Digitalni jaz između spolova posljedica je diskriminacije žena, koja počinje već u ranom djetinjstvu. EGSO predlaže usvajanje višerazinskog pristupa i cjelovitih politika usmjerenih na različite izvore nejednakosti.

„Obrazovni sustav glavno je područje politike kojim se treba baviti. Moramo se uhvatiti u koštac s kulturnim, ali i jezičnim stereotipima, a svi mi možemo dati svoj doprinos posebice na potonjem području“, tvrdi Giulia Barbucci. „Djevojčicama (i dječacima) moraju se osigurati drugačiji uzori. Živimo u 21. stoljeću te je krajnje vrijeme da stanemo na kraj rodnim stereotipima i uklonimo njihove najdublje uzroke na socijalnom i kulturnom planu.“

Od presudne je važnosti svima osigurati digitalnu pismenost i obrazovanje, a nastavnici i predavači moraju stoga biti upoznati s uporabom informacijskih i komunikacijskih tehnologija.

Potrebno je povećati interes djevojaka i žena za prirodne znanosti, tehnologiju, inženjerstvo i matematiku (STEM) – primjerice, predstavljanjem ženskih uzora na digitalnom polju i uspješnih žena poduzetnica te isticanjem mogućnosti i prilika za uspješniju profesionalnu karijeru uz bolje poznavanje predmeta iz skupine STEM. To je još potrebnije u svjetlu sve veće važnosti obrazovanja u vezi s IKT-om te transverzalnih, poduzetničkih, digitalnih i „mekih“ vještina, kao što su empatija, kreativnost i rješavanje složenih problema, a to su vještine koje se uglavnom pripisuju ženama.

Cjeloživotno učenje od presudne je važnosti za sprečavanje isključenosti s tržišta rada, posebice žena, a u tome je ključna uloga socijalnih partnera. „Socijalni partneri općenito trebaju imati ključnu ulogu kako bi se zajamčili pravedni uvjeti rada i pristup socijalnoj zaštiti. To je nužno i u vezi s „ekonomijom honorarnih poslova“ (eng. gig economy)“, poručuje gđa Barbucci. (sma)