Piše: Oleksandra Matvijčuk
Kao odvjetnica za ljudska prava vodim evidenciju ratnih zločina u ovom ratu otkad ga je Rusija započela 2014., kako bi prije ili kasnije svi počinitelji bili kažnjeni. Međutim, kao ljudsko biće razumijem da u međuvremenu ne smijemo čekati kako bismo ih zaustavili. Zato se zalažem za brzo pokretanje procesa pristupanja Ukrajine NATO-u.
Suočavamo se s neviđenim brojem ratnih zločina. Ruske snage namjerno uništavaju stambene zgrade, crkve, škole i bolnice, napadaju evakuacijske koridore, uspostavile su sustav filtracijskih logora, organizirale protjerivanje stanovništva te otimale, silovale, mučile i ubijale civille u okupiranim područjima.
Nije riječ o ratu između dvije države, već o ratu između dva sustava – autoritarnog i demokratskog. Rusija pokušava dokazati da su demokracija, vladavina prava i ljudska prava lažne vrijednosti. Ako nisu istinske, zašto nikoga ne mogu zaštititi? Zašto cjelokupni međunarodni mirovni i sigurnosni sustav ne može zaustaviti ruska zlodjela? Zašto sam ja, odvjetnica za ljudska prava koja već dugi niz godina koristi zakone kako bi zaštitila ljude, sada prisiljena na pitanje: „Kako možemo pomoći zaštititi ljude od ruske agresije?” dati odgovor: „Tako što ćemo Ukrajini dati oružje”?
Zato što u ovom trenutku zakon ne funkcionira. Vjerujem, međutim, da je to samo privremeno.
Ruska vojska desetljećima provodi međunarodne zločine u Čečeniji, Moldovi, Gruziji, Maliju, Libiji i Siriji. Za te zločine Rusija dosad nije bila kažnjena.
Moramo prekinuti taj krug izbjegavanja kazne. Moramo uspostaviti poseban sud za zločin agresije i Putina, Lukašenka i ostale smatrati odgovornima za taj zločin.
To je svakako odvažan, ali i ispravan korak.
Iako, kao odvjetnica za ljudska prava vodim evidenciju ratnih zločina u ovom ratu otkad ga je Rusija započela 2014., kako bi prije ili kasnije svi počinitelji bili kažnjeni, kao ljudsko biće razumijem da u međuvremenu ne smijemo čekati kako bismo ih zaustavili. Stoga ističem sljedeće:
Sve dok je Ukrajina ugrožena, ugrožen je i cijeli euroatlantski sigurnosni sustav. Umjesto članstva u NATO-u, neki političari spominju sigurnosna jamstva koja se u stvarnosti ne mogu izjednačiti s člankom 5. Ugovora o NATO-u. Kako se zasebnim jamstvima može zajamčiti sigurnost tako velike zemlje, koja se ne može jedinstvenim štitom zaštititi od ruskih projektila? Koja je dugoročna cijena tih jamstava, osobito zbog izravnih posljedica nesigurnosti, kao što je „prehrambena kriza”? Omogućuju li nam određena jamstva da ostvarimo održivost kada se ono što se danas ponovno izgradi može ponovno uništiti sutra? Ili, omogućuju li milijunima Ukrajinaca siguran povratak u Ukrajinu?
Ukrajina zaslužuje biti članicom NATO-a. Ukrajina dijeli vrijednosti slobode i demokracije te ih je spremna braniti. Ukrajina neće biti samo korisnik, već će snažno doprinijeti sigurnosti Saveza. Ne radi se o praznom obećanju, već o činjenici dokazanoj na bojištu. Ukrajina će ojačati NATO.
Početak pristupanja Ukrajine NATO-u način je da se rat zaustavi, a ne da se proširi. Rusija će „stratešku nesigurnost” uvijek koristiti kao razlog za napad na Ukrajinu.
Narod Ukrajine očekuje konkretne rezultate NATO-ova sastanka na vrhu 11. i 12. srpnja u Vilniusu. Prošlo je vrijeme za uvjeravanje da su vrata NATO-a otvorena. Sada je trenutak da se donesu odluke koje će pokrenuti proces pristupanja Ukrajine NATO-u.
Rusija je uvijek bila proaktivna. Rusija koristi ratove i okupaciju stranih teritorija kako bi međunarodnu zajednicu dovela pred gotov čin i prisilila je da se pomiri s novom stvarnošću. Demokratske zemlje koje sudjeluju u NATO-u trebale bi konačno preuzeti inicijativu za početak upravljanja tim procesom. Predugo smo sigurnost uzimali zdravo za gotovo. Moramo preuzeti odgovornost za našu zajedničku budućnost.
Manje