Uvodnik

Od početka ograničenja kretanja prolazimo kroz teška vremena. Vlada neizvjesnost, zatvoreni smo, razdvojeni. Govorimo bližnjima i kolegama da se čuvaju i želimo im dobro zdravlje. Naši su životi krhki. Pandemija nas može zadesiti u bilo kojem trenutku. Svjetski je to izazov koji iziskuje i svjetsku reakciju.

Europska unija i Dan Europe: 70 godina kasnije

Zajedno s ostalim institucijama EU-a poslali smo poruku civilnom društvu i naglasili naše zajedništvo: „Zajedno smo jači“, „Zajedno smo Europa”. Dan Europe bio je prilika za sve nas da razmislimo o pouci koju možemo izvući iz prekrasnog govora koji je Robert Schuman 9. svibnja 1950. održao u dvorani Salon de l’Horloge francuskog ministarstva vanjskih poslova na Quai d’Orsayu u Parizu. Bio je to istinski prvi korak prema europskoj integraciji kojom su godinu dana kasnije postavljeni temelji za osnivanje Europske zajednice za ugljen i čelik sa šest država članica. Ta odluka proizašla je iz snažnog nauma da se očuva mir, iz uvjerenja o zajedništvu, želje za ujedinjenom Europom i vizije zajedničkog projekta.

Čak 70 godina nakon tog odvažnog i vizionarskog koraka i dalje ponavljamo da samo zajedničkim snagama možemo uspjeti i uhvatiti se u koštac s teškim vremenima. Robert Schuman rekao je u svojoj Deklaraciji da moramo krenuti od stvarne solidarnosti. Htjela bih reći da je ujedinjena Europa jedan od najljepših projekata čovječanstva.

Ima i drugih citata Roberta Schumana koji se čine točnima i vrlo aktualnima: „Zakon solidarnosti među narodima nameće se suvremenoj svijesti. Osjećamo međusobnu solidarnost u očuvanju mira, obrani od agresije, borbi protiv bijede, poštovanju ugovorâ, zaštiti pravde i ljudskog dostojanstva“.

Sada nam kriza koju je izazvao COVID-19 zadaje golem udarac, gotovo u razmjerima krize tridesetih godina 20. stoljeća i sukoba koji je iz nje proizašao. Ta kriza utječe na naše živote, naše ponašanje i društveni život, prodire u gospodarsku, društvenu, političku i kulturnu sferu i preplavljuje svakodnevicu svakog od nas. Pogađa svakoga, radnike, migrante, osobe bez dokumenata, obitelji s niskim primanjima, beskućnike, starije, osobe s invaliditetom ili kronično oboljele, mlade, umjetnike, sportaše.

Civilno društvo u doba COVID-a 19

EGSO je pokazao svoje jedinstvo poduzetnom reakcijom i zajedničkim djelovanjem. U više izjava naglasili smo važnost zajedničkog djelovanja na europskoj razini. Izolacija nas nije mogla spriječiti da aktivno radimo na tome da se čuje glas organiziranog civilnog društva. Nijedna vlada ne može se ni nadati da bi sama mogla prevladati ovakvu krizu. Zato smo pozvali na učinkovito djelovanje na razini EU-a. Poslali smo svoju poruku: „Sada ćemo pokazati jesmo li Unija ili nismo ništa“.

Ova kriza izravno utječe na civilno društvo. Broj nezaposlenih raste, pa je potrebno jačanje mehanizama socijalne zaštite i zaštita temeljnih stečevina. Solidarnost na razini EU-a odnosno Europe mora obuhvaćati konkretna djela koja će nas trgnuti i potaknuti na aktivnost i koja nadilaze riječi i retoriku. Ta se solidarnost mora postići i na regionalnoj i lokalnoj razini. Spone solidarnosti treba ojačati, neophodno je razviti koherentnu viziju društva nakon pandemije.

EGSO kao predstavnik civilnog društva radi na suočavanju s krizom. Od početka izolacije usvojili smo sedam zajedničkih stajališta. Na prvom plenarnom zasjedanju na daljinu održanom u svibnju izglasali smo pet mišljenja od velike važnosti, na primjer o smjernicama za zapošljavanje i o demografskim izazovima.

Uvijek postoji svjetlo na kraju tunela, čak i najduljeg i najneprohodnijeg, a kako bismo se već sad mogli usredotočiti na razdoblje nakon krize koju je izazvao COVID-19, odlučili smo osnovati poseban pododbor sastavljen od 15 članova EGSO-a, s predsjednikom Odbora Lucom Jahierom na čelu. Skupine i stručne skupine bit će uključene u rad tog pododbora na oporavku i obnovi nakon aktualne krize. Bit će to još jedna dobra prilika za jednoglasno izražavanje stajališta organiziranog civilnog društva. Analizirat ćemo stanje nakon zdravstvene krize, ali i ocijeniti sve posljedice koje kriza donosi za civilno društvo, gospodarstva, socijalnu Europu, prava i izazove u pogledu dobrog funkcioniranja naših demokratskih sustava.

Članovi EGSO-a, njih 326, prisutni su na terenu, sada kada nema sastanaka u Bruxellesu. Rad ne staje. Moramo podržavati vlastite organizacije i raditi u okviru njih u ovim teškim vremenima, biti na raspolaganju članovima svojih udruženja i EGSO-u. To je jasno samo ako pogledamo naše kanale na društvenim mrežama, internetske stranice ili informativne memorandume skupina.

Kada je riječ o ulozi komunikacije, u ovom se razdoblju trudimo otvoreno, pouzdano, pravedno i kontinuirano prenositi informacije i borimo se protiv svih oblika dezinformacija. Prije svega, kao i uvijek, govorimo o svom zakonodavnom radu, ali i o obvezama naših članova kao predstavnika civilnog društva. Smatram da je dodana vrijednost EGSO-a upravo to što smo glas civilnog društva.

Od travnja pozivamo članove da podijele svoja iskustva i način na koji doživljavaju ovo neizvjesno doba. Njihov je doprinos u svibanjskom izdanju publikacije EGSO info nastavljen, pa se nova rubrika pod naslovom „Svjedoci vremena” sve više popunjava. Hvala vam na iskustvima, doživljajima i promišljanjima koja ste podijelili. Željela bih zahvaliti svima što ste se odazvali našem pozivu da u publikaciji EGSO info ostavite svoje dojmove. Dirnula me silina svjedočanstava, njihova iskrenost i snaga. Istinski dijalog nikad ne staje.

Kako ponovno prodisati?

Što ćemo naučiti iz ovog neočekivanog razdoblja s kojim se teško pomiriti? Moramo ponovno naučiti živjeti, podsjetiti se jednostavnih, blagih i toplih djela. Naš je cilj izbjeći drugu vrstu neprijatelja – sebičnost, nepovjerenje, povlačenje u sebe, ponovno buđenje nacionalizma... Moramo biti pozorni i oprezni kako bismo prevladali ravnodušnost, uspostavili solidarnost, ponudili rješenja, bili ustrajni, ostali poduzetni i aktivni.

Virtualno i stvarno

Željela bih s vama podijeliti misao o virtualnom svijetu. Koristimo se novim tehnologijama. Zatvoreni u virtualni svijet, za komunikaciju neizmjerno više upotrebljavamo WhatsApp, Skype, Skype for Business, Zoom, Webex, Interactio, e-poštu itd. Međutim, jasno je da taj svijet ima svoja ograničenja. Izravni odnosi od ključne su važnosti. U našim je životima presudno vidjeti se, osjetiti, dotaknuti.

Sada možda shvaćamo koja je cijena oslabljivanja naših javnih zdravstvenih sustava. Vidimo štetu prouzročenu mjerama štednje. Neka zanimanja poprimaju drukčiju dimenziju i izlaze iz sjene: poljoprivrednici, pekari, poštari, knjižničari, smetlari, ljekarnici, mali trgovci, sva ta uobičajena zanimanja neophodna za naš život, a i mnoga druga koja nam pomažu da prebrodimo ovo teško razdoblje.

Od mnogih sam zdravstvenih djelatnika čula da oni nisu heroji, nego ljudi koji rade svoj posao. Slažem se s njima. Oni nisu heroji, nego radnici i željela bih im reći da svake večeri pljeskom izražavamo punu podršku njihovim zahtjevima koje su iznosili posljednjih godina. Nisu tražili bolje plaće, nego su nas ponajprije upozoravali na to da treba ojačati naše zdravstvene sustave, da se ne smiju ukidati usluge ili radna mjesta.

Umjesto zaključka, na pamet mi pada jedna lijepa rečenica, odnosno citat iz „Kuge“ Alberta Camusa. Ponovit ću riječi doktora Rieuxa, koji je rekao da se u doba zala može naučiti da „u čovjeku ima više stvari koje zaslužuju divljenje, nego onih koje zaslužuju prezir“.

Isabel Caño Aguilar, potpredsjednica EGSO-a za komunikaciju