EGSO info

Grootouders voor het Klimaat (Bake i djedovi za klimu) smatraju da stariji od 55 godina imaju važnu ulogu u borbi protiv klimatskih promjena – njihov pobjednički projekt „Naša ušteđevina za njihovu budućnost” potiče starije osobe da mudro ulažu novac za dobrobit našeg planeta i da svojim unucima ostave bolji i održiviji svijet. Te „bake i djedovi“ sada rade na drugim uzbudljivim projektima koji redom promiču međugeneracijsku solidarnost i održivo ulaganje.

EGSO info: Što vas je potaknulo da započnete ovaj projekt ili inicijativu?

Guy De Koninck: Kao ljudi od 55 godina nadalje, svjesni smo svoje odgovornosti za klimu i snage koju nam naš kolektivni financijski kapacitet daje da doprinosimo prelasku na gospodarstvo prihvatljivo za klimu. Teško je znati kako se točno koristi taj kapital, tj. naša ušteđevina, te nam je kao klijentima teško utjecati na to. Istodobno je društvu potreban kapital kako bi se strukturiralo u skladu s održivijim načelima. Ta se dva mehanizma mogu bolje koordinirati.

Kako je vaš projekt primljen? Jeste li dobili povratne informacije od osoba kojima ste pomogli? (Možete li navesti neki primjer?)

Kampanja koju smo proveli dobila je veliku podršku medija i udruga starijih osoba. Na primjer, udruga NEOS organizirala je radionicu s nama i objavila tekst o tome u časopisu svojih članova i članica. Naša razmišljanja i odlučne rasprave s financijskim sektorom i ministrima naišle su na veliko odobravanje.

Kako ćete ova financijska sredstva upotrijebiti za daljnje pružanje pomoći u zajednici? Planirate li već neke nove projekte?

Sada radimo na vodiču za održiva ulaganja, međugeneracijskoj radionici za srednjoškolsko obrazovanje i suradnji s drugim nevladinim udrugama. Želimo dodatno razviti kampanju prezentacijama i radionicama za udruge starijih osoba i škole te ih opsežnije promicati i podupirati. Razmatramo i alternativne oblike širenja informacija, kao što su društvena igra i verzija kampanje na francuskom jeziku. 

Što biste savjetovali drugim organizacijama, kako mogu postići rezultate pomoću takvih aktivnosti i programa?

Okupite kompetentan i entuzijastičan tim za vođenje kampanje i dovoljno proučite temu kako biste potkrijepili svoju poruku. Pobrinite se za to da se prepozna stručnost vašeg tima, i u komunikaciji se koristite svim suvremenim kanalima kako biste doprli do najniže razine.

Koliko ste optimistični kada je riječ o izgledima EU-a da postigne ciljeve zelenog plana?

To je povijesno značajan doprinos ekološkoj tranziciji. Provedba ciljeva u praksi najveći je izazov. Mi, djedovi i bake, želimo pridonijeti djelovanju za zaštitu klime.

U želji da sazna što Ljubljančani i Ljubljančanke misle o pregrijavanju grada i frustriran nedjelovanjem općinskih vlasti u tom pogledu, urbanistički studio Prostorož pokrenuo je projekt Vroče točke i pozvao ljude da na digitalnoj karti označe najtoplije lokacije u gradu. Projekt je naišao na iznenađujuće velik odjek i među stanovništvom i u medijima, a izneseni su konkretni prijedlozi o tome kako riješiti problem pregrijavanja gradova. Zala Velkavrh iz Prostoroža odala nam je tajnu uspjeha projekta, kao i buduće planove tog studija.

EGSO info: Što vas je potaknulo da započnete ovaj projekt?

Zala Velkavrh: Napola frustracija, a napola znatiželja. Iako su općinske vlasti dobro upoznate s posljedicama klimatskih promjena i urbanim toplinskim otocima, poduzeto je tek malo mjera. S druge strane, zanimalo nas je kako Ljubljančani i Ljubljančanke preživljavaju ljetne vrućine u gradu.

Kako je vaš projekt primljen? Jeste li dobili povratne informacije od osoba kojima ste pomogli? Možete li navesti neki primjer?

Kreirali smo vrlo jednostavnu internetsku aplikaciju i očekivali skroman odaziv. Na naše iznenađenje, i stanovništvo i mediji pokazali su zanimanje i pridružili se inicijativi. Ljudi su za manje od tri tjedna dodali 700 „vrućih točaka“ širom grada!

Kako ova financijska sredstva namjeravate upotrijebiti za daljnje pružanje pomoći u zajednici? Planirate li već neke nove projekte?

Sredstva ćemo ponovno uložiti u Ljubljanu. Jedna od gradskih lokacija s naročito problematičnim toplinskim otokom jest sveučilišni klinički centar, najveći medicinski centar u zemlji. Uslijed pandemije javni prostor oko bolnica dobio je novu ulogu – postao je čekaonica, prostor u kojem radnici provode stanke, a kad je broj zaraženih COVID-om 19 bio manji nego danas, tamo su se pacijenti nalazili s rodbinom. Želimo surađivati s gradom Ljubljanom, predstavnicima bolnica, pacijentima i zdravstvenim djelatnicima kako bismo unaprijedili bar neke mikroprostore, odnosno učinili ih hladnijima i ugodnijima.

Što biste savjetovali drugim organizacijama u vezi s tim kako polučiti rezultate u ovoj vrsti aktivnosti i programa?

Tema nam nije bila budućnost, nego smo pokušali razumjeti kako ljudi već danas doživljavaju posljedice klimatskih promjena. Koristili smo se jednostavnim jezikom i usredotočili se na svakodnevno (proživljeno) iskustvo pješaka, biciklista i drugih korisnika javnog prostora, a odjek je bio vrlo dobar. Klimatske promjene više nisu samo apstraktna prijetnja.  

Koliko optimistično gledate na izglede da EU postigne ciljeve zelenog plana?

Vrlo smo pesimistični, s obzirom na razvoj događaja u vezi sa zelenom energijom potkraj godine i s obzirom na to da nijedna država EU-a nije postigla ciljeve iz Pariškog sporazuma.

Tri estonske nevladine organizacije – Estonski zeleni pokret, Estonski fond za prirodu i Estonski centar za pravo okoliša – kojima je dojadilo slušati uvijek iste izgovore odlučile su aktivno se uključiti i okupiti razne dionike na raspravi o pravednoj tranziciji u toj zemlji koja ima jedan od najvećih ugljičnih otisaka na svijetu. Njihov komunikacijski projekt naglasak stavlja na sjeveroistočnu regiju u kojoj je nafta iz škriljavca i dalje glavno gorivo i u kojoj većina radnih mjesta ovisi o toj industriji, koju će trebati postupno ugasiti. Znale su da rasprava neće biti jednostavna, ali rezultati su ohrabrujući.

EGSO info: Što vas je potaknulo na ovaj projekt, odnosno inicijativu?

Madis Vasser: Estonski zeleni pokreti već desetljećima pozivaju na postupni prestanak korištenja fosilnih goriva, ali odgovori na taj zahtjev bili su uvijek isti: Što ćemo s radnim mjestima? Što s ekonomijom? To je preteško, tko će preuzeti odgovornost? itd.
Tako su tri nevladine organizacije 2018. odlučile pokrenuti zajednički projekt u namjeri da svim dionicima povedu konstruktivan dijalog o pravednoj tranziciji s nafte iz škriljavca, koja je naše glavno gorivo.

Kako je vaš projekt prihvaćen? Jeste li od ljudi kojima ste pomagali dobili povratne informacije? (Možete li navesti neki primjer?)

Projekt je dobro prihvaćen. Predstavnici svih strana zaista su se okupili na raspravi o tim pitanjima. Predstavnik jedne općine u regiji u kojoj postoji industrija proizvodnje nafte iz škriljavca kasnije je rekao da je očekivao još jedan beskorisni sastanak o zaštiti okoliša, ali da je susret zaista imao smisla.
Za vrijeme i nakon projekta bili smo u bliskom kontaktu s lokalnim stanovništvom, predstavnicima industrije i vlasti. Djelomično je i zahvaljujući tom umrežavanju Estonija jedna od prvih država članica koja je finalizirala teritorijalni plan za pravednu tranziciju za Fond za pravednu tranziciju.

Kako namjeravate upotrijebiti ta financijska sredstva za daljnje pružanje pomoći u zajednici? Planirate li već nove projekte?

Sredstva ćemo upotrijebiti za proširenje nekih aktivnosti iz inicijalnog projekta, primjerice, za koordiniranje opsežne mreže nevladinih organizacija za klimu koja potiče suradnju među lokalnim organizacijama o klimatskim pitanjima.
Potpora se koristi i za razvoj projekata za praćenje, koji su sada više usmjereni na lokalnu razinu.

Koji biste savjet dali drugim organizacijama kako bi od aktivnosti i programa ove vrste postigle željene rezultate?

Ono što je rečeno na jednoj od edukacija programa EU-a za klimu (EUKI): „aktivno se uključite” i „ne bježite od konflikta”. To znači da se ne smijemo bojati ući u kontakt s raznim dionicima jer možda upravo sada razmišljaju slično kao vi.
Istodobno morate imati u vidu da neki dionici u početku možda neće jedni drugima vjerovati ili da će imati vrlo različite ideje o tome što želite postići suradnjom. Stoga se, umjesto izbjegavanja tih pitanja, pripremite na konflikte i rješavajte ih.

U kojoj mjeri gajite optimizam da će EU uspjeti ostvariti ciljeve iz zelenog plana?

Mislim da ćemo na kraju zbog stanja okoliša postati još ambiciozniji nego što trenutno jesmo i te ciljeve ostvariti sustavnijim promjenama u stilu života i obrascima potrošnje jer ne postoji drugi izvediv način ublažavanja najtežih posljedica ekološke i klimatske krize.

Fantastični projekt Educlick rumunjske udruge Ateliere Fără Frontiere (Radionica bez granica) na impresivan način objedinjuje dva goruća pitanja današnjice – socijalnu pravdu i kružno gospodarstvo: zapošljava osobe iz ranjivih skupina na obnavljanju otpadne električne i elektroničke opreme. Nakon popravka ta se oprema donira školama u područjima u nepovoljnom položaju. Costin Dragne iz te nevladine organizacije rekao nam je nešto više o radionici i o tome što nagrada EGSO-a znači za njihov rad.

EGSO info: Što vas je potaknulo na pokretanje projekta?

Costin Dragne: Educlick, prva radionica udruge Ateliere Fără Frontiere, pokrenut je 2008. radi rješavanja dvaju socijalnih i okolišnih pitanja: malih mogućnosti zapošljavanja osoba iz ranjivih skupina i velike količine električne i elektroničke opreme koja završi na otpadu bez recikliranja ili ponovne uporabe.

Program doniranja računala koji danas vodimo sa školama diljem zemlje izravno odgovara na ta dva socijalna pitanja: podržava obrazovanje u područjima u nepovoljnom položaju te ujedno promiče koncept ponovne uporabe, proces koji je neusporedivo okolišno prihvatljiviji zbog nižeg ugljičnog otiska.

Kako je vaš projekt primljen? Jeste li dobili povratne informacije od osoba kojima ste pomogli? Možete li navesti neki primjer?

Škole, nevladine organizacije i javne ustanove koje su sudjelovale u našim projektima pozitivno su odgovorile na naš poziv. Uz njihovu smo pomoć tijekom 13 godina djelovanja izgradili mrežu partnera u obrazovanju putem kojih smo donirali više od 23 000 računala za više od 500 000 korisnika.
Mnogi naši partneri iz područja obrazovanja skrenuli su nam pozornost na drugu opremu koja im je potrebna za držanje koraka s digitalizacijom: kopirni aparati, videoprojektori, interaktivne bijele ploče itd. Stoga smo lani počeli diversificirati aktivnosti radionice u nastojanju da u proces popravljanja i doniranja školama uvedemo nove vrste opreme.

Kako ćete ova financijska sredstva upotrijebiti za daljnje pružanje pomoći u zajednici? Planirate li već neke nove projekte?

Naša ekipa već radi na organiziranju novih projekata kojima ćemo 2022. opremiti više od 200 rumunjskih škola digitalnom opremom popravljenom u sklopu radionice Educlick. Ovaj će se novac upotrijebiti za provedbu tih projekata, posebno za modernizaciju infrastrukture radionice za popravak (zaštitna oprema, logistički materijal, alati itd.).

Što biste savjetovali drugim organizacijama u pogledu postizanja rezultata u takvim aktivnostima i programima?

Smatramo da se naš poslovni model može s lakoćom prenijeti u sve druge države članice Europske unije, zbog čega potičemo organizacije iz svih zemalja da uspostavljaju održiva partnerstva s privatnim i javnim sektorom.

Najvažniji korak za uspjeh programa kao što je Educlick jest suradnja s ustanovama i poduzećima koji uz pomoć ponovne uporabe rashodovanih IT uređaja žele pozitivno utjecati na borbu protiv klimatskih promjena i digitalizaciju obrazovanja.

Koliko ste optimistični u pogledu izgleda EU-a za postizanje ciljeva zelenog plana?

Pozitivan okolišni učinak civilnog društva kakav smo zapazili kod naših kolega iz drugih zemalja nesumnjivo je povećao naše uvjerenje da će EU moći postići ciljeve zelenog plana.

Dokle god budemo promicali iskustva drugih aktera u zelenom sektoru i učili od njih, definitivno imamo šansu pretvoriti EU u uzor okolišne prihvatljivosti.

Što se tiče nas osobno, treće mjesto u natječaju za Nagradu za civilno društvo jača našu želju da u predstojećim godinama još više pridonosimo tom cilju, i to posebno sada kad znamo da imamo podršku i ohrabrenje na europskoj razini.

Odlučna u naumu da promijeni predodžbu o osobama koje se suočavaju s energetskim siromaštvom kao o bespomoćnim žrtvama, organizacija Associació Catalana d’Enginyeria Sense Fronteres (Katalonska udruga inženjera bez granica) počela je organizirati kolektivne skupove kako bi pružila platformu onima koji imaju slab pristup energiji ili vodi te onima koji se muče s plaćanjem računa. Mònica Guiteras iz udruge otkrila nam je da te tribine daju siguran prostor blizak tim ljudima i omogućuju im da se ne gledaju kao žrtve, nego protagonisti i pokretači promjene u energetskoj tranziciji.

EGSO info: Što vas je potaknulo da započnete ovu inicijativu?

Mònica Guiteras Blaya: Posljedicama energetskog siromaštva dosad se pristupalo iz perspektive socijalne skrbi, čime se ljude etiketira kao žrtve ili čak krivce za „lošu” potrošnju. Smatrali smo da je potrebno ponuditi transverzalniji pristup i obitelji u energetskom siromaštvu osnažiti tako da budu protagonisti i pokretači promjena u aktualnoj energetskoj tranziciji.

Kako je vaš projekt primljen? Jeste li dobili povratne informacije od osoba kojima ste pomogli? Možete li navesti neki primjer?

Sudionici smatraju da je ova inicijativa prijeko potrebna jer se često osjećaju bespomoćnima pred velikim opskrbljivačima ili pristup upravnih tijela doživljavaju vrlo birokratskim. Kolektivne tribine o energetskom siromaštvu dotičnim osobama pružaju siguran i blizak prostor u kojem se nikoga ne osuđuje i nitko ne zna više od bilo koga drugog. Umjesto toga, riječ je o prostorima za izgradnju razumijevanja svačijih iskustava kako bismo mogli živjeti bolje, s više informacija na raspolaganju, i aktivno sudjelovati u društvu.

Kako namjeravate upotrijebiti ova financijska sredstva za daljnje pružanje pomoći u zajednici? Planirate li već nove projekte?

Nagrada koju smo primili od velike je pomoći za povećanje odjeka projekta. Još uvijek ne uspijevamo doprijeti do mnogih marginaliziranih ljudi, a neki od njih čak nisu ni svjesni da te tribine postoje. Pomoći će nam i da na inovativan i konkretan način dopremo do pogođenih osoba. U tom smo pogledu tijekom ove pandemije morali potpuno promijeniti pristup i počeli organizirati tribine na kojima je prisutnost sudionika dijelom bila moguća fizički, a dijelom na daljinu. Rad na inovacijama, širenju informacija i komunikaciji, radi uključivanja što više što raznolikijih sudionika, jedan je od glavnih ciljeva koji smo si zadali s obzirom na ovo priznanje i financijska sredstva.

Koji biste savjet dali drugim organizacijama kako bi od aktivnosti i programa ove vrste postigle željene rezultate?

Nama se ključnim pokazao bliski kontakt s lokalnim organizacijama, izvan uobičajenih sektora u kojima djeluje naša udruga. Iako se mi prije svega bavimo okolišem, na ovom smo projektu uspostavili značajna lokalna partnerstva s pokretima za dostojne stambene uvjete i udruženjima stanovnika gradskih četvrti.

U kojoj mjeri gajite optimizam da će EU uspjeti ostvariti ciljeve iz zelenog plana?

Ključ za postizanje tih ciljeva mora biti socijalna pravda jer će samo tako predstojeća tranzicija biti i pravedna i zelena. Kao društvo moramo uložiti velike napore kako bismo utjecali na vlasti i upravna tijela na različitim razinama radi postizanja ciljeva uz osiguravanje socijalne zaštite te sudjelovanje i osnaživanje građana.