EGSO info: Prije nekoliko godina počeli ste se baviti temom Ukrajine u filmu „Zima u plamenu: borba Ukrajine za slobodu”, koji je nominiran za Oskara, a sada ste snimili novi film „Sloboda u plamenu: borba Ukrajine za slobodu”. Radi li se o nastavku priče?
Evgeny Afineevsky: „Zima u plamenu” bila je kampanja za mir. U veljači 2022. osjetio sam potrebu da se kao redatelj vratim toj priči i pokažem njezinu povezanost s današnjim ratom. Stoga ne bih rekao da je „Sloboda u plamenu” nastavak. Priča povezuje događaje još od Majdana pa sve do aktualne situacije. Znate, ovaj rat traje već osam godina. Riječ je o borbi za dostojanstvo, slobodu i ljudska prava.
Što Vas je potaknulo da snimite prvi film o Ukrajini?
Rekao bih da je to bio Majdan i hrabrost ukrajinskog naroda koju smo tada vidjeli. Stali su u obranu svojih prava i uvjerenja. Stali su u obranu neovisne budućnosti Ukrajine kao ujedinjene zemlje koja pripada obitelji slobodnih naroda Europe. Tome sam svjedočio i to me lani potaknulo da se vratim toj priči i da nastavim raditi na njoj.
Postoji li nešto što Vam je iz suradnje s Ukrajincima na terenu ostalo u posebnom sjećanju i što biste rado podijelili s nama?
Mnogo je toga. Međutim, jedan događaj uvijek ispričam kada netko kaže da ne možemo promijeniti povijest. Tijekom hladne zime 2013. – 2014. na Majdanu sam vidio plakat s velikom kapi vode na kojem je pisalo: „Svatko od nas je kap vode, zajedno smo ocean”. Vidio sam kako se ukrajinski narod ujedinio i pokazao vladi da ima glas, moć i volju promijeniti povijest svoje nacije – i kako to i čine. U 93 dana ljudi iz različitih društvenih skupina, bogati i siromašni, mladi i stari, postigli su svoje ciljeve zajedničkim djelovanjem i međusobnim poštovanjem. Mislim da je u današnjem dobu važna ujedinjenost.
Što smatrate da bi EU i europske zemlje i civilno društvo trebali učiniti da pomognu Ukrajincima u ovom ratu?
EU predstavlja jedinstvo, ujedinjenje. Mislim da je sada krajnji trenutak da se zaustavi izbijanje trećeg svjetskog rata. Što to prije priznamo, to će se prije svijet ujediniti. Ukrajinci ne traže da se ljudi iz drugih zemalja idu boriti u Ukrajinu već da im pomognu pobijediti u ratu, i to je nešto lijepo - svijet i svi mi koji podržavamo Ukrajinu kako bismo zaustavili rat.
Ovaj ste film posvetili novinarima koji „danas riskiraju svoje živote”. Koliko su reporteri i aktivisti važni u ratu?
To sam izjavio u u svojem prvom filmu i nastavljam to ponavljati jer sam surađivao s novinarima na terenu, a neki od njih više nisu s nama. Postoje statistički podaci o pogibiji novinara, ukrajinskih filmaša i reportera u prvim mjesecima rata, koji su bili najokrutniji. Međutim, ovaj rat ne vodi se samo na terenu, već i u medijima. Glavno je oružje propaganda jer, prema Goebbelsovom receptu, „izreknete li laž i nastavite je ponavljati, ljudi će povjerovati da je to istina”.
Ruska agresija na Ukrajinu odvija se doslovno pred vratima Europe i snažno utječe na europske zemlje. Što je sa SAD-om? Kako je narod tamo reagirao? Jesu li se pokrenule nevladine organizacije i organizacije civilnog društva?
Američka vlada pomaže koliko može, ali ovdje u Hollywoodu ne govori se mnogo o Ukrajini. Neke mreže i dalje izvješćuju o ratu, ali ne i glavni mediji. Nevladine organizacije od početka pomažu ljudima na terenu, ali društvo u cjelini obično zanemaruje ratne konflikte, i tako je i u ovom slučaju. Usredotočeni smo na mnoge druge stvari, a meni, kao redatelju, smeta činjenica da se ne snima dovoljno političkih filmova. Čini se da se Hollywood pokušava držati podalje od političkih situacija. Međutim, kada bi došlo do napada na nuklearno postrojenje u Ukrajini, cijenu bismo platili svi.
Režirali ste još jedan film o ratu, Cries from Syria („Krik iz Sirije”), 2017. godine. Što vas je navelo da snimite taj dokumentarni film? Jeste li njime uspjeli privući pozornost na tu tragediju?
Filmom Cries from Syria svojom sam pričom pokušao skrenuti pozornost na događaje u Siriji od početka konflikta do ogromne migrantske krize koja je uslijedila. Mnogi ljudi prikazani u tom filmu sada su mrtvi. Isto vrijedi i za filmove o Ukrajini. Pokušao sam svijetu objasniti da nije riječ o lokalnom sukobu, već o ratu. Također sam pokušao povezati aktiviste i volontere, ali, što je najvažnije, pokušao sam povezati novinare s novinarom na prvoj liniji koji ima glavnu ulogu u filmu. U svojem posljednjem filmu prikazao sam najvažniju stvar – medijski rat – jer sam mnogo vremena proveo u gradovima i medijskoj sferi pokazujući što je propaganda. Uglavnom, želim ispričati važne priče našeg doba i omogućiti onima koji ih proživljavaju da se njihov glas jasno i glasno čuje, upoznati svijet s tim pričama i poslati poziv na djelovanje. Kroz svaki film vode me tri cilja: zagovaranje, aktivizam i djelovanje.
Smatrate li da ste filmovima postigli te ciljeve?
Da, smatram! I mislim da me to potiče na daljnji rad. Vidio sam učinak svojih filmova, koji su nadahnuli političko djelovanje. Vidio sam promjenu u ljudima nakon što su vidjeli moje filmove o Siriji i Ukrajini. U susretima s publikom ljudi me uvijek pitaju: „Molimo Vas, recite nam kako možemo pomoći? Što možemo učiniti?” To je pitanje koje čujem gotovo svaki put. To mi daje inspiraciju i dobar osjećaj.
Koji je Vaš sljedeći projekt? Imate li nešto na umu?
Ne, trenutno nemam. Prvo moramo zaustaviti ovaj rat, jer ako se proširi, neće biti potrebe za filmašima, više neće biti Hollywooda. Samo ujedinjeni možemo pobijediti u ovom hibridnom ratu, na terenu u Ukrajini i u medijima, jer propaganda i laži lako prelaze granice EU-a ili SAD-a, nije im potrebna viza. Putuju bez ograničenja i to je ono što svi zaboravljaju, u Hollywoodu, u Americi, u cijelom svijetu.
Najava za film „Sloboda u plamenu”.
Više informacija o filmu možete pronaći ovdje.
Manje