Piše: Willem Vriesendorp
Održivost se može održati samo ako je proizašla iz demokratskog procesa. Pozitivno je to što se stranke Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) okupljaju svake godine. Konferencija stranaka (COP) nudi prostor za prijeko potreban dijalog i pokazuje da se to pitanje može riješiti na demokratski način.
Vjerujemo da se pitanje vremena nedovoljno uzima u obzir u raspravi o održivosti. Mislim da možemo s priličnom sigurnošću reći da nitko nije protiv okolišne održivosti, ali i da postoje razlike u razini ambicije u pogledu vremena potrebnog za postizanje određenih pragova i ciljeva. COP bi trebao biti ubrzivač tog procesa, ali može imati i suprotan učinak ako služi kao govornica koja služi za rješavanje simptoma, a ne uzroka problema. U tom slučaju ima negativan učinak i svodi se na manipulativni zeleni marketing.
Od 28. konferencije stranaka očekujemo tri konkretna rezultata. Prvo, očekujemo konkretan akcijski plan za zaustavljanje ulaganja u novu energiju iz fosilnih goriva i brzo postupno ukidanje postojećih izvora energije iz fosilnih goriva. Drugo, očekujemo sporazum o gubicima i šteti. Nema sumnje da bi najteži teret trebala nositi najšira ramena, osobito s obzirom na to da je Zapad stoljećima monetizirao javna dobra za privatnu dobit, pa moramo postići dogovor o gubicima i šteti. To se može dogoditi samo ako globalni sjever pristane platiti svoj dio. Treće, očekujemo temeljitu reviziju globalnih tržišta i sustava kapitala. Moramo utvrditi cijenu vanjskih učinaka na okoliš i onečišćenja kako bi bilo teže financirati projekte koji onečišćuju okoliš.
Predstojeća konferencija stranaka bit će posebno zanimljiva jer će prikazati rezultate prvog globalnog pregleda stanja, a svi znamo da idemo u vrlo lošem smjeru. Posljednje je subote, prvi put u povijesti, rast prosječne globalne temperature bio iznad +2 °C, a taj je događaj jedva zamijećen. Stoga je potrebno hitno djelovati. To znači da će predsjedništvo 28. konferencije stranaka morati odigrati ulogu koja zahtijeva ekstremnu samodisciplinu i promišljenost jer to što moraju napraviti slično je situaciji u kojoj bi najbolji restoran hamburgerima u gradu zagovarao zabranu prodaje hamburgera i zakon kojim se dopušta prodaja hamburgera isključivo biljnog podrijetla.
Ne padaju mi na pamet primjeri lidera spremnih djelovati nauštrb vlastitog interesa, a bihevioralni znanstvenik Daniel Kahneman tvrdi da su takva samodisciplina i promišljenost iznimno rijetke i potrebna je nadljudska snaga da bi ih se postiglo.
Stoga moramo stvoriti pritisak izvana, a za to su ključne organizacije civilnog društva. Također smatramo da predvodnici u održivosti, tj. poduzeća koja već nadmašuju današnje ekološke norme, imaju vrlo važnu ulogu. Moramo se pobrinuti za to da se čuju njihove priče i da se pregovaračima pokaže da se održivost isplati, ne samo zato što nas približava našim klimatskim i okolišnim ciljevima već i zato što je to dobra poslovna strategija.
Upravo time se bavi organizacija #SustainablePublicAffairs. Prva smo agencija za javne poslove koja radi isključivo za projekte s pozitivnim učinkom na okoliš. Naša je misija da uspjeh predvodnika u održivosti postane standard, a to činimo zalaganjem za podizanje razine ambicije u politici zaštite okoliša.
Pozivamo cijeli sektor profesionalnih usluga da preuzme pozitivniju i svjesniju ulogu. Trenutačno se većina (strateških) konzultantskih, revizorskih i odvjetničkih društava, savjetnika za komunikaciju, savjetnika za odnose s javnošću i sličnih subjekata u potpunosti posvećuje predmetima koji su u suprotnosti s Pariškim sporazumom. Smatramo da je vrlo važno da ti ključni subjekti zauzmu stav i odaberu za koga rade: nitko ne bi trebao u svojstvu „korporativne osobe” raditi za predmete za koje kao „privatna osoba” ne želi da se ostvare.
Smatramo da će, ako predvodnici u održivosti i sektor profesionalnih usluga preuzmu riječ, predsjedništvo 28. konferencije stranaka shvatiti da je održivost dobar poslovni model – poslovni model sutrašnjice. Vrijeme je za djelovanje i trebali bismo što prije poduzeti što više potrebnih mjera. Više nemamo luksuz predviđanja našeg puta prema budućnosti. Moramo početi razmišljati o tome kakav svijet želimo u 2050., a to, nažalost, znači da moramo dati prioritet nekima od bolnijih mjera.
To možemo napraviti samo ako smo ujedinjeni.
Ovaj je članak dovršen tijekom trajanja zasjedanja COP28.
Manje