Koja je vrijednost paraolimpijskih igara i kako one i druga sportska natjecanja pomažu u rušenju zidova za osobe s invaliditetom?
Član EGSO-a Pietro Barbieri piše o povijesti sportskih natjecanja za osobe s invaliditetom i o tome kako su dvije Olimpijade, ona u Seoulu 1988. i ona u Londonu 2012., dovele do prijeko potrebne promjene u percepciji invaliditeta. Napokon smo zakoračili u doba u kojem se svi mogu baviti sportom.
Jedanaestogodišnji Jan Štuka iz Zagreba u Hrvatskoj ima spinu bifidu i može hodati samo uz pomoć ortoza i hodalice, ali to ga ne sprečava da bude uspješan sportaš. Dobitnik je nagrade za najboljeg mladog hrvatskog košarkaša u kolicima 2023., a natjecao se i u plivanju te sada trenira nordijsko skijanje. U slobodno vrijeme igra nogomet sa svojim prijateljima i golove daje rukom. Jan i njegova majka Jasmina Bogdanović razgovarali su s nama o sportskim mogućnostima za djecu s invaliditetom i objasnili nam zašto ih je važno što manje tretirati kao osobe s posebnim potrebama.
Jedanaestogodišnji Jan Štuka iz Zagreba u Hrvatskoj ima spinu bifidu i može hodati samo uz pomoć ortoza i hodalice, ali to ga ne sprečava da bude uspješan sportaš. Dobitnik je nagrade za najboljeg mladog hrvatskog košarkaša u kolicima 2023., a natjecao se i u plivanju te sada trenira nordijsko skijanje. U slobodno vrijeme igra nogomet sa svojim prijateljima i golove daje rukom. Jan i njegova majka Jasmina Bogdanović razgovarali su s nama o sportskim mogućnostima za djecu s invaliditetom i objasnili nam zašto ih je važno što manje tretirati kao osobe s posebnim potrebama.
JAN:
Kada si se počeo baviti sportom i koje si sportove dosad trenirao?
Počeo sam plivati u školi za plivanje kad su mi bile dvije godine. U dobi od četiri godine učlanio sam se u paraplivački klub Natator, gdje sam naučio sve tehnike plivanja i sudjelovao u nekim natjecanjima. Kad sam imao 11 godina, odustao sam jer mi je to malo dosadilo.
S osam godina počeo sam se baviti nordijskim skijanjem za osobe s invaliditetom i igrati košarku u kolicima. I dalje treniram ta dva sporta i to su sada moji omiljeni sportovi.
Nekoliko sam puta isprobao penjanje i to je bilo izvrsno, ali nemam vremena za bavljenje i tim sportom. Osim toga, jedno ljeto prošao sam ciklus treninga Krav Mage. To je bilo odlično i u budućnosti bih rado ponovno išao na te treninge.
Koje si nagrade osvojio i koja ti najviše znači?
Osvojio sam nekoliko nagrada s košarkaškim klubom, a najdraža nagrada mi je ona za najboljeg mladog sportaša 2023. godine u mojoj kategoriji, koju dodjeljuje Zagrebački parasportski savez.
Kako izgleda tvoj dan kada imaš trening? Koliko puta tjedno obično treniraš?
Ujutro idem u školu. Nakon škole prvo pišem domaću zadaću i idem van sa svojim prijateljima, a navečer idem na jedan od treninga. Dosad sam pohađao skijanje na suhom jednom tjedno, košarku jednom tjedno, a plivanje jednom ili dvaput tjedno. Ove školske godine prestat ću s plivanjem i pojačati skijanje na dva do tri treninga tjedno.
Zimi odlazim u skijaške kampove u Planici u Sloveniji i u neke od austrijskih skijaških odmarališta. Ti mi se kampovi sviđaju jer tamo idu i moji prijatelji, pa se uz treninge možemo i lijepo družiti.
S košarkaškim klubom ponekad idemo na utakmice u druge gradove u Hrvatskoj. Lanjske jeseni bili smo i u Rimu gdje smo odigrali utakmicu protiv košarkaškog kluba Lazio.
Imaš li neke muške ili ženske sportske uzore? Bi li jednoga dana htio sudjelovati u nekom važnom međunarodnom sportskom natjecanju?
Moj omiljeni sportaš bio je Luka Modrić, ali trenutno mi nitko nije idol pa ne pratim nikoga posebno.
Volio bih sudjelovati u međunarodnim sportskim natjecanjima... nadam se, i u košarci i u skijanju.
JASMINA:
Koliko se u Hrvatskoj posvećuje pozornosti sportu za djecu s invaliditetom?
Iz perspektive roditelja čini mi se da se tome doista posvećuje velika pozornost. Nažalost, roditelji nisu dovoljno informirani o mogućnostima, a klubovi žude za novim članovima, što je velika šteta. Naravno, situacija je mnogo povoljnija u većim gradovima.
Ima li dijete s invaliditetom dovoljno prilika i poticaja za bavljenje sportom ili je za to potrebna velika uključenost roditelja?
Djeca imaju mogućnosti i poticaje... ako to žele sama djeca i njihovi roditelji. Kao što sam rekla, roditelji su slabo informirani, a neki od njih ne žele dodatne obveze ili se boje da će se dijete na treningu ozlijediti... Šteta je da razmišljaju na taj način. Inače je sport za osobe s invaliditetom besplatan i, prema mojem mišljenju, vrlo poticajan za fizičko i mentalno zdravlje, a svakako i za društvenu integraciju. Ne bih rekla da je uključenost roditelja veća nego kod zdrave djece iste dobi. Naravno, postoje iznimke povezane s određenom dijagnozom: na primjer, Janu je i dalje potrebna pratnja jednog od nas kada ide u zimske skijaške kampove ili na gostujuće utakmice, ali što on bude stariji, to će se vjerojatno smanjivati i nadamo se da će naše sudjelovanje postati neobavezno. Cilj je da u svemu tome postane neovisan. U redovnim treninzima sudjeluje bez naše pomoći.
Što biste dodali kao roditelj djeteta s posebnim potrebama?
Treba ih što je manje moguće tretirati kao osobe s posebnim potrebama i uključivati ih u svakodnevne aktivnosti u skladu s njihovom dobi i sposobnostima kako bi sami sebe doživljavali sposobnima. To će im omogućiti da imaju predodžbu o sebi kao o običnoj djeci koja nešto rade „malo drugačije”, ali to i dalje rade! Jan vozi bicikl s tri kotača umjesto dva, pliva i roni kao i svi njegovi vršnjaci, ali noge koristi manje ili ih uopće ne koristi, igra nogomet s prijateljima, ali golove daje rukom. „Možemo sve, iako neke stvari možda radimo na malo drugačiji način” – ako sami sebe prihvate na taj način, i drugi će ih jednako prihvatiti.
Jan Štuka jedanaestogodišnji je učenik iz Zagreba i pohađa peti razred osnovne škole. Bivši je član paraplivačkog kluba Natator. Član je KKI-ja Zagreb (košarkaški klub osoba s invaliditetom) i zagrebačkog skijaškog kluba za osobe s invaliditetom Monoski, gdje redovito trenira nordijsko skijanje za osobe s invaliditetom.
Jasmina Bogdanović diplomirala je dizajn na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. 20 godina radila je u nekoliko marketinških agencija. Trenutačno radi na nepuno radno vrijeme i na daljinu u malom grafičkom studiju, što joj omogućuje da Jana prati na skijaške kampove i tijekom njegovih drugih sportskih pothvata. Također je strastvena biciklistkinja koja se svugdje vozi biciklom.
Za gotovo 500 ukrajinskih sportaša i sportašica poginulih u ratu koji je Rusija nametnula njihovoj zemlji san o sudjelovanju u Olimpijskim igrama ili u bilo kojem budućem sportskom natjecanju zauvijek je okončan. U sjećanje na njih ukrajinska nevladina organizacija BRAND UKRAINE prenosi tragičnu priču o šest preminulih sportaša koristeći se umjetnom inteligencijom da bi ih, makar i samo na trenutak, vratila u život. Razgovarali smo s Timom Makarovim, voditeljem tima za digitalnu tehnologiju i sadržaj u organizaciji BRAND UKRAINE, koji nam je rekao da se tim projektom, predstavljenim na Olimpijadi u Parizu, željelo potaknuti ljude da se na trenutak zaustave i razmisle o vrijednosti ljudskog života.
Za gotovo 500 ukrajinskih sportaša i sportašica poginulih u ratu koji je Rusija nametnula njihovoj zemlji san o sudjelovanju u Olimpijskim igrama ili u bilo kojem budućem sportskom natjecanju zauvijek je okončan. U sjećanje na njih ukrajinska nevladina organizacija BRAND UKRAINE prenosi tragičnu priču o šest preminulih sportaša koristeći se umjetnom inteligencijom da bi ih, makar i samo na trenutak, vratila u život. Razgovarali smo s Timom Makarovim, voditeljem tima za digitalnu tehnologiju i sadržaj u organizaciji BRAND UKRAINE, koji nam je rekao da se tim projektom, predstavljenim na Olimpijadi u Parizu, željelo potaknuti ljude da se na trenutak zaustave i razmisle o vrijednosti ljudskog života.
Kako je došlo do ideje za ovaj projekt?
Ideja je nastala u Berlinskoj agenciji BBDO. Predložili su okvirni koncept, ideju, da se prikaže tragična sudbina ukrajinskih sportaša koji nisu mogli sudjelovati u Olimpijskim igrama. Predstavili su nam taj koncept, a mi smo tu ideju razradili i proširili krug partnera, uključivši ukrajinsko ministarstvo mladih i sporta, ministarstvo vanjskih poslova i Ured predsjednika Ukrajine. Zajedno smo radili na konačnom obliku projekta, dok je tehnički dio ostao u rukama agencije BBDO. Osmislili smo komunikacijsku strategiju i osigurali distribuciju sadržaja i pravnu potporu. Projekt je predstavljen u službenom ukrajinskom centru u Parizu – Volia Space – a uključili smo i influencere.
Je li bilo teško prikupiti priče i napraviti videozapis? Koje su tehnike korištene za „oživljavanje” protagonista?
Sama ideja vrlo je jednostavna i jasna – ispričati priču o ukrajinskim sportašima koji su tragično izgubili život i napraviti njihove digitalne avatare. To nam je doista i uspjelo. Koristili smo glasovne snimke i digitalizirali ih, kao i arhivske fotografije i videomaterijale te smo sve to obradili uz pomoć umjetne inteligencije. Željeli smo da digitalna verzija osobe bude vrlo realistična, istodobno zastrašujuće stvarna i nestvarna. To je bio smisao projekta. Njihove su priče same po sebi vrlo potresne, a zahvaljujući tehnologiji umjetne inteligencije nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Bit ću iskren – ovaj je projekt vrlo „ruban”. Dok smo razgovarali o njemu, bojali smo se da ga ljudi neće shvatiti, da zbog straha i nelagode koju videozapis izaziva neće vidjeti ranjivost, bespomoćnost, bol i očaj koje smo stavili u riječi koje izgovaraju mrtvi sportaši. Projekt predstavlja vrlo jednostavnu ideju – kada se njihovi snovi, planovi i životi neočekivano okončaju, ljudi koji iskreno vole svoju zemlju, koji žele živjeti i biti uspješni, postaju taoci okolnosti. Ali moraju nam ostati u sjećanju. Svako djelo ima svoju cijenu, koja se često mjeri u ljudskim životima i sudbinama.
Za obitelji ubijenih sportaša zacijelo je bilo vrlo bolno sudjelovati u projektu i vidjeti videozapise. Što su vam na kraju rekli o tome?
Naravno, ovakav se projekt može napraviti samo uz suglasnost najbliže rodbine. To je iznimno važno. Pokazali smo im, objasnili i iznijeli na vidjelo sve što smo planirali napraviti. Na početku smo imali desetke priča, ali na kraju smo se složili oko samo šest. Složeni pregovori trajali su tjednima. ali kad smo im pokazali konačni rezultat, roditelji nisu mogli zadržati suze. Rekli su: „Hvala vam, napravili ste nešto izvanredno. To će pomoći da se sačuva sjećanje na naše dijete.” Koliko ja znam, nitko od njih nije zažalio što su sudjelovali. Projekt je dobio zeleno svjetlo tek nakon što smo potpisali sve potrebne pravne dokumente. Sve je bilo spremno na vrijeme za Olimpijske igre i dva smo tjedna bili u Parizu, prikazivali šest izvanrednih životnih priča. Nismo očekivali takav uspjeh. Reakcije na projekt premašile su sva naša očekivanja. Ali to ne iznenađuje. U modernom svijetu globalnih komunikacija istinite priče izazivaju složene i proturječne emocije.
Što je glavna poruka ovog projekta? Kakvom se dojmu nadate u publici i što mislite da će zapamtiti?
Posao naše organizacije je širiti istinu o Ukrajini i uvjetima života u njoj pod ruskom agresijom. Za to koristimo priče ljudi. Siguran sam da one najbolje prenose našu bol, ponos, trud, postignuća i gubitke, najbolje opisuju ono što nas čini ljudskim bićima, snažnim i hrabrim narodom. To je naša misija: da Ukrajina ne bude samo tema razgovora već i voljeni simbol u cijelom svijetu. Radimo na tome da bude više takvih dojmljivih projekata koji ljude diraju u srce i koji su prilika da se zaustavimo i razmislimo o vrijednosti ljudskog života.
Videozapise i fotografije možete vidjeti ovdje i na Instagramu:
Tim Makarov je voditelj tima za digitalnu tehnologiju i sadržaj u organizaciji Brand Ukraine. Već 20 godina radi u novinarstvu, marketingu i digitalnoj komunikaciji. Njegov je poziv pričati priče i osmišljavati projekte koji svijet čine boljim.
Nizozemska udruga slijepih i slabovidnih osoba pokrenula je zajedno s Europskom unijom slijepih (EBU) Inicijativu za pristupačnost sporta, čiji je cilj ponuditi praktična rješenja za uklanjanje prepreka koje slijepe i slabovidne osobe odvraćaju od pridruživanja sportskim klubovima i udrugama u EU-u. Aktivist za prava osoba s invaliditetom i volonter u Nizozemskoj udruzi slijepih i slabovidnih osoba i Europskoj uniji slijepih, Peter van Bleijswijk, govori nam o ovom revolucionarnom suradničkom projektu kojim se utire put istinski uključivom sportu. Uključite se i vi i ispunite upitnik o pristupačnosti sportskih i rekreacijskih aktivnosti slijepim i slabovidnim osobama u vašem dijelu Europe.
Nizozemska udruga slijepih i slabovidnih osoba pokrenula je zajedno s Europskom unijom slijepih (EBU) Inicijativu za pristupačnost sporta, čiji je cilj ponuditi praktična rješenja za uklanjanje prepreka koje slijepe i slabovidne osobe odvraćaju od pridruživanja sportskim klubovima i udrugama u EU-u. Aktivist za prava osoba s invaliditetom i volonter u Nizozemskoj udruzi slijepih i slabovidnih osoba i Europskoj uniji slijepih, Peter van Bleijswijk, govori nam o ovom revolucionarnom suradničkom projektu kojim se utire put istinski uključivom sportu. Uključite se i vi i ispunite upitnik o pristupačnosti sportskih i rekreacijskih aktivnosti slijepim i slabovidnim osobama u vašem dijelu Europe.
Piše Peter van Bleijswijk
U nastojanju da se u sportu postigne istinska uključivost, nizozemska Inicijativa za pristupačnost sporta otvara nove mogućnosti usmjeravanjem pažnje na jedinstvene izazove s kojima se suočavaju slijepe i slabovidne osobe. Cilj je ovog projekta usmjerenog na budućnost ukloniti prepreke koje slijepim i slabovidnim osobama onemogućuju potpuno sudjelovanje u sportskim i fizičkim aktivnostima u sportskim klubovima i udrugama.
Projekt se temelji na dubokom razumijevanju prepreka s kojima se te osobe suočavaju. Na temelju opsežnih istraživanja i prethodnih eksperimenata, Inicijativa je utvrdila 10 glavnih prepreka, među kojima su dostupnost specijaliziranog treninga, programi mentorstva, fizička pristupačnost sportskih objekata i pitanje prijevoza. Te se prepreke često zanemaruju, ali one imaju važnu ulogu u sprečavanju slijepih i slabovidnih osoba da uživaju u prednostima sporta.
Kako bi se izravno odgovorilo na te izazove, putem Inicijative uveden je koncept „sportskih laboratorija”. Ti se laboratoriji osnivaju u postojećim sportskim klubovima ili u partnerstvu s pružateljima sportskih usluga, s ciljem stvaranja stvarnih okruženja za testiranje potencijalnih rješenja. Za svaku utvrđenu prepreku predlažu se i ispituju tri različita rješenja. Najučinkovitije rješenje zatim se razrađuje i ispituje više puta kako bi se osigurala njegova praktičnost i učinkovitost.
Rezultati tih pokusa objedinjeni su u „Digital Sport Blueprint”, sveobuhvatnom vodiču koji će biti dostupan sportskim klubovima, pružateljima usluga i općinama. Vodič bi trebao poslužiti kao resurs za poboljšanje pristupačnosti i uključivosti u sportu te pružiti praktična rješenja koja se mogu primijeniti u različitim okruženjima.
Ambicije projekta nisu ograničene na Nizozemsku. Nedavno su se predstavnici Inicijative obratili europskim partnerima, uključujući EBU, kako bi prikupili iskustva i najbolje prakse iz različitih zemalja. Inicijativa je prihvaćena s entuzijazmom, a brojne organizacije i zemlje izrazile su spremnost na sudjelovanje. Ovom suradnjom na europskoj razini nastoje se poboljšati pristupačnost i uključivost sporta u širem smislu, čime bi se osiguralo da slijepi i slabovidni pojedinci diljem kontinenta mogu imati koristi od tih mjera.
Snaga Inicijative proizlazi iz njezinog suradničkog pristupa. Projekt podupiru koalicija lokalnih vlasti, Nizozemska udruga slijepih i slabovidnih osoba, udruge Knowledge Centre for Sport and Physical Activity i Athletics Union te druge organizacije posvećene promicanju uključivosti. Okupljanjem tih različitih partnera Inicijativa se oslanja na širok raspon stručnog znanja i resursa kako bi se pronašla održiva i učinkovita rješenja.
Budući da projekt i dalje raste, Inicijativom se želi pozvati također europske obrazovne ustanove i ustanove specijalizirane za zdravlje očiju na sudjelovanje. Tim koji vodi Inicijativu smatra da je to ključan korak prema poticanju istinski uključive sportske kulture diljem Europe, u kojoj svatko, bez obzira na svoje vizualne sposobnosti, može sudjelovati u sportu i uživati u njemu.
Inicijativa je više od projekta, ona je korak prema budućnosti u kojoj nitko nije zapostavljen i putem zajedničkih napora brojnih partnera diljem Europe nastoji ostvariti trajan učinak na pristupačnost sporta i otvoriti put uključivijem i pravednijem okruženju za sve.
Sve osobe zainteresirane za sudjelovanje u ovom transformativnom putovanju kao i one koje žele naučiti više, Inicijativom se poziva da se uključe i pomognu da svi imaju priliku iskusiti veselje koje donose sport i njegove koristi. I vi možete pomoći ispunjavanjem upitnika o pristupačnosti sportskih i rekreacijskih aktivnosti za slijepe i slabovidne osobe u vašem gradu ili regiji do 27. rujna.
Bivši direktor za inovacije, upravljanje objektima i IKT i direktor u profitnim i neprofitnim organizacijama, Peter van Bleijswijk, posljednjih se godina bavio zagovaranjem interesa klijenata. Aktivno se zalaže za uključivanje slijepih i slabovidnih osoba i poboljšanje pristupačnosti sporta. Osim toga, predan je volonter u Nizozemskoj udruzi slijepih i slabovidnih osoba i EBU-u te je aktivno uključen u radne skupine koje surađuju s lokalnim i nacionalnim vladama. Njegov se rad čvrsto temelji na predanosti poboljšanju kvalitete života i stvaranju jednakih mogućnosti za ranjive skupine u društvu.
Zeleni vodik jedan je od osnovnih elemenata naše energetske tranzicije, zbog čega je njegovo brzo uvođenje iznimno važno za budući energetski sustav, kao i za ekonomsku i socijalnu dobrobit EU-a.
Zeleni vodik jedan je od osnovnih elemenata naše energetske tranzicije, zbog čega je njegovo brzo uvođenje iznimno važno za budući energetski sustav, kao i za ekonomsku i socijalnu dobrobit EU-a.
Međutim, uspostava ponude, potražnje, infrastrukture i proizvodnje vodika sa sobom donosi niz izazova. Vodik je skup, a i ovisi o odgovarajućim okvirnim uvjetima. S jedne strane, prvo se moramo usredotočiti na njegovu upotrebu u sektorima koje je teško elektrificirati i kao medija za skladištenje energije. S druge strane, moramo osigurati stvaranje uvjeta nužnih za brzo i učinkovito širenje infrastrukture za vodik.
Pritom su osobito važne tri stvari:
Moraju se osigurati financijska sredstva nužna za infrastrukturu. Budući da će izgradnja transportne infrastrukture podrazumijevati znatne troškove, EGSO naglašava da je od velike važnosti učinkovita dodjela sredstava. Za to će biti potrebno pametno i integrirano planiranje, među ostalim i prekogranično, kao i regulatorni režim koji omogućuje potrebna ulaganja u infrastrukturu, a istodobno promiče okolišnu održivost energetskog sustava u cjelini i zaštitu korisnika mreže od prekomjernih naknada za upotrebu mreže. Istovremeno je svakako potrebno izbjeći dodatna opterećenja u vidu unakrsnog subvencioniranja mreža za vodik od strane korisnika plinske mreže. To je posebno važno jer se budući korisnici mrežne infrastrukture za vodik znatno razlikuju od današnjih korisnika plinske mreže. Stoga je važno što je više moguće primijeniti načelo „korisnik plaća” i tako osigurati da infrastrukturu za vodik prvenstveno financiraju njezini korisnici.
Osim financiranja, potrebno je osigurati i radnu snagu potrebnu za širenje i proizvodnju. Uz otvaranje novih kvalitetnih radnih mjesta, posebno je važno preraspoređivanje postojećih radnika. To znači da se postojeće radnike mora adekvatno osposobiti, prekvalificirati i usavršiti i da se radna snaga mora zadržati pružanjem dobrih radnih uvjeta. Na primjer, mrežni operateri moraju biti dužni poštovati primjenjive kolektivne ugovore, a radne uvjete treba poboljšati kako bi se privukla kvalificirana radna snaga. EGSO stoga poziva na učinkovit i svrsishodan socijalni dijalog u sektoru plina na europskoj i nacionalnoj razini.
Mora se osigurati ujednačeno, sljedivo i obavezno certificiranje vodika koje provodi središnje tijelo EU-a. Tim se programima certificiranja, uz okolišne kriterije, moraju jamčiti i socijalni standardi, koji moraju podrazumijevati pravedne i sigurne radne uvjete i poštovanje radničkih, socijalnih i sindikalnih prava.
EGSO stoga poziva Komisiju da revidira strategiju za vodik, koju je Europski revizorski sud s pravom kritizirao. U suradnji s civilnim društvom na nacionalnoj i europskoj razini mora se osigurati izrada sveobuhvatne strategije koja će uključivati certificiranje, financiranje, zahtjeve u pogledu rada, promidžbu i zaštitu potrošača. Samo na taj način europska industrija vodika može imati svijetlu budućnost.
Naš gost iznenađenja trostruki je dobitnik zlatne medalje na Olimpijskim igrama i bivši grčki dizač utega Pyrros Dimas, koji nam je rekao što ga najviše zanima kada gleda Olimpijske igre. Unatoč činjenici da su se Olimpijske igre s vremenom u mnogočemu promijenile, načela olimpizma i emocije sportaša koji se natječu oduvijek su ostali isti.
Naš gost iznenađenja trostruki je dobitnik zlatne medalje na Olimpijskim igrama i bivši grčki dizač utega Pyrros Dimas, koji nam je rekao što ga najviše zanima kada gleda Olimpijske igre. Unatoč činjenici da su se Olimpijske igre s vremenom u mnogočemu promijenile, načela olimpizma i emocije sportaša koji se natječu oduvijek su ostali isti.
Pyrros Dimas potpredsjednik je Međunarodnog dizačkog saveza i trener nacionalnog tima SAD-a. Osvojio je tri olimpijske zlatne medalje i jednu brončanu. Bio je zastupnik u grčkom parlamentu i predsjednik Grčkog dizačkog saveza.
Jeste li spremni krenuti na putovanje koje će vam omogućiti da postanete informiraniji, angažiraniji i aktivniji europski građanin ili građanka? Bez obzira na to jeste li studentica, mladi stručnjak ili aktivni član ili članica zajednice, EGSO-ova Putovnica za europsku demokraciju pomoći će vam da ostvarite puni potencijal svojih građanskih prava.
Jeste li spremni krenuti na putovanje koje će vam omogućiti da postanete informiraniji, angažiraniji i aktivniji europski građanin ili građanka? Bez obzira na to jeste li studentica, mladi stručnjak ili aktivni član ili članica zajednice, EGSO-ova Putovnica za europsku demokraciju pomoći će vam da ostvarite puni potencijal svojih građanskih prava.
U Putovnici za europsku demokraciju dostupni su informativni članci, osnovne informacije, smjernice i putokazi za sve aspekte moderne europske demokracije, uključujući niz instrumenata za političko sudjelovanje i detaljan priručnik o europskoj građanskoj inicijativi.
Jeste li zainteresirani za novo izdanje Putovnice za europsku demokraciju (2023./2024.)? Pošaljite nam poruku da vam ga proslijedimo. Putovnica za europsku demokraciju sada je dostupna na sva 24 službena jezika EU-a.
Pogledajte i interaktivnu verziju na internetu, koja je dostupnu na engleskom, francuskom i njemačkom jeziku (postupno će se dodavati i drugi jezici), i stupite u svijet u kojem je vaš glas zaista važan! (ep)
Postoji tendencija da se neki događaji označavaju kao kao ključni trenuci i događaji stoljeća, što dovodi do prekomjerne upotrebe tog izraza. Međutim, sada, netom prije imenovanja nove Europske komisije, možemo reći da se doista nalazimo u jednom od tih ključnih trenutaka: krajnja desnica sve više jača, nezadovoljstvo se širi diljem kontinenta, rat u Ukrajini i dalje bjesni, a rat u Gazi mogao bi postati otvoren regionalni rat.
Postoji tendencija da se neki događaji označavaju kao kao ključni trenuci i događaji stoljeća, što dovodi do prekomjerne upotrebe tog izraza. Međutim, sada, netom prije imenovanja nove Europske komisije, možemo reći da se nalazimo u jednom od tih ključnih trenutaka: krajnja desnica sve više jača, nezadovoljstvo se širi diljem kontinenta, rat u Ukrajini i dalje bjesni, a rat u Gazi mogao bi postati otvoren regionalni konflikt.
Na drugoj strani Atlantika kocka još nije bačena, no carine i dalje rastu, a trgovinski rat s Kinom postaje sve intenzivniji, što će bez sumnje dovesti do naknadnih šokova za lance opskrbe i potrošačke cijene koje će u konačnici osjetiti građani.
U proljeće su Europski parlament i Vijeće EU-a postigli dogovor o novim pravilima štednje za EU, a „štedljive” države članice EU-a i dalje blokiraju dodatna vlastita sredstva Unije ili mogućnosti zaduživanja. EU se suočava sa sve većim klimatskim pritiskom, društvenim nemirima, ekstremizmom i fašizmom, diskreditiranjem demokracije i rastućim autoritarizmom, što bi, zajedno s prijetnjom nuklearnog uništenja i otvorenim ratom na njegovim granicama, trebalo čelnike i čelnice EU-a potaknuti da se okane svoje kratkovidnosti i riješe unutarnje sporove. Svaka politika koja se ne bavi pitanjima nejednakosti i pravde (ili se njima bavi samo na papiru) vjerojatno će propasti. Građani su umorni od govora i floskula koji se uvijek iznova ponavljaju, a istovremeno, žive u sve težim uvjetima, sve teže spajaju kraj s krajem, njihova radna mjesta nestaju, a prihodi se smanjuju. Populizam krajnje desnice iskorištava tu situaciju, izbjegava temeljna pitanja i krivnju svaljuje na imigrante.
Bez socijalne pravde neće biti stabilnosti ni pouzdanih partnera ni u jednoj državi članici. Bez toga, neće biti jedinstva potrebnog za rješavanje pitanja s kojima se EU suočava. Učinimo društveni napredak snagom koja ujedinjuje u ovom novom zakonodavnom razdoblju EU-a.
Pravi sam sretnik. Olimpijske igre u Parizu devete su kojima sam prisustvovao. Prvi sam puta na Igrama bio 1992. u Barceloni. Četiri sam puta sudjelovao kao sportaš i osvojio medalje, a pet puta doživio Igre iz raznih drugih kutova: kao gledatelj, kao član Međunarodnog dizačkog saveza i kao trener nacionalnog tima Sjedinjenih Američkih Država.
Pravi sam sretnik. Olimpijske igre u Parizu devete su kojima sam prisustvovao. Prvi sam puta na Igrama bio 1992. u Barceloni. Četiri sam puta sudjelovao kao sportaš i osvojio medalje, a pet puta doživio Igre iz raznih drugih kutova: kao gledatelj, kao član Međunarodnog dizačkog saveza i kao trener nacionalnog tima Sjedinjenih Američkih Država. Tijekom tih nekoliko desetljeća doživio sam brojne promjene u svijetu Olimpijskih igara. Olimpijske igre više nisu obilježene samo mjestom održavanja nego su obogaćene drugim aspektima. Razvoj televizijskog praćenja omogućio je gledateljima da sportaše i sportašice dožive „izbliza”, da vide emocije na njihovim licima. Uvođenje novih sportova u olimpijski program privuklo je mladu publiku i upoznalo nas s disciplinama za koje ranije nismo ni čuli. S druge strane, sigurnosne mjere podsjećaju nas na činjenicu da živimo u nepredvidivim, turbulentnim vremenima.
Stoga je na Olimpijskim igrama sve promjenjivo – sve osim načela olimpizma i snova sportaša i sportašica. U današnjem su svijetu olimpijski ideali važniji no ikad prije. Osim toga, olimpizam je često ispred svojeg vremena. Koncepti kao što su uključivost, prihvaćanje raznolikosti i skladan suživot dio su olimpijskog duha već desetljećima, bili su to dakle mnogo prije nego što su društva počela raspravljati o njima. Međutim, kao sportaš i olimpijac koji dobro poznaje bol povezanu sa sudjelovanjem u natjecateljskom sportu na tako visokoj razini, moram se prvenstveno usredotočiti na sportaše i sportašice. Velikom broju tih mladih ljudi Olimpijske igre predstavljaju svrhu postojanja, nešto što im daje smisao i određuje snove. Iz tog razloga, a i za mene osobno, praćenje olimpijskih igara ne svodi se samo na tablice rezultata i poredak. Važne su emocije na licima sportaša i sportašica – bilo da se radi o veselju ili o tuzi, o suzama ili o pobjedonosnim usklicima. Važni su ljudi koji se svim silama trude nadmašiti vlastite granice.
