European Economic
and Social Committee
GODINA OPASNOG I SOLIDARNOG ŽIVLJENJA
Nakon što su prošlog ožujka vlasti uvele stroge epidemiološke mjere i ograničile kretanje, beskućnici su se našli u vrlo teškoj situaciji: odlazak u pučke kuhinje u kojima su dobivali svoj jedini dnevni obrok za njih je postao gotovo nemogućom misijom. A zatim je, tek nekoliko dana nakon proglašenja epidemije, Zagreb pogodio snažan potres, ostavivši mnoge bez krova nad glavom. Sanja Blažeković, glasnogovornica Hrvatske mreže za beskućnike, ispričala nam je kako je ova nevladina organizacija objavom na Facebooku potaknula stotine tisuća svojih sugrađana na pomaganje najranjivijima među nama…
Što vas je potaknulo da započnete ovaj projekt ili inicijativu?
Pojavom koronavirusa u Hrvatskoj i uvođenjem epidemioloških mjera, poteškoće i problemi beskućnika koji nisu obuhvaćeni smještajem znatno su se pogoršali. Preporučenih (održavanje osobne higijene, nošenje maski) i obveznih mjera beskućnici se nisu mogli pridržavati zbog uvjeta življenja. Obustava javnog prijevoza većini je beskućnika onemogućila odlazak u pučke kuhinje i konzumiranje jedinog dnevnog obroka. Potres koji je pogodio Zagreb dodatno je pogoršao situaciju zbog oštećenja objekata u kojima su beskućnici prebivali. Slična situacija uzrokovana pandemijom zadesila je i članice Hrvatske mreže za beskućnike u ostalim gradovima na području RH. Unatoč učestalim apelima, beskućnici i osobe u riziku od beskućništva, u novonastalim okolnostima nisu bili u fokusu državne i lokalne vlasti. Navedeni problemi beskućnika su nas potaknuli na organiziranje aktivnosti koje će im omogućiti lakše preživljavanje u novonastaloj situaciji.
Kako je vaš projekt primljen? Jeste li dobili povratne informacije od osoba kojima ste pomogli? (Možete li navesti neki primjer?)
COVID-19 Homeless Aid inicijativa započela je objavom „Beskućnici i koronavirus“ na facebook stranici, kojom smo pozivali građane za pomoć najugroženijoj skupini – beskućnicima. Objava je imala velik odaziv, čak 150,559 pogleda, nakon čega je uslijedilo doniranje materijalnih i financijskih sredstava od strane građana i poslovnog sektora. Beskućnici, a osobito oni koji nisu obuhvaćeni smještajem, su se u novonastaloj situaciji izazvanoj pandemijom i potresom mogli osloniti isključivo na našu pomoć i pomoć naših članica i ostalih organizacija civilnog društva. U suradnji sa pučkom kuhinjom Misionarki ljubavi sastara Majke Terezije više puta tjedno smo uz topli obrok djelili pakete pomoći. S obzirom da korisnici pučke kuhinje imaju samo jedan obrok dnevno, naša inicijativa je kod njih izazvala pozitivne reakcije zbog podjele trajnih prehrambenih proizvoda. Dodatnu vrijednost im je predstavljala podjela zaštitnih maski i dezinfekcijskih sredstava.
Kako ćete ova financijska sredstva upotrijebiti za daljnje pružanje pomoći u zajednici? Planirate li već neke nove projekte?
Hrvatska mreža za beskućnike ima 16 članica pravnih osoba, pružatelja skrbi o beskućnicima na području Republike Hrvatske, a uz to je samo u Zagrebu prijavljeno 70-tak volontera. Radi unaprjeđenja rada i kapaciteta zaposlenika i volontera Hrvatske mreže za beskućnike i njenih članica, dobivena financijska sredstva planiramo iskoristiti za edukacije te razvoj novih programa i projekata koji će doprinijeti socijalnom uključivanju i integraciji beskućnika i osoba u riziku od beskućništva. U slučaju povoljne epidemiološke situacije organizirali bismo studijsko putovanje u zemlju primjera dobrih praksi u radu s beskućnicima u svrhu razmjene znanja i iskustava. Također, dio sredstava koristit ćemo za daljnju pomoć i podršku beskućnicima koji nisu obuhvaćeni smještajem u prihvatilištu i prenoćištu.
Što biste savjetovali drugim organizacijama, kako mogu postići rezultate pomoću takvih aktivnosti i programa?
Izlazak na teren, na javna mjesta i objekte u kojima beskućnici prebivaju bilo je za nas novo iskustvo. Još jednom se potvrdila potreba za razvojem preventivnih programa i aktivnosti kako bi se spriječio ulazak osoba u riziku od beskućništva u začarani krug beskućništva i socijalne izolacije. Nadalje, došli smo do spoznaje za potrebom pripreme ne samo lokalne zajednice nego i zaposlenika i volontera OCD-a za ad-hoc postupanje u izvanrednim situacijama. Senzibiliziranje javnosti putem društvenih medija za problematiku beskućnika i beskućništva bila je jedna od značajnijih aktivnosti koja je doprinijela uspješnosti inicijative. U navedenom smjeru su i naše preporuke za sve one koji žele doprinijeti razvoju socijalnih usluga.