Za cjeloživotno učenje potrebna su veća javna ulaganja

This page is also available in

Kako bi se prilagodili novom svijetu rada, ljudima će biti potrebne brojne vještine stečene u različitim okruženjima za učenje

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) izjavio je da bi države članice EU-a trebale povećati javna ulaganja u cjeloživotno učenje, s posebnim naglaskom na obrazovanju odraslih, i izdvojiti ciljana financijska sredstva za stalno usavršavanje i prekvalifikaciju najugroženijih društvenih skupina kako bi svi mogli ravnopravno steći nove vještine prilagođene radnim mjestima budućnosti.

Kako bi se izbjegao akutni nedostatak kvalificirane radne snage, Europa će morati izaći iz okvira formalnog obrazovanja i izdvojiti više sredstava za učenje u neformalnom i informalnom okruženju (na primjer, u organizacijama mladih ili putem medija), u kojima učenici mogu razviti takozvane „meke“ vještine, kao što su kritičko razmišljanje i timski rad, ili karakterne osobine, kao što su vodstvo i znatiželja.

Sve se više uviđa da će osim osnovne pismenosti i digitalnih vještina te „meke” vještine biti potrebne kako bismo se prilagodili utjecaju globalnog digitalnog i tehnološkog napretka. One danas mijenjaju svijet rada i profile vještina mnogih zanimanja, i to tako brzo da je često teško predvidjeti koje će vještine biti potrebne u budućnosti.

Međutim, prema trenutačnim procjenama, u roku od pet godina polovina trenutačne radne snage morat će unaprijediti svoje vještine kako bi preživjela na tržištu rada.

EGSO je pozvao Europsku komisiju i države članice da provedu načela europskog stupa socijalnih prava koja se odnose na obrazovanje i osposobljavanje kako bi se osiguralo da se pravo na kvalitetno i uključivo cjeloživotno učenje poštuje za sve građane EU-a na radnim mjestima i izvan njih te da u tu svrhu osiguraju održivo javno financiranje uz savjetovanje sa socijalnim partnerima i civilnim društvom.

EGSO je pozdravio prijedlog EU-a o uvođenju takozvanih individualnih računa za učenje jer smatra da je to jedan od načina da se radno sposobnim osobama omogući da prikupe prava na osposobljavanje koja bi se mogla iskoristiti za pristup kvalitetnom osposobljavanju, ali je naglasio da je prijedlog u vrlo ranoj fazi i da ga je potrebno dalje razvijati.

EGSO je svoje prijedloge iznio u mišljenju „Održivo financiranje cjeloživotnog učenja i razvoja vještina u kontekstu nedostatka kvalificirane radne snage“. To je mišljenje sastavljeno na zahtjev hrvatskog predsjedništva EU-a, a usvojeno je na prvom plenarnom zasjedanju EGSO-a od izbijanja pandemije COVID-a 19 (koronavirusa), održanom 7. svibnja na daljinu.

Izvjestiteljica za to mišljenje Tatjana Babrauskienė izjavila je da je pandemija bolesti COVID-19 jasno pokazala da se načini učenja mogu brzo prilagoditi promjenama okolnosti. Učenici su razvili mnoge nove pristupe, kao što su neovisno učenje ili učenje kroz projekte, a također su unaprijedili svoje informatičke vještine kako bi se uključili u učenje na daljinu.

Nakon što se vratimo ‚normalnom’ životu, društvo bi trebalo izvući pouku iz tog iskustva e-učenja, nastaviti razvijati te pristupe i vještine i dovoljno u njih ulagati kako bi ih svi učenici, bez obzira na njihovu socijalnu situaciju, mogli imati na raspolaganju i ostvariti korist od njih, istaknula je izvjestiteljica Babrauskienė.

Suizvjestitelj Pavel Trantina naglasio je važnost uključivanja različitih okruženja za učenje u politike obrazovanja, osposobljavanja i cjeloživotnog učenja s ciljem promicanja individualnog i jedinstvenog potencijala učenika te osiguravanja njihove aktivne uloge u načinima učenja koji su ponajprije skrojeni po njihovoj mjeri.

Moramo prepoznati vrijednost okruženja za učenje izvan formalnog obrazovanja i ulagati u poticanje suradnje među pružateljima formalnog, neformalnog i informalnog učenja. EU i njegove države članice moraju promatrati vrednovanje neformalnog i informalnog učenja kao hitni prioritet, napomenuo je, dodavši da je EGSO pozvao EU i nacionalne vlasti da razmotre i financijski podrže te prijedloge.

Međutim, dokazi upućuju na to da samo oko 0,1 do 0,2 % BDP-a čini javne rashode za obrazovanje odraslih, dok ukupni rashodi variraju između 1,1 i manje od 0,6 % BDP-a. Prema najnovijim procjenama Cedefopa 46 % odraslog stanovništva na području 28 država članica EU-a morat će se usavršavati ili prekvalificirati, ali trenutačno samo 11,1 % odraslih sudjeluje u programima obrazovanja odraslih, što znači da EU nije uspio ostvariti svoj cilj od 15 %.

EGSO je potaknuo države članice na iskorištavanje dostupnih sredstava EU-a, kojima bi potporu trebalo pružiti i iz nacionalnih sredstava. Ipak, prekomjerno oslanjanje na sredstva EU-a moglo bi dovesti u pitanje održivost financiranja jer se novčana sredstva EU-a dodjeljuju projektima i privremena su.

U svakom slučaju, EGSO smatra da bi se u predstojećem višegodišnjem financijskom okviru (VFO) trebala ponuditi rješenja za proračunska ograničenja u području cjeloživotnog učenja na razini država članica i EU-a te je naglasio ključnu ulogu procesa europskog semestra u usmjeravanju pozornosti na financiranje kako bi se na odgovarajući način provele nacionalne i regionalne politike cjeloživotnog učenja.

EGSO je pozdravio činjenicu da se u izvješćima Europske komisije po zemljama za 2019. objavljenima u okviru europskog semestra poziva na povećanje ulaganja u obrazovanje i osposobljavanje u 16 država odnosno u vještine u 24 države „kako bi se nadoknadilo desetljeće smanjenja proračuna i nedovoljnog financiranja obrazovnih sustava, što je imalo dokazano štetne učinke na kvalitetno obrazovanje, obrazovno osoblje i infrastrukturu“.

EGSO je pozvao buduća predsjedništva EU-a i Europsku komisiju da nastave inicijativu koju je pokrenulo finsko predsjedništvo EU-a da se sazivaju sastanci ministara financija i obrazovanja EU-a radi rasprave o važnosti javnog financiranja u području obrazovanja i osposobljavanja. Isto tako, izrazio je zadovoljstvo zbog činjenice da prioriteti sadašnjeg hrvatskog predsjedništva EU-a uključuju ulaganje u istraživanje i inovacije, povećanje dostupnosti kvalitetnog i cjeloživotnog učenja te razvoj novih vještina prilagođenih radnim mjestima budućnosti.