Europsko civilno društvo: Vrijeme je da se ubrza tranzicija prema niskougljičnom gospodarstvu

This page is also available in

Kako Europa polako izlazi iz krize izazvane koronavirusom, klimatska kriza počinje ponovno zauzimati mjesto koje zaslužuje i ponovno postaje glavni prioritet EU-a.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO), tijelo EU-a koje okuplja organizacije civilnog društva iz svih država članica, izradio je mišljenje o financiranju tranzicije prema niskougljičnom gospodarstvu na zahtjev hrvatskog predsjedništva Vijeća Europske unije. Zaštita okoliša i borba protiv klimatskih promjena ključne su teme hrvatskog predsjedništva.

Toni Vidan, izvjestitelj za mišljenje, naglašava da će brzina tranzicije ovisiti o hrabrosti koju pokažu donositelji odluka. Vrijeme je da se potakne rasprava na razini EU-a o poboljšanju financiranja sve većih potreba povezanih s tranzicijom prema niskougljičnom gospodarstvu. Moramo podržati decentralizirane projekte dekarbonizacije i osigurati da građani i lokalne zajednice u njima aktivno sudjeluju kao i da su za njih odgovorni!

EGSO stoga pozdravlja nedavne zaključke Europskog vijeća i najavljeni europski zeleni plan, čiji je zajednički cilj osigurati tranziciju prema niskougljičnom gospodarstvu. Tim se dugoročnim planom utvrđuju uvjeti koje Europa treba zadovoljiti kako bi do 2050. postala prvi ugljično neutralan kontinent.

EGSO također podržava rezoluciju Europskog parlamenta kojom se europski zeleni plan smješta u središte predstojećeg paketa EU-a za oporavak i obnovu, ključne politike na kojoj se temelji ubrzanje tranzicije. EGSO naglašava da su Plan ulaganja za europski zeleni plan i Fond za pravednu tranziciju (čiji je cilj pružanje potpore radnicima i građanima u regijama koje su najviše pogođene tranzicijom) prvi koraci u pravom smjeru.

 Da bismo u obnovi nakon COVID-a ostvarili pravednu tranziciju prema novom zelenom gospodarstvu, od ključne je važnosti politička, društvena i gospodarska uključenost svih građana, zajednica te malih i srednjih poduzeća, pri čemu nitko ne smije biti zapostavljen, ističe suizvjestitelj Dimitris Dimitriadis.

Kad je svijet stao, iz pandemije smo izvukli pouku da moramo što prije prestati upotrebljavati fosilna goriva (plin, naftu i ugljen) u globalnim energetskim sustavima kako bismo izbjegli najkatastrofalnije učinke klimatskih promjena. Fosilna goriva čine 80 % trenutačne globalne potražnje za primarnom energijom, a energetski sustav izvor je oko dvije trećine globalnih emisija CO2 (prema podacima Odjela za održivu energiju Gospodarske komisije UN-a za Europu). Broj onih koji bi od tranzicije mogli imati koristi znatno nadmašuje broj onih koji imaju koristi od kontinuiteta. Zapravo, industrija fosilnih goriva zapošljava tek 1 % svjetske radne snage, a većina dobiti koju ostvari završi u rukama malog broja izvoznika fosilnih goriva, navodi se u izvješću Svjetskog gospodarskog foruma.

Pred Europom i svijetom još je dug put. Unatoč činjenici da se proizvodnja i upotreba ugljena u EU-u desetljećima smanjuju, otprilike četvrtina proizvodnje energije u EU-u i dalje se dobiva iz ugljena. Dok se proizvodnja električne energije iz ugljena i lignita na razini EU-a u drugom tromjesečju 2019. smanjila za 16 %, proizvodnja električne energije iz plina porasla je za 39 % (prema novom izvješću Europske komisije o energetskom tržištu). Iako prirodni plin onečišćuje manje od ugljena, prelazak s ugljena na plin i dalje podrazumijeva upotrebu fosilnih goriva.

Vlade izravno ili neizravno pokreću više od 70 % globalnih ulaganja u području energije. U ovim kriznim vremenima njihovo je djelovanje važnije nego ikad prije. Stoga je potrebno dati prednost programima poticaja u energetskim industrijama kako bi se poduprli obnovljivi izvori energije i postojeća radna snaga, otvorila nova radna mjesta i potaknulo smanjenje emisija.

Ako Europa ispravno postupi i pokaže svijetu da umjesto u fosilna goriva vrijedi ulagati u obnovljive izvore energije, SAD i Kina mogli bi slijediti njezin primjer.

Europa upravo zbog toga mora izraditi ambiciozan plan obnove koji je u skladu s Pariškim sporazumom. Ključni aspekt tog plana trebao bi biti proračun za djelovanje u području klime koji bi u najmanju ruku bio jednak prethodno utvrđenom investicijskom jazu u iznosu od oko 300 milijardi eura godišnje i u kojem bi snažnu prednost valjalo dati podupiranju decentraliziranih projekata dekarbonizacije koje su zajednički osmislili građani, MSP-ovi, energetske zajednice te lokalna i regionalna javna tijela, a koji za te projekte dijele i odgovornost.

Pariškim sporazumom poziva se na poduzimanje koraka za otklanjanje uzroka i posljedica klimatskih promjena. Uzroke klimatskih promjena treba uklanjati drastičnim smanjenjem emisija stakleničkih plinova (tzv. ublažavanje), a njihove posljedice stavljanjem jednakog naglaska na ulaganja u otpornost na klimatske promjene (tzv. prilagodba). Stoga je ključno staviti jednaki naglasak na financiranje i ublažavanja i prilagodbe te započeti uključivu političku raspravu o razvoju inovativnih financijskih mehanizama za mjere prilagodbe i namjenskih fondova za pravednu prilagodbu.

Također je ključno:

Ukloniti prepreke koje otežavaju preraspodjelu javnih i privatnih sredstava, prvenstveno postojećih izravnih i neizravnih subvencija za sektor fosilnih goriva, ali i fiskalne i porezne prepreke. EGSO podržava prijedloge za uvođenje poreza na ugljik na granici i poziva na donošenje mjera za uklanjanje prepreka za energetski učinkovite proizvode s niskim emisijama stakleničkih plinova i za promicanje ulaganja u obnovljivu energiju u okviru trgovinskih sporazuma.

Povećati dostupna sredstva, pokrenuti ciljani program za mlade pod nazivom „Europske snage solidarnosti za djelovanje u području klime” i izdvojiti sredstva za suradnju lokalnih vlasti i organiziranog civilnog društva na razvoju projekata koji se provode u zajednicama i u njihovu su vlasništvu, a posvećeni su niskougljičnoj energiji i prometu.

Naša je generacija suočena s dva velika izazova – moramo izaći na kraj s krizom izazvanom pandemijom COVID-a i ponovo se usmjeriti na klimatsku krizu. Nakon prisilne stanke, sada je vrijeme da ubrzamo financiranje tranzicije prema niskougljičnom gospodarstvu na socijalno pravedan i isplativ način. To je nova prilika za izgradnju održivijeg i otpornijeg europskog gospodarstva.

 

See also