovanje). Europska koalicija za korporativnu pravdu snažno se protivi ponovnom pokretanju rasprave o prethodno dogovorenim zakonodavnim aktima o održivosti. To bi povećalo regulatornu nesigurnost, ugrozilo poštovanje ljudskih prava i okoliša od strane poduzeća i kaznilo prve ulagače.

Nerazmjeran utjecaj poduzeća u manjkavom postupku savjetovanja

Komisija je svoj prijedlog razradila i Skupni paket mjera najavila potpuno netransparentno i zanemarujući pravo sadržano u Ugovorima o EU-u i svoja vlastita postupovna pravila.

Komisija svoju inicijativu povezanu sa Skupnim paketom mjera namjerava predstaviti u vrlo kratkom roku, što ne ostavlja vremena za adekvatnu procjenu učinka i javno savjetovanje. Taj pristup nije u skladu s pravom na sudjelovanje u postupcima donošenja odluka EU-a, što je jedno od demokratskih načela zaštićenih odredbama Ugovorâ o EU-u, a u suprotnosti je i s Komisijinim smjernicama za bolju regulativu, u kojima stoji da Komisija u postupku donošenja politika mora provesti opsežno i transparentno savjetovanje s dionicima.

Umjesto toga, Komisija je u veljači 2025. s malom skupinom odabranih dionika (prvenstveno velikih poduzeća i poslovnih udruga) održala prividno savjetovanje, odnosno tzv. „provjeru stvarnog stanja”. Mnogima od tih poduzeća trenutačno prijete sudski postupci zbog toga što su u okviru svog poslovanja ili lanca vrijednosti kršila ljudska prava ili nanosila štetu okolišu. Stoga im je u interesu oslabiti zakonodavstvo o održivosti, i to na štetu radnika, lokalnih zajednica i klime. Nadalje, nesrazmjerna zastupljenost velikih poduzeća bila je u oštroj suprotnosti s nedovoljnom zastupljenošću civilnog društva. Organizacije civilnog društva, sindikati i mala poduzeća u razgovorima su bili tek simbolično zastupljeni, a žrtve korporativnog zlostavljanja i poduzeća koja zagovaraju propise o održivosti potpuno isključeni.

Skupni paket mjera mogao bi ugroziti ambiciozne klimatske politike

Čini se da su se predsjednica Ursula von der Leyen i povjerenik Valdis Dombrovskis, koji nadzire cijelu inicijativu „pojednostavljenja”, prilagodili interesima najvećih i najmoćnijih korporacija. Među ključnim partnerima Komisije koji su sudjelovali u takozvanoj provjeri stvarnog stanja bila su poduzeća čije poslovne aktivnosti znatno doprinose klimatskim promjenama i koja su zainteresirana za smanjenje klimatskih obveza, primjerice poduzeća iz naftnog, plinskog, petrokemijskog, automobilskog i financijskog sektora. S obzirom na klimatsku krizu i njezine negativne posljedice po ljude i okoliš, to izaziva zabrinutost jer se smatra da bi Skupni paket mjera mogao značiti korak unatrag za klimatske politike.

Prioritet Komisije trebala bi biti provedba, a ne deregulacija

Ako Komisiju zaista zanimaju konkurentnost, smanjenje regulatornog opterećenja, ljudska prava i klimatska pravda, trebala bi razmisliti o tome kako može djelotvorno provesti instrumente održivosti. To se lako može postići izradom smjernica za pomoć poduzećima i vlastima država članica, kako je navedeno u Direktivi o dužnoj pažnji za održivo poslovanje, kao i razvojem financiranja i izgradnjom kapaciteta. Tim bi se pristupom odgovorilo na Draghijevu kritiku o nedostatku smjernica za lakšu primjenu EU-ovog zakonodavstva o održivosti.

Naposljetku, istinska konkurentnost teško će se postići ako se ključni propisi o održivosti mijenjaju tajno, iza zatvorenih vrata, zajedno s nekim od najvećih svjetskih korporacija. 

Andriana Loredan, službenica za politiku u Europskoj koaliciji za korporativnu pravdu, zagovara Direktivu o dužnoj pažnji za održivo poslovanje od prve objave prijedloga 2022. godine. Prije toga je radila za organizaciju Anti-Slavery International, gdje se bavila temom poduzeća i ljudskih prava iz perspektive prisilnog rada.