U prosincu smo počeli objavljivati mišljenja naših gostiju o europskim izborima u okviru rubrike „Ja ću glasati. A ti?” Ovoga puta, naša gošća je Malgorzata Molęda-Zdziech, poljska sociologinja, politologinja i aktivna komentatorica događaja u Poljskoj.
U prosincu smo počeli objavljivati mišljenja naših gostiju o europskim izborima u okviru rubrike „Ja ću glasati. A ti?” Ovoga puta, naša gošća je Malgorzata Molęda-Zdziech, poljska sociologinja, politologinja i aktivna komentatorica događaja u Poljskoj.
Ona je pročelnica Odsjeka za političke studije na Visokoj školi za ekonomiju u Varšavi i rektorova predstavnica za suradnju s Europskom unijom. U svojem članku komentira važan utjecaj poljskog civilnog društva na rezultate posljednjih poljskih nacionalnih izbora održanih u listopadu 2023. Također upućuje na jedan od prioriteta budućeg poljskog predsjedanja Vijećem EU-a koji se odnosi na ulogu civilnog društva u zaštiti vladavine prava. (ehp)
Jacques Delors preminuo je nakon dugog života ispunjenog uspješnim angažmanom koji je ostavio neizbrisiv trag. Izravno je sudjelovao u postavljanju temelja europskog projekta koji su danas naša realnost: jedinstveno tržište, šengensko područje, Erasmus, euro i kohezijski fondovi. Njegov rad na europskom projektu temeljio se na etici djelovanja.
Jacques Delors preminuo je nakon dugog života ispunjenog uspješnim angažmanom koji je ostavio neizbrisiv trag. Izravno je sudjelovao u postavljanju temelja europskog projekta koji su danas naša realnost: jedinstveno tržište, šengensko područje, Erasmus, euro i kohezijski fondovi. Njegov rad na europskom projektu temeljio se na etici djelovanja.
Jacques Delors dao je javnom angažmanu notu plemenitosti. U svojem djelovanju u udrugama, sindikatima, a zatim i politici, taj se aktivist, kako se skromno volio nazivati, osobito oslanjao na personalizam Emmanuela Mouniera. Diskretno se izjašnjavao kao kršćanin i svaku je osobu vidio kao jedinstveno biće i kao dio mreže društvenih veza. Znao je da je za svako opsežnije djelovanje nužno potaknuti angažman unutar te mreže.
Zabrinut zbog zamaha individualizma, taj je socijal-demokrat vjerovao u društveni angažman, kojim svatko može doprinijeti općem dobru. Njegovo ime ostaje neraskidivo povezano sa savjetovanjem, zajedničkim upravljanjem, kolegijalnošću i drugim oblicima kolektivnog djelovanja, koje je promicao i za koje se zalagao. Stoga je pridavao veliku važnost Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija, čijem je osnivanju doprinio. Poštovao je posrednička tijela i vjerovao u iskren socijalni dijalog u duhu kompromisa.
Taj je dijalog vodio na europskoj razini i proširio ga na dijalog s religijama. Delors nije bio figura spasitelja. Iako je sam sebe podučavao, nije se smatrao isključivim tvorcem svojeg uspjeha nego osobom koja se kroz djelovanje izgradila pomoću drugih i u suradnji s njima. Delorsova razmišljanja neprestano su se razvijala u pozitivnoj interakciji s rezultatima djelovanja. Iako je bio čovjek načela i uvjerenja ukorijenjenih u njegovoj dubokoj vjeri, nije bio rob slijepe ideologije. Razborito je polazio od konkretnih okolnosti, razumijevanja situacije i poštovanja nacionalnih tradicija kako bi pronašao mogućnost za korak naprijed.
Davao je prednost realnosti u odnosu na ideje, za koje je ipak znao utrti put kada su okolnosti to omogućavale. Tako se zauzeo za ideju o jedinstvenoj valuti i od početka podržavao ponovno ujedinjenje Njemačke, koje je postalo neizbježno nakon pada Berlinskog zida. Istina je da svijet i njegove aktualne krize više nisu kao u vrijeme Delorsove Europe. Njegova postignuća, primjerice unutarnje tržište, treba prilagoditi i dopuniti s obzirom na prijeteće sile, ali ona su danas temelj za djelovanje. Današnji bi europski čelnici i čelnice trebali dati novi zamah njegovoj metodi uključivog i lucidnog pristupa realnosti koji se temelji na čvrstim načelima i otvorenosti za kompromis u interesu zajedničkog napretka.
Sébastien Maillard, posebni savjetnik i bivši direktor (2017. – 2023.) Instituta Jacques Delors
Jacques Delors, preminuo 27. prosinca 2023., ostat će zapamćen kao najveći i najuspješniji predsjednik Europske komisije, vizionar pogleda uprta u budućnost i jedan od utemeljitelja ujedinjene Europe, kao što su to mnogo prije njega bili Jean Monnet i Robert Schuman.
Jacques Delors, preminuo 27. prosinca 2023., ostat će zapamćen kao najveći i najuspješniji predsjednik Europske komisije, vizionar pogleda uprta u budućnost i jedan od utemeljitelja ujedinjene Europe, kao što su to mnogo prije njega bili Jean Monnet i Robert Schuman.
Predsjednik Komisije prije njega nije bio puno više od europskog birokrata. Upravo je on toj ulozi dao status jednakovrijedan šefovima država i vlada, koji je kasnije postao općeprihvaćen. Tijekom svojega desetogodišnjeg mandata, od 1985. do 1995., također zahvaljujući potpori njemačkoga kancelara Helmuta Kohla i francuskoga predsjednika Françoisa Mitterranda, snažno je i odlučno promicao proces europske integracije. Naime, dao mu je novi zamah s ciljem da do 1992. zajedničko tržište, koje se temelji na carinskoj uniji, preoblikuje u istinsko jedinstveno tržište. Zatim je, dok je jedinstveno tržište još bilo u fazi realizacije, pokrenuo svoj drugi veliki projekt – uspostavu monetarne unije, dok je istodobno radio na širenju nadležnosti Zajednice uspostavom Europske unije posredstvom Ugovora iz Maastrichta.
Osim toga, prvi se put uhvatio u koštac s „demokratskim deficitom” Zajednice, predloživši – što je i prihvaćeno – davanje većih ovlasti Europskom parlamentu, najprije postupkom suradnje (predviđenim Jedinstvenim europskim aktom), a zatim (nakon reforme Ugovorom iz Maastrichta) postupkom suodlučivanja, kojim Europski parlament konačno dobiva istinsku ulogu suzakonodavca u pitanjima o kojima Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom.
Put prema strateškom cilju uspostave jedinstvenog tržišta započet je dvama dokumentima: izvješćem o „cijeni nedjelovanja” na europskoj razini, u kojem su istaknute ekonomske prednosti uklanjanja postojećih unutarnjih zakonodavnih barijera, i prvom bijelom knjigom, u kojoj su navedene sve zakonodavne mjere (njih oko 200) potrebne za njihovo uklanjanje.
Delors je od samog početka u jačanju mehanizama donošenja odluka i europskih institucija vidio ključan instrument za ostvarivanje europskog projekta. Stoga je Jedinstvenim europskim aktom predložio prvu istinsku reformu Rimskih ugovora iz 1957., kojima su uspostavljene Europske zajednice (zajedničko tržište i Euratom), i uspio je uvjeriti države članice da je prihvate (1987.).
Jacques Delors zatim je imao ključnu ulogu u redefiniranju financijskog okvira Zajednice zahvaljujući znatnom povećanju proračunskih sredstava, koja su „Paketom Delors I” (1988. – 1992.) povećana na 1,20 % ukupnog BDP-a država članica, a „Paketom Delors II” (1993. – 1999.) na 1,27 %, kao i velikom povećanju sredstava za ekonomsku i socijalnu koheziju (regionalne i strukturne politike), koja se smatrala nužnom za objedinjivanje unutarnjeg tržišta. Međutim, još je važnija bila sustavna promjena proračunskog okvira Zajednica, koji je upravo nakon dva Delorsova „paketa” od godišnjeg postao srednjoročni (sedmogodišnji).
Tako je izbjegnuta potreba da se svake godine među državama članicama provode iscrpljujući pregovori o financijama, što bi na nekoliko mjeseci usporilo rad europskih institucija. Još jedan ključni element koji je Delors uveo u europske politike bila je socijalna dimenzija (među ostalim, upravo je on pokrenuo „socijalni dijalog” između poduzeća, sindikata i europskih institucija). Međutim, njegov socijalni program, koji je predviđao usklađivanje instrumenata za zaštitu radnika u slučaju krize i sprečavanje nastojanja da se proizvodne aktivnosti izmjeste izvan teritorija Zajednice, bio je jedan od njegovih neostvarenih ciljeva.
No njegov najveći neuspjeh bio je povezan s njegovom drugom bijelom knjigom – o rastu, zapošljavanju i konkurentnosti – koja je u velikom stilu pokrenuta 1993. kao posljednji veliki projekt u njegovu mandatu. Bio je to prijedlog za oživljavanje i jačanje ekonomije (koji bi se tijekom 20 godina financirao s 20 milijardi eura), među ostalim, uz doprinose proračunu Zajednice i zajmove Europske investicijske banke, i izdavanjem zajedničkih dužničkih instrumenata (8 milijardi eura godišnje). Svrha tog plana bila je potpora izgradnji prometne i telekomunikacijske infrastrukture i nizu drugih ekonomskih i socijalnih inicijativa, što je u biti bio nagovještaj onoga što će 20 godina kasnije, kao odgovor na pandemijsku krizu, postati NextGenerationEU.
Plan je Europsko vijeće pozitivno prihvatilo, no ministri financija EU-a zatim su ga kritizirali i odbili. Desetljeće Jacquesa Delorsa završilo je silaznom putanjom i valom prigovora u kojima je bio optuživan za pretjerane ambicije, jakobinski centralizam i prekomjernu regulaciju. Međutim, neke od njegovih ideja kasnije su ostvarene, primjerice, transeuropske mreže i program „SURE” za potporu naknadama za privremenu nezaposlenost radnika tijekom krize uzrokovane bolešću COVID-19.
U rubrici „U žiži” članica EGSO-a Sandra Parthie, predsjednica Stručne skupine za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju i izvjestiteljica za mišljenje „Nova europska strategija za unutarnje tržište”, koje će biti usvojeno na plenarnom zasjedanju u siječnju, govori o prijedlozima Odbora o toj strategiji.
U rubrici „U žiži” članica EGSO-a Sandra Parthie, predsjednica Stručne skupine za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju i izvjestiteljica za mišljenje „Nova europska strategija za unutarnje tržište”, koje će biti usvojeno na plenarnom zasjedanju u siječnju, govori o prijedlozima Odbora o toj strategiji.
Jacques Delors preminuo je 27. prosinca prošle godine. Od 1985. do 1995. bio je predsjednik Europske komisije, a prije toga, od 1981. do 1985. ministar financija u vladi Françoisa Mitterranda. Bivši direktor i aktualni posebni savjetnik Instituta Jacques Delors u Parizu i bivši dopisnik za EU u Bruxellesu Sébastien Maillard odao mu je primjerenu počast.
Jacques Delors preminuo je 27. prosinca prošle godine. Od 1985. do 1995. bio je predsjednik Europske komisije, a prije toga, od 1981. do 1985. ministar financija u vladi Françoisa Mitterranda.
Bivši direktor i aktualni posebni savjetnik Instituta Jacques Delors u Parizu i bivši dopisnik za EU u Bruxellesu Sébastien Maillard odao mu je primjerenu počast.
Lorenzo Consoli, jedan od najpoznatijih novinara u Europi, također je s čitateljima biltena EGSO info podijelio svoja sjećanja o predsjedniku Jacquesu Delorsu.
Talijanski novinar i europski dopisnik od 1991. Lorenzo Consoli jedan je od najiskusnijih stručnjaka za europsku politiku, a radi za talijansku novinsku agenciju Askanews. Od 2006. do 2010. bio je predsjednik Međunarodnog udruženja novinara u Bruxellesu (API). Gostujući je profesor u okviru programa Executive Master in European Journalism and Communication na fakultetu IHECS u Bruxellesu. (ehp)
Suočavanje s posljedicama klimatskih promjena i uništavanja okoliša na mir, sigurnost i obranu
