EGSO-ova Skupina organizacija civilnog društva održat će 25. ožujka od 14:30 do 18:00 sati po srednjoeuropskom vremenu konferenciju u Bruxellesu na kojoj će se razmotriti kako EU u cjelini i pojedinačne države članice mogu doprinijeti ostvarenju djelotvornog održivog civilnog dijaloga i participativne demokracije.
EGSO-ova Skupina organizacija civilnog društva održat će 25. ožujka od 14:30 do 18:00 sati po srednjoeuropskom vremenu konferenciju u Bruxellesu na kojoj će se razmotriti kako EU u cjelini i pojedinačne države članice mogu doprinijeti ostvarenju djelotvornog održivog civilnog dijaloga i participativne demokracije.
Neki od gostujućih govornika bit će:
Pedro Silva Pereira, potpredsjednik Europskog parlamenta, koji zamjenjuje predsjednicu Europskog parlamenta Robertu Metsola u kontaktima s organizacijama civilnog društva koje predstavljaju građane; i
Njegova Ekscelencija Willem van de Voorde, belgijski veleposlanik i stalni predstavnik Belgije pri EU-u.
Na konferenciji će biti predstavljene sljedeće dvije nedavne inicijative:
mišljenje EGSO-a „Jačanje civilnog dijaloga i participativne demokracije u EU-u: smjer za budućnost” (SOC/782), sastavljeno na zahtjev belgijskog predsjedništva Vijeća EU-a i usvojeno na plenarnom zasjedanju EGSO-a 15. veljače;
otvoreno pismo, koje je poduprlo 156 potpisnika iz 26 država članica EU-a, a pokrenule su ga Skupina organizacija civilnog društva i mreža „Civilno društvo Europe”. U pismu se glavne institucije EU-a pozivaju da poduzmu konkretne mjere kako bi se provodio otvoren, transparentan i redovit dijalog s organizacijama civilnog društva u svim područjima politika.
Konferencija će okupiti institucijske dionike i širu publiku kako bi oni razmotrili načine provedbe mjera koje se predlažu u okviru tih i drugih inicijativa.
Konferencija je otvorena za javnost. Za aktivno sudjelovanje na licu mjesta ili na daljinu potrebna je prethodna registracija. Događanje će se prenositi putem interneta.
Dodatne informacije, nacrt programa i informacije o registraciji i internetskom prijenosu potražite na internetskim stranicama događanja.
Antonello Pezzini, delegat Savjetodavnog odbora EGSO-a za industrijske promjene i bivši član Skupine poslodavaca EGSO-a
Europski povjerenik za unutarnje tržište Thierry Breton u siječnju je ponovno naglasio potrebu za konsolidacijom unutarnjeg obrambenog tržišta kako bi se zajamčila naša sigurnost. „Započeli smo streljivom za Ukrajinu”, izjavio je. „Sada moramo proširiti taj pristup i u njega uključiti opsežan europski program za obrambenu industriju kojim bi se podupiralo širenje europske industrijske baze i razvila infrastruktura potrebna za zaštitu spornih područja”.
EGSO je u više navrata naglasio potrebu za podupiranjem pokretanja Europskog programa industrijskog razvoja u području obrane (EDIDP) s ciljem stvaranja interoperabilnog i integriranog zajedničkog obrambenog sustava.
Taj je cilj iznimno važan s obzirom na trenutačnu geopolitičku situaciju koja nas tjera na jačanje strateške autonomije Europe u području obrane i razvoj čvrste zajedničke industrijske i tehnološke baze.
Europski program industrijskog razvoja u području obrane trebao bi biti dio zajedničke strateške vizije obrambene industrije koja je usmjerena na djelotvornu integraciju europskih proizvođača i korisnika, i obuhvaćao bi najmanje tri države članice.
Sve je veća potreba za strukturiranim dijalogom na europskoj razini, u sinergiji i suradnji s NATO-om i Vijećem ministara obrane, koje može pružiti trajno političko vodstvo i forum za savjetovanje i donošenje istinski europskih odluka.
Zakonskim odredbama mora se osigurati: ravnoteža između velikih i malih zemalja; udio manjih poduzeća od 20 %; osposobljavanje kvalificiranog osoblja i novi profili radnih mjesta; i prekvalifikacija osoblja čije su vještine postale suvišne ili zastarjele.
Sada je vrijeme da se taj pristup proširi i ojača te da se u njega uključi opsežan europski program za obrambenu industriju kojim se podupire širenje europske industrijske baze kroz razvoj robe s dvojnom namjenom. To su proizvodi, uključujući softver i tehnologiju, koji se mogu upotrebljavati u civilne i vojne svrhe i uključuju roba koja se može upotrijebiti za projektiranje, razvoj, proizvodnju ili upotrebu kemijskog ili biološkog oružja i njegov transport.
Cijeli članak Antonella Pezzinija dostupan je u biltenu Skupine poslodavaca: https://europa.eu/!yKMPTk
U raspravi s potpredsjednicom Komisije i povjerenicom za demokraciju i demografiju Dubravkom Šuicom EGSO je pozvao na izradu strategije za civilni dijalog kao prvi korak prema jačanju uloge civilnog društva i povećanju sudjelovanja građana u donošenju politika EU-a.
U raspravi s potpredsjednicom Komisije i povjerenicom za demokraciju i demografiju Dubravkom Šuicom EGSO je pozvao na izradu strategije za civilni dijalog kao prvi korak prema jačanju uloge civilnog društva i povećanju sudjelovanja građana u donošenju politika EU-a.
Naglasio je hitnu potrebu za ubrzanjem provedbe članka 11. Ugovora o EU-u (UEU) prema kojem institucije imaju zajedničku odgovornost osigurati aktivno sudjelovanje organiziranog civilnog društva u oblikovanju zakonodavstva EU-a.
To bi trebalo učiniti u okviru daljnjeg postupanja nakon Konferencije o budućnosti Europe, ključne inicijative i velikog demokratskog događanja, koje je uključivalo niz rasprava pod vodstvom građana o pitanjima koja izravno utječu na njihove živote.
„Svi se možemo složiti s tvrdnjom da se glas građana mora čuti i izvan glasačkih kutija. Svi mi u institucijama i tijelima EU-a moramo postati bolji u uključivanju civilnog društva u smislen dijalog koji je više od pukog informiranja i savjetovanja”, rekao je predsjednik EGSO-a Oliver Röpke.
Izgradnja transparentnijeg, uključivijeg i demokratskijeg EU-a zahtijeva veće građansko sudjelovanje i snažno partnerstvo između institucija EU-a i nacionalnih upravljačkih tijela. „Zajedničkim nastojanjima osigurat ćemo da EU ostane zraka nade i model participativne demokracije u svijetu”, istaknula je povjerenica Šuica.
Izvjestitelj za mišljenje Pietro Barbieri izjavio je: „Ovim mišljenjem EGSO poziva europske institucije da donošenjem strategije za civilni dijalog, izradom akcijskog plana i sklapanjem međuinstitucijskog sporazuma koji bi uključivao sve razine EU-a učine konkretan korak naprijed. Zalaganje EGSO-a znak je hitne potrebe koja se ne može odbaciti ili odgoditi.”
Suizvjestiteljica Miranda Ulens dodala je: „Već imamo dobre prakse socijalnog dijaloga. Prijedlozima koje iznosimo osigurat ćemo da se čuje i glas drugih legitimnih i predstavničkih organizacija. Stvorimo istinsku, demokratsku Europu za njezine građane! #TogetherStrong!” (ll)
Europa ovu tešku borbu nije shvatila dovoljno ozbiljno i kasno se u nju uključila. Preokretanje trenda rasta popularnosti krajnje desnice pokazalo se teškom zadaćom. Kad je 1945. nacističko-fašistički režim poražen, vjerovalo se da će ekstremistički pokreti izgubiti utjecaj i prostor za djelovanje. To se nije dogodilo. Demokratski model omogućio je krajnjoj desnici da preživi i da ponovno stekne snagu zbog ogorčenosti i nezadovoljstva ljudi.
Europa ovu tešku borbu nije shvatila dovoljno ozbiljno i kasno se u nju uključila. Preokretanje trenda rasta popularnosti krajnje desnice pokazalo se teškom zadaćom. Kad je 1945. nacističko-fašistički režim poražen, vjerovalo se da će ekstremistički pokreti izgubiti utjecaj i prostor za djelovanje. To se nije dogodilo. Demokratski model omogućio je krajnjoj desnici da preživi i da ponovno stekne snagu zbog ogorčenosti i nezadovoljstva ljudi. Krajnja desnica profitirala je od osamdeset godina tolerancije i pasivnosti europskih liberalnih demokracija. Hinila je da igra demokratsku igru, ali nikad nije odustala od svoje ambicije da uništi demokraciju iznutra, jednom kad stekne dovoljnu moć.
A nije daleko od cilja: pod okriljem onoga što naziva „nacionalnim suverenitetom” krajnja desnica već je došla na vlast u nekim zemljama, primjerice u Orbanovoj Mađarskoj i Ficovoj Slovačkoj. U Poljskoj je bila na vlasti osam godina zajedno s PiS-ovom vladom (Prawo i Sprawiedliwość, Pravo i pravednost) do nedavnih izbora u listopadu.
I u Europskoj uniji krajnja desnica pokušava nagristi demokraciju i dovesti do njezina kolapsa. Zahvaljujući razvoju informacijskih i komunikacijskih tehnologija u posljednjih trideset godina, putem digitalnih platformi i društvenih mreža, sposobnost interakcije neonacističkih i neofašističkih skupina drastično se povećala, a time i njihova vidljivost i snaga na globalnoj razini. Te skupine koriste slobodu govora u demokracijama kako bi širile i uporno isticale svoje ksenofobne i rasističke ideologije. Dogovaraju se o strategijama i mobiliziraju u realnom vremenu kako bi dovele u pitanje građanski poredak unutar kojeg djeluju. Činjenica je, međutim, da demokracija tim pokretima koji je pokušavaju uništiti pruža objektivne uvjete pogodne za njihov razvoj i društveni prodor, uključujući državno financiranje.
Krajnja desnica naišla je na plodno tlo za razvoj u Europi, uzmemo li u obzir da su neoliberalne politike i financijski kapitalizam utemeljen na reganizmu (Reaganomics) uzrokovali prekid napretka i socijalnog blagostanja srednje klase, amblem izgradnje Europe i njezina uspjeha. Neoliberalizam je deregulirao i zakočio gospodarski i društveni razvoj, doveo do pada realnog dohotka od rada u korist kapitala, smanjio socijalne potpore i javne usluge, a sektor stanovanja prepustio špekulantima nekretninama. Europske vlade žustro se natječu u prodaji zlatnih viza kleptokratima i oligarsima iz cijelog svijeta. Kriza tržišta i fiskalni damping, zbog kojih je natjecanje na unutarnjem tržištu nepravedno, slaba potpora malim i srednjim poduzećima iz Bruxellesa i Frankfurta, kao i slaba zaštita radnih mjesta i kupovna moć, povećali su nezadovoljstvo građana u Europi u posljednjih petnaest godina.
Upravo ta tragična politička pogreška odgovorna je za sve nižu izlaznost na europskim izborima i za sve veći broj zastupničkih mjesta krajnje desnice u Europskom parlamentu. Uskrsnuće nacističko-fašističke ideologije posljedica je mjera štednje usvojenih u Europi. Iako je taj model zaštitio financijski sustav, zakazao je na području gospodarske i fiskalne pravde te nije uspio riješiti probleme građana ni ispuniti njihove želje i očekivanja. To je dovelo do oživljavanja stare propagande supremacističkih i identitetskih ideologija, koje stalno vrebaju iz pozadine čekajući priliku da gurnu čovječanstvo na nižu razinu civilizacije. To raspirivanje kulturne i vjerske mržnje prisutno je danas u našim životima, na našim malim ekranima i društvenim mrežama nezaustavljivim širenjem dezinformacija. Poticanje straha i nesigurnosti kod građana, zastrašivanje islamizacijom, proglašenje kraja bijele nadmoći ili judeokršćanskog identiteta i demoniziranje romske zajednice kao ovisne o socijalnim potporama strategije su koje su nekada u svojem usponu na vlast koristili autoritarni diktatori ili vođe.
Europske vlade danas im dopuštaju da upiru prstom u „opasnost od imigracije” u Europi koja sve više stari, a koja nužno mora uvoziti dio svoje radne snage kako bi se održala i gospodarski rasla. I to unatoč činjenici da je broj izbjeglica i migranata koji danas stižu u EU nizak, zapravo manji od potreba europskog stanovništva i radne snage. Međutim, ksenofobna i rasistička retorika i dalje je prisutna u Europi, u kojoj još uvijek ne postoji siguran i učinkovit pravni okvir za prihvat i integraciju migranata, što sve samo pogoduje mafiji umiješanoj u trgovinu ljudima. Radnici migranti bili su od temeljne važnosti za obnovu poslijeratne Europe i izgradnju EU-a. Doprinos migranata i u sljedećim će desetljećima biti ključan za napredak Europe. Krajnja desnica svjesna je toga. Uostalom, mnogi njihovi sponzori koriste migrantsku radnu snagu u svojim industrijskim pogonima i poduzećima.
Ali ona će nastaviti igrati svoju igru, ulijevajući strah i manipulirajući savješću, kao i pasivnošću slabih i nestabilnih nacionalnih i europskih čelnika, koji nisu u stanju razviti stratešku viziju ili braniti naše vrijednosti i načela. Demokrati i zagovornici Europe mogu odgovoriti samo na jedan način: boriti se za naše vrijednosti. Za demokraciju, slobodu, dostojanstvo i mir u Europi.
Usvajanje mišljenja o civilnom dijalogu ne može značiti okončanje tog procesa. To je svakako ključan korak na putu napretka jer je mišljenje izrađeno na zahtjev belgijskog predsjedništva i stoga bi se moglo uvrstiti u dnevni red Europske unije.
Usvajanje mišljenja o civilnom dijalogu ne može značiti okončanje tog procesa. To je svakako ključan korak na putu napretka jer je mišljenje izrađeno na zahtjev belgijskog predsjedništva i stoga bi se moglo uvrstiti u dnevni red Europske unije.
Umjesto da ovdje iznosimo sadržaj mišljenja bilo bi korisnije pozabaviti se cijelim procesom. Civilni dijalog ponajprije nudi mjesto na kojem ljudi mogu raspravljati o svojim programima i ciljevima i gdje se institucionalni i neinstitucionalni dionici susreću na ravnopravnoj osnovi.
Međutim, predstavnička demokracija mora se zaštititi od pokušaja neliberalnih snaga da je ugroze. Razni oblici populizma koji ograničavaju prostor za građansko sudjelovanje ozbiljan su razlog za zabrinutost. Zbog toga je provedba članka 11. UEU-a iznimno važna i hitna. Kad je taj članak prvi puta formuliran, bilo je jasno da liberalna demokracija iziskuje sudjelovanje posredničkih tijela kao što su socijalni partneri i organizacije. Ta tijela prenose stajališta građana i građanki – poduzetnika koji vode velika ili mala i srednja poduzeća, radnika, stručnjaka, potrošača, manjina poput migranata, osoba s invaliditetom i Roma te svih onih koji su uključeni u rad europskih i međunarodnih udruga za ljudska prava. „Sloboda, demokracija, ljudska prava i vladavina prava neke su od temeljnih vrijednosti na kojima je zasnovana Europska unija. One su ugrađene u Ugovore EU-a i bit su identiteta EU-a. Međutim, te su vrijednosti posljednjih godina pod velikim pritiskom. Europa se suočava s dosad nezabilježenim krizama koje su povećale socijalne i gospodarske nejednakosti i dovele u pitanje povjerenje građana EU-a u demokratske institucije”, rekao je Oliver Röpke u svojem inauguracijskom govoru. Civilni dijalog od iznimne je važnosti za suočavanje s tim izazovima i, kao što je istaknuo novi predsjednik govoreći o EGSO-u kao instituciji EU-a, vrata institucija EU-a moraju uvijek biti otvorena da bi se čulo što građani imaju za reći.
Rasprava u studijskoj skupini koja je pripremila ovo mišljenje bila je dobar primjer civilnog dijaloga u kojem sudionici slušaju jedan drugoga i pregovaraju o tekstu, sadržaju i ciljevima.
Postigli smo dogovor o nekim zahtjevima koji će se predstaviti europskim institucijama kako bi se civilni dijalog nastavio jačati. Cilj je bio postići međuinstitucijski sporazum koji će biti temelj strategije i akcijskog plana.
To je napredak, jedan od mnogih koraka naprijed koje je EGSO ostvario od 1999. u okviru internih rasprava među subjektima koje zastupa. Međutim, taj korak sada treba provesti u praksi i podržati, i polako ga dovesti do usvajanja u Europskoj uniji.
