Lorenza Campagnolo, koordinatorica istraživanja, i tim CMCC-a uključen u ovu studiju
Studija „Trošak klimatskih promjena za kućanstva i obitelji u EU-u” pomogla je da se rasvijetli kako troškovi povezani s mjerama prilagodbe, politikama ublažavanja i posljedicama klimatskih promjena utječu na kućanstva u EU-u, ovisno o tome u kojoj se regiji nalaze i o njihovim socioekonomskim značajkama. U studiji se potvrđuje da postoji praznina o tome u literaturi i da nema opsežne procjene troškova klimatskih promjena koja je usmjerena na kućanstva u EU-u.
Lorenza Campagnolo, koordinatorica istraživanja, i tim CMCC-a uključen u ovu studiju
Studija „Trošak klimatskih promjena za kućanstva i obitelji u EU-u” pomogla je da se rasvijetli kako troškovi povezani s mjerama prilagodbe, politikama ublažavanja i posljedicama klimatskih promjena utječu na kućanstva u EU-u, ovisno o tome u kojoj se regiji nalaze i o njihovim socioekonomskim značajkama. U studiji se potvrđuje da postoji praznina o tome u literaturi i da nema opsežne procjene troškova klimatskih promjena koja je usmjerena na kućanstva u EU-u.
U studiji su predstavljeni nova metodologija i rezultati u kojima se kombiniraju informacije Eurostata o dohotku i izdacima kućanstava, opasnosti povezane s klimom i alati za modeliranje. U našoj studiji gubitak prihoda kućanstava i izdaci uzrokovani klimatskim promjenama smatraju se izravnom posljedicom učinaka klimatskih promjena ili potreba za prilagodbom.
Klimatske promjene će do 2050. imati drugačiji učinak na različite regije i socioekonomske skupine u EU-u. U slučaju umjerenih klimatskih promjena vjerojatno će doći do povećanja izdataka kućanstava za zdravstvo u sjevernim i južnim dijelovima EU-a, izdataka za hranu u istočnim, zapadnim i južnim područjima, izdataka za električnu energiju u svim regijama i u osiguranju, posebno na sjeveru. Taj porast izdataka znatno će opteretiti siromašnija kućanstva, koja će manje moći diversificirati potrošnju i imati ograničenu sposobnost prilagodbe. Istodobno će na jugu EU-a doći do smanjenja dohotka od rada, a u svim regijama će se smanjiti ukupni dohodak od rada.
Doći će do negativnih i regresivnih učinaka (koji će više pogoditi siromašnija kućanstva nego bogatija) na širok raspon izdataka za robu/usluge i izvore prihoda, posebno na jugu EU-a (izdaci za zdravstvo, električnu energiju i osiguranje te ukupni dohodak od rada), ali i marginalno u istočnim (izdaci za hranu) i sjevernim regijama (izdaci za električnu energiju i osiguranje). Zbog klimatskih promjena vjerojatno će se povećati broj osoba izloženih riziku od siromaštva diljem EU-a; scenariji ublažavanja klimatskih promjena vjerojatno će ublažiti tu pojavu kroz poticanje bržeg rasta plaća niskokvalificirane radne snage u usporedbi s visokokvalificiranom radnom snagom
Glavne preporuke za oblikovatelje politika odnose se na davanje prednosti regijama, primjerice regijama na jugu EU-a, koje se istodobno suočavaju s negativnim posljedicama na kućanstva i regresivnošću, te na jačanje mjera potpore dohotku i njihovo prilagođavanje najranjivijim skupinama stanovništva u tim regijama. Nadalje, zbog višesektorske prirode troškova klimatskih promjena potrebna je horizontalna integracija politika kako bi oblikovanje politika bilo učinkovitije.
Studija, koju je na zahtjev Skupine organizacija civilnog društva proveo CMCC, i sažetak mogu se preuzeti s internetskih stranica EGSO-a.
Europska unija oduvijek snažno zagovara ekonomsku integraciju s ostatkom svijeta. U miroljubivom svijetu koji se temelji na pravilima Europa je zahvaljujući toj strategiji postala jedna od najvažnijih svjetskih trgovinskih sila i jedna od najprosperitetnijih svjetskih regija.
Europska unija oduvijek snažno zagovara ekonomsku integraciju s ostatkom svijeta. U miroljubivom svijetu koji se temelji na pravilima Europa je zahvaljujući toj strategiji postala jedna od najvažnijih svjetskih trgovinskih sila i jedna od najprosperitetnijih svjetskih regija.
Pandemija bolesti COVID-19 i ruska invazija na Ukrajinu iz temelja su promijenile dinamiku otvorenosti i ekonomske integracije te nagovijestile predstojeću dugotrajnu i tešku borbu za očuvanje blagostanja EU-a. Ti remetilački događaji pokazali su koliko je važno da EU postane otporniji i da bude sposoban za obranu vlastitih strateških interesa.
EU se priprema da odgovori na izazove koji bi mogli signalizirati odstupanje od multilateralnog trgovinskog sustava koji se temelji na pravilima, koji je karakterizirao razdoblje nakon Drugog svjetskog rata. Osim toga, EU mora jasno definirati stratešku autonomiju.
Studiju je proveo Centar za studije europskih politika (CEPS) i u njoj se razmatraju ta kompleksna pitanja, istražuju europske slabosti i predlaže niz preporuka za ostvarivanje strateške autonomije. Studiju je naručio EGSO na zahtjev EGSO-ove Skupine poslodavaca, a sastavio ju je CEPS.
U rubrici „Pitanje za...” član EGSO-a Stoyan Tchoukanov odgovara na pitanje u vezi sa svojim mišljenjem čije je usvajanje predviđeno na plenarnom zasjedanju u siječnju. Pitanje EGSO-a: Izvjestitelj ste za mišljenje „Promicanje autonomne i održive proizvodnje hrane: strategije za zajedničku poljoprivrednu politiku nakon 2027.” Što Odbor u tom mišljenju predlaže u vezi s održivom proizvodnjom hrane, posebno u pogledu ZPP-a nakon 2027.?
U rubrici „Pitanje za...” član EGSO-a Stoyan Tchoukanov odgovara na pitanje u vezi sa svojim mišljenjem čije je usvajanje predviđeno na plenarnom zasjedanju u siječnju.
Pitanje EGSO-a: Izvjestitelj ste za mišljenje „Promicanje autonomne i održive proizvodnje hrane: strategije za zajedničku poljoprivrednu politiku nakon 2027.” Što Odbor u tom mišljenju predlaže u vezi s održivom proizvodnjom hrane, posebno u pogledu ZPP-a nakon 2027.?
Godišnje izvješće o napretku za 2023.Europske agencije za okoliš (EEA) ne budi preveliku nadu: EU do 2030. možda neće ostvariti većinu ciljeva Posebno su loši izgledi za potrošački otisak, razine potrošnje energije, kružnu proizvodnju i ekološku poljoprivredu, iako ni ostatak – od bioraznolikosti do prilagodbe klimatskim promjenama i njihovog ublažavanja – ne izgleda ništa bolje.
Godišnje izvješće o napretku za 2023.Europske agencije za okoliš (EEA) ne budi preveliku nadu: EU do 2030. možda neće ostvariti većinu ciljeva Posebno su loši izgledi za potrošački otisak, razine potrošnje energije, kružnu proizvodnju i ekološku poljoprivredu, iako ni ostatak – od bioraznolikosti do prilagodbe klimatskim promjenama i njihovog ublažavanja – ne izgleda ništa bolje.
Ta turobna slika ne smije nas obeshrabriti već, dapače, motivirati jer valja nešto poduzeti. Sad nije trenutak za stidljive dobre namjere (u prošlosti ih je bilo sasvim dovoljno i vidite kamo su nas dovele) ili povratak na mjere štednje. Načela pravedne tranzicije i gospodarske, socijalne i okolišne održivosti moraju prožimati svaku politiku EU-a. U skladu s najnovijim mišljenjem EGSO-a o toj temi, to mora uključivati usvajanje direktive o pravednoj tranziciji u svijetu rada, i to na razini cijelog EU-a. Ovaj golemi zadatak koji je pred nama može se ostvariti samo ako svi u njemu sudjeluju. Ako troškovi opet budu prebačeni samo na najranjivije skupine, kao što je već često slučaj, populizam krajnje desnice sve će više rasti. Jednom kad ni oni ne budu više mogli poricati katastrofalne učinke klimatskih promjena, bit će prekasno.
U EU-u gotovo 900 tisuća ljudi živi kao beskućnik na ulici ili prespava svake noći u skloništu. Beskućništvo se u posljednjih 15 godina više nego udvostručilo pa EGSO stoga poziva države članice i EU da poduzmu mjere.
U EU-u gotovo 900 tisuća ljudi živi kao beskućnik na ulici ili prespava svake noći u skloništu. Beskućništvo se u posljednjih 15 godina više nego udvostručilo pa EGSO stoga poziva države članice i EU da poduzmu mjere.
EGSO poziva na donošenje sveobuhvatne strategije EU-a za borbu protiv beskućništva i na djelotvorne nacionalne politike za beskućništvo koje bi hitno trebalo provesti kako bi se do 2030. radikalno smanjila ova pojava koja je jedan od najekstremnijih oblika socijalne isključenosti.
„Pozivamo na donošenje strategije EU-a o beskućništvu kojom bi se nadopunila Europska platforma za borbu protiv beskućništva (EPOCH) i omogućilo uključivanje nacionalnih politika o beskućništvu u europski semestar”, rekla je Maria del Carmen Barrera Chamorro, izvjestiteljica za mišljenje EGSO-a Okvir EU-a za nacionalne strategije za borbu protiv beskućništva.
Ta strategija mora biti poduprta preporukom Vijeća. Stoga EGSO poziva belgijsko predsjedništvo Vijeća EU-a da započne raditi na njoj. Odbor također traži od Komisije da hitno pripremi prijedlog novog višegodišnjeg programa rada koji bi se nastavio i tijekom sljedećeg mandata Komisije.
„EGSO želi da beskućništvo i dalje bude prioritet socijalne politike EU-a uoči, ali i nakon europskih izbora. Potreban nam je strateški zaokret u upravljanju beskućništvom kako bismo ga potpuno iskorijenili do 2030.”, rekao je suizvjestitelj za mišljenje Ákos Topolánszky.
EGSO predlaže aktivno promicanje načela „stanovanje na prvom mjestu” kako bi se spriječilo trajno beskućništvo. Prema tom načelu stanovanje ne samo da pruža utočište, nego je i alat za reintegraciju. Konkretno, to znači osiguranje dugoročnih rješenja stambenog pitanja, neovisno o tome jesu li ispunjeni uvjeti poput pokazivanja osobnog razvoja ili prihvaćanja potpore.
Pristup usmjeren na stanovanje već je usvojen u Lisabonskoj deklaraciji koju su 2021. potpisale 27 država članica EU-a, europske institucije i mnoge europske nevladine organizacije. Deklaracija je politička osnova EPOCH-a, a njezini potpisnici obvezali su se surađivati u području beskućništva na razini EU-a i raditi na iskorjenjivanju beskućništva do 2030. Međutim, EGSO u svojem mišljenju primjećuje da pitanje beskućništva i dalje nije u dovoljnoj mjeri riješeno ni na europskoj ni na nacionalnoj razini.
Finska je jedina zemlja koja je u posljednja dva desetljeća uspjela dosljedno smanjivati beskućništvo. (ll)
