EGSO info

Europska konfederacija sindikata (ETUC), glavna sindikalna organizacija Europe koja predstavlja 45 milijuna radnika na europskoj razini, odbila je podržati kompas konkurentnosti, plan Europske komisije za poticanje gospodarstva EU-a. ETUC smatra da kompas u svojem sadašnjem obliku nije prihvatljiv. Razgovarali smo s glavnom tajnicom ETUC-a Esther Lynch o glavnim primjedbama radnika na kompas i sudbini europskog stupa socijalnih prava u jeku novih poziva na drastičnu deregulaciju i stavljanje većeg naglaska na konkurentnost.

Sindikati EU–a već su izrazili svoje nezadovoljstvo najnovijim planom Europske komisije za oživljavanje gospodarstva EU. Što je, prema vašem mišljenju, glavni problem Komisijinog kompasa konkurentnosti? Koje prijedloge u planu smatrate posebno alarmantnima?

Glavni problem s kompasom konkurentnosti Europske komisije jest davanje prednosti deregulaciji u odnosu na ulaganja potrebna za otvaranje kvalitetnih radnih mjesta, razvoj snažne europske industrijske politike i osiguravanje visokokvalitetnih javnih usluga. Isto tako, iako se u kompasu prepoznaje važnost kvalitetnih radnih mjesta za konkurentno gospodarstvo, umjesto predlaganja potrebnog zakonodavstva za jačanje prava, poboljšanje radnih uvjeta i promicanje kolektivnog pregovaranja, njime se taj prioritet dovodi u pitanje promicanjem deregulacije koja može dovesti do lošijih radnih uvjeta i nesigurnosti radnih mjesta.

Jedan od prijedloga koji najviše zabrinjava jest uvođenje 28. režima za poduzeća, koji bi im omogućio poslovanje izvan nacionalnih zakona o radu. To bi moglo ozbiljno ugroziti radno zakonodavstvo u cijeloj Europi i dovesti do utrke prema dnu u pogledu prava i zaštite radnika.

Isto tako, vrlo je problematična zabrana prekomjerne regulacije, odnosno mogućnosti vlada da donose zakone iznad minimalnih standarda utvrđenih direktivama EU-a. Zamisao na kojoj se temelje direktive EU-a, za razliku od uredbi EU-a, jest da se njima utvrđuju minimalni standardi za sve zemlje. Određivanjem gornje granice onoga što je moguće ne samo da bi se ugrozila ta ideja, već bi to bilo i vrlo štetno za radnike te bi dovelo do urušavanja teško ostvarenog napretka, primjerice u području zdravstvene skrbi, obrazovanja, zdravlja i sigurnosti na radu ili pravednih plaća.

Osim toga, problematičan je i poziv iz kompasa na donošenje mirovinskih reformi koje se temelje na duljem radnom vijeku jer se njime nepotrebno opterećuje radnike, a pritom se ne odgovara na potrebu za održivim i pravednim mirovinskim sustavima.

Štoviše, kompas je u velikoj mjeri usmjeren na dobrobit poduzeća jer obuhvaća brojna obećanja dana poslovnim skupinama, ali bez konkretnih obveza u pogledu zakonodavstva koje bi koristilo radnicima. To znači da nedostaju mjere kojima bi se osiguralo da se javna ulaganja upotrebljavaju za otvaranje kvalitetnih radnih mjesta, a ne samo za povećanje dobiti poduzeća.

Ukratko, kompasom konkurentnosti se ne uspijeva uravnotežiti potrebe poduzeća s pravima i dobrobiti radnika, što ga u njegovom sadašnjem obliku čini neprihvatljivim prijedlogom.

Smatrate li da bi provedba europskog stupa socijalnih prava sada mogla biti ugrožena?

Komisija se u svojem nedavno objavljenom programu rada za 2025. ponovno obvezala na provedbu europskog stupa socijalnih prava. Ipak, u praksi je to prvi program rada od 2019. koji ne uključuje nijednu socijalnu zakonodavnu inicijativu.

S druge strane, Komisija je za iduću godinu predložila osam „pojednostavljenih” zakonodavnih akata. Nitko ne voli biti preopterećen administracijom, a sindikati aktivno predlažu rješenja u tu svrhu, poput pravila o javnoj nabavi.

Međutim, očito je da se problemi s kojima se Europa suočava neće riješiti pojednostavljenjem.

Najveća prijetnja provedbi stupa socijalnih prava su masovna otpuštanja koja se najavljuju diljem Europe. To će ugroziti plaće i sigurnost radnih mjesta, ali i mirovine, socijalnu zaštitu i mnoga druga načela stupa socijalnih prava.

Treba osigurati ulaganja radi zaštite i otvaranja kvalitetnih radnih mjesta, uključujući pokretanje instrumenta SURE 2.0 i snažnog mehanizma ulaganja EU-a, i uvesti potrebne zakonodavne inicijative kako bi se osigurala kvalitetna radna mjesta.

Koji bi, ako ne smanjenjem regulatornih opterećenja, bio pravi način da EU poboljša svoju važnost u trenutačnom globalnom gospodarskom kontekstu?

Uvjeti koji su doveli do tih otpuštanja mogu se pripisati nedostatku ulaganja. To vrijedi i za privatna i za javna ulaganja.

Korporacije preusmjeravaju ulaganja s plaća radnika i prijeko potrebnog istraživanja i razvoja na isplate dividendi i otkupe dionica, kočeći pritom napredak zelenog i tehnološkog razvoja u Europi.

SAD i Kina pokrenuli su tijekom proteklih nekoliko godina veliki val javnih ulaganja. EU je u međuvremenu usvajao nova pravila kojima bi se države članice prisililo na mjere štednje.

EU mora hitno promijeniti smjer. Masovna javna ulaganja i socijalni zahtjevi za osiguravanje kvalitetnih radnih mjesta preduvjet su za provedbu europskog stupa socijalnih prava.

Esther Lynch glavna je tajnica Europske konfederacije sindikata (ETUC). Posjeduje bogato sindikalno iskustvo u Irskoj i na europskoj i međunarodnoj razini, a bila je i zamjenica glavnog tajnika i tajnica ETUC-a. U svom je radu predvodila borbu za jačanje radničkih i sindikalnih prava, što je imalo velik utjecaj na ključne direktive o primjerenim minimalnim plaćama, transparentnim i predvidivim radnim uvjetima i zviždačima. Također je predvodila kampanje za provedbu europskog stupa socijalnih prava i pravednih plaća. Svojim je radom osigurala donošenje 15 pravno obvezujućih ograničenja izloženosti karcinogenim tvarima i sklapanje sporazuma o digitalizaciji i reproduktivno toksičnim tvarima između socijalnih partnera. Esther je cijeli život feministica koja se zalaže za prestanak podcjenjivanja rada koji pretežno obavljaju žene.

ETUC predstavlja 45 milijuna članova iz 94 sindikalne organizacije u 42 europske zemlje i 10 europskih saveza sindikata.

Kinga Grafa

Poduzeća u Europi i dalje se suočavaju s prekomjernom birokracijom, regulatornom fragmentacijom i sve većim troškovima. Prekomjerna regulacija koči njihov rast i sprečava ih da drže korak s konkurentima iz drugih dijelova svijeta. Europa se ne smije nastaviti kretati u začaranom krugu – poduzetnicima su potrebne stvarne promjene, a ne dodatne analize istih prepreka koje su nam već godinama poznate. Ovo je ključan trenutak za prelazak s riječi na djela, poručuje Kinga Grafa iz poljske poslovne konfederacije Lewiatan.

Europska komisija nedavno je predstavila kompas konkurentnosti, plan za sljedećih pet godina kojim se nastoji ojačati gospodarski položaj EU-a i podupirati europska poduzeća. Način djelovanja koji je predložila Komisija ispravan je. Poduzeća već dugo pozivaju na takve promjene, a konkurentnost i jedinstveno tržište njihovi su glavni prioriteti. Međutim, ako EU želi biti globalni konkurent, mora djelovati odmah. U interesu snažne ekonomije moramo hitno pojednostavniti propise, smanjiti troškove energije i osigurati učinkovitu potporu ulaganjima i inovacijama. S obzirom na nestabilno geopolitičko okruženje potrebni su nam i sporazumi o slobodnoj trgovini s glavnim partnerima, kao što su sporazumi o pristupu kritičnim sirovinama.

Poduzeća u Europi i dalje se suočavaju s prekomjernom birokracijom, regulatornom fragmentacijom i rastućim troškovima. Konkurenti iz drugih dijelova svijeta brže rastu, dok rast europskih poduzeća koči prekomjerna regulacija. Europska komisija mora predložiti konkretne reforme kojima će se istinski poboljšati poslovno okruženje EU-a. Kompasom konkurentnosti uklanjaju se glavne prepreke rastu i produktivnosti u EU-u, kao što su visoki troškovi energije, prekomjerna regulacija i nedostatak vještina i radne snage. To je ispravan način djelovanja, ali najvažnije je provesti ga u praksi, što podrazumijeva zakonodavne prijedloge i akcijske planove kojima se konkurentnost promiče, a ne koči.

Jedinstveno tržište jedan je od najuspješnijih primjera europskih integracija, ali njegov se potencijal mora iskoristiti u potpunosti. Neprihvatljivo je da i dalje postoje prepreke na jedinstvenom tržištu utvrđene prije 20 godina. Poljsko predsjedništvo Vijeća EU-a ima priliku to promijeniti, a sloboda pružanja usluga glavni je prioritet. To je ključno ne samo za prometni sektor već i za sve veću skupinu poduzeća koja nude profesionalne usluge. Nažalost, u izvješćima Lette i Draghija tom se pitanju ne posvećuje dovoljno pozornosti. Letta se usredotočilo samo na građevinarstvo i maloprodaju, dok Draghi nije uzeo u obzir procjene Komisije za dodatne korake za oslobađanje potencijala tržišta usluga. Pozitivno je to što je u Niinistöovom izvješću istaknuta uloga usluga u izgradnji otpornosti i sigurnosti. Nikoga se ne mora posebno uvjeravati koliko je to važno u trenutačnom geopolitičkom okruženju. U tom kontekstu Komisija predlaže „28. režim”, jedinstveni skup pravila o oporezivanju, radnom pravu i pravu trgovačkih društava. Cilj je te inicijative pojednostaviti prekogranične aktivnosti, posebno za MSP-ove, ali u ovoj fazi ne znamo dovoljno o prijedlogu da bismo ga mogli ocijeniti.

Najavljena deregulacija i pojednostavnjeno zakonodavstvo očito su koraci u pravom smjeru. Međutim, sada je vrijeme da se prijedlozi provedu u djelo, što mora podrazumijevati više od pukog smanjenja tereta izvješćivanja. Nadamo se da će Komisija provesti temeljitu reviziju zakonodavstva EU-a iz koje će proizaći konkretni prijedlozi za brzo poboljšanje regulatornog okruženja EU-a.

S nestrpljenjem iščekujemo Forum o jedinstvenom tržištu u Krakovu i zaključke javnog savjetovanja s članovima Lewiatana. Cilj će biti priprema sljedeće strategije jedinstvenog tržišta.

Ovo je ključan trenutak za prelazak s riječi na djela i provedbu rješenja kojima se istinski potiče razvoj europskih poduzeća. Za pronalaženje rješenja koja zadovoljavaju stvarne potrebe poduzeća od presudne će važnosti biti dijalog između institucija EU-a i socijalnih partnera. Ako ne donesemo odvažne odluke, izgubit ćemo dragocjeno vrijeme i zaostajati za globalnom konkurencijom.

Kinga Grafa zamjenica je glavnog direktora za europske poslove u konfederaciji Lewiatan i stalna izaslanica u organizaciji BusinessEurope. Po profesiji je politologinja i novinarka, a iskustvo s funkcioniranjem EU-a stekla je radom za Ured Odbora za europske integracije (2008. – 2009.) i Europski parlament (2009. – 2014.). Također je suautorica knjige o poljskoj aristokraciji i autorica znanstvenih publikacija o američkoj vanjskoj politici, američkoj eliti i kulturnoj diplomaciji.

„Vrijeme je za konkretne poteze na temelju Draghijevog izvješća prije nego što se ono izgubi u meandrima politike. Trebamo dobre stratege i kreatore politika koji su sposobni ići korak dalje od tog izvješća i razviti strategiju industrijske politike EU-a”, kaže hrvatski poduzetnik i znanstvenik Stjepan Orešković.  Zajedno s Jörnom Fleckom, višim direktorom transatlantskog centra za strateško promišljanje Atlantsko vijeće (Atlantic Council), na međunarodnoj javnoj konferenciji Conclave II u Bruxellesu predstavio je ambicioznu inicijativu „Future 500”. Tom se inicijativom, koja je dio šire platforme Atlantskog vijeća SEEUS Futures, nastoji odabrati i poduprijeti 500 europskih poduzeća koja imaju dobre izglede za znatan rast i globalni učinak. Cilj je podržati nove europske poduzetnike i poduzetnice u globalnom tržišnom natjecanju, a time i ojačati prisutnost Europe na međunarodnom gospodarskom planu. Stjepan Orešković rekao nam je nešto više o tom projektu.

Možete li ukratko predstaviti temeljnu ideju projekta „Future 500”?

Na temelju uvida iz važnih izvješća o budućnosti Europe, koja su pripremili Draghi, Letta i Heitor i koja su bila predmet analize kako znanstvenika tako i poduzetnika, ova inicijativa otvara nekoliko ključnih pitanja: tko će provoditi te planove za konkurentnost i nedavno objavljeni kompas konkurentnosti? S pomoću kojih mehanizama i uz koje troškove? I koji povrat možemo očekivati u usporedbi s nedavno ostvarenim povratom brzorastućih američkih poduzeća? Projekt „Future 500” kamen je temeljac platforme SEEUS, koja predstavlja SAD, EU i jugoistočnu Europu, a cilj joj je povećati vidljivost i suradnju među tim regijama. Strateški je osmišljen kako bi se odgovorilo na hitnu potrebu Europe da potiče dinamično okruženje u kojem se lokalna poduzeća mogu izdići u predvodnike na globalnoj sceni. Ta je inicijativa usredotočena na osiguravanje poduzetničkog kapitala, strateško usmjeravanje i međunarodno umrežavanje. Oslanja se na stručnjake kao što su Dani Rodrik sa Sveučilišta Harvard i Beata Jaworcik iz Europske banke za obnovu i razvoj, a cilj joj je razviti industrijske politike 21. stoljeća kojima bi se znatno poboljšao naš konkurentski položaj.

Imate li već potencijalne kandidate za 500 poduzeća koja planirate odabrati? Koje osnovne uvjete poduzeće mora ispunjavati da bi bilo odabrano?

Iako još nije odabrano nijedno konkretno poduzeće, inicijativa „Future 500” bit će usmjerena na subjekte s potencijalom za širenje i brz rast. Taj će proces biti otvoren i kontinuiran i davat će prednost gospodarskom potencijalu, inovacijama i strateškoj važnosti u dotičnim sektorima. Nastojat ćemo i uspostaviti partnerstva s multilateralnim razvojnim bankama i ulagačima koji već podupiru poduzeća u povećanju njihove konkurentske snage. Naglasak je na poduzećima koja su već na solidnom putu rasta i pokazuju sposobnost inovativnosti i ambiciju globalnog širenja. Time se jamči da se ne odabiru samo poduzeća koja su vodeća na tržištu već i ona koja su pioniri u području tehnologije i poslovnih modela. Nadovezat ćemo se na iskustva velikih projekata kao što je „Scale-Up Europe”, koji okuplja osnivače, ulagače, rukovoditelje i znanstvenike s misijom da Europa postane dom tehnoloških predvodnika. Za zemlje kandidatkinje za članstvo u EU-u ta potencijalno odabrana poduzeća posebno su važna jer će utjeloviti načela novog gospodarstva i služiti kao uzori za ambiciozna, međunarodno konkurentna poduzeća koja se ne oslanjaju većinom na financiranje iz nacionalnih proračuna.

Koliko ste optimistični u pogledu potencijala Europe da postane konkurentna na globalnoj razini?

Postoji velik optimizam u pogledu sposobnosti Europe da ojača svoj položaj unutar globalnog tržišnog natjecanja i odmakne se od prevladavajućeg samosažaljenja. Ukupan prinos referentnih dionica u europodručju od početka rasta tržišta krajem 2022. bio je veći od stope S&P 500 ako izuzmemo poduzeće Nvidia. Europski socijalni i zdravstveni sustavi održavaju ljude zdravima i aktivnima tijekom duljeg razdoblja uz znatno niže troškove i pozitivno utječu na produktivnost i konkurentnost našeg gospodarstva na globalnoj razini.

Nastojimo rekreirati koncept „istinskog entuzijazma” koji je Immanuel Kant evocirao u kontekstu francuske revolucije. Takav način razmišljanja može izazove pretvoriti u motivacijsku silu, što dovodi do naoko nepobjedive odlučnosti. Treba nam manje „debelih mačaka” i „umilnih psića” – odnosno imućnih samozadovoljnih elita i pretjerano poslušnih i neambicioznih sljedbenika – koji su dominirali u zadnja dva desetljeća. Umjesto toga, potrebno nam je više „gladnih mladih ljudi” – motiviranih, ambicioznih pojedinaca spremnih za hvatanje ukoštac s izazovima.

Cilj je inicijative „Future 500” proaktivno pristupiti rješavanju kroničnih pitanja istaknutih u izvješćima o konkurentnosti, kao što su potreba za odvažnim inovacijama i rast poduzeća. Položaj Europe u svijetu uvelike će ovisiti o njezinoj sposobnosti prihvaćanja naprednih tehnologija, njegovanja poduzetničkog talenta i poboljšanja industrijskih politika radi podupiranja uključivog rasta. Iskorištavanjem njezine dobro obrazovane radne snage, bogatog naslijeđa u području inovacija te tradicionalnih i novih industrijskih sektora, kao i rješavanjem pitanja kao što su regulatorna rascjepkanost i tržišne neravnoteže, ta inicijativa nastoji stvoriti plodno okruženje za poslovne lidere i inovatore.

Ukratko, inicijativa „Future 500” važan je korak za testiranje europskog gospodarskog okruženja i pozicioniranje našeg kontinenta kao globalnog konkurenta poticanjem poduzeća s velikim potencijalom i jačanjem poduzetničkog ekosustava. U natjecanju ne možemo pobijediti ako ne znamo tko su nam konkurenti.

Stjepan Orešković znanstvenik je i poduzetnik. Član je Europske akademije znanosti i umjetnosti i osnivač društva Bosqar Invest. Pod vodstvom njegove obitelji Bosqar Invest u razdoblju od pet godina povećao je svoju radnu snagu s 300 na više od 16 000 zaposlenika i zaposlenica, pokazujući time izvrsnu strategiju rasta u kojoj se kombiniraju znanost, tehnologija, ulaganja iz mirovinskih i drugih fondova te poduzetnička hrabrost, što je ključan pristup koji se zagovara u Draghijevu izvješću. Taj naglasak na strateškim aspektima vjerojatno je utjecao na pokretanje projekta Atlantskog vijeća „Future 500”, o kojem je ovdje riječ.

Europska komisija uskoro će predstaviti paket zakonodavnih reformi o obvezama korporativnog izvješćivanja, poznat kao Skupni paket mjera.  čiji je cilj pojednostaviti i racionalizirati propise o održivosti, a time pojednostaviti i obveze izvješćivanja za poduzeća. Najava tog paketa u studenome uzdrmala je cijelu Europsku uniju i izazvala brojne rasprave i otpor raznih skupina. Organizacije civilnog društva, sindikati, poduzeća, ulagači, pravnici i akademska zajednica izrazili su zabrinutost zbog toga što bi Skupni paket mjera mogao dovesti do deregulacije i pozvali Komisiju da te instrumente zaštiti, a ne oslabi.  Andriana Loredan iz Europske koalicije za korporativnu pravdu (ECCJ) objašnjava u čemu je problem i zašto se organizacije civilnog društva poput ECCJ-a protive tom paketu.

Konkurentnost kao izgovor za deregulaciju prijeko potrebnih propisa o održivosti

Skupni paket mjera bavi se trima ključnim instrumentima održivosti koji čine srž europskog zelenog plana: Direktivom o korporativnom izvješćivanju o održivosti (CSRD), Direktivom o dužnoj pažnji za održivo poslovanje (CSDDD) i Uredbom o taksonomiji. Taj paket mjera izravna je posljedica promjene smjera nove Komisije, koja je započela izvješćem Marija Draghija o budućnosti europske konkurentnosti u rujnu 2024. U svom izvješću Draghi stagnaciju tržišta EU-a djelomično pripisuje prekomjernom regulatornom opterećenju poduzeća, no prikladno zanemaruje druge ključne čimbenike, kao što su inflacija cijena nafte, plina i hrane potaknuta špekulacijama multinacionalnih poduzeća. Prema Draghijevom izvješću, jedan od glavnih uzroka regulatornog opterećenja jest okvir EU-a za izvješćivanje o održivosti i dužnu pažnju. Iako nema dokaza koji bi povezivali zakonodavstvo o održivosti s percipiranim nedostatkom konkurentnosti EU-a, ta je uska perspektiva postala izgovor za potencijalno postupno ukidanje zakonodavstva o održivosti.

Navedenim paketom mjera Komisija namjerava pojednostaviti neke od nedavno donesenih ključnih instrumenata kako bi suzbila utjecaj velikih poduzeća na ljude i okoliš. To uključuje Direktivu o dužnoj pažnji za održivo poslovanje, koja je donesena tek prošle godine i još nije provedena.

Svaka rasprava o sadržaju Skupnog paketa mjera još uvijek je špekulativne prirode. Međutim, jedan od najvećih rizika povezanih sa tim paketom jest ponovno otvaranje rasprave o zakonodavnim aktima koji se odnose na instrumente održivosti, što bi moglo dovesti do novih pregovora o njihovim ključnim odredbama (npr. građanskopravna odgovornost ili planovi klimatske tranzicije u okviru Direktive o dužnoj pažnji za održivo poslovanje). Europska koalicija za korporativnu pravdu snažno se protivi ponovnom pokretanju rasprave o prethodno dogovorenim zakonodavnim aktima o održivosti. To bi povećalo regulatornu nesigurnost, ugrozilo poštovanje ljudskih prava i okoliša od strane poduzeća i kaznilo prve ulagače.

Nerazmjeran utjecaj poduzeća u manjkavom postupku savjetovanja

Komisija je svoj prijedlog razradila i Skupni paket mjera najavila potpuno netransparentno i zanemarujući pravo sadržano u Ugovorima o EU-u i svoja vlastita postupovna pravila.

Komisija svoju inicijativu povezanu sa Skupnim paketom mjera namjerava predstaviti u vrlo kratkom roku, što ne ostavlja vremena za adekvatnu procjenu učinka i javno savjetovanje. Taj pristup nije u skladu s pravom na sudjelovanje u postupcima donošenja odluka EU-a, što je jedno od demokratskih načela zaštićenih odredbama Ugovorâ o EU-u, a u suprotnosti je i s Komisijinim smjernicama za bolju regulativu, u kojima stoji da Komisija u postupku donošenja politika mora provesti opsežno i transparentno savjetovanje s dionicima.

Umjesto toga, Komisija je u veljači 2025. s malom skupinom odabranih dionika (prvenstveno velikih poduzeća i poslovnih udruga) održala prividno savjetovanje, odnosno tzv. „provjeru stvarnog stanja”. Mnogima od tih poduzeća trenutačno prijete sudski postupci zbog toga što su u okviru svog poslovanja ili lanca vrijednosti kršila ljudska prava ili nanosila štetu okolišu. Stoga im je u interesu oslabiti zakonodavstvo o održivosti, i to na štetu radnika, lokalnih zajednica i klime. Nadalje, nesrazmjerna zastupljenost velikih poduzeća bila je u oštroj suprotnosti s nedovoljnom zastupljenošću civilnog društva. Organizacije civilnog društva, sindikati i mala poduzeća u razgovorima su bili tek simbolično zastupljeni, a žrtve korporativnog zlostavljanja i poduzeća koja zagovaraju propise o održivosti potpuno isključeni.

Skupni paket mjera mogao bi ugroziti ambiciozne klimatske politike

Čini se da su se predsjednica Ursula von der Leyen i povjerenik Valdis Dombrovskis, koji nadzire cijelu inicijativu „pojednostavljenja”, prilagodili interesima najvećih i najmoćnijih korporacija. Među ključnim partnerima Komisije koji su sudjelovali u takozvanoj provjeri stvarnog stanja bila su poduzeća čije poslovne aktivnosti znatno doprinose klimatskim promjenama i koja su zainteresirana za smanjenje klimatskih obveza, primjerice poduzeća iz naftnog, plinskog, petrokemijskog, automobilskog i financijskog sektora. S obzirom na klimatsku krizu i njezine negativne posljedice po ljude i okoliš, to izaziva zabrinutost jer se smatra da bi Skupni paket mjera mogao značiti korak unatrag za klimatske politike.

Prioritet Komisije trebala bi biti provedba, a ne deregulacija

Ako Komisiju zaista zanimaju konkurentnost, smanjenje regulatornog opterećenja, ljudska prava i klimatska pravda, trebala bi razmisliti o tome kako može djelotvorno provesti instrumente održivosti. To se lako može postići izradom smjernica za pomoć poduzećima i vlastima država članica, kako je navedeno u Direktivi o dužnoj pažnji za održivo poslovanje, kao i razvojem financiranja i izgradnjom kapaciteta. Tim bi se pristupom odgovorilo na Draghijevu kritiku o nedostatku smjernica za lakšu primjenu EU-ovog zakonodavstva o održivosti.

Naposljetku, istinska konkurentnost teško će se postići ako se ključni propisi o održivosti mijenjaju tajno, iza zatvorenih vrata, zajedno s nekim od najvećih svjetskih korporacija. 

Andriana Loredan, službenica za politiku u Europskoj koaliciji za korporativnu pravdu, zagovara Direktivu o dužnoj pažnji za održivo poslovanje od prve objave prijedloga 2022. godine. Prije toga je radila za organizaciju Anti-Slavery International, gdje se bavila temom poduzeća i ljudskih prava iz perspektive prisilnog rada. 

EU se mora oduprijeti zavodljivom zovu deregulacije jer bi ona samo stvorila nesigurnost za poduzeća, oslabila konkurentnost koja se zasniva na održivosti i smanjila dobrobit i povjerenje građana, kaže Danny Jacobs, glavni direktor flandrijske ekološke mreže „Bond Beter Leefmilieu – BBL”. S nama je podijelio zabrinutost nevladinih organizacija za zaštitu okoliša u vezi s najnovijim prijedlogom EU-a o pojednostavljenju propisa, za koji strahuju da bi mogao gurnuti u drugi plan ključne ambiciozne aspekte europskog zelenog plana.

Možete li komentirati najnovije inicijative Komisije o deregulaciji, primjerice kompas konkurentnosti i skupne pakete?

Europska komisija predstavila je program deregulacije i pojednostavljenja u kojem najvažnije mjesto ima gospodarstvo, što bi moglo ugroziti ekološka, socijalna i gospodarska postignuća. Ta napetost između prilagodbe i očuvanja europske pravne stečevine otežava Europskoj uniji da odredi jasan smjer.

Komisijin kompas konkurentnosti, predstavljen krajem siječnja, odražava zabrinutost poduzeća zbog troškova energije i gospodarskih izazova, ali zapostavlja važne prioritete kao što su nulta stopa onečišćenja i dobrobit građana jer europsko gospodarstvo ne usmjerava prema čistoj, prosperitetnoj i kružnoj budućnosti. Kompas bi Europu mogao odvesti u krivom smjeru. Promicanjem konkurentne dekarbonizacije bez integracije socijalnih i okolišnih ciljeva ugrožava se svrha institucija EU-a, a to je služenje općem dobru i njegova zaštita.

Ono što zabrinjava organizacije civilnog društva jest rizičan cilj da se u okviru kompasa postigne pojednostavljenje 25 % propisa. Iako je pojednostavljenje propisa dobrodošlo, ono bi bez temeljite analize moglo ugroziti ključnu zdravstvenu, socijalnu i okolišnu zaštitu. Poslovne inovacije ne ometa regulacija nego nepostojanje jasnih pravila. Daljnjom deregulacijom samo bi se stvorilo ozračje nesigurnosti, čime bi se otežala situacija inovativnih poduzeća, onih koja preuzimaju vodeću ulogu, a istodobno ugrozili napredak i održivost.

Isto tako, bojimo se da će se pojednostavljenje realizirati nauštrb okolišnih i socijalnih ciljeva. Direktiva o korporativnom izvješćivanju o održivosti, Direktiva o dužnoj pažnji za održivo poslovanje i taksonomija EU-a imaju brojne nedostatke i mogle su biti još zahtjevnije. Njihovo daljnje slabljenje, iako je letvica već u početku bila nisko postavljena, te bi direktive učinilo besmislenima.

Još jedan konkretan primjer dobro pokazuje što se trenutačno događa.  Flandrija posljednjih godina ima golem problem prisustva perfluoralkilnih i polifluoralkilnih tvari (PFAS): velik dio našeg teritorija zagađen je tim kemikalijama i njima su izložene stotine tisuća građana. Ograničenje i zabrana na temelju Uredbe o kemikalijama (REACH) smatraju se najučinkovitijim sredstvom za kontrolu rizika koje predstavljaju tvari poput PFAS-a, koje se upotrebljavaju u industrijskim procesima i u proizvodima (smjese i pojedinačni proizvodi). Kad bi Europska komisija ublažila stroge odredbe Uredbe REACH, povećao bi se rizik od izloženosti opasnim kemikalijama štetnima za javno zdravlje. Poduzeća bi imala manje obveza da traže sigurne alternative, što bi kočilo inovacije u području održive kemije. Onečišćenje okoliša moglo bi se povećati jer blaža pravila dovode do povećanja opasnih ispuštanja i otpada. Potrošači su izloženiji riziku jer se ne provjerava tako temeljito sadržavaju li proizvodi toksične tvari. To bi moglo dovesti do toga da europska poduzeća zaostanu u globalnom prijelazu na sigurnije i ekološki prihvatljivije proizvode, čime bi se izgubio tržišni udio u odnosu na konkurente koji prihvaćaju inovacije otporne na buduće promjene.

Jeste li optimistični u pogledu budućnosti zelenog plana u svjetlu nedavno najavljenog smjera koji je Komisija odabrala za poticanje europskog gospodarstva?

Program rada Europske komisije za 2025. predstavlja i obećanje i opasnost. Iako njezino zalaganje za dekarbonizaciju i cjenovno pristupačnu energiju ukazuje na potencijalni put prema čišćoj i otpornijoj Europi, postoji rizik od toga da se ključni ambiciozni aspekti europskog zelenog plana gurnu u drugi plan. Sve je veća zabrinutost zbog predložene skupne uredbe, koja bi pod krinkom „pojednostavljenja” mogla na mala vrata uvesti deregulaciju korporativne odgovornosti. Nedavni trendovi pokazuju da se pojednostavljenje često koristi za slabljenje osnovnih zaštitnih mjera, od zakonodavstva o kemikalijama do poljoprivrede. Slikovit je primjer za to ishitrena reforma zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) iz ožujka 2024., kojom su ukinute zelene zaštitne mjere. Sada bi se dugo očekivana revizija Uredbe REACH, izvorno osmišljena kao sredstvo za zaštitu javnog zdravlja i okoliša, mogla prepakirati kao mjera „pojednostavljenja” kako bi se ublažili propisi za industriju.

Prije samo nekoliko mjeseci predsjednica von der Leyen obećala je da neće skrenuti s puta ostvarivanja svih ciljeva europskog zelenog plana. Bez obzira na to, u tekućem programu rada priča je potpuno drugačija jer se oduzima prioritet upravo ciljevima u područjima u kojima je djelovanje najhitnije, posebno u vezi s nultom stopom onečišćenja.

Smatrate li da bi deregulacija, kako je predložena, mogla negativno utjecati na održivost i dosad ostvareni napredak?

EU se mora oduprijeti zavodljivom zovu deregulacije, koja bi samo ugrozila regulatornu sigurnost i predvidljivost za poduzeća, oslabila dugoročnu konkurentnost zasnovanu na održivosti i narušila dobrobit i povjerenje građana.

EU se mora pobrinuti za to da smanjenje birokracije ne podrazumijeva smanjenje zaštite okoliša i javnog zdravlja. Pametna provedba trebala bi ojačati, a ne ugroziti europski zeleni plan. Slabljenje bitne zaštite okoliša i socijalne zaštite pod krinkom smanjenja birokracije nije strategija za razvoj gospodarske snage. To je nepromišljeni korak unatrag kojim će se ugroziti upravo ona pravila koja su osmišljena za to da naše gospodarstvo bude otporno na buduće promjene. Sve to povećava alarmantnu opasnost od poništavanja napretka koji smo u zadnjih deset godina postigli u području održivosti.

Civilno društvo istodobno je pod sve većim pritiskom diljem EU-a, s restriktivnim zakonima o stranim agentima, represijom prosvjeda i rezovima u financiranju kojima se ugrožavaju temeljna prava. Europski štit za zaštitu demokracije i buduća strategija EU-a za civilno društvo moraju biti više od simboličnih obaveza – oni moraju osigurati pravnu zaštitu, održivo financiranje i strukturirani civilni dijalog s institucijama EU-a. U programu rada Komisije prednost treba dati zaštiti demokracije jačanjem civilnog društva. Bez neovisnog civilnog društva koje raspolaže adekvatnim resursima ugrožena je i sama europska demokracija.

Danny Jacobs glavni je direktor organizacije Bond Beter Leefmilieu – BBL, saveza 135 nevladinih organizacija za zaštitu okoliša iz Flandrije (Belgija) i belgijski predstavnik u Europskom uredu za okoliš (najveća europska mreža organizacija građana koje se bave okolišem i koja predstavlja oko 30 milijuna članova i pristaša).