Europska koalicija za korporativnu pravdu protiv Skupnog paketa mjera: politike EU-a ne bi se smjele voditi korporativnim interesima

Europska komisija uskoro će predstaviti paket zakonodavnih reformi o obvezama korporativnog izvješćivanja, poznat kao Skupni paket mjera.  čiji je cilj pojednostaviti i racionalizirati propise o održivosti, a time pojednostaviti i obveze izvješćivanja za poduzeća. Najava tog paketa u studenome uzdrmala je cijelu Europsku uniju i izazvala brojne rasprave i otpor raznih skupina. Organizacije civilnog društva, sindikati, poduzeća, ulagači, pravnici i akademska zajednica izrazili su zabrinutost zbog toga što bi Skupni paket mjera mogao dovesti do deregulacije i pozvali Komisiju da te instrumente zaštiti, a ne oslabi.  Andriana Loredan iz Europske koalicije za korporativnu pravdu (ECCJ) objašnjava u čemu je problem i zašto se organizacije civilnog društva poput ECCJ-a protive tom paketu.

Konkurentnost kao izgovor za deregulaciju prijeko potrebnih propisa o održivosti

Skupni paket mjera bavi se trima ključnim instrumentima održivosti koji čine srž europskog zelenog plana: Direktivom o korporativnom izvješćivanju o održivosti (CSRD), Direktivom o dužnoj pažnji za održivo poslovanje (CSDDD) i Uredbom o taksonomiji. Taj paket mjera izravna je posljedica promjene smjera nove Komisije, koja je započela izvješćem Marija Draghija o budućnosti europske konkurentnosti u rujnu 2024. U svom izvješću Draghi stagnaciju tržišta EU-a djelomično pripisuje prekomjernom regulatornom opterećenju poduzeća, no prikladno zanemaruje druge ključne čimbenike, kao što su inflacija cijena nafte, plina i hrane potaknuta špekulacijama multinacionalnih poduzeća. Prema Draghijevom izvješću, jedan od glavnih uzroka regulatornog opterećenja jest okvir EU-a za izvješćivanje o održivosti i dužnu pažnju. Iako nema dokaza koji bi povezivali zakonodavstvo o održivosti s percipiranim nedostatkom konkurentnosti EU-a, ta je uska perspektiva postala izgovor za potencijalno postupno ukidanje zakonodavstva o održivosti.

Navedenim paketom mjera Komisija namjerava pojednostaviti neke od nedavno donesenih ključnih instrumenata kako bi suzbila utjecaj velikih poduzeća na ljude i okoliš. To uključuje Direktivu o dužnoj pažnji za održivo poslovanje, koja je donesena tek prošle godine i još nije provedena.

Svaka rasprava o sadržaju Skupnog paketa mjera još uvijek je špekulativne prirode. Međutim, jedan od najvećih rizika povezanih sa tim paketom jest ponovno otvaranje rasprave o zakonodavnim aktima koji se odnose na instrumente održivosti, što bi moglo dovesti do novih pregovora o njihovim ključnim odredbama (npr. građanskopravna odgovornost ili planovi klimatske tranzicije u okviru Direktive o dužnoj pažnji za održivo poslovanje). Europska koalicija za korporativnu pravdu snažno se protivi ponovnom pokretanju rasprave o prethodno dogovorenim zakonodavnim aktima o održivosti. To bi povećalo regulatornu nesigurnost, ugrozilo poštovanje ljudskih prava i okoliša od strane poduzeća i kaznilo prve ulagače.

Nerazmjeran utjecaj poduzeća u manjkavom postupku savjetovanja

Komisija je svoj prijedlog razradila i Skupni paket mjera najavila potpuno netransparentno i zanemarujući pravo sadržano u Ugovorima o EU-u i svoja vlastita postupovna pravila.

Komisija svoju inicijativu povezanu sa Skupnim paketom mjera namjerava predstaviti u vrlo kratkom roku, što ne ostavlja vremena za adekvatnu procjenu učinka i javno savjetovanje. Taj pristup nije u skladu s pravom na sudjelovanje u postupcima donošenja odluka EU-a, što je jedno od demokratskih načela zaštićenih odredbama Ugovorâ o EU-u, a u suprotnosti je i s Komisijinim smjernicama za bolju regulativu, u kojima stoji da Komisija u postupku donošenja politika mora provesti opsežno i transparentno savjetovanje s dionicima.

Umjesto toga, Komisija je u veljači 2025. s malom skupinom odabranih dionika (prvenstveno velikih poduzeća i poslovnih udruga) održala prividno savjetovanje, odnosno tzv. „provjeru stvarnog stanja”. Mnogima od tih poduzeća trenutačno prijete sudski postupci zbog toga što su u okviru svog poslovanja ili lanca vrijednosti kršila ljudska prava ili nanosila štetu okolišu. Stoga im je u interesu oslabiti zakonodavstvo o održivosti, i to na štetu radnika, lokalnih zajednica i klime. Nadalje, nesrazmjerna zastupljenost velikih poduzeća bila je u oštroj suprotnosti s nedovoljnom zastupljenošću civilnog društva. Organizacije civilnog društva, sindikati i mala poduzeća u razgovorima su bili tek simbolično zastupljeni, a žrtve korporativnog zlostavljanja i poduzeća koja zagovaraju propise o održivosti potpuno isključeni.

Skupni paket mjera mogao bi ugroziti ambiciozne klimatske politike

Čini se da su se predsjednica Ursula von der Leyen i povjerenik Valdis Dombrovskis, koji nadzire cijelu inicijativu „pojednostavljenja”, prilagodili interesima najvećih i najmoćnijih korporacija. Među ključnim partnerima Komisije koji su sudjelovali u takozvanoj provjeri stvarnog stanja bila su poduzeća čije poslovne aktivnosti znatno doprinose klimatskim promjenama i koja su zainteresirana za smanjenje klimatskih obveza, primjerice poduzeća iz naftnog, plinskog, petrokemijskog, automobilskog i financijskog sektora. S obzirom na klimatsku krizu i njezine negativne posljedice po ljude i okoliš, to izaziva zabrinutost jer se smatra da bi Skupni paket mjera mogao značiti korak unatrag za klimatske politike.

Prioritet Komisije trebala bi biti provedba, a ne deregulacija

Ako Komisiju zaista zanimaju konkurentnost, smanjenje regulatornog opterećenja, ljudska prava i klimatska pravda, trebala bi razmisliti o tome kako može djelotvorno provesti instrumente održivosti. To se lako može postići izradom smjernica za pomoć poduzećima i vlastima država članica, kako je navedeno u Direktivi o dužnoj pažnji za održivo poslovanje, kao i razvojem financiranja i izgradnjom kapaciteta. Tim bi se pristupom odgovorilo na Draghijevu kritiku o nedostatku smjernica za lakšu primjenu EU-ovog zakonodavstva o održivosti.

Naposljetku, istinska konkurentnost teško će se postići ako se ključni propisi o održivosti mijenjaju tajno, iza zatvorenih vrata, zajedno s nekim od najvećih svjetskih korporacija. 

Andriana Loredan, službenica za politiku u Europskoj koaliciji za korporativnu pravdu, zagovara Direktivu o dužnoj pažnji za održivo poslovanje od prve objave prijedloga 2022. godine. Prije toga je radila za organizaciju Anti-Slavery International, gdje se bavila temom poduzeća i ljudskih prava iz perspektive prisilnog rada.