U planu za industriju s nultom neto stopom emisija nema vizije o tome kako osigurati da europska industrija ostane konkurentna i privlačna za ulaganja.
EGSO smatra da su industrijski plan u okviru zelenog plana i akt o industriji s nultom neto stopom emisija u općim crtama dobri, ali da se u njima treba jasnije navesti koje će se mjere poduzeti da se poboljšaju lokacijski čimbenici, poveća konkurentnost europskih gospodarstava i EU izdvoji od svojih sustavnih suparnika.
„Izuzetno smo nezadovoljni zbog toga što je bilo potrebno nešto poput Zakona o smanjenju inflacije u SAD-u da bi se EU pokrenuo”, izavila je Sandra Parthie, izvjestiteljica za mišljenje EGSO-a o ta dva dokumenta. „Bili bismo zadovoljniji da je EU to učinio ranije i da je reagirao odlučnije i uvjerljivije kako bi našim poduzećima i društvima pokazao da zaista želimo da Europa ostane relevantna industrijska lokacija s dobrim radnim mjestima i dobrim plaćama.”
Posljednjih desetljeća europska industrija postala je manje konkurentna od industrija njezinih glavnih suparnika. U prvih deset godina 21. stoljeća BDP po stanovniku u EU-u bio je oko 70 % BDP-a u SAD-u, a sada je pao na manje od 66 %. Između 1999. i 2020. udio SAD-a u svjetskim bruto ulaganjima smanjio se je s 29 % na 20 %, a udio EU-a s 23 % na 15 %.
Kako bi se taj silazni trend promijenio, EGSO preporučuje da se provede analiza kako bi se utvrdilo kako EU može kontrolirati i poboljšati svoje lance vrijednosti i izbjeći prekomjernu ovisnost. Predlaže i da svi zakonodavni prijedlozi EU-a budu podvrgnuti provjeri konkurentnosti.
Jedan problem u vezi s kojim je EGSO istaknuo potrebu za odlučnijim djelovanjem je birokracija i vrijeme obrade zahtjeva. Uzmimo za primjer financiranje javnim sredstvima: za odluke da se projektima odobri financijska potpora i pristup financijskim sredstvima potrebno je previše vremena. EGSO tvrdi da su nam, ako ne želimo da ulagači poslovne prilike traže izvan Europe, potrebne mjere za osiguravanje pravodobnog i dostupnog financiranja operativnih troškova i kapitalnih rashoda, koje bi pokrivale sve vrste poduzeća, velikih i malih.
Izdavanje dozvola još je jedno pitanje u vezi s kojim je industrijski plan u okviru zelenog plana manjkav: u njemu se navodi niz tehnologija s nultom neto stopom emisija za koje bi trebalo osigurati ubrzano izdavanje dozvola i veća financijska potpora za projekte, dok se druge sektore ostavlja da se suočavaju s većim poteškoćama.
EGSO smatra da su industrijski plan u okviru zelenog plana i akt o industriji s nultom neto stopom emisija previše usmjereni na promicanje zelenih tehnologija i na odabir „pobjednika”, a zapravo bi trebali poticati raznovrsnu industriju sa širokim spektrom sektora.
U Europi se nalazi mnogo energetski intenzivnih teških i primarnih industrija koje treba dekarbonizirati, a koje nisu uključene u industrijski plan u okviru zelenog plana.
Ublažavanje pravila EU-a o državnim potporama još je jedan potencijalni problem jer bi se time mogao povećati jaz između bogatijih država članica i onih koje su siromašnije pa ne raspolažu fiskalnim prostorom za ulaganja u zelenu tranziciju i potporu svojim vodećim industrijama i kućanstvima. Zbog toga je potrebna ozbiljna rasprava o Fondu za europsku suverenost kako bi se na razini EU-a osigurala dodatna financijska sredstva za tranziciju.
Podaci Europske komisije pokazuju da u sektoru tehnologije s nultom neto stopom emisija postoji znatan potencijal za otvaranje radnih mjesta: u proizvodnji vodika za gorivne članke potrebno je 180 000 radnika, u proizvodnji fotonaponske solarne energije 66 000, a u proizvodnji baterija 800 000.
Industrijskim planom u okviru zelenog plana podupire se razvoj zelenih vještina, ali EGSO tvrdi da bi se njime trebao podupirati razvoj svih vještina potrebnih u industriji. Također bi trebalo ubrzati i standardizirati izdavanje radnih dozvola za kvalificirane radnike iz trećih zemalja. (dm)
Manje