Europska komisija 23. rujna 2024. objavila je dobitnike treće nagrade EU-a za ekološku proizvodnju. Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) odabrao je i nagradio pobjednike u tri ključne kategorije: najbolje ekološko malo ili srednje poduzeće (MSP), najbolja prodavaonica ekološke hrane i najbolji ekološki restoran.

Pobjednici su:

• najbolji ekološki MSP: Gino Girolomoni Cooperativa Agricola (Italija), poduzeće koje u regiji Marche proizvodi ekološku tjesteninu koristeći obnovljive izvore energije i tako podupire više od 300 lokalnih poljoprivrednika;
• najbolja prodavaonica ekološke hrane: SAiFRESC (Španjolska), inicijativa predvođena poljoprivrednicima u čijem se okviru proizvodi 70 vrsta ekološkog voća i povrća na 30 hektara ekološkog poljoprivrednog zemljišta, promiče kružno gospodarstvo i nudi edukativne radionice;
• najbolji ekološki restoran / pružatelj prehrambenih usluga: Kalf & Hansen (Švedska), lanac restorana specijaliziran za 100% ekološku, sezonsku nordijsku kuhinju, poznat po održivim namirnicama i jakim vezama s lokalnim proizvođačima.

Peter Schmidt, predsjednik EGSO-ove Stručne skupine za poljoprivredu, ruralni razvoj i okoliš (NAT), pohvalio je pobjednike i napomenuo da se nagradama odaje priznanje inovacijama i izvrsnosti u ekološkom sektoru EU-a. Naglasio je da je povećanje dostupnosti i pristupačnosti ekoloških proizvoda ključno za rast tog sektora i ostvarenje cilja EU-a da do 2030. 25 % poljoprivrednog zemljišta bude namijenjeno ekološkoj poljoprivredi. „Ipak, rješavanje socijalnih problema poljoprivrednim politikama pogrešan je pristup. Socijalne politike moraju osnažiti europske građane kako bi si mogli priuštiti ekološke proizvode”, dodao je.

Nagrade EU-a za ekološku proizvodnju dio su Dana ekološke proizvodnje u EU-u, šire inicijative pokrenute 2021. radi isticanja prednosti ekološke poljoprivrede. Ekološka poljoprivreda, uz potporu zajedničke poljoprivredne politike EU-a, znatno je porasla – s 5,9 % poljoprivrednog zemljišta EU-a 2012. na 10,5 % 2022., a maloprodaja je 2022. dosegnula 45 milijardi EUR. Unatoč gospodarskim izazovima EU ostaje drugo najveće tržište ekoloških proizvoda na svijetu, nakon SAD-a. (ks) 

Stefano Mallia, predsjednik Skupine poslodavaca EGSO-a

Objava izvješća Marija Draghija ponovno je usmjerila pozornost činjenicu da se hitno moramo suočiti s europskim gospodarskim izazovima. Izvješća Enrica Lette i Marija Draghija glasno su oglasila zvona za uzbunu: Europa se nalazi na prekretnici i ne smijemo stajati prekriženih ruku.

Ulog je veći nego ikad: tijekom posljednja dva desetljeća gospodarski rast EU-a sustavno je sporiji od onog u Sjedinjenim Državama, a i Kina nam se brzo približava. U razdoblju od 2002. do 2023. razlika u BDP-u između EU-a i SAD-a (po cijenama iz 2015.) povećala se s nešto više od 15 % na zabrinjavajućih 30 %. Usporedba je još očitija kad je riječ o paritetu kupovne moći: razlika se povećala s 12 % na značajnih 34 %.

Regulatorno okruženje u Europi jedan je od najvećih izazova. Brojke su zapanjujuće: u razdoblju od 2019. do 2024. EU je donio približno 13 000 zakonodavnih akata, u usporedbi s oko 3 500 u SAD-u.

To regulatorno opterećenje dovelo je do znatnih troškova usklađivanja za poduzeća i preusmjeravanja resursa s inovacija i poboljšanja rezultata. Osim toga, dovelo je i do zabrinjavajućeg trenda preseljenja poduzeća izvan EU-a. Između 2008. i 2021. Europu je napustilo 30 % europskih „jednoroga”.

Kao što je naglasio Mario Draghi, ulaganja sama po sebi neće potaknuti napredak Europe. Do značajnog napretka trebalo bi doći putem reformi. Moramo se usredotočiti na dovršenje jedinstvenog tržišta, uklanjanje prepreka i davanje prednosti usklađenom pristupu smanjenju opterećenja i pojednostavnjenju propisa. To su ključni koraci koji se mogu poduzeti odmah i bez velikih političkih borbi, a koji bi donijeli konkretne koristi poduzećima, posebno MSP-ovima kao okosnici naših gospodarstava.

Osim toga, ne možemo zanemariti međusobnu povezanost naših sektora i gospodarstava. Poboljšanja u jednom području mogu dovesti do pozitivnih lančanih učinaka u drugim područjima. Primjerice, integracijom umjetne inteligencije i tehnologija temeljenih na podacima može se poduprijeti pametnije upravljanje energijom u svim industrijama, čime bi se znatno smanjili troškovi i emisije, od napredne proizvodnje do precizne poljoprivrede. Moramo težiti takvoj sinergiji.

Put prema naprijed je jasan. Europa ima kapacitet, talente i inovacijski potencijal za ponovno stjecanje konkurentske prednosti, ali za to će biti potrebna snažna politička volja, suradnja i usmjerenost na dugoročne strateške ciljeve. Sada je na nama – institucijama EU-a i državama članicama – da te prilike pretvorimo u djela koja donose stvarne promjene.

Ove će godine Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) ponovno sudjelovati na Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama 2024. (COP 29), koja će se održati u azerbajdžanskom glavnom gradu Bakuu.

EGSO će predstavljati predsjednik Ad hoc skupine za COP Peter Schmidt i EGSO-ova izaslanica mladih za COP Diandra Ní Bhuachalla. EGSO će na konferenciji podsjetiti na poruke iz svojeg nedavno usvojenog mišljenja o financiranju borbe protiv klimatskih promjena i ponovno pozvati na uključivu i pravednu tranziciju kako bi se osiguralo da se djelovanjem u području klime ne povećavaju socijalne nejednakosti. Ujedno će se zalagati za održive poljoprivredno-prehrambene sustave, obnovljive izvore energije, energetsku učinkovitost, zelene tehnologije i usklađivanje bioraznolikosti i klimatskih ciljeva. Sudjelovanjem na konferenciji COP 29 EGSO nastoji osigurati da se čuje glas europskog civilnog društva i da zaključci te konferencije dovedu do uravnoteženih i socijalno pravednih rješenja za klimatsku krizu. (ks) 

Novinari s invaliditetom mogu jednako dobro obavljati svoj posao i mogu donijeti različite i nove perspektive. Zašto ih u medijima radi toliko malo? Lars Bosselmann iz Europske unije slijepih piše o nedovoljnoj zastupljenosti osoba s invaliditetom u medijskoj industriji i potrebi da se spriječi njihovo stereotipno prikazivanje u vijestima.

Sve demokracije temelje se na nizu osnovnih načela, a jedno od najvažnijih jest sloboda tiska. Ta sloboda pomaže osigurati da djelovanje političkih čelnika i čelnica bude transparentno za javnost, a ujedno nam omogućuje pristup informacijama bez vanjskog uplitanja.

Međutim, i dalje postoje aspekti medijske prakse koje je potrebno poboljšati, posebno u vezi s raznolikošću. Kad je riječ o zastupljenosti u medijima ili praćenju tema povezanih s različitim društvenim skupinama, nismo ni približno jednaki.

Trenutačni podaci pokazuju da osobe s invaliditetom nisu adekvatno zastupljene među zaposlenicima novina, radijskih postaja i televizijskih kuća. To je vrlo zabrinjavajuće s obzirom na činjenicu da do 16 % svjetskog stanovništva ima neki oblik invaliditeta. Osim toga, kako je istaknuto u izvješću UNESCO-a, osobe s invaliditetom često se suočavaju i s predrasudama zbog stereotipnih prikaza naših zajednica u medijima, pred očima cijelog svijeta.

Kako bismo promijenili javnu percepciju osoba s invaliditetom, moramo naglasiti važnost njihova uključivanja u novinske redakcije i procese kreiranja sadržaja.

Društvo mora znati da medijska industrija neće biti potpuno uključiva sve dok osobe s invaliditetom ne budu sudjelovale u njezinu radu. Nadalje, teme povezane s invaliditetom iziskuju drugačiji pristup: medijske kuće trebale bi uvažiti činjenicu da bi osobe s invaliditetom trebale moći uživati svoja prava kao i sve druge osobe. Osim toga, budući da se formati sadržaja stalno mijenjaju, potrebni su nam stručnjaci kako bismo te formate učinili pristupačnima i uključivima. 

Zajednica osoba s invaliditetom nedovoljno je zastupljena u medijskoj industriji, ali ipak postoje vrlo inspirativni primjeri koji pokazuju da osobe s invaliditetom mogu biti izvanredni kreatori sadržaja.

Nedavno je u svojoj seriji podcasta Europska unija slijepih emitirala tematsku epizodu o Paraolimpijskim igrama u Parizu 2024. U toj smo epizodi razgovarali s Laetitijom Bernard, slijepom francuskom novinarkom koja radi za Radio France. Osim ovogodišnjih, Laetitia Bernard već je izvještavala s Paraolimpijskih igara u Londonu 2012. i Rio de Janeiru 2016. Izvještavala je i sa Zimskih paraolimpijskih igara u Sočiju 2014. i Pjongčangu 2018.

„Događanja poput Paraolimpijskih igara imaju pozitivan učinak na uklanjanje prepreka i borbu protiv stereotipa”, naglasila je Laetitia Bernard tijekom intervjua. „Novinar ili novinarka s invaliditetom mogu kvalitetno raditi, pa čak i dati novu perspektivu na stvari”, dodala je. Profesionalno putovanje Laetitije Bernard, kao i njezina promišljanja o toj temi, govore nam da je riječ o dimenziji koju treba razmotriti kako bi se izgradilo uključivije društvo: ravnopravnost mora biti u središtu medijske industrije.

Lars Bosselmann izvršni je direktor Europske unije slijepih (EBU).

Skupina radnika EGSO-a

Objavljen je novi kolegij povjerenika, a ono što upada u oči jest da je ukinuto radno mjesto povjerenika za zapošljavanje i socijalna prava i umjesto njega uvedeno radno mjesto povjerenika za „ljude, vještine i pripravnost”. Upotreba riječi „ljudi” otvara brojna pitanja. Naime, ne bi li i gotovo svi drugi portfelji trebali biti usmjereni na ljude? Mogli bismo komentirati i žargonsku prirodu riječi „pripravnost”, koja se pojavljuje u još jednom portfelju.

Međutim, važnije je ono što nedostaje i ono što je zapostavljeno. Socijalna politika i zapošljavanje potisnuti su u drugi plan, a sve se to radi u ime konkurentnosti. Kriptičnost, a ponekad i šarolikost nekih drugih naziva radnih mjesta govori sama za sebe: provedba i pojednostavnjenje, prosperitet i otpornost vodoopskrbe, da spomenemo samo neke.

Portfelj za zapošljavanje i socijalnu politiku postoji od 1970-ih, ali je 2019. preimenovan u zapošljavanje i socijalna prava. Obuhvaćao je ključne politike, primjerice one povezane s europskim stupom socijalnih prava i njegovim dalekosežnim inicijativama. Kvalitetna radna mjesta, jednakost, socijalni dijalog i radni i životni uvjeti i dalje su temeljna pitanja za opstanak naših demokracija.

Međutim, umjesto o zapošljavanju, sada je riječ o vještinama. Po svemu sudeći, ideja da mnogi naši sadašnji problemi proizlaze iz nedostatka vještina u nekim je krugovima općeprihvaćena. Poduzeća teško pronalaze potrebnu kvalificiranu radnu snagu. Nije ni čudo – za zapošljavanje na početničkim poslovima potrebno je nekoliko godina radnog iskustva, a nije neuobičajeno ni da se za vještine koje bi se mogle naučiti na radnom mjestu u samo nekoliko mjeseci traže doktorati, poznavanje velikog broja jezika i brojni certifikati. Osim toga, ponuđene plaće vrlo često jedva pokrivaju životne troškove. Naglašavamo da je ovdje riječ o radnim mjestima za visokokvalificirano osoblje, koje je ionako u boljem položaju od ostalih.

Zabrinjavajuće je koliko često Komisija nepromišljeno koristi žargon u kombinaciji s diskursom kojim jasno dominira konkurentnost. Želi li se time reći da su dobrobit, kvalitetna radna mjesta i pristojne plaće već osigurani, a sada se još samo mora riješiti problem nedostatka vještina? Izgleda da taj nedostatak prije svega postoji u novom kolegiju povjerenika, koji ne shvaća trenutačnu situaciju, ne promatra širi kontekst i ne nudi realna rješenja. Nadamo se da ćemo, ako zagrebemo ispod površine i uđemo dublje u srž predloženih portfelja, ipak pronaći čvrste prijedloge za jačanje socijalnih i radnih prava i demokracije, kao i borbu protiv klimatskih promjena.

Sandra Parthie

Akt o umjetnoj inteligenciji prvi je sveobuhvatni pravni okvir kojim se regulira umjetna inteligencija na globalnoj razini.

Umjetna inteligencija (UI) sve se više koristi i dotiče mnoge aspekte naše svakodnevice. Na primjer, kroz ciljane oglase utječe na informacije koje vidimo na internetu. No, što je još važnije, sada se koristi i u zdravstvenom sektoru za pomoć u dijagnosticiranju i liječenju bolesti, npr. raka. U tu se svrhu aplikacije umjetne inteligencije oslanjaju na UI modele opće namjene, koje treba trenirati. U njih treba unijeti mnogo slika, primjerice kancerogenih stanica, kako bi ih oni s vremenom počeli samostalno prepoznavati.

Za uspješno treniranje potrebni su podaci, goleme količine podataka. Način treniranja utječe na kvalitetu ishoda treniranog modela ili aplikacije umjetne inteligencije. Ako su podaci ili slike koji se unose netočni, sustav će zdrave stanice pogrešno identificirati kao kancerogene.

Poboljšanje medicinske i zdravstvene skrbi uvjerljiv je primjer koji nam pokazuje zašto je nužno da u EU-u imamo kapacitete i infrastrukturu za razvoj UI modela opće namjene koji su za to potrebni. Najjednostavnije rečeno, to će pomoći u spašavanju života.

Osim toga, umjetna inteligencija opće namjene može dovesti do velikih promjena u proizvodnim procesima i poduzećima. Da bi europsko gospodarstvo ostalo konkurentno, u EU-u moramo osigurati prostor za inovacije i poticati poduzetnike i start-up poduzeća da razvijaju svoje ideje.

Naravno, postoje rizici povezani s umjetnom inteligencijom i umjetnom inteligencijom opće namjene – od nedostataka u modelima i pogrešaka u aplikacijama do korištenja te tehnologije u evidentno kriminalne svrhe. Stoga EU mora imati i stručno znanje da se obrani od zlonamjernih napada i kibernetičkih prijetnji i mora se moći oslanjati na europsku infrastrukturu kako bi se osiguralo da, jednostavno rečeno, „svjetlo ostane upaljeno”.

Sve to ukazuje na važnost primjerenih propisa, usredotočenih na kvalitetu podataka za treniranje, metode treniranja i, na kraju krajeva, konačni proizvod. Ti se propisi moraju temeljiti na europskim vrijednostima, kao što su transparentnost, održivost, zaštita podataka i poštovanje vladavine prava. Nažalost, brojna glavna postignuća u području umjetne inteligencije opće namjene predvode akteri koji su izvan jurisdikcije EU-a. EU stoga mora razviti kapacitete da osigura da se akteri iz EU-a i trećih zemalja koji su aktivni na našem tržištu pridržavaju njegovih regulatornih odredbi i poštuju europske vrijednosti.

EU mora smanjiti tržišnu dominaciju velikih, često neeuropskih digitalnih poduzeća, među ostalim mobilizacijom alata politike tržišnog natjecanja. Tijela nadležna za tržišno natjecanje u EU-u trebaju iskoristiti svoje kapacitete i osigurati da poduzeća na hiperrazini ne zloupotrebljavaju svoj položaj u poslovanju među poduzećima (B2B) ili između poduzeća i državnih tijela (B2G).

Javna tijela mogu podupirati europske dobavljače aplikacija umjetne inteligencije i umjetne inteligencije opće namjene tako što će naručivati njihove proizvode, čime će daljnjim korisnicima i klijentima pokazati da su oni pouzdani. Europska unija posjeduje talent, tehnološko znanje i iskustvo i poduzetnički duh koji su potrebni za umjetnu inteligenciju proizvedenu u Europi. Međutim, nedovoljna ulaganja, nedostatak relevantne IT infrastrukture i kontinuirana fragmentacija unutarnjeg tržišta koja otežava rast sputavaju konkurentnost europskih aktera u području umjetne inteligencije.

Uoči 16. sastanka Konferencije stranaka Konvencije Ujedinjenih naroda o bioraznolikosti (COP16), Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) poziva na integrirani globalni pristup svladavanju aktualne krize bioraznolikosti.

Globalne napetosti sve su intenzivnije, pa EGSO poziva vlade da se usredotoče na bioraznolikost kao krucijalno rješenje za trostruku planetarnu krizu – klimatske promjene, gubitak bioraznolikosti i dezertifikaciju. Konferencija COP16 bit će bitan trenutak za ubrzanje globalnih napora za zaštitu ekosustava našeg planeta, što je EGSO naglasio u svojem mišljenju usvojenom u rujnu.

„Bez bioraznolikosti će ekosustavi i gospodarstva propasti jer više od polovine svjetskog BDP-a i 40 % radnih mjesta izravno ovisi o prirodi”, izjavio je Arnaud Schwartz, izvjestitelj za to mišljenje.

EGSO ističe da bioraznolikost, kao temelj ekosustava, dobrobiti ljudi i gospodarstava, mora biti uključena u niz sektora politika, primjerice klimu, poljoprivredu i trgovinu, i ne smije se promatrati izolirano. Isto tako, trgovinskim sporazumima treba promicati održivost osiguravanjem toga da roba i tehnologije ne doprinose krčenju šuma i uništavanju staništa.

Osim toga, hitno treba osigurati i financijsku potporu za očuvanje bioraznolikosti. Samo javno financiranje nije dovoljno, pa je potrebna kombinacija javnih, privatnih i inovativnih financijskih mehanizama.

EGSO poziva EU da podrži zemlje na globalnom jugu u zaštiti bioraznolikosti i zalaže se za postupno ukidanje subvencija štetnih za bioraznolikost, posebno onih kojima se promiču fosilna goriva. Preusmjeravanjem tih subvencija na obnovu ekosustava moglo bi se prijeći na rješavanje pitanja klimatskih promjena i gubitka bioraznolikosti s pomoću prirodnih rješenja kao što su pošumljavanje, održiva poljoprivreda i obnova močvarnih zemljišta.

Nadalje, EGSO je naglasio važnost načela „jedno zdravlje”, koje povezuje zdravlje ljudi, životinja i okoliša. Zdravi ekosustavi od vitalne su važnosti za neke usluge, primjerice oprašivanje, sekvestraciju ugljika i filtriranje vode, a sve to doprinosi dobrobiti ljudi. Smanjenje bioraznolikosti ugrožava otpornost ekosustavâ i povećava rizik od zoonotskih bolesti kao što je COVID-19.

EGSO također poziva na veće uključivanje mladih u donošenje odluka, a predložio je i uvođenje funkcije izvršnog potpredsjednika Europske komisije za buduće generacije, čime bi se osiguralo da dugoročna održivost i dobrobit imaju prednost pred kratkoročnim dobicima. (ks) 

Sandri Parthie, izvjestiteljici za mišljenje „Umjetna inteligencija opće namjene: daljnji koraci nakon Akta o umjetnoj inteligenciji”, postavili smo pitanje o Aktu o umjetnoj inteligenciji. Konkretno, zašto je toliko važno osigurati pravilnu provedbu tog zakonodavnog akta u pogledu modelâ umjetne inteligencije opće namjene i načina na koji se njima upravlja? Kako u EU-u možemo proizvesti konkurentnu umjetnu inteligenciju i zašto je ona važna?

Piše Krzysztof Balon, izvjestitelj za mišljenje EGSO-a „Promicanje europske međugeneracijske solidarnosti – osmišljavanje horizontalnog pristupa EU-a”

U Ugovoru o Europskoj uniji navodi se da „Unija [...] promiče [...] međugeneracijsku solidarnost.”

Međutim, dobna diskriminacija, negativni stavovi prema određenim dobnim skupinama i demografski trendovi u kombinaciji s višestrukim krizama uzrokuju podjele u europskim društvima i stvaraju prepreke stvarnoj uključenosti i sudjelovanju. Ta pitanja ne utječu samo na starije generacije već će utjecati i na današnje mlade.

Međugeneracijski dijalog i pozitivan utjecaj na gospodarski razvoj na održiv bi način odgovorili na potrebe različitih generacija i pritom jačali demokraciju i socijalnu koheziju. Međugeneracijski dijalog funkcionirao bi kao oblik civilnog dijaloga.

Potreban nam je, dakle, novi politički pristup međugeneracijskoj solidarnosti – ovdje i sada.

EGSO stoga poziva Europsku komisiju da objavi zelenu knjigu o međugeneracijskoj solidarnosti, koja bi uključivala prijedloge navedene u mišljenju EGSO-a „Promicanje europske međugeneracijske solidarnosti”, uključujući one koji se odnose na svijet rada, mirovinske sustave te zdravstvene usluge i usluge skrbi. Države članice pak se poziva na razmjenu najboljih praksi u tim područjima. Kako bi se poduprla ta nastojanja, međugeneracijsku solidarnost trebalo bi postaviti kao jedan od ciljeva uredbi o Europskom socijalnom fondu za razdoblje 2027. – 2034.

Organizacije civilnog društva i socijalni partneri imaju ključnu ulogu u planiranju i provedbi specifičnih politika. EGSO bi trebao osnovati forum međugeneracijske solidarnosti koji bi služio kao platforma za razmjenu informacija i iskustava i razvoj novih ideja u bliskoj suradnji s organizacijama civilnog društva i drugim relevantnim dionicima. Taj forum, u kojem bi sudjelovala i Europska komisija, mogao bi i pratiti provedbu i razvoj pristupa međugeneracijske solidarnosti u cijelom EU-u.